Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-236/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Rožić Kaleb kao predsjednika vijeća, Andrine Raspor Flis kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ane Gradišek, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Matku Čeliću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Grašo-commerce d.o.o. Split, Kavanjinova 6, OIB: 29362779669, zastupan po punomoćniku Vinku Gulišiji, odvjetniku u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu broj P-997/19 od 3. studenog 2023. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 25. veljače 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika Grašo-commerce d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu broj P-997/19 od 3. studenog 2023. godine, u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 37.838,55 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 12. lipnja 2010. do isplate, kao i u dijelu odluke o trošku u odnosu na tuženika.

II Preinačuje se navedena presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev, kao i u dijelu odluke o trošku u odnosu na tužitelja i sudi:

1.Tuženik Grašo-commerce d.o.o. dužan je tužitelju NĐ isplatiti daljnji iznos od 21.614,50 eura i iznos od 3.981,68 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. lipnja 2010. do isplate, po stopi koja tužitelju pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

2. Tuženik Grašo-commerce d.o.o. dužan je tužitelju NĐ naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 18.546,34 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. veljače 2025. do isplate, po stopi koja tužitelju pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da mu tuženik isplati iznos od 37.835,55 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 12. lipnja 2010. godine do isplate, dok je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 21.614,50 eura i iznosa od 3.981,68 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 26. listopada 2015. do isplate, te za više zatražene kamate za razdoblje od 12. lipnja 2010. do 25. listopada 2015. godine.

2. Ujedno je odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak.

3. Protiv te presude žali se tužitelj, u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev, kao i u dijelu odluke o trošku, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te tuženik u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev i zbog odluke o trošku, iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), te predlažu da se pobijana presuda preinači, odnosno ukine, a tuženik traži trošak sastava žalbe.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. U provedenom postupku sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koje ukazuje tuženik, budući da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni i proturječni, a ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

7. Sud prvog stupnja nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

8. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika, jer je sud prvog stupnja utvrdio sve relevantne činjenice glede osnovanosti tužbenog zahtjeva.

9. Nije osnovan prigovor aktivne legitimacije tužitelja, jer je upravo tužitelj sa tuženikom suglasno zaključio Sporazum 9. srpnja 2009. godine, pa je aktivno legitimiran za vođenje ovog postupka.

10. Odlučna činjenica u ovom postupku jest da je u čl. 1. predmetnog Sporazuma navedeno da je tužitelj na temelju Ugovora o sukorištenju poslovnog prostora zaključenog između tvrtke D.R.A.G.A.N.D.O. d.o.o. i tuženika, u opremu i adaptaciju poslovnog prostora (pizzerie) uložio cca 64.000,00 eura, te za adaptaciju zajedničkih sanitarnih čvorova 30.000,00 tadašnjih kuna, odnosno 3.981,68 eura, a navedeni ugovor o sukorištenju poslovnog prostora zaključen je na rok od 10 godina, a u čl. 2. Sporazuma stranke su suglasno utvrdile da je u navedenom poslovnom prostoru tužitelj obavljao ugostiteljsku djelatnost (pizzeria) i da su sve pozajmice i druga uložena sredstva isključivo ulagana od strane tužitelja, te je u čl. 3. navedeno da je Sporazum zaključen sa svrhom utvrđenja činjenica navedenih u Sporazumu, a stranke su ga nakon što su ga pročitale i razumjele, u znak potvrde tih činjenica, vlastoručno i potpisale.

11. Prema tome, nesporno je da je tuženik predmetnim Sporazumom priznao tužitelju ulaganja u predmetni poslovni prostor u iznosima navedenim u Sporazumu, što je svojim potpisom na Sporazumu i potvrdio.

12. Isto tako, nesporno je da je tuženik u ovršnom postupku koji se vodio pred sudom prvog stupnja pod brojem Ovr-6698/2009, 11. lipnja 2010. godine, uveden u posjed predmetnog prostora, te je tako opremljen i adaptiran poslovni prostor nastavio koristiti i na taj način ostvarivati koristi od tog prostora, zbog čega je tuženik dužan naknaditi tužitelju vrijednost tih uloženih sredstava.

13. Stoga, suprotno žalbenim navodima tuženika, tužitelj ima pravo zahtijevati isplatu iznosa predmetnih ulaganja na temelju stjecanja bez osnove, sukladno odredbi čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO), budući da je tim ulaganjem došlo do povećanja koristi na strani tuženika, s obzirom da je on nakon uvođenja u posjed nastavio koristiti predmetni prostor i ostvarivati zaradu, te je time došlo do smanjenja imovine na strani tužitelja.

14. Međutim, kako je u čl. 1. Sporazuma navedeno da je tužitelj u opremu i adaptaciju tog poslovnog prostora uložio cca, odnosno „oko“ 64.000,00 eura, to je na ročištu za glavnu raspravu održanom 14. rujna 2023. godine na kojem je bio prisutan punomoćnik tuženika, tužitelj radi što bržeg završetka postupka, precizirao i snizio taj iznos navodeći da se radi o iznosu od 59.000,00 eura, koji iznos potražuje od tužitelja, a tome se prisutni punomoćnik tuženika nije protivio, iz čega proizlazi da je priznao tužiteljevo potraživanje, pa svi suprotni navodi u žalbi tuženika nisu osnovani.

15. Žalbeni navod tužitelja da je sud prvog stupnja nije uzeo u obzir priložene račune u spisu, nisuosnovani, jer je tužitelj te račune kao dokaz mogao priložiti, sukladno odredbi čl. 299. st. 1. ZPP, najkasnije na pripremnom ročištu.

16. Prema tome, kako je tužitelj na ročištu od 14. rujna 2023, kojem je prisustvovao i tuženik, naznačio točnu vrijednost ulaganja u predmetni prostor, a tuženik se tome nije protivio, to je preinačenjem prvostupanjske presude valjalo tužitelju dosuditi daljnji iznos od 21.614,50 eura i iznos od 3.981,68 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 12. lipnja 2010. godine od kada je tuženik uveden u predmetni prostor, jer je od tada tužitelj prestao koristiti plodove uloženih sredstava, čime je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

17. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP, time da je sav trošak odmjeren sukladno konačno postavljenom zahtjevu, u skladu s Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 – dalje: Tarifa), te je tako tužitelju dosuđen trošak sastava tužbe – 500 bodova; trošak pristupa na ročišta održanim dana 3.4.2017., 26.6.2017., 5.7.2018., 16.5.2019., 2. 7. 2019. , 28.8.2019. (pristup na očevid), 27.4.2021., 6.5.2022., 17.4.2023. i 14.9.2023. po 500 bodova za svako, prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife, trošak pristupa na ročišta 9.2.2017., 29.8.2018., 3.11.2018., 2.7.2019., 21.1.2021. i 12.12.2022. – 250 bodova za svako, prema Tbr. 9. toč. 2. Tarife, pristup na ročišta 16.5.2019. i 8.3.2021. po 50 bodova za svako, prema Tbr. 9. toč. 3. Tarife, te za sastav podneska 24.1.2017., 2.7.2019. i 17.4.2023. godine po 500 bodova za svaki, prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife, te za trošak sastava žalbe od 19.7.2017. 750 bodova prema Tbr. 10. toč. 1. Tarife, što uz primjenu Tbr. 46., Tbr. 52. st. 3. i Tbr. 54 iznosi ukupno 17.750,00 eura, kojem iznosu je valjalo pribrojiti i trošak vještačenja u iznosu od 796,34 eura, što sveukupno iznosi 18.546,34 eura, koji trošak je valjalo priznati tužitelju zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, sukladno odredbi čl. 29. ZOO i čl. 151. st. 3. ZPP.

18. Pri tome tužitelju nije dosuđen trošak sastava podneska od 24. siječnja 2017. godine, jer njime požuruje sud da zakaže raspravu, a sud zakazuje raspravu prema slobodnim terminima, zbog čega taj podnesak nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, a isto tako tužitelju nije dosuđen ni trošak sastava podneska od 17. travnja 2023. godine, jer je njime opozvao izjavu sa zapisnika od 13.3.2023. godine, budući da je to mogao učiniti i na ročištu koje se održalo istoga dana, zbog čega ni taj podnesak nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.

19. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja, a na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti navedenu presudu.

U Zagrebu, 25. veljače 2025. godine

Predsjednica vijeća:

Željka Rožić Kaleb