REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2237/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Dragana Katića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Allianz Hrvatska d.d., OIB 23759810849, sa sjedištem u Zagrebu, Heinzelova 70, kojeg zastupa punomoćnik Nikolica Brbora, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kačić & Brbora, sa sjedištem u Zagrebu, Ulica Ivana Banjavčića 5, protiv tuženika AREM d.o.o., OIB 45123497661, sa sjedištem u Zagrebu, Trg Republike Hrvatske 6, kojeg zastupa punomoćnica Sandra Pleša, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & partneri d.o.o., sa sjedištem u Zagrebu, Marulićev trg 2, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-1767/2023-3 od 6. veljače 2024. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-537/2022 od 17. ožujka 2023., u sjednici održanoj 25. veljače 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija u odnosu na naznačena pravna pitanja.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-1767/2023-3 od 6. veljače 2024. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 537/2022 od 17. ožujka 2023. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositelj navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava u sudskoj praksi, i to zbog nepodudarnosti s praksom revizijskog suda pri čemu su istaknute odluke broj Rev-665/2001 od 26. siječnja 2005., Rev-1109/2002 od 12. veljače 2004. i Rev-835/1985. Ujedno je predloženo reviziju dopustiti i na temelju odredbe članka 385.a stavka 2. Zakona o parničnom postupku (″Narodne novine″ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19,80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog povrede temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje zbog „osobito teške povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava“.
2. Pitanja koja je tuženik naznačio u prijedlogu glase:
1. Može li sud, unatoč činjenici da nije sporno da je riječ o višegodišnjem osiguranju, zaključiti da je ugovaratelj prilikom obnove police namjerno prešutio neku okolnost koja je takve naravi da osiguratelj ne bi sklopio ugovor da je znao za pravo stanje stvari odnosno presumira li se u primjeni članka 932. ZOO namjera (dolus) ugovaratelja osiguranja kao najteži stupanj krivnje ili ju je upravo dužan dokazati osiguratelj koji takvo što tvrdi;
2. Je li na ugovaratelju osiguranja teret dokaza negativne činjenice da osigurani objekt nije registriran kao disco club/noćni klub ili je osiguratelj dužan dokazati da je riječ o disco klubu/noćnom klubu koji ne osigurava;
3. Ako je na Polici (ugovoru o osiguranju) jasno istaknuta adresa za dostavu pošte te je navedeno da će se ta adresa primjenjivati za pisanu komunikaciju stranaka, je li dostava e-mailom koja je omogućena uvjetnima osiguranja, valjana, sve u smislu 925. stavka 5. ZOO kojom je propisano da će se u slučaju neslaganja neke odredbe uvjeta i police primjenjivati odredba police;
4. Može li sud odluku o poništenju ugovora o osiguranju temeljiti na cit… Zapisniku o izvršenim predugovornim radnjama “ako na samoj Polici nije uopće navedeno da bi takav Zapisnik“ bio njen sastavni dio;
5. Može li sud poništiti Ugovor o osiguranju s pozivom na namjerno netočno prijavljivanje namjene objekta osiguranja iako osiguratelj nije ni na koji način dokazao da bi ugovaratelju uručio Uvjete kojima je propisano da se disco/noćni klubovi ne mogu osigurati, a Polica čiji su sastavni dio takvi Uvjeti, nije potpisana (pa da bi iz njezina teksta proizlazilo kako potpisom potvrđuje primitak Uvjeta)?
3. Tužitelj je odgovorio na prijedlog tuženika na način da ga je ocijenio neosnovanim i predložio odbiti.
4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. ZPP, revizijski sud ocjenjuje da naznačena pravna pitanja nemaju potrebno obilježje važnosti zato što sadržaj prijedloga i njegovih priloga ne ukazuje da su pravna shvaćanja na kojima je utemeljena pobijana presuda u suprotnosti s pravnim shvaćanjem revizijskog suda.
5. Naime, po osnovi odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP, Vrhovni će sud reviziju dopustiti samo onda ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Važno je pitanje pravni standard kojemu se značenje oblikuje u praksi Vrhovnog suda, a o takvom se pitanju može govoriti ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pogotovo ako praksa viših sudova nije jedinstvena, ako je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena, ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Suda Europske unije trebalo preispitati sudsku praksu.
6. Pobijanom je presudom prihvaćen tužbeni zahtjev te je poništen Ugovor o osiguranju imovine na temelju kojeg je izdana polica za osiguranje imovinskih rizika - Allianz business broj 1480-174875288 s početkom važenja osiguranja od 11. travnja 2021. i trajanjem do otkaza sklopljenog između tužitelja kao osiguratelja i tuženika kao ugovaratelja osiguranja. Presuda ovakvog sadržaja je donesena nakon što je u postupku utvrđeno da su sastavni dio ugovora o osiguranju Opći uvjeti za osiguranje imovine i Uvjeti za osiguranje od požara i drugih opasnosti, kao i da je u predmetnoj polici osiguranja navedeno da je predmet osiguranja objekt namjene restoran, ugostiteljski objekti, djelatnost pripreme i usluživanja pića, da su osigurani rizici požari i druge opasnosti, opasnosti poplave, bujice i visoke vode, izlijevanje vode iz vodovodnih i kanalizacijskih cijevi, oluja i tuča. Ujedno je utvrđeno da je člankom 1. stavkom 2. Uvjeta za osiguranje od požara i drugih opasnosti propisano da predmet osiguranja mogu biti sve stvari osim onih koje su ovim Uvjetima isključene od osiguranja, dok je člankom 1. stavkom 5.b točka 4. Uvjeta za osiguranje od požara i drugih opasnosti propisano da su iz osiguranja isključene djelatnosti i objekti koji se koriste u svrhu disco klubovi i/ili noćni klubovi, za koju je odredbu tuženik znao. Pored ovih utvrđenih činjenica, između stranaka nije bilo sporno da je tuženik u trenutku sklapanja ugovora o osiguranju i za vrijeme trajanja osiguranja koristio objekt koji je bio predmet ugovora o osiguranju kao disco klub/noćni klub na adresi [adresa]. Tijekom postupka je utvrđeno da je tuženik prije zaključenja ugovora znao za spomenutu odredbu članka 1. stavka 5.b točka 4. Uvjeta za osiguranje požara i drugih opasnosti, ali tu okolnost u vrijeme sklapanja ugovora nije prijavio, već ju je namjerno prešutio. Sudovi su, pak, su ocijenili da se radi o okolnosti koja je takve naravi da tužitelj ne bi sklopio ugovor o osiguranju da je znao kako se objekt koristi kao disco club/noćni klub.
7. Prema ocjeni revizijskog suda, prvo naznačeno pitanje nema potrebno obilježje važnosti zato što polazi od netočne tvrdnje da tužitelj kao osiguratelj nije dokazao pravno odlučnu činjenicu da je tuženik kao ugovaratelj osiguranja pri zaključenju predmetnog ugovora o osiguranju namjerno prešutio činjenicu da je predmet ugovora o osiguranju objekt koji se koristi kao noćni klub jer suprotno proizlazi iz sadržaja pobijane presude. Naime, ova je činjenica utvrđena ocjenom kako svakog dokaza zasebno tako i ocjenom svih dokaza zajedno, u njihovoj međusobnoj povezanosti, pa su tako pri utvrđivanju ove činjenice sudovi cijenili sadržaj ugovora o osiguranju iz kojeg proizlazi da je predmet osiguranja namjene restoran, ugostiteljski objekti, djelatnost pripreme i usluživanja pića, kao i da su na temelju Uvjeta koji su bili sastavni dio ugovora o osiguranju iz osiguranja isključene djelatnosti i objekti koji se koriste u svrhu disco klub / noćni klub te da je tuženik prije zaključenja ugovora na poseban upit tužitelja o tome prihvaća li činjenicu da ne može osigurati disco klub ili noćni klub odgovorio potvrdno, kao i da je zastupniku tuženika moralo biti poznato u koju se svrhu koristi objekt u njegovu vlasništvu.
8. Istu pravnu sudbinu dijeli i drugo naznačeno pitanje koje također polazi od netočne tvrdnje da je činjenica da osigurani objekt nije registriran kao disco klub / noćni klub utvrđena na temelju pravila o teretu dokazivanja. Nasuprot tome, ova činjenica u postupku nije bila predmet dokazivanja zato što je između stranaka bila nesporna, pa nije utvrđena dokazivanjem, već su sudovi u vezi s tom činjenicom postupili u skladu s odredbom članka 221. stavaka 1. i 2. ZPP.
9. Kad se u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačeno pravno pitanje ne naslanja na utvrđenja na kojima se temelji pobijana presuda ili kada pitanje negira postojanje zaključaka na kojima se pobijana presuda temelji, tada takvo pitanje nema potrebno obilježje važnosti jer ne omogućuje odgovaranje na pravna pitanja (zbog činjeničnih pitanja i nije moguće dopustiti reviziju jer to priječi odredba članka 385.a stavka 1. ZPP) o kojima bi ovisila presuda u konkretnom sporu. U tom smislu pobijana presuda nije u suprotnosti s pravnim shvaćanjima revizijskog suda na koja ukazuje predlagatelj.
10. U odnosu na treće, četvrto i peto naznačeno pitanje, valja odgovoriti da se tim pitanjima revizijski sud nije bavio u odlukama koje je predlagatelj naveo kao indikatore važnosti. Stoga u odnosu na ova pitanja indikatori važnosti nisu odgovarajući i ne mogu biti osnova za ujednačavanje sudske prakse, a time i osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, što je svrha revizije po dopuštenju.
11. Zbog naprijed navedenih razloga valjalo je odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pravna pitanja na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP.
12. Nadalje, prema ocjeni revizijskog suda, tuženik navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da mu je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 - dalje: EKLJP) i člankom 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav RH). Tuženik ovu povredu temelji na tvrdnji o osobito teškim povredama odredaba parničnog postupka i pogrešnoj primjeni materijalnog prava, a sam sadržaj prijedloga se djelomično svodi na pritužbe o načinu na koji su sudovi ocijenili u postupku izvedene dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje. Riječ je o razlozima koji se ne mogu isticati u reviziji, pa time u pravilu ne mogu predstavljati ni povredu prava na pravično suđenje. U pogledu tvrdnji o povredi prava na pravično suđenje zbog pogrešne primjene materijalnog prava, valja odgovoriti da odredba članka 6. stavka 1. EKLJP i članka 29. stavka 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Zbog toga do povrede tog prava u pravilu i ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim iznimno da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna. O tome se u konkretnom slučaju, međutim, ne radi jer su sudovi, odlučujući o pravima stranaka, kako u prvom, tako i u drugom stupnju, za svoje odluke dali uvjerljive, logične, razborite, relevantne, ozbiljne i dostatne razloge, a sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije kao i njegovih priloga ni u kojem dijelu ne upućuju na arbitrarnost niti očitu nerazumnost u odlučivanju o zahtjevu tužitelja pred nižestupanjskim sudovima.
13. Stoga je prijedlog za dopuštenje revizije po osnovi povrede temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje valjalo odbaciti na temelju odredbe članka 389.a stavaka 4. i 5. ZPP.
Zagreb, 25. veljače 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
