REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-751/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, Dragana Katića i mr. sc. Senije Ledić članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NIVOGRADNJA d.o.o., OIB 89521783329, Zagreb, Medvedgradska 19, kojeg zastupa punomoćnik Mladen Sučević, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Sučević & partneri u Zagrebu, Gundulićeva 63, protiv tuženice ZAGREBAČKE BANKE d.d., OIB 92963223483, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, koju zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o. u Zagrebu, Lopašićeva 6, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženice, protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4086/2022-3 od 2. kolovoza 2023., kojim je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 2/2021 od 3. svibnja 2022., u sjednici održanoj 25. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se odluka o troškovima postupka sadržana u točki II. izreke presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4086/2022-3 od 2. kolovoza 2023., kojom je odbijen, kao neosnovan, tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 40.248,20 EUR / 303.250,00 kn., te se predmet u tom dijelu vraća sudu drugog stupanja na ponovno odlučivanje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci o troškovima parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom točki I. njezine izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev da se utvrdi, da je nedopušten i bez pravnog učinka raskid ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljen 11. studenog 2019., od 30. studenog 2020. te da je na snazi i nije raskinut ugovor o kupoprodaji nekretnine od 11. studenog 2019. između tuženika kao prodavatelja i tužitelja kao kupca za nekretnine pobliže navedene u toj presudi, a u točki II. izreke presude naloženo je tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak, u iznosu od 309.500,00 kn, te je u točki III. izreke presude odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom.

2. Drugostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska ispravljena presuda u točkama I. i III. izreke i dijelu točke II. izreke za trošak parničnog postupka u iznosu od 829,52 EUR / 6.250,00 kn, dok je u točki II. izreke preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2/2021 od 3. svibnja 2022. u točki II. njezine izreke u odnosu na preostali trošak tuženice, na način da je odbijen, kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška u iznosu od 40.248,20 EUR / 303.250,00 kn.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd 4442/2023-2 od 03. siječnja 2024., tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4086/2022-3 od 2. kolovoza 2023., o troškovima postupka u dijelu u kojem je odbijen njezin zahtjev u odnosu na pravno pitanje:

"Je li dopušteno, u smislu odredbi čl. 380. st. 1. toč. 3. ZPP i čl. 40. st. 3. ZPP, da drugostupanjski sud odlučujući o žalbi, preinači prvostupanjsku odluku o naknadi parničnog troška bez da ukine rješenje prvostupanjskog suda o određivanju vrijednosti predmeta spora, obrazlažući pri tome odluku o preinaci odluke o troškovima postupka time da vrijednost predmeta spora, kako ga je odredio prvostupanjski sud posebnim rješenjem, nije pravilno utvrđena te primjenjujući na odlučivanje o trošku postupka vrijednost predmeta spora kako je naznačena u tužbi?".

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene drugostupanjske presude u kojoj je sadržana odluka o troškovima postupka u odbijajućem dijelu tuženica je podnijela reviziju pozivom na čl. 382. st. 1. u vezi s čl. 385.a st. 1. i 2. i u vezi s čl. 400. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud pobijanu drugostupanjsku presudu broj Pž-4086/2022-3 od 2. kolovoza 2023. pod točkom II. izreke preinači sukladno revizijskim razlozima na način da odbije žalbu tužitelja kao neosnovanu, kao i da naloži tužitelju da tuženici nadoknadi troškove revizijskog postupka, podredno, da ukine pobijanu drugostupanjsku presudu pod točkom II. izreke te predmet u tom dijelu vrati na ponovno odlučivanje drugostupanjskom sudu.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. ZPP-a revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP-a zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora u revizijskoj fazi postupka je parnični trošak koji tuženici nije dosuđen, odnosno u kojem dijelu je tuženica odbijena s tim zahtjevom.

9. Iz nižestupanjskih odluka proizlazi da je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice Republike Hrvatske za utvrđenje prava vlasništva na nekretnini, a odbijen je zahtjev tužiteljice za predaju nekretnine u posjed.

10. Prvostupanjski sud je primjenom čl. 154. st. 1. i članka 155. ZPP-a, te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 - dalje: Tarifa) donio odluku o troškovima parničnog postupka s obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, pri čemu je visina troškova tuženice odmjerena prema odredbi čl. 40. st. 2. i st. 3. ZPP-a i utvrđenoj vrijednosti predmeta spora od 4.941.631,63 kn.

11. Drugostupanjski sud je djelomično preinačio prvostupanjsku presudu u dijelu koji se odnosi na parnični trošak preko iznosa od 829,52 eura/6.250,00 kuna te je primjenom čl. 154. st. 1. u vezi čl. 40. st. 2. i st. 3. ZPP-a odbio zahtjev tuženice za naknadu parničnih troškova u iznosu od 40.248,20 EUR / 303.250,00 kn, prema vrijednosti predmeta spora od 100.000,00kuna naznačenoj u tužbi, uz slijedeće

obrazloženje:

"15. U pogledu parničnih troškova nije sporno da je tužitelj u tužbi kao vrijednost predmeta spora označio iznos od 100.000,00 kn, da je tuženik prigovorio vrijednosti predmeta spora i da je sud na ročištu 7. prosinca 2021. kao vrijednost predmeta spora označio iznos od 4.941.631,63 kn, koliko iznosi uplaćena kapara.

16. Prema odredbi članka 40. stavak 2. ZPP-a kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio. Ako je u slučaju iz stavka 2. ovoga članka tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, sud će, po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora.

17. Po ocjeni ovog suda nije bilo razloga da prvostupanjski sud odredi drugu vrijednost predmeta spora niti je prvostupanjski sud uvjerljivo obrazložio zbog čega bi u tužbi označena vrijednost spora bila suviše nisko naznačena. U konkretnom slučaju postavljajući tužbu na utvrđenje tužitelj je kao vrijednost predmeta spora označio iznos od 100.000,00 kn, a uplaćena kapara nije protuvrijednost imovine koja je predmet spora.

18. Stoga je odluku o troškovima parničnog postupka valjalo preinačiti s obzirom na vrijednost predmeta spora u iznosu od 100.000,00 kn.".

12. Tuženica u podnesenoj reviziji smatra da je pri donošenju pobijane presude drugostupanjski sud, između ostalog, postupio protivno odredbi čl. 40. st. 3. ZPP-a u vezi s čl. 380. točke 3. ZPP-a s obzirom da je u postupku po žalbi drugostupanjski sud donio rješenje o naknadi parničnog troška polazeći od vrijednosti predmeta spora (dalje u tekstu: VPS) postavljenog u tužbi, a bez da je istovremeno ukinuto postojeće rješenje prvostupanjskog suda o određivanju drugačijeg VPS-a kojeg je prvostupanjski sud utvrdio različito od onog naznačenog u tužbi. Takvim postupanjem od strane drugostupanjskog suda, prema shvaćanju tuženika počinjena je povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s prethodno citiranim člancima ZPP-a koje je bila od utjecaja na zakonitost pobijane odluke o trošku jer se ista bazira na primjeni vrijednosti predmeta spora različitog od onog koji je utvrđen odlukom suda o VPS-a u ovom postupku tj. rješenjem od 7. prosinca 2021. Ujedno smatra da je drugostupanjski sud počinio i bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, kada je prilikom donošenja odluke o parničnim troškovima zanemario postojanje posebnog rješenja prvostupanjskog suda o određivanju vrijednosti predmeta spora od 7. prosinca 2021. kao posebne raspravne odluke u formi rješenja, zbog čega je pobijana drugostupanjska presuda proturječna drugim dijelovima presude u istom postupku, a na kojima se sadržajno i procesno temelji, zbog čega se takva presuda ne može valjano ispitati, niti se obrazloženje takve odluke o trošku može razumjeti obzirom da je obrazloženje proturječno predmetnoj odluci suda o VPS-u.

13. Mjerodavnom odredbom čl. 40. st. 2. ZPP-a propisano je da ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu tražbinu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora naznačena u tužbi, dok je odredbom čl. 40. st. 3. ZPP-a, predviđena iznimka koja propisuje da ako bi tužitelj vrijednost predmeta spora označio suviše visoko ili suviše nisko tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, sud će na prigovor tuženika ili po službenoj dužnosti, a najkasnije na pripremnom ročištu na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora.

14. Kako je naprijed navedeno, prvostupanjski sud je, odlučujući o prigovoru tuženika na visinu VPS-a koju je tužitelj naznačio u tužbi, na temelju odredbe čl. 40. st. 3. ZPP-a, rješenjem donesenim na ročištu 7. prosinca 2021., odredio VPS-a u iznosu od 4.941.631,63 kuna smatrajući istu primjerenom s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja. Tužitelj je u žali protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2/2021 od 3. svibnja 2022., pobijao citiranu presudu u odnosu na glavnu stvar, ali i u dijelu odluke o parničnim troškovima kao i u pogledu rješenja prvostupanjskog suda o određivanju iznosa VPS-a (prema ranije citiranom rješenju od 7. prosinca 2021.). Prema tome, u trenutku odlučivanja o žalbi tužitelja protiv glavne stvari i protiv odluke o naknadi parničnih troškova, u postupku je egzistiralo prvostupanjsko posebno rješenje, kojim je određena VPS-a u ovom postupku, doneseno temeljem ovlaštenja suda iz čl. 40. st. 3. ZPP-a. Međutim, odlučujući o dijelu žalbe tužitelja u pogledu naknade parničnih troškova, drugostupanjski sud je pobijanom (drugostupanjskom) presudom preinačio odluku o troškovima postupka smatrajući da nije bilo razloga da prvostupanjski sud odredi drugu vrijednost predmeta spora niti je prvostupanjski sud uvjerljivo obrazložio zbog čega bi u tužbi označena vrijednost spora bila suviše nisko naznačena, pa je prema shvaćanju drugostupanjskog suda odluku o troškovima parničnog postupka trebalo preinačiti s obzirom na vrijednost predmeta spora u iznosu od 100.000,00 kn, kako je istu tužitelj naznačio u tužbi

15. Prema shvaćanju ovoga suda, u situaciji kada je drugostupanjski sud smatrao da je prvostupanjski sud pogrešno postupio prilikom određivanja VPS-a posebnim rješenjem temeljem čl. 40. st. 3. ZPP-a, i da je stoga mjerodavan VPS kako ga je tužitelj naznačio u tužbi, tada je drugostupanjski sud dužan, kada je odlučivao o žalbi, odlučiti i o žalbi na rješenje prvostupanjskog suda od 7. prosinca 2021. kojim je određena VPS-a u ovom postupku, (doneseno temeljem ovlaštenja suda iz čl. 40. st. 3. ZPP-a), te koristeći ovlaštenja iz čl. 380. točke 3. ZPP-a i svojim rješenjem ukinuti ili preinačiti rješenje prvostupanjskog suda od 7. prosinca 2021., kako bi tek na temelju takve izmijenjene odluke o VPS-u mogao preinačiti odluku o trošku, i istu adekvatno obrazložiti to pogotovo što je, prema obrazloženju drugostupanjskog suda, jedina osnova za preinaku odluke o trošku pogrešno utvrđena VPS-a, te slijedom navedenog pogrešno izračunavanje vrijednosti pojedinih radnji tuženika za koje mu treba priznati trošak postupka.

16. Međutim, u konkretnom slučaju, pri donošenju svoje odluke, drugostupanjski sud nije propustio temeljem čl. 380. točki 3. ZPP-a odlučiti i o žalbi tužitelja u tom dijelu na citirano rješenje prvostupanjskog suda o određivanju VPS-a, kako to pogrešno smatra revident niti je tužitelj, kao žalitelj, imao potrebu u zakonskom roku iz čl. 377.a st. 1. ZPP-a podnijeti zahtjev za izdavanjem dopunske drugostupanjske odluke kojom bi se odlučio i o tom dijelu žalbe, s obzirom da je prema obrazloženju drugostupanjske odluke drugostupanjski sud odlučio i o žalbi na rješenje prvostupanjskog suda kojim je određena VPS-a u većem iznosu od onoga koji je naveden u tužbi, iako je u toj situaciji, prema shvaćanju ovoga suda, trebao to navesti i u izreci odluke kojom je odlučivao po podnesenoj žalbi, no taj propust drugostupanjskog suda nije odlučan za pravilnost odluke. Stoga je neosnovana tvrdnja tuženice da nepodnošenje zahtjeva za izdavanjem dopunske drugostupanjske odluke, ima učinak gubitka prava i ex lege stjecanja svojstva pravomoćnosti rješenja prvostupanjskog suda od 7. prosinca 2021., o određivanju VPS-a (čl. 377.a st. 3. i st. 5. ZPP-a).

17. Prema navedenom, rješenje o određivanju vrijednosti predmeta spora od 7. prosinca 2021., suprotno tvrdnji tuženice, nije postalo pravomoćno jer je drugostupanjski sud odlučujući o žalbi tužitelja odlučio i o žalbi na citirano rješenje o određivanju VPS-a iako nije posebnim rješenjem ukinuo ili preinačio isto rješenje.

18. S obzirom na izneseno odgovor na postavljeno pitanje glasi:

U smislu odredbi čl. 380. točke 3. ZPP-a i čl. 40. st. 3. ZPP-a, drugostupanjski sud kad odlučuje o žalbi na troškove postupka, ne može preinačiti prvostupanjsku odluku o naknadi parničnog troška, ako prethodno nije odlučio o žalbi na rješenje o utvrđivanju VPS-a, odnosno ako nije ukinuo ili ako nije preinačio rješenje prvostupanjskog suda o određivanju VPS-a, ukoliko smatra da vrijednost predmeta spora, kako ga je odredio prvostupanjski sud posebnim rješenjem, nije pravilno utvrđena.

19. Međutim, u konkretnom slučaju drugostupanjski sud je pri donošenju odluke o parničnim troškovima, kada je po prigovoru tuženice, ocijenio da rješenje prvostupanjskog suda o utvrđenoj VPS-a na temelju odredbe čl. 40. st. 3. ZPP-a, nije pravilno, trebao dati pravno relevantne razloge zašto "nije bilo razloga da prvostupanjski sud odredi drugu vrijednost predmeta spora" i zašto prvostupanjski sud nije uvjerljivo obrazložio zbog čega bi u tužbi označena vrijednost spora bila suviše nisko naznačena, odnosno zašto "u konkretnom slučaju postavljajući tužbu na utvrđenje tužitelj je kao vrijednost predmeta spora označio iznos od 100.000,00 kn, a uplaćena kapara nije protuvrijednost imovine koja je predmet spora." Takvim postupanjem drugostupanjskog suda počinjena je bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 40. st. 3. ZPP-a, koje je bila od utjecaja na zakonitost pobijane odluke o trošku, ali i bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer u tom pravcu nije izneseno odgovarajuće obrazloženje.

20. Stoga je primjenom čl. 392. st. 7. ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke, a na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a, kao u točki II. izreke.

Zagreb, 25. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Marina Paulić