REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1006/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499, kojeg zastupa punomoćnik Vinko Adžić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Vinko Adžić i Ivan Adžić u Zagrebu, protiv tuženika AĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Mateković, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-425/2022-2 od 23. ožujka 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2575/2019-17 od 21. siječnja 2022., u sjednici održanoj 25. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-425/2022-2 od 23. ožujka 2022. i točka I., III. i IV. presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2575/2019-17 od 21. siječnja 2022. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci o troškovima parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke djelomično je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave vršitelja dužnosti javnog bilježnika Kristiana Hukelja iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-1455/2019 od 25. veljače 2019., u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužitelju isplatiti iznos od 12.078,06 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. veljače 2019. do isplate, pod točkom II. izreke djelomično je ukinut platni nalog sadržan u navedenom rješenju o ovrsi u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 608,97 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. veljače 2019. do isplate, te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan. Pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 3.712,50 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. siječnja 2022. do isplate, a pod točkom IV. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda u točkama I. i III. izreke.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd 3635/2022-2 od 19. travnja 2023., tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-425/2022-2 od 23. ožujka 2022. zbog sljedećeg pravnog pitanja:

''Je li tuženik ovlašten u sudskom postupku osporavati obvezu temeljem određenog računa, iako nije koristio svoje pravo, predviđeno općim uvjetima isporučitelja usluga, da prije pokretanja postupka podnese prigovor u odnosu na takav račun?''.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženik je podnio reviziju zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku presudu.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Premet spora je isplata naknade za isporučenu vodu.

9. Na temelju utvrđenja nižestupanjskih sudova da je tužitelj tuženiku kao korisniku ispostavio račune za isporučenu vodu koji dospijevaju 15. svibnja 2018. i 15. lipnja 2018. i koji nakon komisijskog otpisa prekomjerne potrošnje vode za utuženo razdoblje ukupno iznose 12.078,06 kuna te da tuženik nije podnio prigovor tuženiku na račune, nižestupanjski sudovi su pozivom na 205. st. 2. Zakona o vodama ("Narodne novine", broj 153/09, 63/11, 130/11, 56/13, 14/14 i 46/18 - dalje: ZOV) te čl. 86. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga ("Službeni glasnik grada Zagreba", broj 17/13 - dalje: Opći uvjeti), čl. 88., 97. i 99. Općih uvjeta djelomično održali platni nalog na snazi osim u dijelu koji se odnosi na uglavničene zatezne kamate.

10. Prema shvaćanju nižestupanjskih sudova kada tuženik nije podnio prigovor na račun iz kojeg bi proizlazilo da račun ne odražava stvarnu potrošnju vode te se tuženik tek tijekom ovog postupka pozvao na okolnost da ispostavljeni računi ne odražavaju stvarnu potrošnju vode, odnosno da je u njegovom slučaju došlo do neke pogreške pri obračunu, sudovi su ovlašteni visinu potraživanja utvrditi na osnovu izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja i prijepisa računa kao vjerodostojne isprave.

11. Ovakvo shvaćanje nižestupanjskih sudova je pogrešno.

12. Odredbom čl. 99. Općih uvjeta propisano je da korisnik usluge ima pravo prigovora na ispostavljeni račun koji ne odgađa rok naplate računa koji se podnosi u pisanom obliku u roku od 8 dana od dana primitka računa. U daljnjim odredbama propisano je postupanje tuženika s prigovorom korisnika usluge.

13. Prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, a prema čl. 220. st. 1. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke.

14. Iz sadržaja odredbe čl. 99. Općih uvjeta ne proizlazi obveza podnošenja prigovora na račun već to predstavlja samo pravo odnosno mogućnost korisnika pa je korisnik usluga tužitelja ovlašten i u parničnom postupku osporavati osnov i visinu tužbenog zahtjeva te iznositi činjenice kojima pobija navode tužitelja, a tužitelj je sukladno odredbama čl. 219. st. 1. i čl. 220. st. 1. ZPP dužan dokazati svoje navode koje je tuženik osporio.

15. Osim toga, eventualno nametanje potrošaču obveze da podnosi prigovor na račun predstavljalo bi sukladno čl. 50. st. 1. toč. 19. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14, 110/15, 14/19, 19/22) nepoštenu odredbu.

16. Stoga odgovor na postavljeno pitanje glasi:

Kada je općim uvjetima isporučitelja usluge propisana mogućnost podnošenja prigovora na račun, tuženik je ovlašten u sudskom postupku osporavati obvezu temeljem računa iako prije pokretanja sudskog postupka nije podnio prigovor na taj račun.

17. Postupanjem sudova suprotno izloženom pravnom shvaćanju nižestupanjski sudovi su počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 219. st. 1. ZPP i čl. 220. st. 1. ZPP.

18. Slijedom navedenog, budući da nižestupanjski sudovi zbog navedene počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka nisu utvrđivali odlučne činjenice koje se tiču visine tužbenog zahtjeva, valjalo je ukinuti nižestupanjske presude i na temelju čl. 394. st. 1. ZPP-a riješiti kao u izreci.

19. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a te je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

Zagreb, 25. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil