Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-950/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga Željke Rožić Kaleb, kao predsjednice vijeća, Andrine Raspor Flis, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ane Gradišek, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Tereziji Rečić, odvjetnici u Odvjetničkom uredu Rečić i Rečić Vujčić iz Slavonskom Brodu, protiv tuženice LV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], J [adresa], zastupana po punomoćniku Ivanu Laliću, odvjetniku iz Slavonskog Broda, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj P-451/2020-21 od 12. travnja 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 25. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženice LV kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-451/2020-21 od 12. travnja 2022., u dijelu kojim se utvrđuje da je tužitelj stekao pravo vlasništva na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označene kao kč. br. [katastarska čestica]/3A, Oranica selo, površine 683 m2, i kč. br. [katastarska čestica]/4A, Oranica selo, površine 921 m2, što je tuženica dužna priznati, kao i u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.335,56 eura.
II. Preinačuje se navedena presuda, u dijelu kojim je tuženica dužna izdati tužitelju valjanu tabularnu ispravu za upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama i sudi:
Odbija se zahtjev tužitelja JV kojim traži izdavanje valjane tabularne isprave za upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja utvrđuje se da je tužitelj stekao pravo vlasništva na nekretninama upisanim u Zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označenim kao kč. br. [katastarska čestica]/3A, Oranica selo, površine 683 m2 i kč. br. [katastarska čestica]/4A, Oranica selo, površine 921 m2, što je tuženica dužna priznati i izdati tužitelju valjanu tabularnu ispravu za upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama, a koju će u protivnom zamijeniti prvostupanjska presuda, kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu od 10.062,80 tadašnjih kuna, sve u roku 15 dana.
2. Protiv te presude žali se tuženica iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda preinači i traži trošak sastava žalbe.
3. Žalba nije osnovana.
4. U provedenom postupku sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude ne proturječi razlozima presude, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danih u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
5. Sud prvog stupnja nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
6. Nisu osnovani žalbeni navodi, jer je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva na predmetnim nekretninama, što je tuženica dužna priznati i izdati valjano tabularnu ispravu za upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama, kao i zahtjev za naknadu troška parničnog postupka.
8. Iz iskaza tužitelja proizlazi da on koristi predmetne čestice od 1995., u posjed kojih ga je uvela prethodna vlasnica tih nekretnina, BV od koje je on kupio predmetne čestice i u cijelosti ih isplatio. Kroz cijelo to vrijeme nitko mu nije osporavao pravo posjedovanja tih čestica, niti su tuženica, kao ni njena sestra ikada bile u posjedu istih, a isto tako nitko od prednika tuženice nije posjedovao i obrađivao sporne čestice. Prodavateljica ŠV ga je uvela u posjed i pokazala što kupuje, te mu pokazala i sporne čestice, te je dovela i mjernika i pokazala mu među kako je njoj mjernik pokazao, pa kako je ušao u posjed tih čestica tako ih uživa i danas. Tek nakon 20 godina je otkrio da ove dvije sporne čestice nisu upisane u zemljišne knjige na njegovo ime.
9. I svjedok AV navodi da se predmetne čestice nalaze u posjedu tužitelja, koje mu je prodala njegova majka 1996. godine, kao i kuću, okućnicu, šljivik i vrt, oranicu i dio šume, a sve te čestice su u jednom nizu na kojima tužitelj ima kuću, vrt, oranicu i dio šume, a predmetne čestice nemaju veze s javnim putem, te se preko čestica gdje se nalazi kuća tužitelja prolazi do kč. br. [katastarska čestica]/3A i kč. br. [katastarska čestica]/4A i praktički se te čestice nalaze u vrtu kuće tužitelja, a nakon kuće, gledano u dubinu, dolaze sporne čestice koje su sve u jednom nizu. Nitko nikada tužitelju nije osporavao posjedovanje tih čestica, niti svjedok ima saznanja ni po čuvenju ni po viđenju, da bi tuženica bila u posjedu predmetnih čestica i to mu je prvi glas, jer za vrijeme dok je još bila živa njegova baka ona je obrađivala sporne čestice i na njima sijala kukuruz.
10. Svjedok DV u svom iskazu navodi da on živi oko jedan kilometar od spornih čestica, a nekada je uz te čestice prolazio svaki dan. Sporne čestice su u vlasništvu tužitelja i on ih je kupio za vrijeme rata od ŽV, te je odmah ušao u posjed tih čestica i od tada mu nitko nije osporavao pravo posjeda na tim česticama, a isto tako misli da tuženica nikad nije bila u posjedu tih čestica jer ju on nikad tamo nije vidio, kao ni roditelji tuženice, ni njezina sestra, jer se do spornih čestica ne može doći drugačije osim kroz dvorište tužitelja.
11. Iz nalaza i mišljenja vještaka geodeta proizlazi da se predmetne čestice kč. br. [katastarska čestica]/3A i kč. br. [katastarska čestica]/4A, nalaze cca 33 metra udaljene od ulice, a ispred navedenih parcela do ulice nalazi se tužiteljeva parcela 64/3AGR, kuća i dvor, te se predmetne parcele nalaze u sastavu dvorišta i nastavljaju se na kč. br. [katastarska čestica]/3AGR i kč. br. [katastarska čestica]/1GR, u vlasništvu tužitelja.
