REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-73/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grad Zagreb, OIB 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, kojeg zastupa punomoćnica Anita Hukelj, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebački holding d.o.o., OIB 85584865987, Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, Podružnica Robni terminali, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Smolčić i Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3387/2023-3 od 6. ožujka 2024. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj Povrv-3711/2016 od 17. listopada 2019., u sjednici održanoj 25. veljače 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3387/2023-3 od 6. ožujka 2024. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj Povrv-3711/2016 od 17. listopada 2019., zbog sljedećeg pravnog pitanja:
„Je li nužno u parnici u kojoj je predmet spora zahtjev vlasnika protiv posjednika za isplatu naknade (jer je stvar upotrebljavao i od nje imao koristi) da se tužbenim zahtjevom traži i predaja te stvari u posjed ako je vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari pa tako kada je vlasnik pri sklapanju ugovora o zakupu ugovorio s posjednikom (kao zakupcem) da je protekom ugovorenih rokova dužan zakupodavcu (tužitelju) predati stvar (poslovni prostor)?“.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. i čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) vijeće revizijskog suda je ocijenilo da od odgovora na postavljeno pitanje ne ovisi ishod ovog postupka.
5. Naime, iz obrazloženja odluke suda drugoga stupnja jasno proizlazi da je tužbeni zahtjev odbijen budući da se na temelju provedenog dokaznog postupka nije mogla utvrditi odlučna činjenica da se tuženik nalazi upravo u posjedu poslovnog prostora u odnosu na koji je tužitelj predmnijevani vlasnik, te stoga nije ispunjena jedna od kumulativnih pretpostavki propisanih odredbom članka 165. stavka 1. ZPP-a.
6. Slijedom iznesenog, a budući da je ocijenjeno da postavljeno pravno pitanje nije važno pravno pitanje u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, prijedlog za dopuštenje revizije je u odnosu na postavljeno pitanje odbijen na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP.
7. Tužitelj se u prijedlogu za dopuštenje revizije, izražavajući svoje neslaganje sa nižestupanjskim odlukama, poziva i na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, pozivajući se na arbitrarnost u odlučivanju.
7.1. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.
8. Obzirom da nisu ispunjene niti pretpostavke predviđene u odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP za dopuštenost revizije, jer vjerojatnost teških postupovnih ili materijalnopravnih povreda u postupku nije učinjena vjerojatnima, revizija je u tom dijelu odbačena na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP te je riješeno kao u točki II. izreke ove odluke.
Zagreb, 25. veljače 2025.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković
