REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-481/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mirko Kovač, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo financija, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R- 416/2024-3 od 12. studenoga 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-5445/2018-59 od 7. ožujka 2024., u sjednici održanoj 25. veljače 2025.,
r i j e š i o j e:
Dopušta se revizija tuženici protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-416/2024-3 od 12. studenoga 2024. zbog pravnog pitanja:
„Kod obračuna prekovremenih sati, trebaju li se uzeti u obzir slobodni dani koji su utvrđeni evidencijom o radu i zamolbama za korištenje slobodnih dana s osnova prekovremenih sati bez obzira na činjenicu što poslodavac nije donio rješenje o korištenju istih?“.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-416/2024-3 od 12. studenoga 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-5445/2018-59 od 7. ožujka 2024.
2. Tužitelj u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije ističe da postavljeno pitanje nije pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te predlaže prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti kao nedopušten.
3. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao djelatnika Središnjeg ureda Ministarstva financija, Carinske uprave – službe na mobilne jedinice za isplatu razlike plaće s osnova prekovremenih sati za razdoblje do kolovoza 2013. do kolovoza 2018.
4. Primjenom odredbe čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" br. 104/13 – dalje: KU/13) i čl. 38. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" br. 112/17 i 12/18 – dalje: KU/17) sudovi su prihvatili zahtjev tužitelja i naložili tuženici isplatu bruto iznosa od 1.694,76 eura, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom. Sudovi su ocijenili da tuženica nije tužitelju pravilno iskazala broj sati prekovremenog rada, odnosno da postoji neusklađenost u pogledu slobodnih sati koje je tužitelj ostvario jer su evidencije rada različite od obračunskih lista plaće.
5. Postupajući po odredbi čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da je pitanje naznačeno u izreci važno, ne samo za odluku u ovoj pravnoj stvari, već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni. Naime, o postavljenom pitanju postoji različita praksa revizijskog suda – odluka Rev-445/2023- 2 od 12. rujna 2023., a osim toga postoji i različita praksa drugostupanjskih sudova. Treba dodati da je identično pitanje dopušteno i u odluci Rev-2799/2024-3 od 17. srpnja 2024.
6. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 25. veljače 2025.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković
