Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2105/2024-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FJ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupan po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku iz Zadra protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, zastupana po punomoćniku Josipu Mađariću, odvjetniku iz Zagreba, radi ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-84/23 od 18. siječnja 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 25. veljače 2025. godine

p r e s u d i o j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-84/23 od 18. siječnja 2024. godine u točki I.1. i točki I.2., te u dijelu u kojem nije prihvaćen u cijelosti zahtjev za naknadu parničnog troška tužitelja.

II Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se navedena presuda pod točkama II, III i IV izreke.

III Odbijaju se stranke sa zahtjevom za naknadu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

" Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je Ugovor o [broj kredita] zaključen između tužitelja i tuženika dana 23.lipnja 2006.godine, ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak slijedom čega se nalaže tuženiku isplatiti-vratiti tužitelju iznos od 16.842,43 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni mjesečni iznos počevši od dospijeća pa do isplate na svaki plaćeni iznos i to na:

- iznos od 169,75 EUR sa kamatom od 04.08.2006. godine

- iznos od 170,81 EUR sa kamatom od 05.09.2006. godine

- iznos od 171,48 EUR sa kamatom od 04.10.2006. godine

- iznos od 170,42 EUR sa kamatom od 03.11.2006. godine

- iznos od 169,75 EUR sa kamatom od 05.12.2006. godine

- iznos od 167,89 EUR sa kamatom od 05.01.2007. godine

- iznos od 167,76 EUR sa kamatom od 06.02.2007. godine

- iznos od 168,29 EUR sa kamatom od 07.03.2007. godine

- iznos od 167,23 EUR sa kamatom od 04.04.2007. godine

- iznos od 164,44 EUR sa kamatom od 04.05.2007. godine

- iznos od 164,18 EUR sa kamatom od 08.06.2007. godine

- iznos od 162,32 EUR sa kamatom od 05.07.2007. godine

- iznos od 163,65 EUR sa kamatom od 08.08.2007. godine

- iznos od 163,65 EUR sa kamatom od 05.09.2007. godine

- iznos od 161,26 EUR sa kamatom od 12.10.2007. godine

- iznos od 161,26 EUR sa kamatom od 06.11.2007. godine

- iznos od 168,03 EUR sa kamatom od 05.12.2007. godine

- iznos od 168,96 EUR sa kamatom od 04.01.2008. godine

- iznos od 169,22 EUR sa kamatom od 05.02.2008. godine

- iznos od 174,53 EUR sa kamatom od 04.03.2008. godine

- iznos od 173,87 EUR sa kamatom od 03.04.2008. godine

- iznos od 169,49 EUR sa kamatom od 05.05.2008. godine

- iznos od 172,94 EUR sa kamatom od 05.06.2008. godine

- iznos od 172,41 EUR sa kamatom od 04.07.2008. godine

- iznos od 170,15 EUR sa kamatom od 07.08.2008. godine

- iznos od 170,55 EUR sa kamatom od 04.09.2008. godine

- iznos od 173,03 EUR sa kamatom od 03.10.2008. godine

- iznos od 185,15 EUR sa kamatom od 04.11.2008. godine

- iznos od 176,52 EUR sa kamatom od 09.12.2008. godine

- iznos od 186,48 EUR sa kamatom od 08.01.2009. godine

- iznos od 189,66 EUR sa kamatom od 04.02.2009. godine

- iznos od 191,65 EUR sa kamatom od 06.03.2009. godine

- iznos od 190,99 EUR sa kamatom od 07.04.2009. godine

- iznos od 192,32 EUR sa kamatom od 07.05.2009. godine

- iznos od 188,47 EUR sa kamatom od 12.06.2009. godine

- iznos od 189,13 EUR sa kamatom od 08.07.2009. godine

- iznos od 187,8 EUR sa kamatom od 06.08.2009. godine

- iznos od 189,79 EUR sa kamatom od 05.09.2009. godine

- iznos od 188,2 EUR sa kamatom od 05.10.2009. godine

- iznos od 188,2 EUR sa kamatom od 06.11.2009. godine

- iznos od 190,19 EUR sa kamatom od 05.12.2009. godine

- iznos od 192,45 EUR sa kamatom od 07.01.2010. godine

- iznos od 194,57 EUR sa kamatom od 04.02.2010. godine

- iznos od 194,57 EUR sa kamatom od 04.03.2010. godine

- iznos od 198,55 EUR sa kamatom od 06.04.2010. godine

- iznos od 198,42 EUR sa kamatom od 05.05.2010. godine

- iznos od 201,08 EUR sa kamatom od 04.06.2010. godine

- iznos od 211,56 EUR sa kamatom od 06.07.2010. godine

- iznos od 205,99 EUR sa kamatom od 06.08.2010. godine

- iznos od 218,20 EUR sa kamatom od 07.09.2010. godine

- iznos od 214,35 EUR sa kamatom od 06.10.2010. godine

- iznos od 56,05 EUR sa kamatom od 05.11.2010. godine

- iznos od 152,59 EUR sa kamatom od 05.11.2010. godine

- iznos od 221,12 EUR sa kamatom od 08.12.2010. godine

- iznos od 229,21 EUR sa kamatom od 05.01.2011. godine

- iznos od 224,83 EUR sa kamatom od 07.02.2011. godine

- iznos od 226,96 EUR sa kamatom od 04.03.2011. godine

- iznos od 220,98 EUR sa kamatom od 06.04.2011. godine

- iznos od 227,49 EUR sa kamatom od 07.05.2011. godine

- iznos od 238,1 EUR sa kamatom od 07.06.2011. godine

- iznos od 237,04 EUR sa kamatom od 06.07.2011. godine

- iznos od 261,07 EUR sa kamatom od 04.08.2011. godine

- iznos od 262,92 EUR sa kamatom od 05.09.2011. godine

- iznos od 239,17 EUR sa kamatom od 06.10.2011. godine

- iznos od 239,43 EUR sa kamatom od 04.11.2011. godine

- iznos od 215,41 EUR sa kamatom od 06.12.2011. godine

- iznos od 239,83 EUR sa kamatom od 05.01.2012. godine

- iznos od 244,08 EUR sa kamatom od 06.02.2012. godine

- iznos od 243,41 EUR sa kamatom od 05.03.2012. godine

- iznos od 241,42 EUR sa kamatom od 05.04.2012. godine

- iznos od 242,22 EUR sa kamatom od 07.05.2012. godine

- iznos od 243,94 EUR sa kamatom od 05.06.2012. godine

- iznos od 242,22 EUR sa kamatom od 05.07.2012. godine

- iznos od 242,35 EUR sa kamatom od 03.08.2012. godine

- iznos od 241,20 EUR sa kamatom od 06.09.2012. godine

- iznos od 238,64 EUR sa kamatom od 05.10.2012. godine

- iznos od 241,69 EUR sa kamatom od 06.11.2012. godine

- iznos od 240,36 EUR sa kamatom od 06.12.2012. godine

- iznos od 242,48 EUR sa kamatom od 07.01.2013. godine

- iznos od 238,37 EUR sa kamatom od 07.02.2013. godine

- iznos od 239,3 EUR sa kamatom od 07.03.2013. godine

- iznos od 242,62 EUR sa kamatom od 08.04.2013. godine

- iznos od 238,5 EUR sa kamatom od 08.05.2013. godine

- iznos od 237,31 EUR sa kamatom od 08.06.2013. godine

- iznos od 38,53 EUR sa kamatom od 08.07.2013. godine

po stopi od 15 % godišnje za razdoblje od 23. lipnja 2006. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14 % godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011.godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

2. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom počevši od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

II. Utvrđuje se da je ništetna odredba o valutnoj klauzuli iz Ugovor o [broj kredita] koji su stranke zaključile dana 23.lipnja 2006.godine slijedom čega tužitelj nije dužan plaćati mjesečnu ratu po promjenama tečaja CHF u odnosu na kune a koje promjene su nastupile nakon 23.lipnja 2006.godine pa na dalje.

III.Dužan je tuženik isplatiti-vratiti tužitelju na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promjene u tečaju CHF iznos od 2.288,90 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos i to na:

- iznos od 0,50 EUR sa kamatom od 31.08.2006. godine

- iznos od 0,62 EUR sa kamatom od 30.09.2006. godine

- iznos od 0,35 EUR sa kamatom od 31.10.2006. godine

- iznos od 8,34 EUR sa kamatom od 31.10.2008. godine

- iznos od 10,88 EUR sa kamatom od 31.12.2008. godine

- iznos od 12,71 EUR sa kamatom od 31.01.2009. godine

- iznos od 13,53 EUR sa kamatom od 28.02.2009. godine

- iznos od 11,5 EUR sa kamatom od 31.03.2009. godine

- iznos od 11,94 EUR sa kamatom od 30.04.2009. godine

- iznos od 8,38 EUR sa kamatom od 31.05.2009. godine

- iznos od 5,76 EUR sa kamatom od 30.06.2009. godine

- iznos od 6,45 EUR sa kamatom od 31.07.2009. godine

- iznos od 7,84 EUR sa kamatom od 31.08.2009. godine

- iznos od 7,72 EUR sa kamatom od 30.09.2009. godine

- iznos od 6,32 EUR sa kamatom od 31.10.2009. godine

- iznos od 8,94 EUR sa kamatom od 30.11.2009. godine

- iznos od 11,04 EUR sa kamatom od 31.12.2009. godine

- iznos od 14,03 EUR sa kamatom od 31.01.2010. godine

- iznos od 13,35 EUR sa kamatom od 28.02.2010. godine

- iznos od 17,4 EUR sa kamatom od 31.03.2010. godine

- iznos od 16,63 EUR sa kamatom od 30.04.2010. godine

- iznos od 18,13 EUR sa kamatom od 31.05.2010. godine

- iznos od 31,12 EUR sa kamatom od 30.06.2010. godine

- iznos od 28,45 EUR sa kamatom od 31.07.2010. godine

- iznos od 36,61 EUR sa kamatom od 31.08.2010. godine

- iznos od 33,79 EUR sa kamatom od 30.09.2010. godine

- iznos od 29,25 EUR sa kamatom od 31.10.2010. godine

- iznos od 38,83 EUR sa kamatom od 30.11.2010. godine

- iznos od 51,01 EUR sa kamatom od 31.12.2010. godine

- iznos od 42,39 EUR sa kamatom od 31.01.2011. godine

- iznos od 45,41 EUR sa kamatom od 28.02.2011. godine

- iznos od 41,56 EUR sa kamatom od 31.03.2011. godine

- iznos od 42,25 EUR sa kamatom od 30.04.2011. godine

- iznos od 58,58 EUR sa kamatom od 31.05.2011. godine

- iznos od 60,18 EUR sa kamatom od 30.06.2011. godine

- iznos od 73,63 EUR sa kamatom od 31.07.2011. godine

- iznos od 66,64 EUR sa kamatom od 31.08.2011. godine

- iznos od 58,98 EUR sa kamatom od 30.09.2011. godine

- iznos od 57,76 EUR sa kamatom od 31.10.2011. godine

- iznos od 57,17 EUR sa kamatom od 30.11.2011. godine

- iznos od 60,8 EUR sa kamatom od 31.12.2011. godine

- iznos od 63,96 EUR sa kamatom od 31.01.2012. godine

- iznos od 64,38 EUR sa kamatom od 29.02.2012. godine

- iznos od 62,2 EUR sa kamatom od 31.03.2012. godine

- iznos od 63,67 EUR sa kamatom od 30.04.2012. godine

- iznos od 64,68 EUR sa kamatom od 31.05.2012. godine

- iznos od 62,98 EUR sa kamatom od 30.06.2012. godine

- iznos od 63,43 EUR sa kamatom od 31.07.2012. godine

- iznos od 62,15 EUR sa kamatom od 31.08.2012. godine

- iznos od 59,40 EUR sa kamatom od 30.09.2012. godine

- iznos od 62,34 EUR sa kamatom od 31.10.2012. godine

- iznos od 63,74 EUR sa kamatom od 30.11.2012. godine

- iznos od 62,76 EUR sa kamatom od 31.12.2012. godine

- iznos od 57,22 EUR sa kamatom od 31.01.2013. godine

- iznos od 61,92 EUR sa kamatom od 28.02.2013. godine

- iznos od 62,34 EUR sa kamatom od 31.03.2013. godine

- iznos od 60,49 EUR sa kamatom od 30.04.2013. godine

- iznos od 54,76 EUR sa kamatom od 31.05.2013. godine

- iznos od 54,62 EUR sa kamatom od 30.06.2013. godine

- iznos od 55,09 EUR sa kamatom od 08.07.2013. godine

IV. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.576,46 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, zatraženom u iznosu većem od dosuđenog, zahtjev za naknadom troška odbija kao neosnovan."

2. Protiv ove presude pod točkama I.1., I.2. te u dijelu u kojem nije u cijelosti prihvaćen njegov zahtjev za naknadu parničnog troška žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3. Protiv ove presude pod točkama II, III i IV izreke žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP s prijedlogom da se u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka (koji nije specificiran).

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Suprotno navodima žalbi stranaka sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje žalba. Pobijana presuda u svemu je sačinjena sukladno čl. 338. st. 4. ZPP pa nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

6. Prvostupanjski sud navodi da među strankama nije sporno da su tužitelj i tuženik dana 23. lipnja 2006. zaključili Ugovor o kreditu broj 138- 50-3534893 (dalje u tekstu: Ugovor) kojim je tuženik stavio tužitelju na raspolaganje iznos kredita kunske protuvrijednosti CHF 19.483,81 CHF a da je ugovorena redovna kamata 5,20 % godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora i s kamatom po dospijeću u visini zakonske zatezne kamate koja je u trenutku sklapanja Ugovora iznosila 15% godišnje, također promjenjiva, te prvostupanjski sud pozivom na pravomoćnu odluku Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine pruža tužitelju traženu pravnu zaštitu.

7. Ova odluka suda prvog stupnja žalbenim navodima tuženika nije dovedena u sumnju.

8. Polazeći od naprijed opisanih utvrđenja, sud je prvog stupnja pravilno zaključio kako postupanje tuženika glede ugovaranja valutne klauzule u CHF nije bilo nužno niti dopušteno, kako je riječ o ugovornoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te da ista, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, slijedom čega je odlučio kako je u tom dijelu ugovor ništetan, a primjenom odredaba čl. 324. st. 1. ZOO.

9. Pritom treba ukazati na ovdje meritorne presude, u dijelovima u kojima su postale pravomoćne, Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014 i Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018., te Vrhovnog suda RH poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. i Rev 221/2018 od 3. rujna 2019. povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača. Kao i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-

2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III- 2604/2015, U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016.

10. Odredbom čl. 81. st. 2. i 3. ZZP/03, koja je bila na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj.

11. Predmetna ugovorna odredba, to jest što je u ugovorima o potrošačkim kreditima "ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak", spomenutim odlukama viših sudova ocijenjena je nepoštenom i ništetnom. Najprije u sad pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012, potom u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 3. listopada 2017. kojom je potvrđena dotična prvostupanjska odluka nižeg suda. Potom je odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2221/2018. od 3. rujna 2019. odbijena revizija tuženih banaka u tom dijelu. U navedenoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske se navodi kako je dotični uglavak kojim je glavnica kredita bila vezana uz valutu švicarski franak, a u svezi sa sklapanje tih ugovora o kreditu sa ugovornom odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranom odlukom te banke, i to zato jer su:

- ugovorne odredbe iz takvih ugovora o kreditu svih tuženih banaka bile nerazumljive za klijente, jer im nisu na valjan način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijente kao potrošače,

- tužene banke kao trgovci bile su svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima,

- te su banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita, zbog čega su obje odredbe nepoštene i stoga ništetne.

12. Drugačija pravna shvaćanja tuženika koja on izlaže u svojoj žalbi nisu prihvatljiva.

13. Opće pravilo o posljedicama ništetnosti sadržano je u čl. 323. st. 1. ZOO koji glasi: "U slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje."

14. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kad je u izreci osporene presude naložio tuženiku isplatu preplaćenog iznosa s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, a visina je utvrđena adekvatnim dokazom – vještačenjem po financijskom vještaka.

15. O tijeku zateznih kamata sud je prvog stupnja odlučio pravilno primijenivši odredbu iz čl. 29. st. 1. i 2. ZOO u svezi s čl. 1115. ZOO. Tuženik je prilikom zaključenja predmetnih ništetnih ugovornih odredbi bio nepošten jer su mu, kao visoko specijaliziranom privredniku iz financijske oblasti, bili poznati financijski mehanizmi koji mogu dovesti do predmetnog očitog nerazmjera u davanjima. To je zapravo presuđena stvar u pravomoćnom dijelu presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012. gdje je odlučeno o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, a o čemu je gore bilo riječi. Zato je sud prvog stupnja pravilno odlučio kako zatezne kamate teku od dana stjecanja. Vještačenjem je utvrđeno kad je stečen pojedini dio utuženog zbirnog iznosa.

16. Na navode žalbe da li je tužitelj kao potrošač prije sklapanja ugovora bio informiran o posljedicama valutne klauzule valja reći da Ustavni sud je u svojoj odluci poslovni broj U-III-482/2010 od 1. listopada 2015. godine naglasio da ako se odluka o nepoštenosti odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu, onda su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorima) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredbi na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. U slučaju postojanja takvog informativnog pristanka, na redovnim je sudovima zadaća da u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjere na koji način ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti odredaba konkretnog ugovora.

17. Ako tuženoj banci ne bi bilo omogućeno dokazivanje da je određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dala odgovarajuću obavijest o spornim odredbama, unatoč tome što je na njoj teret dokazivanja te okolnosti, tada bi se odluka suda o nepoštenosti tih odredaba zbog povrede prava potrošača na obaviještenost, kao odlučnoj (i očito jedinoj, s obzirom na tumačenje Vrhovnog suda o direktnom učinku presude iz kolektivnog spora) okolnosti za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva u pojedinačnim potrošačkim sporovima (a koja nije bila predmet utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu), temeljila na pravnoj presumpciji koja u ni jednom sudskom postupku nije utvrđena jer tuženim bankama nije omogućeno dokazivanje o protivnom.

18. Stoga, banka može predložiti da se na okolnost obavijesti koje su dane određenom potrošaču prije sklapanja konkretnog ugovora ispita njezin zaposlenik koji je sudjelovao u sklapanju tog ugovora, pri čemu je Ustavni sud primijetio da je u tom slučaju doista moguće da potrošač s jedne strane tvrdi da nije bio obaviješten o rizicima fluktuacije tečaja, dok s druge strane zaposlenik tvrdi da je takve i pritom odgovarajuće obavijesti usmeno dao, ali u takvim okolnostima ništa ne sprječava sudove da razmotre, s obzirom na poslovnu praksu i običaje koji su prevladavali u mjerodavno vrijeme te interne akte banke, a uvažavajući pritom i sadržaje te i takve informacije koje su potrošaču trebale biti dane, ocijeniti od kakvog je utjecaja na ocjenu iskaza zaposlenika banke činjenica da banka nije predložila nikakva dopunska dokazna sredstva u pisanom obliku koja potvrđuju da su potrošaču dane odgovarajuće obavijesti.

19. Dakle, ukoliko postoje proturječni iskazi na sudu je da primjenom pravila o teretu dokazivanja utvrdi da li su takve obavijesti dane, te ako jesu da li su bile odgovarajuće kako bi se pristanak na sklapanje ugovora mogao smatrati (informiranim), a sve imajući u vidu da je teret dokazivanja o obaviještenosti potrošača na bankama.

20. U ovom konkretnom predmetu tužena nije predložila ni jedan dokaz radi utvrđenja da li su takve obavijesti dane, a upravo iz tvrdnji tužiteljice jasno proizlazi da takve obavijesti nisu dane, pa utoliko prigovor tuženika istaknut u tijeku prvostupanjskog postupka i ponovljen u žalbi je neosnovan.

21. U odnosu na žalbu tužitelja treba navesti slijedeće.

22. Po odredbi čl. 324. st. 1. ZOO, ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva ništav je ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

23. Po odredbi čl. 325. st. 1. tog zakona, ništavost neke odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog kojih je ugovor sklopljen, dok po stavku 2., ali će ugovor ostati na snazi čak i ako je ništava odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništavost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i važio bez nje.

24. Sukladno čl. 1021. ZOO, ugovorom o kreditu banka se obvezuje da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje da banci plati ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vrati u vrijeme i na način kako je to utvrđeno ugovorom.

25. Načelno je dopušteno ugovarati valutnu klauzuli, a u biti prvostupanjski sud je utvrdio ništetnim odredbe ugovora o kreditu u dijelu otplate mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po tečaju CHF važećim na dan plaćanja (a u kojem slučaju ništetnosti treba primijeniti onda onaj tečaj koji je bio važeći na dan sklapanja ugovora), međutim, unatoč ništetnosti navedenih ugovornih odredbi, i dalje egzistiraju ugovorne odredbe o kunskom iznosu koje je banka korisniku kredita dala na raspolaganje i koji iznos primljenog, neovisno o iznosu kamata, korisnik kredita je dužan vratiti.

26. Dakle, valja naglasiti da se ništetnost odredbi predmetnog ugovora o kreditu, pa makar u dijelu u kojem ovisi mogućnost njegove opstojnosti u cjelini, ne odnosi na bitne elemente ugovora o kreditu iz čl. 1065. i čl. 1066. ZOO, a to su iznos kredita, uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita. Doduše, činjenica jest da odredbe kojima su ugovorene kamatna stopa i valutna klauzula jesu vezane uz uvjete vraćanja kredita, dakle, uz jedan od bitnih sastojaka ugovora o kreditu. Međutim, ugovorna odredba o visini početno ugovorene kamatne stope je valjana, jednako kao što je i valjana ugovorna odredba o kunskom iznosu kojeg je tužena kao banka stavila na raspolaganje tužiteljici kao korisnici kredita, a ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli (u kojem slučaju treba primijeniti onaj tečaj važeći u vrijeme sklapanja ugovora) ustanovljeni su upravo zbog toga da bi predmetni ugovor o kreditu bio oslobođen od tih odredbi, pa stoga, predmetni ugovor o kreditu, unatoč ništetnosti pojedinih odredbi, može opstati.

27. Pritom ovaj sud upućuje na presudu suda EU C-118/17 gdje je istaknuto da čl. 6. st. 1. Direktive vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način:

- da mu se ne protivi nacionalni zakon, koji sud pred kojim se vodi sprječava da prihvati zahtjev za poništenje ugovora o zajmu koji se temelji na nepoštenosti ugovorne odredbe o tečajnoj razlici, poput one u glavnom postupku, pod uvjetom da utvrđenje nepoštenosti takve odredbe omogućava ponovno uspostaviti pravnu i činjeničnu situaciju u kojoj bi se potrošač nalazio da ta nepoštena odredba nije postojala i

- da mu se protivi nacionalni zakon koji sprječava u okolnostima poput onih iz glavnog postupka, sud pred kojim se vodi postupak da prihvati zahtjev za poništenje ugovora o zajmu koji se temelji na nepoštenosti odredbi o tečajnom riziku kad je utvrđeno da je ta odredba nepoštena i da se ugovor ne može održati bez navedene odredbe.

28. Drugim riječima, u skladu su s direktivom odredbe nacionalnog zakona koji dopušta odbijanje zahtjeva za utvrđenjem ništetnim ugovora o kreditu pod uvjetom da takve odredbe omogućuju ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da ta nepoštena odredba nije postojala. Jednako tako, nisu u skladu s direktivom odredbe nacionalnog prava koje onemogućuju prihvaćanje zahtjeva za utvrđenjem ništetnim ugovora o kreditu koji se temelji na nepoštenosti ugovorne odredbe o tečajnoj razlici, kad je utvrđeno da je ta odredba nepoštena i da se ugovor ne može održati bez navedene odredbe.

29. Pritom je posebno potrebno ukazati da već u spomenutoj presudi C-118/17 od 14. ožujka 2019., točka 51., istaknuto da "članak 6. stavak 1. Direktive 93/13 želi ponovno uspostaviti ravnotežu između stranaka, a ne poništiti sve ugovore koji sadržavaju nepoštene odredbe".

30. Dakle, kako je prvostupanjski sud već utvrdio da je nepoštena i ništetna odredba o plaćanju mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF važećim na dan plaćanja anuiteta (a u kojem slučaju treba primijeniti onaj tečaj koji je bio važeći u vrijeme sklapanja ugovora), na taj način je uspostavljen kompromis i ravnoteža između zahtjeva za visokom razinom zaštita potrošača s jedne strane, i zahtjeva za efikasnim funkcioniranjem tržišta i tržišnih sloboda s druge strane, a koja ravnoteža je bila narušena nepoštenim ugovornim odredbama (vidi presudu VSRH Rev-820/2023-2 od 23. travnja 2024. godine).

31. Zbog navedenog, a kako ovaj sud nije našao da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), to je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci (točka I i II).

32. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP (točka III).

U Zagrebu, 25. veljače 2025. godine

Predsjednica vijeća:

Jasenka Grgić

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte