P-9235/2019-47

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vedrani Kufrin, u parničnom predmetu tužiteljice KZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Željki Horvat Šoš, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupanog po punomoćnici Sanji Porobiji, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. siječnja 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice Mirele Turkalj Fresl, odvjetnice i zamjenice punomoćnice tuženika Silvije Crnogaća Ćorušić, odvjetnice, a po objavi presude dana 25. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužiteljica povukla tužbu u dijelu zahtjeva za isplatu iznosa od 578,76 EUR i 488,95 EUR.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnim dio odredbi Ugovora o namjenskom kreditu broj 3207543803/06, broj kreditne partije 7103332180, koji je sklopljen dana 03.10.2006. između CZ, [adresa], kao Korisnika kredita, tužiteljice KZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], (ranije na adresi [adresa]) kao sudužnika i tuženika Zagrebačke banke d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10 (prije Paromlinska 2) koji je potvrđen kod javnog bilježnika Zorana Jelavića iz Zagreba, pod brojem OU-846/2006. dana 9. listopada 2006., i to u čl. 2. dio odredbe koji glasi: "koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenljiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d." te u čl. 7. dio odredbe koja glasi: “Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete."

II. Utvrđuje se ništetnim dio odredbi Dodatka Ugovoru o kreditu, broj Dodatka Ugovoru: 3207543803/07-03, broj računa 7103332180 koji je sklopljen 16. 11. 2007. godine između tužiteljice KZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], (ranije na adresi [adresa]) kao korisnika kredita i tuženika Zagrebačke banke d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10 (prije Paromlinska 2) i to u čl. 2. dio odredbe koji glasi: „koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenljiva u skladu s promjenama Odluke o uvjetima pod kojima se odobravaju stambeni krediti zaposlenicima Klijenata –pravnih osoba i Ugovor o odobravanju stambenih kredita zaposlenicima društva Simens d.d. od 10.10.2005. godine (u daljnjem tekstu: Ugovor o suradnji)..“ te u čl. 5. dio odredbe koja glasi: "Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o uvjetima pod kojima se odobravaju stambeni krediti zaposlenicima Klijenata –pravnih osoba ili Ugovoru o suradnji, korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.“

III. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 4. Dodatka Ugovoru o kreditu, broj Dodatka Ugovoru:3207543803/06., broj računa 7103332180 koji je sklopljen 27. 09. 2011. godine između tužiteljice KZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], (ranije na adresi [adresa]) i tuženika Zagrebačke banke d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10 (prije Paromlinska 2) koji glasi: "Za slučaj izmjene promjenljive kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta/rate iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete/rate.“

IV. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, da tužiteljici KZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi isplati iznos od 3.351,04 EUR sa zateznim kamatama tekućim

- na iznos od 39,76 EUR od 02.11.2007. do isplate

- na iznos od 5,85 EUR od 02.12.2007. do isplate

- na iznos od 5,86 EUR od 02.01.2008. do isplate

- na iznos od 5,96 EUR od 02.02.2008. do isplate

- na iznos od 6,05 EUR od 02.03.2008. do isplate

- na iznos od 42,60 EUR od 02.04.2008. do isplate

- na iznos od 41,36 EUR od 02.05.2008. do isplate

- na iznos od 40,94 EUR od 02.06.2008. do isplate

- na iznos od 41,50 EUR od 02.07.2008. do isplate

- na iznos od 40,61 EUR od 02.08.2008. do isplate

- na iznos od 40,74 EUR od 02.09.2008. do isplate

- na iznos od 41,34 EUR od 02.10.2008. do isplate

- na iznos od 44,90 EUR od 02.11.2008. do isplate

- na iznos od 42,29 EUR od 02.12.2008. do isplate

- na iznos od 45,19 EUR od 02.01.2009. do isplate

- na iznos od 45,58 EUR od 02.02.2009. do isplate

- na iznos od 45,78 EUR od 02.03.2009. do isplate

- na iznos od 45,31 EUR od 02.04.2009. do isplate

- na iznos od 45,24 EUR od 02.05.2009. do isplate

- na iznos od 44,50 EUR od 02.06.2009. do isplate

- na iznos od 43,83 EUR od 02.07.2009. do isplate

- na iznos od 76,63 EUR od 02.08.2009. do isplate

- na iznos od 77,47 EUR od 02.09.2009. do isplate

- na iznos od 76,99 EUR od 02.10.2009. do isplate

- na iznos od 76,52 EUR od 02.11.2009. do isplate

- na iznos od 77,59 EUR od 02.12.2009. do isplate

- na iznos od 78,61 EUR od 02.01.2010. do isplate

- na iznos od 79,67 EUR od 02.02.2010. do isplate

- na iznos od 79,39 EUR od 02.03.2010. do isplate

- na iznos od 81,19 EUR od 02.04.2010. do isplate

- na iznos od 80,72 EUR od 02.05.2010. do isplate

- na iznos od 81,63 EUR od 02.06.2010. do isplate

- na iznos od 86,71 EUR od 02.07.2010. do isplate

- na iznos od 85,55 EUR od 02.08.2010. do isplate

- na iznos od 89,89 EUR od 02.09.2010. do isplate

- na iznos od 87,60 EUR od 02.10.2010. do isplate

- na iznos od 85,88 EUR od 02.11.2010. do isplate

- na iznos od 91,12 EUR od 02.12.2010. do isplate

- na iznos od 94,35 EUR od 02.01.2011. do isplate

- na iznos od 92,01 EUR od 02.02.2011. do isplate

- na iznos od 92,35 EUR od 02.03.2011. do isplate

- na iznos od 90,67 EUR od 02.04.2011. do isplate

- na iznos od 91,19 EUR od 02.05.2011. do isplate

- na iznos od 96,92 EUR od 02.06.2011. do isplate

- na iznos od 97,72 EUR od 02.07.2011. do isplate

- na iznos od 88,17 EUR od 02.08.2011. do isplate

- na iznos od 86,22 EUR od 02.09.2011. do isplate

- na iznos od 93,21 EUR od 02.10.2011. do isplate

- na iznos od 93,12 EUR od 02.11.2011. do isplate

- na iznos od 92,75 EUR od 02.12.2011. do isplate

- na iznos od 93,99 EUR od 02.01.2012. do isplate

po stopi koja je za razdoblje do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

V.

Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, da tužiteljici KZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 2.046,87 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 27.1.2012. do isplate, po stopi koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

VI. Odbija se tužiteljica sa dijelom zahtjeva u kojem od tuženika potražuje isplatu iznosa od 248,85 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 13.6.2019. do isplate, kao neosnovanim.

VII. Nalaže se tuženoj Zagrebačkoj banci d.d., OIB 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, da tužiteljici KZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.631,78 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 25. veljače 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

VIII. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 313,61 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 25. veljače 2025. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je njezin suprug CZ s tuženikom **.**.2006. sklopio Ugovor o kreditu broj 3207543803/06, broj kreditne partije 7103332180 na iznos od 189.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan isplate, a kojim je ugovorena redovna kamatna stopa od 4,50 % godišnje koja je tijekom otplate promjenjiva temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika. Ističe kako su 16. studenog 2007. suprug tužiteljice, CZ kao dotadašnji korisnik kredita i tužiteljica kao dosadašnji korisnik sudužnik sklopili Ugovor o ustupanju Ugovora o namjenskom kreditu broj 3207543803/07 kojim su dotadašnji korisnik kredita, CZ i dotadašnji sudužnik kredita KZ ustupili primatelju-tužiteljici Osnovni Ugovor o namjenskom kreditu broj 3207543803/06. Ugovorom o ustupanju tužiteljica je potvrdila da je upoznata sa sadržajem, pravima i obvezama iz Osnovnog Ugovora. Tužiteljica je u svojstvu sada Korisnika kredita istog 16. studenog 2007. sa tuženikom sklopila Dodatak Ugovoru o kreditu, broj Dodatka Ugovoru 3207543803/07-03, broj računa 7103332180 (dalje u tekstu Dodatak I) kojim su mijenjane i dopunjene pojedine odredbe Ugovora broj 3207543803/06. Tužiteljica je u svojstvu korisnika kredita sa tuženikom 27. rujna 2011. sklopila Dodatak Ugovoru o kreditu, broj Dodatka Ugovoru 320754383/06 (dalje u tekstu Dodatak II), broj računa 713332180 kojim su mijenjane i dopunjavane pojedine odredbe Ugovora o kreditu. Tužiteljica se Ugovorom obvezala tuženiku iznos kredita vraćati u mjesečnim anuitetima, uz redovnu kamatu koja je čl. 2. Ugovora određena kao promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., a koja kamatna stopa je u trenutku ugovaranja iznosila 4,50 % godišnje. Člankom 2. Dodatka I Ugovora zamijenjena je odredba Ugovora kojom se u Ugovoru o kreditu uređivala kamatna stopa novom odredbom te je određeno da je Korisnik kredita dužan tuženiku platiti u anuitetima iznos od 179.949,54 CHF i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po Dodatku I promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o uvjetima pod kojima se odobravaju stambeni krediti zaposlenicama Klijenata- pravnih osoba i Ugovora o odobravanju stambenih kredita zaposlenicima društva Simens d.d. od 10.10.2005. Tuženik je umjesto po prvotno ugovorenoj kamatnoj stopi od 4,50 % godišnje jednostranom odlukom, protivno načelu savjesnosti i poštenja, mijenjao kamatnu stopu, a čime je zbog razlike u kamati došlo do promjene u mjesečnim anuitetima u odnosu na prvi otplatni plan kredita. Promjenu kamatnih stopa tuženik je vršio jednostrano, svojim jednostranim odlukama o kojima sa tužiteljicom nije pregovarao, niti je tužiteljica imala utjecaja na odluke tuženika. Isto tako, tuženik kao trgovac nije tužiteljicu prilikom ugovaranja valute uz koju je vezana glavnica, a to je u konkretnom slučaju CHF, informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a sve to tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu i Dodatka I. i II., što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana, čime je tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača. Poziva se na pravna utvrđenja u presudama Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revt- 249/14 od 09. travnja 2015. i posl. br. Rev-2221/2018-11 od 0. rujna 2019., donesenim u postupcima pokrenutima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Ističe da su ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi (čl. 2. Ugovora, čl. 2. Dodatka Ugovora o kreditu od 16.11.2007. te čl. 4. Dodatka Ugovora o kreditu od 27.9.2011.). Tužiteljica stoga predlaže da sud donese presudu kojom će se utvrditi ništetnom odredbe dio odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu, dio odredbe čl. 2. Dodatka Ugovora o kreditu od 16.11.2007. te dio odredbe čl. 4. Dodatka Ugovora o kreditu od 27.9.2011. te naložiti tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 29.609,06 kuna sa zateznim kamatama na pojedine iznose i iznos od 19.106,00 kuna sa zateznim kamatama od 1.9.2011. do isplate te iznos od 1.875,00 kuna (trošak vještačenja nastao prije podnošenja tužbe) sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama.

1.1.Tužiteljica je u podnesku od 16.3.2023., a nakon provedenog dopunskog financijskog vještačenja, a u odnosu na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, smanjila tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je s osnove ništetnih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi potraživala isplatu, i to za iznose od 578,76 EUR i 488,95 EUR. Tuženik se nije se protivio povlačenju u roku od 15 dana od dana kada mu je dostavljen navedeni podnesak pa se temeljem odredbe 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku smatra da je pristao na povlačenje. Točnije, tuženik se "opreza radi" protivio preinaci, ali navedeno ne predstavlja preinaku već djelomično povlačenje tužbe obzirom da je tužiteljica smanjila tužbeni zahtjev za navedene iznose. S tim u vezi valja reći da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 26. travnja 2021. zauzeto pravno shvaćanje broj: Su-IV- 16/2021-8 da je smanjenje tužbenog zahtjeva djelomično povlačenje tužbe iz odredbe čl. 193. ZPP, za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika. Stoga je temeljem navedene odredbe riješeno kao izreci rješenja.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva s više osnova. Navodi kako u cijelosti osporava istaknute zahtjeve kao neosnovane, uključujući pravnu osnovu, visinu, izračun te činjenice i razloge kojima je tužitelj obrazložio svoju tužbu u ovom sporu. Tuženik se protivi korištenju vještačenja dostavljenog uz tužbu kao i nadoknadi troška za izradu istog obzirom da je nalaz izrađen izvan predmetnog postupka. Ističe prigovor zastare u odnosu na sve iznose koji su predmet zahtjeva tužiteljice, a dospjeli su prije 13. lipnja 2014. Iz prometa po kreditu proizlazi da su osim tužiteljice, treće osobe otplaćivale obveze po kreditu. Zbog toga, tuženik ovime, pozivom na shvaćanje Ustavnog suda RH izraženo u odluci broj U-III/3176/2007 od 6. svibnja 2010,. ističe prigovor promašene aktivne legitimacije. Predmetni kredit je otplaćen dana 23.1.2012. Do navedenog datuma svaka promjena kamatne stope učinjena je u skladu sa zakonom i ugovorom. Odredbom čl. 2. st. 1. Ugovora o kreditu navedeno je kako će kamatna stopa biti obračunavana sukladno važećoj Odluci o kamatnim stopama Kreditora, a u skladu sa promjenama tržišnih uvjeta. Člankom 23. K) Ugovora o kreditu, navedeno je kako opći uvjeti čine sastavni dio ugovora o kreditu, dok je tužiteljica potpisom ugovora potvrdila primitak istih. Banka se obvezala kako će Odluku o kamatnim stopama, odnosno kamatnu stopu mijenjati u skladu s promjenom tržišnih uvjeta. Takva odredba bila je u skladu sa tada važećim Zakonom o zaštiti potrošača iz 2003. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama.

3. Tijekom provedbe dokaza sud je izvršio uvid u Ugovor o namjenskom kreditu od 29.9.2006. (stranica 10-18, 30-37 spisa), Ugovor o ustupanju ugovora o namjenskom kreditu broj 3207543803/07 i ugovora o depozitu od 16.11.2007. (list 19-21 spisa), Dodatak ugovoru o kreditu od 16.11.2007. (list 22-26 spisa), Dodatak ugovoru o kreditu od 27.9.2011. (list 27-29 spisa), Pregled promjena kamatnih stopa po kreditu broj 7103332180 (list 38 spisa), presliku efektivne kamatne stope (list 39- 50 spisa), presliku prometa po kreditu (list 51-56 spisa), nalaz i mišljenje vještaka dipl. oec. Koraljke Cesarec Noršić od 10.6.2019. (list 57-60 spisa), Opće uvjete poslovanja (list 72-76 spisa), Opće uvjete promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke u poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama (list 77-78 spisa), Ugovor o prodaji od 3.1.2012. (list 97-99 spisa), vjenčani list (list 100 spisa), proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz DARFIN d.o.o., proveo dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke (list 209-2011 spisa), proveo dopunsko financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz DARFIN d.o.o. (list 216-223 spisa).

4. Među strankama nije sporno da su suprug tužiteljice CZ, kao korisnik kredita, i tuženik, kao kreditor, zaključili navedeni Ugovor o kreditu, kojim je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje korisniku kredita kredit u iznosu kunske protuvrijednosti od 189.000,00 CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan isplate te uz redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru promjenjiva temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika, a koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,50 %, s rokom otplate od 180 mjeseci. Nije sporno niti da su 16. studenog 2007. suprug tužiteljice, CZ kao dotadašnji korisnik kredita i tužiteljica kao dosadašnji korisnik sudužnik sklopili Ugovor o ustupanju Ugovora o namjenskom kreditu broj 3207543803/07 kojim su dotadašnji korisnik kredita, CZ i dotadašnji sudužnik kredita KZ Podgorski ustupili primatelju- tužiteljici KZ Osnovni Ugovor o namjenskom kreditu broj 3207543803/06. Nije sporno niti da je tužiteljica u svojstvu Korisnika kredita 16. studenog 2007. sa tuženikom sklopila Dodatak Ugovoru o kreditu, kojim su mijenjane i dopunjene pojedine odredbe Ugovora broj 3207543803/06, između ostalog i redovna kamata koja iznosi 4,85 % na dan sklapanja Dodatka Ugovoru o kreditu. Nije sporno niti da je tužiteljica u svojstvu korisnika kredita sa tuženikom dana 27. rujna 2011. sklopila Dodatak Ugovoru o kreditu kojim su mijenjane i dopunjavane pojedine odredbe Ugovora o kreditu, između ostalog i rok otplate kredita koji iznosi 422 mjeseca. Sporno jesu li ništetne odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu, odredbe čl. 2. Dodatka Ugovora o kreditu od 16.11.2007. te odredbe čl. 4. Dodatka Ugovora o kreditu od 27.9.2011. kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa te pravo tuženika mijenjati kamatnu stopu i time povećavati mjesečne anuitete te je sporno pripada li u tom slučaju tužiteljici utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo radi primjene takvih ugovornih odredbi. Također je sporno je li u konkretnom slučaju nastupala zastara potraživanja. Sporno je i svojstvo potrošača tužiteljice koje joj tuženik osporava. Sporna je i aktivna legitimacija tužiteljice jer tuženik tvrdi da su uplate po Ugovoru vršene od strane trećih osoba.

5. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu ZPP), sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

6. Prvenstveno valja istaknuti kako je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Revt-249/14 od 09. travnja 2015. utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača. Odredbom čl. 502.c ZPP propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz čl. 502.a st. 1. ZPP) ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. S tim u vezi valja napomenuti da se pojam naknade štete u smislu čl. 502.c ZPP treba tumačiti u smislu uklanjanja posljedica povrede, pa time i prava tražiti vraćanje onog što je stečeno zbog takve povrede, na što upućuje i činjenica da je izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine" br. 70/19.) izmijenjen i sadržaj navedene odredbe članka 502.c na način da je sada i izričito propisano da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz postupaka po kolektivnoj tužbi i u parnicama radi isplate. Stoga je ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenih presuda. Ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev- 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. Imajući na umu da je Ugovor o kreditu, između tužitelja i tuženika sklopljen upravo u razdoblju koje je obuhvaćeno presudama donesenima u postupcima pokrenutima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, to je sud, sukladno navedenim zakonskim odredbama, vezan za pravna utvrđenja iz citiranih presuda.

7. U odnosu na sporne okolnosti informiranja tužiteljice i pregovaranja oko sadržaja spornih odredbi kredita sud je saslušao tužiteljicu. Tužiteljica je iskazala kako su predmetni kredit ona i suprug podigli za izgradnju kuće na zemljištu koje su od ranije imali, za tuženika su se odlučili jer je bio jedina banka koja je pristajala da se kao zalog dade zemljište na kojem će se kuća graditi. U banci su im ponudili kredit u CHF s promjenjivom kamatnom stopom na koji su suprug i ona pristali. U banci ni nju ni supruga nisu posebno upozoravali na promjenjivu kamatu niti su im objasnili na koji način će se ona mijenjati, osim što su im rekli da se ista ne bi trebala značajnije mijenjati nego da bi trebala otprilike ostati ista kroz cijelo razdoblje otplate kredita. Kredit od 3.10.2006. je podigao suprug, a ona je bila sudužnik. Nakon toga su rate zbog porasta kamate počele rasti, a ona je u međuvremenu doznala da njezin poslodavac Simens d.d. ima neku poslovnu suradnju s tuženikom po kojoj oni kao zaposlenici mogu dobiti kredit s nižom kamatnom stopom pa su suprug i ona se odlučili u studenome 2007. na zaključenje ugovora o prijenosu kredita i dodatka broj 1 ugovoru po kojima je ona postala korisnik kredita, a suprug sudužnik, a slijedom čega je kamatna stopa snižena. Kasnijim dodatkom 2 ugovoru je samo produžen rok otplate. Po prvom ugovoru o kreditu iz 2006. se više ne može sjetiti, ali po ugovoru o promjeni korisnika i dodatku iz 2007. je sve rate kredita otplaćivala isključivo ona. Ugovor je bio na tipskom obrascu na kojem je tuženik samo unio njihove podatke i iznos kredita. Nitko joj nije pojasnio parametre po kojima će se ugovorena kamata mijenjati. Novac od kredita su potrošili isključivo za izgradnju njihove kuće. U banku su prije zaključenja ugovora suprug i ona uvijek odlazili zajedno. Pročitala je prije potpisivanja sve bitne elemente ugovora, no ne može reći da je pročitala baš svaku sitno pročitanu rečenicu. Nije posebno ulazila u detalje ugovora niti je postavljala kakva dodatna pitanja. Njima je samo bilo bitno koliki će biti iznos rate i hoće li to moći otplaćivati. Osim što su pričali o promjenjivoj kamatnoj stopi i što im je u tom razgovoru pojašnjeno kako se ona neće značajnije mijenjati, nije postavljala daljnja pitanja. Pod značajnijim povećanjem kamatne stope bi za nju bilo ono povećanje koje bi za posljedicu imalo povećanje mjesečne rate za 1 ili 2 posto. Nitko joj nije rekao točan postotak za koji bi se rata mogla povećati uslijed povećanja kamatne stope, samo su joj rekli da to ne bi trebalo biti značajno. Prilikom sklapanja ugovora 2006. nisu tražili izmjenu nikakve ugovorne odredbe nego su dobili gotovu šprancu ugovora. Prilikom odlaska u banku nisu tražili posebno kredit u CHF nego su nakon upoznavanja s ponudom tuženika shvatili da je kredit u CHF povoljniji od onog u eurima. Kuća koju su gradili ovim kreditom se nalazi na adresi [adresa]. Kuću su 2011. bili prisiljeni prodati jer su shvatili da više ne mogu otplaćivati mjesečne rate. Kupovinom od prodaje su zatvorili njihov kredit na način da je kupac njihove kuće podigao kod tuženika novi kredit za kupnju njihove kuće i iznos tog kredita je odmah uplaćen na ime njihovog kredita, čime je kredit zatvoren u cijelosti. Kuću su koristili isključivo suprug, ona i njihova djeca. Kuću nisu davali u najam ili zakup niti su na toj adresi imali sjedište obrta ili trgovačkog društva, isto tako se kuća nije koristila za obavljanje bilo kakvih poslovnih djelatnosti

7.1. Sud prihvaća iskaz tužiteljice u cijelosti, ocjenjuje ga uvjerljivim i istinitim, budući da isti ima neposredna saznanja o odlučnim činjenicama, a sadržaj iskaza navedenog tužiteljice nije ničim doveden u sumnju.

8. U vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03, dalje: ZZP), dok je u vrijeme sklapanja Dodataka Ugovora o kreditu na snazi bio Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 46/07, 79/07). ZZP odredbom čl. 59. propisuje kako ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a posebno: odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstva pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja, odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu. Odredba čl. 81. st. 1. ZZP propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Nadalje, st. 2. iste odredbe propisano je kako se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Stavkom 3. iste odredbe propisano je da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Stavkom 4. iste odredbe propisano je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Člankom 87. st. 1. ZZP propisano je kako je nepoštena ugovorna odredba ništava. Stavkom 2. iste odredbe propisano je kako ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

9. U konkretnom slučaju primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22;u daljnjem tekstu: ZOO) jer je predmetni Ugovor o kreditu zaključen 3. listopada 2006. Odredbom čl. 269. st. 1. ZOO propisano je da je objekt ugovorne obveze činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju. Stavkom 2. iste odredbe propisano je kako činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Prema odredbi čl. 272. st. 1. ZOO činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Stavkom 2. iste odredbe propisano je da ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan. Prema odredbi čl. 270. st. 1. ZOO kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

10. Iz provedenih dokaza, a imajuću vidu naprijed navedene zakonske odredbe, utvrđeno je da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost ugovorene kamatne stope sukladno odluci tuženika, a uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope.

11. Naime, sklopljeni ugovor o kreditu ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. Povrh toga, u ugovoru nisu jasno određeni parametri za promjenu kamatne stope, a budući da ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja odredbu unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika, smatra se da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo (čl. 81. st. 2. ZZP), a tuženik nije dokazao suprotno. Ugovorena redovna kamata sadržajno odgovara naknadi koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih od strane kreditora (banke) na određeno vremensko razdoblje, uz obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to Ugovorom o kreditu i ugovoreno. Stoga odredba o takvoj kamati mora biti određena, odnosno barem odrediva u smislu odredbi čl. 269. st. 2. i čl. 272. st. 1. ZOO. U odredbi čl. 2. Ugovora o kreditu ugovorena je promjenjivost kamatne stope u skladu promjenama tržnih uvjetima, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika. U odredbi čl. 2. Dodatka Ugovora o kreditu od 16.11.2007. ugovorena je promjenjivost kamatne stope u skladu promjenama Odluke o uvjetima pod kojima se odobravaju stambeni krediti zaposlenicima klijenata-pravnih osoba i Ugovor o odobravanju stambenih kredita zaposlenicima društva Siemens d.d. od 10.10.2005. U odredbi čl. 4. Dodatka Ugovora o kreditu od 27.9.2011. ugovorena je promjenjivost kamatne stope temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika. Takvim odredbama nisu jasno određeni parametri, odnosno kriteriji pod kojima se može mijenjati kamatna stopa. Slijedom toga, utvrđeno je kako predmetne odredbe Ugovora o kreditu i Dodataka ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivost kamatne stope nisu bile ni određene, a niti odredive u trenutku sklapanja toga Ugovora. Osim toga, navedeni Ugovor i njegovi Dodaci su sklopljeni bez pojedinačnog pregovaranja o takvim ugovornim odredbama, čime je tužiteljica kao potrošač stavljena u neravnopravan položaj u odnosu na banku. Stoga, po ocjeni ovog suda, sporne odredbe o promjenjivosti kamatne stope predstavljaju nepoštene odredbe u smislu čl. 81. st. 1. ZZP. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora. Prema odredbi čl. 5. iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Odredbe predmetnog Ugovora o kreditu i njegovih Dodataka koje promjenu ugovorne kamate čine ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez da se istima istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koju promjenu dužnik ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema jasno definiranih uvjeta i razloga zbog kojih se kamatna stopa može mijenjati, odnosno kriteriji promjene kamatne stope nisu jasno određeni. Tužiteljici, odnosno prethodno njezinom suprugu kao korisniku kredita prema Ugovoru od 29.9.2006. je trebalo objasniti razloge promjene kamatne stope, omogućiti pojedinačno pregovaranje o tome i na taj način omogućiti istima kao potrošačima da pristanu na takve odredbe. Trebalo im je omogućiti da prigovore povećanju stope redovne kamate ili zatraže raskid ugovora. Stoga tužiteljica i njezin suprug kao potrošači nedvojbeno nisu imali utjecaja na sadržaj predmetne odredbe (cijenu) pa je postupanje tuženika suprotno odredbi čl. 247. ZOO koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Takva jednostrano određena ugovorna odredba protivna je i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO jer je neizvjesna visina novčanog iznosa kojeg tužiteljica mora vratiti tuženiku. Slijedom iznijetoga, sud je utvrdio da su predmetne ugovorne odredbe kojom je propisana promjenjivost kamatne stope ništetne. Stoga su sporne ugovorne odredbe zaista i prouzročile značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača pa iste predstavljaju nepoštene odredbe u potrošačkom ugovoru u smislu naprijed navedenih odredbi ZZP.

12. Odredbom čl. 3. st. 1. ZZP propisano je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Uvidom u Ugovor o kreditu utvrđeno da je isti namijenjen kupnji kuće u [adresa], koju su koristili tužiteljica, njezin suprug i njihova djeca. Suprug tužiteljice je isti zaključio kao fizička osoba, izvan svog zanimanja, svoje poslovne aktivnosti i poduzetničke djelatnosti, a isto vrijedi i za tužiteljicu nakon što joj je suprug kao ustupilac Ugovorom od 16.11.2007. ustupio osnovni Ugovor od 3.10.2006. Teret dokaza da su suprug tužiteljice, a potom i tužiteljica predmetni Ugovor o kreditu, odnosno Dodatke istome zaključili u svrhu koja je namijenjena njihovom zanimanju, odnosno njihovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti je na tuženiku pa kako tuženik na tu okolnost nije preložio provođenje bilo kakvih dokaza, niti takva činjenica proizlazi iz provedenih dokaza, to sud istaknuti prigovor ocjenjuje neosnovanim.

12.1. Glede tuženikovih navoda da je tužiteljica rukovoditeljica službe računovodstva u društvu ATOS IT, valja istaknuti da je navedena okolnost neodlučna u odnosu na utvrđeno svojstvo potrošača tužiteljice te se posebice ukazuje na odluku Suda EU br. C-198/20 od 10. lipnja 2021., kojom je utvrđeno da se zaštita predviđena Direktivom Vijeća 93/13/ EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u ugovorima sklopljenim s potrošačima primjenjuje na sve potrošače, a ne samo na one koji se mogu smatrati ''prosječnim potrošačima, normalno informiranim i razumno pažljivim i informiranim''.

13. Glede prigovora tuženika da su uplate po kreditu vršene od strane treće osobe pa i prigovora pomanjkanja aktivne legitimacije, ističući pritom da je na povrat uplata legitimiran samo onaj koji je uplatu faktički izvršio, valja napomenuti kako su uplate po kreditu vršene u ime, za račun i po nalogu korisnika kredita (supruga tužiteljice pa tom i same tužiteljice), kreditor (tuženik) ih je kao takve prihvatio, evidentirao i iskoristio za zatvaranje obveza po kreditu. Kako će se i hoće li se uopće korisnik kredita i treća osoba kasnije razračunavati, nije na kreditoru, niti je to pitanje koje bi sud trebao utvrđivati. Eventualno potraživanje koje bi treća osoba koja je faktički izvršila uplatu mogla imati prema korisniku kredita (tužitelju) tiče se odnosa te osobe i samog korisnika kredita (supruga tužiteljice pa tom i same tužiteljice), a ne kreditora. Stoga i taj prigovor sud ocjenjuje neosnovanim.

14. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Osim toga, odredbom čl. 323. st. 2 ZOO propisano je da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima, nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi ostvario korist u vidu plaćanja većeg novčanog iznosa za kredit, odnosno plaćanja veće kamate nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužiteljici razliku u vidu više plaćenog iznosa zbog ništetnih ugovornih odredbi u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO.

15. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz DARFIN d.o.o. Vještak je u svom nalazu i mišljenju izračunao preplaćeni iznos kredita s osnove promjenjive kamatne stope, ukoliko se početno ugovorena kamatna stopa od 4,50 % uzme kao važeća kamatna stopa. Vještak je izračunao da ukupno potraživanje tužiteljice temeljem promjene kamatne stope jednostranom odlukom tuženika na ime razlike obračunatih kamata primjenom ugovorene kamatne stope za utuženo razdoblje iznosi 33.228,71 kn. Vještak je izračunao da ukupna razlika između prijevremene otplate prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na prijevremenu otplatu prema početnom otplatnom planu iznosi 20.501,62 kn.

15.1. Imajući u vidu da je Dodatkom I ugovorena početna kamatna stopa od 4,85 % umjesto osnovnim Ugovorom iz 2006. ugovorene kamatne stope od 4,50 % na prijedlog tužiteljice provedeno je dopunsko vještačenje na okolnost visine preplaćenog iznosa za razdoblje od ugovaranja Dodatka I pa nadalje. U dopunskom nalazu i mišljenju koje je provedeno po naprijed navedenom vještaku isti je utvrdio, a imajući u vidu kako je s dospijećem anuiteta na dan 01.12.2007. kamatna stopa promijenjena na 4,85% sukladno Dodatku ugovora o kreditu te kako je s dospijećem anuiteta 1.10.2011. rok otplate kredita povećan na 422 mjeseca pa je sukladno tome promijenjen i iznos anuiteta te da ukupno potraživanje tužiteljice temeljem promjene kamatne stope jednostranom odlukom tuženika na ime razlike obračunatih kamata primjenom ugovorene kamatne stope za utuženo razdoblje iznosi 25.248,50 kn, odnosno 3.351,04 EUR. Vještak je izračunao da ukupna razlika između prijevremene otplate prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na prijevremenu otplatu prema početnom otplatnom planu iznosi 15.422,11 kn, odnosno 2.046,87 EUR.

15.2. Dakle, upravo na temelju dopunskog nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je tužiteljica zbog povišenja kamatne stope na temelju ništetne ugovorne odredbe preplatila tuženiku po predmetnom Ugovoru o kreditu iznos od ukupno 3.351,04 EUR kao i da ukupna razlika između prijevremene otplate prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na prijevremenu otplatu prema početnom otplatnom planu iznosi 2.046,87 EUR, kako je zatraženo specificiranim tužbenim zahtjevom prema podnesku tužiteljice od 16.3.2023. Na iznos od 3.351,04 EUR dosuđene su zatezne kamate i to na pojedinačne iznose navedene u IV. izreke ove presude tekuće od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa tuženiku, sukladno tabeliranom prikazu koji je sastavni dio nalaza i mišljenja vještaka, dok su na iznos od 2.046,87 EUR dosuđene zatezne kamate tekuće od dana 27.1.2012. kao dana iza dana s kojim je izvršena prijevremena otplata kredita (toč. V. izreke ove presude), sve na temelju odredbe čl. 1115. ZOO, imajući u vidu da tuženik nije bio savjestan. Visina stope zatezne kamate određena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO.

15.3. Na dopunski nalaz i mišljenje vještaka tužitelj nije imao primjedbi, dok je tuženik u podnesku od 13.7.2023. naveo da nalazu i mišljenju prigovara iz razloga jer vještak uzima u obzir samo slučajeve u kojima je tečaj na dan uplate anuiteta bio viši od tečaja na dan isplate kredita. Kada je kasniji, aktualni tečaj bio viši, vještak računa preplatu tužitelju, međutim, kada je kasniji, aktualni tečaj bio niži, vještak isto zanemaruje i ne uzima u obzir prilikom izračuna. Ističe kako uzimanje u obzir samo činjenica koje idu u korist tužitelju, a ne i onih koje idu u korist tuženika, nije u skladu s pravilima financijske i pravne struke. Raspravnim rješenjem od 1. listopada 2024. pozvan je tuženik u roku od 15 dana od tog ročišta izvijestiti sud da li je potrebno pozivanje vještaka na ročište radi usmenog obrazlaganja nalaza i mišljenja odnosno da u istome roku izvijesti sud da li prigovara na matematički izračun vještaka koji se odnosi na pozitivne razlike. Podneskom od 22.10.2024. tuženik je naveo kako ne prigovara matematičkom izračunu vještaka i da vještaka nije potrebno zvati na ročište. Pritom se napominje kako istaknute primjedbe tuženika sud smatra irelevantnima, obzirom da tuženik nije imao matematičkih primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka već su njegove primjedbe pravne naravi, a zadatak vještaku postavljen je sukladno utvrđenjima iz kolektivnog spora te je vještak izradio nalaz i mišljenje sukladno zadatku koji mu je sud odredio. Sud je u cijelosti prihvatio dopunski nalaz i mišljenje vještaka, budući da je isti stručan i objektivan, izrađen u skladu sa pravilima znanosti i vještine.

15.4. Pritom valja ukazati da tuženik nema pravo na isplatu iznosa u vidu razlike tečaja za iznos tzv. negativnih razlika tj. za razdoblja otplate kredita kada je tuženik obračunavao tužiteljici i naplaćivao anuitete kredita po tečaju nižem od prodajnog tečaja tuženika za CHF važećem na dan korištenja kredita. Glede toga valja napomenuti kako premet ovog postupka nije isplata preplaćenog iznosa kredita s osnove valutne klauzule, već s osnova promjenjive kamatne stope pa su slijedom toga takvi navodi tuženika posve promašeni jer nisu predmet tužbe i tužbenog zahtjeva. Podredno se ukazuje i na shvaćanje VSRH navedeno u odluci poslovni broj Rev-549/23 od 18.12.2023. u kojoj je VSRH zauzeo jasan stav u vezi negativnih razlika i naveo da prigovor radi prebijanja (sudski prijeboj do kojeg dolazi u parnici odlukom suda) u postupovnopravnom smislu ne postoji ako ga tuženik na nesumnjiv način ne istakne te ako određeno ne navede koju tražbinu stavlja u prijeboj, s tim da tražbina koju je tuženik istaknuo takvim prigovorom mora biti kvantitativno određena. Isto to vrijedi i u odnosu na građanskopravni prijeboj, ali uz razlike koje proizlaze iz pravne prirode ovih instituta i odredbi čl. 333. st. 3. ZPP, kao i onih prekluzivne naravi iz čl. 288. a st. 6. ZPP. U tom smislu, ako u postupku u odnosu na potraživanje tužene stranke, nije na određen način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO, odnosno ako nije podnesena protutužba, tada nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženika na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF. Dakle, U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK - CHF bio manji od tečaja HRK - CHF na dan isplate kredita.

15.5. Glede nalaza i mišljenja dipl. oec. Koraljke Cesarec Noršić od 10.6.2019. koji je tužiteljica dostavila uz tužbu valja napomenuti da će prema odredbi čl. 250. ZPP sud izvesti dokaz vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručne znanje kojim sud ne raspolaže, dok je čl. 251.st. 1. ZPP propisano da vještačenje obavljaju vještaci koje određuje parnični sud. Dakle, značaj nalaza i mišljenja vještaka u parnici ima samo nalaz i mišljenje vještaka kojega je u tom svojstvu odredio sud u konkretnoj parnici, a ne nalaz i mišljenje vještaka kojeg je angažirala neka od stranaka. Drugim riječima, dokazno sredstvo kojim se dokazuje osnovanost činjeničnih tvrdnji stranaka predstavlja samo onaj nalaz i mišljenje vještaka kojega je u tom svojstvu odredio sud u konkretnoj parnici, iz kojeg razloga sud nije dužan nalaz i mišljenje vještaka kojeg je tužiteljica dostavila uz tužbu i koji je sastavljen po nalogu tužiteljice, prihvatiti samo stoga što ga je dala osoba koja je stalni sudski vještak. Iz tog razloga, iako je sud izvršio uvid u nalaz i mišljenje koji je tužiteljica dostavila uz tužbu, osnovanost tužbenog zahtjeva utvrđena je na temelju dopunskog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Darka Prpića iz DARFIN d.o.o. kojeg je sud odredio vještakom u ovom predmetu.

16. Neosnovano tuženik ističe prigovor zastare za potraživanje tužitelja na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope sukladno odluci tuženika te za potraživanje tužitelja na temelju ništetnih odredaba kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF. Podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu došlo je do prekida zastare u smislu odredbe čl. 502.a – 502.h ZPP. Zastara individualnih restitucijskih zahtjeva u odnosu na potraživanje preplaćenog iznosa po osnovi ništave odredbe o promjenjivosti kamatne stope sukladno odluci tuženika počinje teći ispočetka pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske, i to donošenjem presude posl. br. Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 13. lipnja 2019., to je razvidno da u konkretnom slučaju nije protekao petogodišnji zastarni rok koji se primjenjuje kod instituta stjecanja bez osnove temeljem čl. 225. ZOO.

17. Glede zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 248,85 EUR za izradu nalaza i mišljenja dipl. oec. Koraljke Cesarec Noršić od 10.6.2019. koji je tužiteljica dostavila uz tužbu upućuje se na odlomak 15.5. ove presude. Iz navedenih razloga, budući da je u ovom predmetu provedeno financijsko vještačenje po vještaku kojeg je odredio sud, to trošak izrade nalaza i mišljenja od 10.6.2019. nije bio potreban za vođenje ove parnice pa nije niti priznat te je odlučeno kao u toč. VI. izreke ove presude.

18. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 5. ZPP, budući da tužiteljica nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog toga nisu nastali posebni troškovi. Tužiteljici je priznat trošak sastavljanja tužbe u iznosu od 200,00 EUR na temelju Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23- dalje: Tarifa), trošak sastavljanja podnesaka od 4.11.2019., 9.4.2021., 6.9.2021., 16.3.2023. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. Tarife) za svaki navedeni podnesak, trošak zastupanja na ročištima održanim 12.11.2019., 20.4.2021., 20.2.2023., 1.10.2024., 9.1.2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife) za svako navedeno ročište. Za zastupanje na ročištu od 4.3.2020. priznat joj je trošak u iznosu od 50,00 EUR temeljem Tbr. 9. toč. 5. Tarife, odnosno 25 % nagrade iz Tbr 7. toč. 1. Tarife, budući da je isto ročište odgođeno prije početka raspravljanja, dok je s preostalim dijelom zahtjeva tužiteljica odbijena. PDV na obavljene radnje nije zatražen pa niti priznat. Priznat je i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 113,61 EUR te trošak uplate predujma za provođenje financijskog vještačenja u iznosu od 468,17 EUR. Na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 151. stavka 3. ZPP dosudio i zatražene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom VII. izreke presude.

18.1. Tužiteljici nije priznat trošak sastavljanja podneska od 3.9.2019. kojim ista izvještava sud kako je uplatila sudsku pristojbu na tužbu, budući da uplatu sud provjerava putem e spisa. Tužiteljici nije priznat trošak sastavljanja podneska od 21.4.2021. kojim ista izvještava sud kako je uplatila predujam za financijsko vještačenje, budući da uplatu sud sam provjerava putem računovodstva ili Ipis financijske kartice predmeta. Tužiteljici nije priznat trošak sastavljanja podneska od 8.3.2022. kojim požuruje ovaj sud u postupanju jer nije bio potreban za vođenje ovog postupka. Tužiteljici nije priznat trošak sastavljanja podneska od 6.2.2023. kojim ponavlja svoje navode iznijete tijekom postupka i tužbeni zahtjev iskazuje u valuti EUR budući da isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka, a osim toga tužiteljici prema odredbama Tarife pripada trošak za 4 obrazložena podneska, za koja joj je trošak već priznat. Nije joj priznat niti trošak sudske pristojbe na presudu u zatraženom iznosu, sve budući da je odredbom članka 11. st. 1. toč. 20. Zakona o izmjeni Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 51/23) propisano kako su od plaćanja sudskim pristoji oslobođeni potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa. Prijelaznim i završnim odredbama navedenog zakona propisano je kako isti stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«. Budući da isti Zakon objavljen u "Narodnim novinama" s danom 12. svibnja 2023., to je tužiteljica u ovom predmetu, budući da je postupak pokrenula na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, oslobođena od obveze plaćanja sudskih pristojbi za sve pristojbe koje su nastale s 20. svibnja 2023., kada je navedeni zakon stupio na snagu te nakon toga dana, dok je obveze plaćanja pristojbe nastale prije toga dana dužna izvršiti, sve imajući u vidu prijelazne odredbe toga Zakona. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom VIII. izreke presude.

U Zagrebu, 25. veljače 2025.

Sutkinja

Vedrana Kufrin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. tužiteljica po punomoćnici

2. tuženik po punomoćnici