Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-115/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Ksenije Jakovčević, predsjednice vijeća, Lidije Bošnjaković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Jadranke Matić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ID, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Berislav Velčić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Institut za elektroprivredu d.d. OIB: 64870356780, Zagreb, Koturaška cesta 51, kojeg zastupa punomoćnik Denis Hüsein, odvjetnik iz Zagreba, radi nedopuštenosti otkaza , odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 1905/2022-28 od 16. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 25. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1905/2022-28 od 16. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev za naknadom troška žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice, koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu, kojom je tužiteljici ID, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], otkazan Ugovor o radu br. [broj] sklopljen 27.07.2011. od strane tuženika INSTITUT ZA ELEKTROPRIVREDU dioničko društvo za znanstveno-istraživačke usluge u području energetike, Kupska ulica 2, Zagreb, OIB: 64870356780, a donesena pod poslovnim brojem [broj], dana 18. lipnja 2020. g., nedopuštena i nezakonita.

2. Tužiteljica ID, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ima se vratiti kod tuženika INSTITUT ZA ELEKTROPRIVREDU dioničko društvo za znanstveno- istraživačke usluge u području energetike, Kupska ulica 2, Zagreb, OIB: 64870356780, na radno mjesto br. 11- administrator.

3. Nalaže se tuženiku INSTITUT ZA ELEKTROPRIVREDU dioničko društvo za znanstveno-istraživačke usluge u području energetike, Kupska ulica 2, Zagreb, OIB: 64870356780, da tužiteljici ID, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plati troškove ovog parničnog postupka zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe".

II Nalaže se tužitelju da tuženiku na ime parničnog troška isplati iznos od 500,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. listopada 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.„

2. Citiranu presudu žalbom pobija tužiteljica iz žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 , 80/22 70/19 80/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Nije ostvaren istaknuti žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koji u žalbi upire tužitelj, budući da je odlučujući o žalbi utvrđeno da je izreka pobijane presude jasna i neproturječna kako sama sebi tako i razlozima iznesenima u obrazloženju te da su dati razlozi valjani i dostatni, a istovremeno ne postoji proturječnost između iznesenih razloga i sadržaja samih dokaza izvedenih u postupku.

5. Također u donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna druga bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, to stoga nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je nedopuštenost i nezakonitost tuženikove Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 18. lipnja 2020. kada je tuženik je donio odluku o izvanrednom otkazu tužiteljičinog ugovora o radu zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa. U obrazloženju otkaza tuženik je naveo da je tužiteljica izostankom s radnog mjesta u razdoblju od 05. lipnja 2020. do 12. lipnja 2020. prekršila svoju radnu dužnost i obvezu obavještavanja poslodavca o privremenoj nesposobnosti za rad, koja obveza je propisana člankom 37. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14,127/17,98/19- dalje u tekstu ZR), čime je nanijela štetu poslodavcu i poremetila organizaciju poslova, dužnosti o obveza u Odjelu za ljudske resurse kako je to pobliže navedeno u pobijanoj Odluci.

7. Žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja također nije osnovan. Naime, utvrđenje odlučnih činjenica prvostupanjski sud utemeljio je na izvedenim dokazima i njihovom pravilnom ocjenom u smislu čl. 8. ZPP-a svakog pojedinačno i u njihovoj ukupnosti koje svojim žalbenim navodima tužiteljica osporava dajući svoju vlastitu ocjenu i interpretaciju istih koje žalbeni navodi međutim ovaj žalbeni sud ocjenjuje neosnovanima.

8. Naime iz sadržaja izvedenih dokaza proizlazi da je:

- tužiteljica u svom iskazu navela da je bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu administrator, bila je tajnica za tri odjela čijih naziva se ne sjeća, imala je više nadređenih, odnosno u svakom odjelu bila joj je nadređena druga osoba i to gospodin I, ŽD i gospodin Ž. Navela je da joj JD nije bio nadređen, već je on bio tajnik direktorice. Dan prije bolovanja usmeno je obavijestila svoje direktore, računovodstvo i JD da joj nije dobro, da ranije ide doma i od svih njih je dobila odgovor da je to u redu. Navela je da je JD obavijestila o svojem ranijem odlasku s posla kako bi o mogao organizirati posao jer je bila zadužena za tri odjela. Izjavila je da je u razdoblju od 05. do 12. lipnja 2020. bila na bolovanju koje joj je otvoreno jedan dan nakon što je ranije otišla s posla. Radi otvaranja bolovanja nije posjetila liječnika, već mu se obratila telefonom, telefonom joj je otvoreno bolovanje i to iz razloga što se radilo o razdoblju epidemije korona virusa. Liječnik joj je putem e-maila isti dan poslao potvrdu o otvorenom bolovanju i tužiteljica je tu potvrdu istog dana proslijedila računovodstvu. Osim računovodstvu, nikome kod tuženika nije proslijedila potvrdu o otvorenom bolovanju. Izjavila je da je slijedeći dan nakon dana kada je ranije otišla s posla, ujutro nazvala direktore I, ŽD i Ž i rekla im je da će otvoriti bolovanje, oni su odgovorili da je to u redu i nisu je tražili da dostavi potvrdu o bolovanju. Kod tuženika je bilo uobičajeno da zaposlenici o otvorenom bolovanju usmeno obavještavaju direktore, a nakon zatvorenog bolovanja računovodstvu dostavljaju izvješće o bolovanju. Navela je da je to bio uobičajeni postupak kod tuženika i nakon zaključenog bolovanja dostavila je doznaku računovodstvu tuženika.

- da je svjedok JD naveo je da je bio nadređen tužiteljici te da je 03. lipnja 2020. e-mailom obavijestio tužiteljicu da će ona zamjenjivati druge zaposlenike za vrijeme korištenja njihovog godišnjeg odmora, a tužiteljicu će za vrijeme njezinog godišnjeg odmora zamjenjivati drugi zaposlenici. a da je tužiteljica je 05. lipnja 2020. oko 9,30 sati došla u tajništvo i obavijestila ga da se osjeća loše i da ide doma, na što joj je svjedok odgovorio da ga obavijesti da li će koristiti godišnji odmor ili bolovanje. Nakon što je tužiteljica otišla svjedok joj je istog dana oko 10,15 sati posao SMS i e-mail u kojima joj je napisao da ga obavijesti da li će koristiti godišnji odmor ili bolovanje i da mu dostavi popratni dokument o otvorenom bolovanju ili obavijest o godišnjem odmoru. Tužiteljica mu nije odgovorila na e poruke niti ga je na bilo koji način obavijestila o razlozima svog izostanka s posla. Tužiteljica mu nije dostavila potvrdu o otvorenom bolovanju pa je poslodavac 15. lipnja 2020. tužiteljici poslao brzojav kojim ju traži da se očituje o svom izostanku s posla jer poslodavac o tome nije dobio nikakav dokument. Nakon toga tužiteljica je 15. lipnja 2020. u 15,51 računovodstvu tuženika putem e-maila dostavila nečitljivo izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad, navedeni e-mail svjedoku je proslijedilo računovodstvo, a svjedok je o tome obavijestio direktoricu IDL. Tužiteljica je 16. lipnja 2020. poslala e-mail direktorici IDL u kojem je navela da je dobila brzojav, da se javila računovodstvu i da ne vidi u čemu je problem. Nakon toga tuženik je 18. lipnja 2020. donio odluku o izvanrednom otkazu.

9. Nadalje prvostupanjski sud je cijeneći navedene iskaze i uspoređujući iz sa materijalnim dokazima, e-mail porukama, kao i izdanih potvrda o privremenoj nesposobnosti za rad koji se nalaze u spisu i uspoređujući datume kada su te poruke i potvrde zaprimljene kod poslodavca ocijenio iskaz tužiteljice neistinitim u pogledu činjenice da bi poslodavca na pravilan način tuženika u smislu čl. 37. stavak 1. Zakona o radu obavijestila o privremenoj nesposobnosti za radi i očekivanom trajanju iste.

10. Naime kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud tužiteljica je prilikom saslušanja navela da se ne sjeća da li ju je itko od nadređenih prije otkaza tražio da dostavi potvrdu o bolovanju. Iz e-maila od 05. lipnja 2020. (list 54 spisa) proizlazi da je tužiteljičin nadređeni, JD od tužiteljice zatražio da dostavi popratni dokument kojim se opravdava njezin izostanak s radnog mjesta, što znači da je poslodavac od tužiteljice zatražio da dostavi pisanu potvrdu o razlozima izostanka s posla. Tužiteljica je prilikom saslušanja izjavila da je dobila e-mail od 05. lipnja 2020. pa je sud pravilno zaključio da je tužiteljica znala da je poslodavac od nje zatražio pisanu potvrdu o razlozima izostanka s posla. S obzirom da je tužiteljica bila na bolovanju, trebala je poslodavcu dostaviti potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad. Okolnost što je kod tuženika ranije eventualno bilo uobičajeno da zaposlenici usmeno obavještavaju nadređenog o otvorenom bolovanju, nije od utjecaja na tužiteljičinu obvezu da poslodavcu dostavi pisanu potvrdu o otvorenom bolovanju, jer je poslodavac od tužiteljice e-mailom izričito zatražio da dostavi dokument kojim se opravdava njezin izostanak s radnog mjesta. S obzirom da je tužiteljica bila na bolovanju, taj dokument bila je potvrda o otvorenom bolovanju. Osim toga, takva obveza tužiteljice kao radnika proizlazi iz članka 37. stavak 1. Zakona o radu kojim je propisano da je radnik dužan najkasnije u roku od tri dana dostaviti poslodavcu liječničku potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad i njezinom očekivanom trajanju.

11. Sud nije povjerovao tužiteljici da je istog dana kada joj je otvoreno bolovanje, od liječnika putem e-maila dobila pisanu potvrdu o otvorenom bolovanju i da je istu istog dana proslijedila računovodstvu jer tužiteljica nije dostavila u spis potvrdu o otvorenom bolovanju niti e-mail kojim je, prema vlastitoj tvrdnji, računovodstvu proslijedila potvrdu o otvorenom bolovanju. stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog sud da je tužiteljica bila dužna dostaviti potvrdu o otvorenom bolovanju svom nadređenom, a ne računovodstvu jer je računovodstvo nadležno za obračun plaća, a voditelj odjela nadležan je za organizaciju posla u svakom pojedinom odjelu.

12. Žalbeni navodi o tome kako je opće poznata činjenica da navedenu potvrdu nije mogla dobiti od nadležnog liječnika jer da je zbog COVID-a bio onemogućen pristup u liječničke ordinacije i da je sud na te okolnosti trebao saslušati predložene svjedoke pa tako i navedenu liječnicu opće medicine nisu osnovani odnosno prvostupanjski sud bio je ovlašten nakon što je proveo dokaz saslušanjem same tužiteljice i svjedoka JD zaključiti da je time u dovoljnoj mjeri utvrđene odlučne činjenice te odbiti provođenje daljnjih dokaza što je njegova ovlast u smislu čl. 220. st. 2. ZPP-a i čl. 292. st. 6. ZPP-a, a budući da je pravilno ocjenom izvedenih dokaza osnovano mogao zaključiti daje tužiteljica sa svojim liječnikom opće medicine kao i sa tuženikom očigledno komunicirala putem e-maila kako je i dostavila izvješće o bolovanju sa lista 57 spisa.

13. Stoga se osnovanim ukazuje zaključak da je i navedenu potvrdu i uz čl. 37. st. 2. ZR-a na taj način mogla pribaviti i na izričito traženje poslodavca dostaviti istom, pa se žalbeni navodi u tom smislu ukazuju neosnovanima.

14. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda je tužiteljica u razdoblju od 05. lipnja do 12. lipnja 2020. izostala s posla, a poslodavca nije obavijestila o razlozima svog izostanka jer poslodavcu nije dostavila pisanu potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad, niti je odgovorila na e-mail JD od 05. lipnja 2020. kojim je od tužiteljice zatražio dostavu dokumenta kojim opravdava izostanak s posla, sud je zaključio da je tužiteljica neobavještavanjem poslodavca o bolovanju i nedostavljanjem pisane potvrde o otvorenom bolovanju kod tuženika uzrokovala poremećaj u procesu rada. Također je pravilan zaključak da je tuženik kao poslodavac osnovano očekivao od tužiteljice da ispuni svoju zakonsku obvezu obavješćivanja u očekivanoj duljini trajanja bolovanja, na što ju je višekratno i opetovano pozivao, a sve iz razloga što je u specifičnim okolnostima slučaja kada je prethodno tužiteljicu obavijesti o organizaciji ada u kojoj je trebala zamjenjivati radnike u odjelima, i kada je već broj radnika bio odsutan, nepostupanje tužiteljice po zahtjevu da ga obavijesti o očekivanoj duljini trajanja bolovanja uzrokovao poremečaj u radu tužitelja, te je takvim postupanjem tuženik izgubio povjerenje u tužiteljicu ,a što je bitan sastojak ugovora o radu radi čega je pobijana odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici pravilna i zakonita u smislu čl. 116. st. 1. ZR-a kojim je propisano da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć radi čega je tužbeni zahtjev pravilno odbijen kao neosnovan.

15. Kako tužiteljica nije uspjela sa žalbom to istoj nije dosuđen zatraženi trošak sastava žalbe (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu 25. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević