Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51 000 Rijeka

Poslovni broj: Povrv-34/2021-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po nacrtu sudskog savjetnika Gorana Maršića, po sucu toga suda Damiru Vinketi, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Jurici Sariću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Lošinjska plovidba turizam d.o.o., Mali Lošinj, Lošinjskih brodograditelja 47, OIB: 63465435060, zastupanoj po punomoćnicima iz OD Vukić & partneri, Rijeka, radi isplate, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj 06. studenog 2024., temeljem članka 335. stavka 1. i 4. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP-a) po objavi dana 25. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Božo Markovića iz Malog Lošinja pod posl. br. Ovrv-34/20 od 15. listopada 2020. kojim je naloženo tuženiku Lošinjska plovidba turizam d.o.o., OIB: 63465435060, da isplati tužitelju RĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.635,40 EUR (tisuću šesto trideset pet eura i četrdeset centa) zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. kolovoza 2020. do isplate kao i trošak ovršnog postupka u iznos od 242,22 EUR (dvjesto četrdeset dva eura i dvadeset dva centa).

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku trošak ovog postupka u visini od 1.375,00 EUR (tisuću tristo sedamdeset pet eura i nula centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 28. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe..

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj pokrenuo ovršni postupak protiv ovršenika, ovdje tuženika, podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave od 13. listopada 2020. radi naplate novčanog iznosa od 12.320,00 HRK zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, temeljem čega je javni bilježnik Božo Marković 15. listopada 2020. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod posl.br.

2. U odnosu na doneseno rješenje tuženik je pravodobno podnio prigovor osporavajući rješenje navodeći kako tužitelj svoje potraživanje temelji na računu br. 16/1/1 od 21. kolovoza 2020 a koji da je izdan za usluge konzultacije od lipnja 2019. do ožujka 2020., te da je riječ o jednostranom aktu tužitelja koji ne može obvezivati tuženika. Tužitelj nije ničim dokazao temeljem čega je izdan predmetni račun, pa osporava da bi tuženik naručio kakve usluge od tužitelja niti je sa tužiteljem zaključio bilo kakav ugovor o pružanju usluga, niti postoji kakva narudžbenica ili ponuda za iste. Predlaže stavljanje izvan snage rješenja o ovrsi, ukidanje provedenih radnji i nastavak postupka povodom prigovora.

3. Obzirom na podnesen prigovor tuženika, Trgovački sud u Rijeci 09. prosinca 2020. rješenjem posl.br. Povrv-254/2020-2 oglasio se stvarno nenadležnim te je predmet ustupljen Općinskom sudu u Rijeci na daljnje postupanje. Rješenjem posl.br. Povrv-34/2021-4 od 20. ožujka 2024. Općinski sud u Rijeci stavio je izvan snage predmetno rješenje o ovrsi, te se postupak nastavio voditi kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

4. Radi potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je proveo dokaze uvidom u ovršni spis posl.br. Ovrv-34/2020, račun br. 16/1/1 izdan 21. kolovoza 2020. (dalje: račun) (list 9 spisa), prijedlog novog gastronomskog stila restorana Marina iz ožujka 2020. (dalje: elaborat/prijedlog) - (list 38-40 spisa), saslušan je tužitelj (list 50-51 spisa), z.z. tuženika CĐ (list 52 spisa), saslušani su svjedoci EĐ (list 53 spisa), NĐ (list 63 spisa) i DĐ (list 64-65 spisa).

5. Sud je sukladno čl. 8. ZPP-a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio kako je tužbeni zahtjev neosnovan.

6. U ovom postupku nije sporno da je tužitelj izradio elaborat odnosno prijedlog za unapređenje restorana Marina, a koji restoran se nalazi u vlasništvu tuženika.

7. Ono što je sporno jeste da li je između tužitelja i tuženika postojao dogovor oko izrade predmetnog elaborata, odnosno da li je tužitelj taj elaborat izradio po nalogu tuženika, odnosno z.z. tuženika.

8. Uvidom u izdani račun vidljivo je da je izdan 21. kolovoza 2020. a da se opisom odnosi na usluge konzultacija od lipnja 2019. do ožujka 2020. Uvidom u prijedlog novog gastronomskog stila vidljivo je da se isti odnosi na restoran Marina te da nosi datum 09. ožujka 2020.

9. Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve pročitane isprave kao i cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima, kako materijalnim tako i personalnim.

10. Saslušan je tužitelj koji u svom iskazu u bitnom navodi kako je sklopio posao sa direktorom restorana Marina, PĐ i to je bilo negdje 2018. On ga je zamolio da ga savjetuje kako bi se poboljšao rad njegovoga restorana Marina. Nekoliko puta su razgovarali, a zna što se tamo sve događa budući je restoran Marina njegov treći dom te mu je predložio da mu izradi elaborat, a uz to je i razgovarao sa z.z. tuženika CĐ, sve po njegovom prijedlogu. Slijedeći razgovor sa gđom. CĐ je tekao na način da joj je rekao da taj posao može obaviti uz pomoć nekih drugih osoba, odnosno osoba koje su pozvane da svjedoče u ovoj pravnoj stvari. Ti razgovori trajali su čak i sve do jeseni 2019. pa su tako ti razgovori bili u bistrou Boing na Šalati u Zagrebu dva puta, a bio je i jedan razgovor u drugom mjesecu u restoranu Otto&Frank. Njegov posao je bio da nađe zakupca, kuhara, menadžera, pa je tako razgovarao i sa EĐ a koji je vlasnik restorana Ružmarin u Zagrebu, a sa njime je razgovarao kako poboljšati poslovanje restorana Marina. Nakon svih konzultacija izradio je elaborat a za što je izdao račun 21. kolovoza 2020. Nakon par dana dobio je mail od ĐĐ kako nije sklopljen ugovor niti za to postoji bilo kakva narudžba. U dostavljenom elaboratu napisao je sve kako bi se trebalo poslovati u tom restoranu sa svim iznosima koji ih prate, nabava opreme te je povodom toga bio i intervjuirao ljude. Računao je minimalni iznos za izrađeni posao odnosno elaborat i to samo u odnosu na materijalne troškove i utrošeno vrijeme. U [adresa] je razgovarao i sa VĐ da se on javi z.z. tuženika CĐ a koja ga je molila da dođe u restoran Marina u ljeto 2020. odnosno da angažira ĆĐ da kuha dvije večere. Nije dostavljao nikakvu ponudu vezano za dostavljeni posao, sve je radio u dobroj nakani a u njegovom poslu se ne traži ugovor niti narudžbenica već se pristupa izradi toga posla. Ponudu nikad ne dostavlja a ugovore sklapa samo za kazališne predstave kao i za druge aktivnosti i to prije realizacije ugovora. Razgovarao je prvotno sa g. ĐĐ a kasnije u vezi konkretnih stvari razgovarao je sa gđom. CĐ.

11. Taj prijedlog dostavio je g. ĐĐ **.**.2020. a u CC-u bila je i gđa. CĐ. Na taj mail nije dobio nikakav odgovor a uz taj prijedlog nije dostavio nikakav prijedlog ugovora niti fakture. Restoran Marina u odnosu na prijedlog nije izvršio nikakve korekcije budući je došla korona i restoran tada više nije funkcionirao. Obračun svoga posla temeljio je po utrošenim satima i vrijednosti posla a o tome g. ĐĐ prije početka obavljenog posla ništa nije govorio. Na to je utrošio 48 sati u sastancima a u to ne uračunava svoja razmišlja i svoje ideje kao i putovanja.

12. Saslušana je z.z. tuženika CĐ koja u svome iskazu u bitnom navodi kako nisu postojali bilo kakvi pregovori između nje i tužitelja a glede restorana Marina. Nije joj poznato da bi neka druga osoba pregovarala sa tužiteljem. Nikakva ponuda joj nije dostavljena. Sa LĐ direktno su pregovarali a glede održavanja radionice za taj restoran i to 3 radionice, popisali su ugovor, LĐ je bio poslao ponudu, no međutim te radionice nisu održane budući je došla korona (COVID). Prijedlog koji je predmet ovog postupka dostavljen je putem e-mail-a no ne sjeća se točno kada je taj mail stigao odnosno kada ga je vidjela. Sastajala se sa tužiteljem u Zagrebu i to nekoliko puta na kavi gdje su razgovarali da tužitelj podmiri svoj dug a bili su i nešto razgovarali o uslugama koje on može pružiti, pronalazak kuhara za zapošljavanje, menadžera no dalje ništa nisu konkretno razgovarali. Nije ništa osobno dogovorila sa tužiteljem glede bilo kakvog osobnoga angažmana uz određene uvjete i naknadu. R joj nikada nije rekao da bi on tako nešto dogovarao sa tužiteljem. Ona je jedina osoba koja je ovlaštena za zaključenje pravnih poslova te nitko drugi osim prokurista nije na takvo nešto ovlašten a oni na takvo nešto nisu bili upućeni. Bez pisanoga ugovora oni ništa ne zaključuju odnosno ugovora u kojem je naveden opis poslova, period obavljanja tih poslova kao i cijena, i uz takve ugovore uvijek se prilaže ponuda a u kojem konkretnom slučaju to nije bilo.

13. Saslušan je svjedok EĐ koji u svom iskazu u bitnom navodi kako je bio u izvidu u tom restoranu budući mu je tužitelj govorio da uzme taj prostor u najam, slao mu je slike, on je pogledao taj lokal bez prisutnosti tužitelja no kako je vidio da je taj prostor dosta izrauban i trebala je neka poveća investicija odustao je od takvog projekta. Tužitelj mu je nudio i neke druge objekte. Nije imao kontakt sa vlasnicima restorana Marina ali napominje kako u vrijeme kada je došao taj restoran nije radio, odnosno radio je samo za osoblje pa je razgovarao samo sa jednim starim kuharom. Nikakve ugovore nije zaključivao. Sa tužiteljem nije razgovarao o kakvoj naknadi.

14. Saslušan je svjedok NĐ koji u svom iskazu u bitnom navodi kako nije obavljao nikakve poslove u odnosu na restoran Marina, jedino što je bilo to su pregovori oko mogućeg najma jednoga prostora odnosno restorana Marina. To je pregovarao s jednom gospođom kojoj se ne može sjetiti imena, te se s njom našao jednom u Lošinju, a zatim u Zagrebu, a glede tih pregovora kako bi se usuglasili oko cijene, no međutim do dogovora nije došlo budući mu cijena nije odgovarala. Te pregovore vodio je na vlastitu inicijativu, a sa tužiteljem bio bi radio u tom restoranu da su se uspjeli dogovoriti oko cijene najma. Tužitelj je pronašao taj prostor, tj. restoran Marina, a zna da bi bio radio s tužiteljem budući su imali već do tada 3 do 4 uspješna projekta a koja su zajedno odradili. Tužitelju je rekao da je uvijek zainteresiran za zajednički rad u poslovnim prostorima te ukoliko bi nešto našao da ga slobodno zove. Na tom sastanku u Zagrebu bila je prisutna ta gospođa, tužitelj i on, a našli su se u restoranu Otto&Frank. Sadržaj toga sastanka u Zagrebu bio je dogovor oko cijene najma, no međutim do dogovora nije došlo na tom sastanku. Fokus sastanka u Zagrebu bila cijena najma, a gospođa ih je na tom sastanku pitala da li mogu napraviti kakav elaborat vezano za poslove koji bi se tamo obavljali, a on to nije htio zbog svojeg prethodnog lošeg iskustva, a nije to dopustio niti tužitelju.

15. Saslušan je svjedok DĐ koji u svom iskazu u bitnom navodi kako nije dogovarao nikakve poslove s tužiteljem. Bio je voditelj restorana Marina do negdje 2018. ili 2019.g., odnosno godinu prije nego je nastupio Covid 19, tj. kada je nastupila nova direktorica, tada je otišao iz tog restorana. Tužitelj je tamo bio rado viđen gost, te je često razgovarao s njime oko hrane a znao se s njime i savjetovati glede nekih općenitih stvari kao i oko samog restorana ali sve to na prijateljskoj bazi. Tamo je radio prije nego što je sve ovo započelo. Nije nikada s tužiteljem u pisanom obliku dogovarao obavljanje bilo kakvih poslova glede tog restorana. tužitelj mu je nešto neformalno govorio vezano za razgovore sa tuženikom.

16. Sud je ocijenio iskaze z.z. tuženika CĐ kao i svjedoka NĐ, EĐ i DĐ kao istinite i logične, njihovi iskazi međusobno se podudaraju te sud nije našao da bi isti bili nevjerodostojni. Sud je ocijenio iskaz tužitelja kao djelomično istinitog u dijelu u kojem objašnjava postupak pregovora kao i dijelu u kojem navodi komunikaciju sa svjedocima OĐ i DĐ. Nije cijenio istinitim preostali dio iskaza u kojem navodi kako je rezultat pregovora bila izrada elaborata/prijedloga za poboljšanje restorana Marina kojeg je izradio temeljem naloga z.z. tuženika CĐ.

17. Sukladno članku 9. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, dok je sukladno čl. 65. st. 1. ZOO-a vjerovnik na temelju obveze ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je. Sukladno čl. 590. ZOO-a ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

18. Kao što je već navedeno, nije sporno da je tužitelj izradio elaborat/prijedlog vezano za unapređenje restorana Marina te da je isti zaprimljen od strane tuženika, odnosno z.z. tuženika. Međutim da bi tužitelj imao pravo na naknadu za izvršeni rad to je potrebno utvrditi da li je takav posao i bio naručen od strane tuženika. Tužitelj tako navodi kako je prema zahtjevu tuženika a nakon detaljnog uvida u stanje restorana Marina i nakon konzultacije sa ugostiteljima nakon više sastanka izradio predmetni elaborat/prijedlog. Ovakav navod ovaj sud smatra neosnovanim. Naime, iz iskaza z.z. tuženika proizlazi da ista nikada nije ugovarala bilo kakav posao sa tužiteljem, a što proizlazi i iz iskaza svjedoka DĐ koji je bio voditelj restorana do 2018. ili 2019. Također iz iskaza preostalih saslušanih svjedoka proizlazi da nikakvi dogovori nisu realizirani.

19. Svjedok NĐ je iskazao kako su vođeni samo pregovori sa jednom ženskom osobom tuženika u odnosu na izradu elaborata vezano za poslove koji bi se obavljali u restoranu Marina no međutim kako isto nije prihvatio niti je to dopustio tužitelju. Iz provedenih personalnih dokaza dade se zaključiti da se radi o z.z. tuženika CĐ, koja je i sama navela da se nekoliko puta sastajala u Zagrebu sa tužiteljem. Mišljenje je ovoga suda kako je tužitelj zajedno sa svjedokom NĐ vodio određene pregovore oko izrade predmetnog elaborata no koji pregovori nisu realizirani u obliku zaključenja kakvog pravnog posla. Sukladno čl. 251. st. 1. ZOO-a pregovori koji prethode sklapanju ugovora ne obvezuju. Sukladno čl. 253. st. 1. ZOO-a ponuda je prijedlog za sklapanje ugovora učinjen određenoj osobi koji sadrži sve bitne sastojke ugovora, dok je čl. 252. st. 1. ZOO-a propisano da je ugovor sklopljen u trenutku kad ponuditelj primi izjavu ponuđenika da prihvaća ponudu. Provedenim postupkom utvrđeno je da tužitelj nije slao bilo kakav oblik ponude tuženiku već je samo dostavio predmetni elaborat. Tužitelj navodi kako ponudu nikad ne dostavlja, a ugovore sklapa samo za kazališne predstave kao i za druge aktivnosti i to prije realizacije ugovora.

20. Mišljenje je ovoga suda kako je tužitelj izradio predmetni elaborat na temelju pregovora koji su vođeni a koji pregovori nisu rezultirali sklapanjem ugovora bilo u pismenom bilo u usmenom obliku. U tom pogledu treba istaknuti kako restoran Marina nije implementirao promjene koje je tužitelj u svojem elaboratu/prijedlogu iznio, niti je bio počeo sa takvom implementacijom.

21. Neosnovan je navod tužitelja da bi saslušani svjedoci bili angažirani od strane tužitelja kod izrade prijedloga/elaborata a koji su i osobno bili u [adresa] radi uvida u izgled restorana. Naime, svjedok EĐ navodi kako je bio u predmetnom restoranu vezano za uzimanje u najam kao što navodi i svjedok NĐ. Zaključak je ovoga suda kako tužitelj nije angažirao druge osobe radi izrade predmetnog elaborata/prijedloga već ih je angažirao vezano za uzimanje u najam restorana kao i eventualne druge poslove koje bi zajedno obavljali.

22. Sukladno čl. 219. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Obzirom je teret dokazivanja na tužitelju te je isti dužan predložiti dokaze kojima bi pobio navode suprotne strane, te obzirom se u postupku pojavilo pitanje da li je došlo do sklapanja ugovora na temelju kojeg je izdan račun za izvršene usluge a koje tuženik u cijelosti osporava, po stavu ovoga suda tužitelj nije dao čvrste i jasne razloge temeljem kojih bi ovaj sud sa sigurnošću mogao utvrditi sporne činjenice koje su se pojavile u ovom postupku, te stoga na temelju izvedenih dokaza nije moguće usvojiti ovako postavljeni tužbeni zahtjev. U slučajevima u kojima sud ne može sa sigurnošću utvrditi postojanje odnosno nepostojanje činjenica važnih za donošenje zakonite meritorne odluke to je potrebno u potpunosti primijeniti načelo tereta dokazivanja, a sve to primjenjujući čl. 8 ZPP-a.

23. Obzirom na sve gore iznesene razloge to je trebalo odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti odnosno ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Božo Markovića iz [adresa] pod posl. br. Ovrv-34/20 od 15. listopada 2020. i odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

24. Brižljivo ocjenjujući sve okolnosti temeljem čl. 155. st. 1. ZPP-a sud je tuženiku priznao samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice. Visina troškova odmjerena je sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/2018, 51/2023) i Tarife o nagradama i naknadi odvjetnika (NN 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022., dalje: Tarifa).

25. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Trošak parničnog postupka tuženika odnosi se na zastupanje po punomoćniku, čiji je trošak sukladan Tarifi. Glede troškova tuženika u odnosu na radnje njegovog punomoćnika, ono se odnosi na sastav 2 podneska u ukupnom iznosu od 300,00 EUR (11. srpnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife i 22. listopada 2024. u iznosu od 100,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 3. Tarife), za pristup ročištima u ukupnom iznosu od 800,00 EUR (14. lipnja 2024., 19. srpnja 2024., 23. rujna 2024. i 06. studenog 2024. u pojedinačnim iznosima od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), zajedno sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 275,00 EUR.

26. Ne prihvaća se preostali dio zahtjeva za naknadom troška budući se podnesak od 22. listopada 2024. računa sukladno Tbr. 8. toč. 3. Tarife, dok je zatraženi trošak priznat rješenjem o ovrsi kao i trošak sudske pristojbe na presudu neosnovan.

27. Budući je tužitelj odbijen u cijelosti sa tužbenim zahtjevom, to je isti sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a dužan tuženiku isplatiti parnični trošak u visini od 1.375,00 EUR, pa je stoga sud odlučio kao u točki II. izreke ove presude.

28. Na dosuđeni trošak, dosuđena su i sporedna davanja u vidu zakonskih zateznih kamata. Odluka o plaćanju zateznih kamata na troškove parničnog postupka temelji se na čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22), pri čemu su zatezne kamate priznate od dana donošenja presude, jer tada tužitelj u odnosu na plaćanje troškova postupka dolazi u zakašnjenje, pa sve do isplate.

29. Slijedom svega navedenog to je sud odlučio kao u izreci presude.

U Rijeci, 28. veljače 2025.

Sudac:

Damir Vinketa

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira što nije na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje drugostupanjski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

Nacrt odluke izradio sudski savjetnik:

Goran Maršić