Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-468/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, mr.sc. Iris Gović Penić predsjednice vijeća Sanje Joke Umićević sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Ines Kovačević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Branku Kobaš, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, zastupanog po punomoćnicima Odvjetničkog društva Mađarić & Lui, po odvjetniku Goranu Gložinić, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru poslovni broj P-306/2023-17 od 6. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 25. veljače 2025.godine
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru poslovni broj P-306/2023-17 od 6. prosinca 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:
"I/. Utvrđuje se da je ništetna odredba:
- iz čl.7. st.1.toč.a) Ugovora o kreditu br. 198-50-4394483, sklopljenog dana 19.09.2007. godine između tužitelja i tuženika, potvrđen dana 20.09.2007. godine po javnom bilježniku Zdenki Pavelić-Musi iz Osijeka pod brojem OV-19.535/07, u dijelu odredbe koji glasi:
”…po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća…”
- iz čl.7. st.1.toč.b) Ugovora o kreditu br. 198-50-4394483, sklopljenog dana 19.09.2007. godine između tužitelja i tuženika, potvrđen dana 20.09.2007. godine po javnom bilježniku Zdenki Pavelić-Musi iz Osijeka pod brojem OV-19.535/07, u dijelu odredbe koji glasi:
Poslovni broj: Gž468/2025-2
”…po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća…”
II/. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, da u roku od 15 dana plati tužitelju UT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], po osnovi razlike u tečaju iznos od 3.456,96 EUR ( slovima: tri tisuće četristo pedeset šest eura i devedeset šest centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose kako slijedi:
19,18 EUR tekućom od 16.02.2009.
19,95 EUR tekućom od 16.03.2009.
18,53 EUR tekućom od 16.04.2009.
18,95 EUR tekućom od 16.05.2009.
15,57 EUR tekućom od 16.06.2009.
13,07 EUR tekućom od 16.07.2009.
13,74 EUR tekućom od 16.08.2009.
15,05 EUR tekućom od 16.09.2009.
14,94 EUR tekućom od 16.10.2009.
13,61 EUR tekućom od 16.11.2009.
16,10 EUR tekućom od 16.12.2009.
18,10 EUR tekućom od 16.01.2010.
20,94 EUR tekućom od 16.02.2010.
20,29 EUR tekućom od 16.03.2010.
24,15 EUR tekućom od 16.04.2010.
23,41 EUR tekućom od 16.05.2010.
24,84 EUR tekućom od 16.06.2010.
37,18 EUR tekućom od 16.07.2010.
34,64 EUR tekućom od 16.08.2010.
42,41 EUR tekućom od 16.09.2010.
39,72 EUR tekućom od 16.10.2010.
35,41 EUR tekućom od 16.11.2010.
44,51 EUR tekućom od 16.12.2010.
56,09 EUR tekućom od 16.01.2011.
47,89 EUR tekućom od 16.02.2011.
50,77 EUR tekućom od 16.03.2011.
47,11 EUR tekućom od 16.04.2011.
47,77 EUR tekućom od 16.05.2011.
63,29 EUR tekućom od 16.06.2011.
64,81 EUR tekućom od 16.07.2011.
77,21 EUR tekućom od 16.08.2011.
70,59 EUR tekućom od 16.09.2011.
63,35 EUR tekućom od 16.10.2011.
61,25 EUR tekućom od 16.11.2011.
60,70 EUR tekućom od 16.12.2011.
64,08 EUR tekućom od 16.01.2012.
67,03 EUR tekućom od 16.02.2012.
67,42 EUR tekućom od 16.03.2012.
65,38 EUR tekućom od 16.04.2012.
66,76 EUR tekućom od 16.05.2012.
67,70 EUR tekućom od 16.06.2012.
66,12 EUR tekućom od 16.07.2012.
Poslovni broj: Gž468/2025-2
66,53 EUR tekućom od 16.08.2012.
65,35 EUR tekućom od 16.09.2012.
62,78 EUR tekućom od 16.10.2012.
65,52 EUR tekućom od 16.11.2012.
66,83 EUR tekućom od 16.12.2012.
65,91 EUR tekućom od 16.01.2013.
60,75 EUR tekućom od 16.02.2013.
65,13 EUR tekućom od 16.03.2013.
65,52 EUR tekućom od 16.04.2013.
63,80 EUR tekućom od 16.05.2013.
58,45 EUR tekućom od 16.06.2013.
58,32 EUR tekućom od 16.07.2013.
59,63 EUR tekućom od 16.08.2013.
61,73 EUR tekućom od 16.09.2013.
64,65 EUR tekućom od 16.10.2013.
63,14 EUR tekućom od 16.11.2013.
64,21 EUR tekućom od 16.12.2013.
65,42 EUR tekućom od 16.01.2014.
66,17 EUR tekućom od 16.02.2014.
67,75 EUR tekućom od 16.03.2014.
67,23 EUR tekućom od 16.04.2014.
65,48 EUR tekućom od 16.05.2014.
64,92 EUR tekućom od 16.06.2014.
65,17 EUR tekućom od 16.07.2014.
67,16 EUR tekućom od 16.08.2014.
68,84 EUR tekućom od 16.09.2014.
60,96 EUR tekućom od 16.10.2014.
1.285,07 EUR tekućom od 16.10.2014.
godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine pa nadalje do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.
III/. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, da u roku od 15 dana plati tužitelju UT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.481,81 EUR ( slovima: tisuću četristo osamdeset jedan euro i
Poslovni broj: Gž468/2025-2
osamdeset jedan cent) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 6.12.2024. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."
2. Protiv te presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Žalba je neosnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim odredbi čl. 7. st. 1. toč. a i b Ugovora o kreditu od 20. rujna 2007. te nalaganje tuženiku platiti tužitelju iznos od 3.456,96 Eura.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju ističe žalitelj jer su u prvostupanjskoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i tih isprava i zapisnika pa prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.
6. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne presude te je osnovom izvedenih dokaza i njihove ocjene u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.
7. Tako je prvostupanjski sud utvrdio da su tužitelj i tuženik zaključili ugovor o kreditu 20. rujna 2007. za iznos kredita kunska protuvrijednost 21.233,75 CHF te je u točki 7. Ugovora navedeno da se kredit otplaćuje po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća (a) kao i da se preostali dio glavnice kredita otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća (b); da je ugovor o kreditu ovjeren kod javnog bilježnika Zdenke Pavelić Musa iz Osijeka 20. rujna 2007. pod brojem Ov-19.535/07; da je ugovoren rok otplate kredita od 84 mjeseca a namjena kredita je kupnja novih vozila; da je tužitelj tijekom otplate kredita a radi ugovorene valutne klauzule u CHF platio više radi povećanja važećeg tečaja CHF na dan dospijeća pojedinog anuiteta u odnosu na vrijednost tečaja na dan isplate kredita iznos od 3.456,96 Eura; da je tužitelj imao status potrošača te da stranke nisu pojedinačno pregovarale pri sklapanju predmetnog ugovora.
Poslovni broj: Gž468/2025-2
8. Kako je predmetni ugovor sklopljen 2007., mjerodavne su odredbe Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. (Narodne novine, broj: 96/2003. - dalje: ZZP).
9. Prema odredbi čl. 81. ZZP, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje, odredbom čl. 83. ZZP propisano je da prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i poslije sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor, koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.
10. Prema odredbi čl. 87. st. 1. ZZP, nepoštena ugovorna odredba je ništava.
11. Odredbom članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14., 110/15. i 14/19.), kao procesnom odredbom, određene su posljedice odluke po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa u odnosu na postupke po individualnim tužbama. Taj učinak je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
12. Naime, odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena je odluka prvostupanjskog suda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje da su banke (i tuženica u tom sporu) u pojedinim utuženim razdobljima za svaku banku, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a koja odluka je potvrđena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 2221/2018 povodom revizije i u odnosu na žaliteljicu.
13. Relevantno je, je li ugovor sklopljen u razdoblju za koji je odlukom iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa utvrđeno (u izreci) razdoblje u kojem su povrijeđeni kolektivni interesi, a što predmetni ugovor je, pa s obzirom na posljedice takvog utvrđenja potrošač uživa zaštitu od nepoštene odredbe, i to sukladno posebnim odredbama potrošačkog prava. Zaštita u postupcima kolektivnih interesa ne iscrpljuje se u utvrđenju povrede koju je potrebno otkloniti. To stoga jer nakon odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošač ima pravo zahtijevati od suda da se urede posljedice nepoštenih ugovornih odredbi. U tome se sastoji, između ostalog, otklanjanje posljedica utvrđene povrede. Tako je i u ovom predmetu tužitelj zahtijevao, a sud pružio pravnu zaštitu. Naime, jedna od posljedica neobvezujuće prirode nepoštene odredbe je pravo potrošača za naknadu svih iznosa koje je platio trgovcu na temelju nepoštene odredbe. Isplatom neosnovano plaćenih iznosa uspostavlja se ravnoteža između prava i obveza strana iz ugovora. U hrvatskom pravnom sustavu ne postoje posebne norme koje reguliraju postupak restitucije i samu restituciju kod pružanja zaštite potrošaču od nepoštenih odredbi, pa se
Poslovni broj: Gž468/2025-2
primjenjuju opća pravila Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 78/15., 29/18. – dalje u tekstu: ZOO/05). U slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Pri vraćanju se primjenjuju pravila o stjecanju bez osnove, sukladno odredbama članaka 1111. do 1120. ZOO/05. Vraća se sve ono što je neosnovano stečeno ako je predmet obveze u novcu, vraća se isti broj novčanih jedinica u istoj valuti u kojoj je nastalo stjecanje bez osnove te se plaćaju zatezne kamate od dana stjecanja.
14. Sud pravilno dosuđuje restitucijski zahtjev na ime preplaćenog iznosa zbog odredbe koja tužitelja ne obvezuje, u visini utvrđenoj na temelju provedenog vještačenja. Pravilno je izračunata visina prema izračunu iznad onoga što je tužitelj trebao platiti da u tom razdoblju nije ugovorena valutna klauzula. To je u skladu sa zabranom revizije nepoštene odredbe i načelom uređenja posljedica nepoštenih ugovornih odredbi.
15. Pravilno je određena isplata, sukladno cilju i zaštiti koja se pruža prema Direktivi 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva 93/13) te prema načelima izraženim u odlukama Suda Europske unije, a prema kojima se potrošača dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe. To s obzirom na to da je cilj zaštite koja se pruža, a to je uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka te održati ugovor na snazi, tako da nepoštena odredba ima neobvezujući učinak. Tako i u predmetu C-421/14 Banco Primus, sud je protumačio odredbu članka 6. stavak 1. Direktive 93/13 na način da kada sud utvrdi nepoštenom odredbu, on ju je obavezan izuzeti iz primjene, ali nije ovlašten izmijeniti njen sadržaj, a sam ugovor mora nastaviti postojati u načelu bez ikakve izmjene, osim one koja proizlazi iz ništetnosti navedene odredbe, ako je takav kontinuitet ugovora pravno moguć prema pravilima nacionalnog prava. U tom tumačenju je izraženo i načelo zabrane revizije nepoštene odredbe. To znači da sud ne može kreirati sadržaj odredbe smanjenjem na neku prihvatljivu razinu iznosa koji treba platiti na temelju neobvezujuće odredbe, već sud treba u potpunosti izuzeti tu odredbu iz primjene. 7 Poslovni broj: Gž-3052/2024-2
16. Neosnovan je tuženikov prigovor zastare, a to stoga jer je tužba u ovom predmetu podnesena 7. travnja 2023., a u situaciji kad je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok (opći zastarni rok – 5 godina) počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača (presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.), a iz čega proizlazi da u ovom predmetu nije protekao zastarni rok te nije nastupila zastara potraživanja tužitelja.
17. U svezi tuženikovog prigovora da je tužitelj u postupku djelomično povukao tužbu a čemu se tuženik protivio te da je prvostupanjski sud trebao donijeti meritornu odluku o tom povučenom dijelu treba reći da tuženik nije predložio donošenje dopunske presude u tom smislu te takvi žalbeni navodi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane prvostupanjske presude.
Poslovni broj: Gž468/2025-2
18. Također na žalbene navode valja reći da je sud prvog stupnja u skladu s odredbom čl. 8. ZPP odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Kako žalitelj ocjeni prvostupanjskog suda suprotstavlja samo vlastitu ocjenu, a koja je bez realne podloge u rezultatima postupka žalbeni prigovori ne mogu se prihvatiti. U tom smislu treba reći da tuženik u postupku nije dokazao da se o konkretnim spornim odredbama ugovora o kreditu pregovaralo s tužiteljem.
19. Odluka o parničnom trošku donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP.
20. Iz svega iznesenog proizlazi da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev utvrdio ništetnim dijelove odredbe čl. 7. st. 1. toč. a i b Ugovora o kreditu od 20. rujna 2007. te naložio tuženiku platiti tužitelju iznos od 3.456,96 Eura s osnove razlike u tečaju.
21. Stoga je valjalo odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 1. ZPP).
U Zagrebu 25. veljače 2025.
Predsjednica vijeća:
mr.sc. Iris Gović Penić