REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-290/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, Dragana Katića i mr. sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku odvjetniku Igoru Radeliću iz Zagreba, Dragutina Domjanića 3, protiv tuženika Teleperformance HRV d.o.o., Zagreb, Ivana Lučića 2a, OIB 17671366600, zastupanog po punomoćniku Dominiku Musulinu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Musulin i suradnici d.o.o., iz Zagreba, Palmotićeva 37/I, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, postupajući po prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž R-59/2024-3 od 24. listopada 2024., kojim je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-1090/2022-33 od 22. travnja 2024., u sjednici održanoj 25. veljače 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije, se odbacuje kao nedopušten.
II. Odbija se zahtjev tuženika za nadoknadu troškova sastava odgovora na prijedlog, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž R-59/2024-3 od 24. listopada 2024., kojim je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-1090/2022-33 od 22. travnja 2024., zbog slijedećih pravnih pitanja za koje smatraju da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:
''1. Može li se smatrati da se radi o prijenosu poduzeća kada svi radnici koji su bili putem agencije za zapošljavanje zaposleni kod jednog poslodavca, sklope ugovore o radu sa povezanom osobom ?
2. Je li u žalbenom postupku u sporovima male vrijednosti moguće odlučivati o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju?".
2. Posebno ističe da nije "iz dosadašnje prakse Vrhovnog suda mogao utvrditi da li se može smatrati da se radi o prijenosu poduzeća i da li je moguće ugovoriti u tom slučaju probni rad ako radnici koji su zaposleni preko agencije za zapošljavanje kod poslodavca sklope identičan ugovor sa poslodavcem, a i svi radnici koji su bili zaposleni putem agencije za privremeno zapošljavanje kod tog istog poslodavca su sklopili identične ugovore o radu", te smatra da su naznačena pitanja "važna kako za sudsku praksu budući da je očito da je odluka Drugostupanjskog suda protivna sudskoj praski i Zakonu o parničnom postupku."
3. U odgovoru na prijedlog tuženik osporava dopuštenost i osnovanost prijedloga, predlaže isti odbaciti, odnosno odbiti, te potražuje trošak sastava odgovora na prijedlog.
4. Prijedlog je nedopušten.
5. Odredbom čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. 1. Iako su u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno naznačena dva pravna pitanja za navedena pitanja nisu uopće izneseni razlozi njihove važnosti zbog kojih bi postavljena pitanja bila važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, a uz to tužitelj u prijedlogu i ne tvrdi da o pravnim pitanjima postoji različita praksa drugostupanjskih sudova niti ne tvrde da o postavljenim, ili da pobijanja odluka odstupa od prakse revizijskog suda, Ustavnog suda RH ili ESLJP-a, zbog čega se ne radi o važnim pitanjima, niti o dostatnim razlozima za intervenciju ovoga suda. Postavljenim pitanjima i pozivanjem na pogrešnu primjenu materijalnog prava tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije zapravo samo iznosi svoja pravna shvaćanja o tim pitanjima, čime u biti samo osporava po nižestupanjskim sudovima utvrđeno činjenično stanje i pravilnost primjene materijalnog prava iznoseći svoje shvaćanje o tome kako je u konkretnom slučaju trebalo suditi.
6. 2. Osim navedenog, drugostupanjski sud o prijenosu poduzeća nije uopće iznio bilo kakvo pravno shvaćanje, niti je tužitelj uz prijedlog za dopuštenje revizije dostavio žalbu u kojoj je isticao takav prigovor, što je bio dužan u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, dok u odnosu na drugo pitanje odgovor daje sama odredba čl. 467. ZPP-a, te čl. 458. ZPP-a, u kojoj je propisano koji su sporovi male vrijednosti, a uz to pitanje polazi i od pogrešne pretpostavke da bi se radilo o sporu male vrijednosti iz odredbe čl. 458. ZPP-a.
7. Slijedom navedenog, u odnosu na naznačena pitanja prijedlog nije dopušten, jer nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a, zbog čega je o prijedlogu odlučeno kao u izreci, na temelju čl. 389.a. st. 3. ZPP-a.
8. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na prijedlog jer taj trošak nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP-a).
Zagreb, 25. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Marina Paulić