12. Iz navedenog jasno proizlazi da se predmetne čestice nalaze u sklopu tužiteljevog zemljišta oko 33 metara udaljenih od ulice, te da se tužitelj u nesmetanom posjedu tih čestica nalazi od 1995. godine, u koji ga je uvela prednica tužitelja, prodavateljica, a te čestice je obrađivala i njezina majka, pa je neuvjerljiv nalaz tuženice da je njezina sestra koja joj je darovala predmetne čestice bila u posjedu istih jer da je te čestice naslijedila od njihovog oca koji je do 1994. te čestice obrađivao, s obzirom na to da se te čestice nalaze u nizu i do njih se može doći samo prolazom preko dvorišta. Osim toga, tuženica kroz cijelo to vrijeme nije tražila od tužitelja predaju u posjed istih.
13. Sud prvog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev, navodeći da je tužitelj navedene čestice stekao dosjelošću, budući da se u nesmetanom posjedu tih čestica nalazio od 1995. godine.
14. Dosjelost je originarni način stjecanja prava vlasništva na temelju zakona, što znači da onaj kome se glede neke stvari ispune zakonom predviđene pretpostavke, stječe samim time pravo vlasništa na stvari u trenutku ispunjenja tih pretpostavki, ta pravni učinci dosjelosti nastupaju po samom pravu (ipso iure) čim se ispune sve pretpostavke stjecanja dosjelošču.
15. Pri tome valja navesti da su prema odredbi čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 73/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje: ZVDSP) mjerodavni propisi koji su bili važeći u vrijeme stjecanja takvog prava. Ako su rokovi koji su za stjecanje stvarnih prava određeni odredbama ZVDSP počeli teći prije njegovog stupanja na snagu, dakle, prije 1. siječnja 1997., tada isti nastavljaju teći sukladno citiranoj zakonskoj odredbi.
16. S obzirom na tvrdnju tužitelja da je u posjedu predmetnih čestica od 1995. godine, kada ih je kupio, to se pretpostavke za dosjedanje na predmetnoj nekretnini ocjenjuju prema ranije važećem Zakonu o osnovnim vlasničko-pravnim odnosima (Narodne novine broj 53/91 – dalje ZOVO), prema kojem je za stjecanje prava vlasništva dosjelošću potrebno da su ispunjene pretpostavke koje se tiču kvalitete posjeda potrebne za dosjelost, te protek zakonom određenog vremena za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.
17. Prema odredbi čl. 28. st. 2. ZOVO za stjecanje prava vlasništva dosjelošću traži se posjed određene kvalitete u vidu savjesnog (poštenog) i zakonitog posjeda, a takav posjed postoji ako se zasniva na pravovaljanoj pravnoj osnovi i ako nije pribavljen silom, prijevarom ili zloupotrebom povjerenja i kada posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, sukladno odredbi čl. 72. st. 1. i 2. ZOVO.
18. I prema odredbi čl. 159. st. 1. sada važećeg ZVDSP dosjelošću se stječe vlasništvo samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnik te stvari. U stavku 2. istog članka navodi se da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe vlasništvo dosjelošću protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a sukladno stavku 3. istog članka samostalni posjednik nepokretne stvari kojem je posjed barem pošten stječe nekretninu protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.
19. Stoga je za redovnu dosjelost potrebno da je posjed stjecatelja bio određene kakvoće, sukladno odredbi čl. 18. st. 1. do 3. ZVDSP, tj. da je zakonit – ako posjednik ima valjani pravni temelj tog posjedovanja (pravo na posjed), da je istinit – ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zloupotrebom povjerenja, te da je pošten – ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed.
20. S obzirom na to da je tužitelj u samostalnom poštenom posjedu predmetnih čestica od kada ih je kupio 1995. godine, kada ga je prodavateljica od koje je kupio kuću i ostale nekretnine uvela u posjed i tih čestica, te da i dan danas iste posjeduje, i nije imao razloga posumnjati da i te čestice nisu njegove i da mu ne pripada pravo na posjed, to je sud prvog stupnja pravilno, sukladno navedenim zakonskim odredbama, prihvatio tužbeni zahtjev navodeći da je tužitelj predmetne čestice stekao dosjelošću, zbog čega suprotni navodi u žalbi tuženice u tom pravcu nisu osnovani.
21. Međutim, kako je tužitelj predmetne čestice stekao na temelju zakona, to je on ovlašten, sukladno odredbi čl. 130. st. 1. ZVDSP ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, zbog čega je tužitelj neosnovano postavio obvezno- pravni zahtjev radi izdavanja tabularne isprave, jer parnične stranke nisu u obveznopravnom odnosu, pa je sud prvog stupnja pogrešno primjenio materijalno pravo kada je prihvatio taj zahtjev.
22. Stoga je preinačenjem prvostupanjske presude valjalo odbiti zahtjev tužitelja za izdavanje tabularne isprave, čime je materijalno pravo pravilno primijenjeno.
23. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st.1. ZPP odbiti žalbu tuženice kao neosnovane i potvrditi presudu suda prvog stupnja, a na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti navedenu presudu.
U Zagrebu 25. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Željka Rožić Kaleb
