Poslovni broj: Usž-4211/2024-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i Senke Orlić Zaninović, članica vijeća te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja IS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Slađana Čanković, odvjetnica u Zagrebu, Preradovićeva 18/I, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi stjecanja hrvatskog državljanstva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-1956/2024-7 od 11. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-1956/2024-7 od 11. listopada 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora i žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-224-04/22-01/103, urbroj: 511-01-203-24-2, od 29. siječnja 2024. kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Virovitičko-posavske, Policijske postaje Slatina, broj: 511-16-07-4/1-UP/I-48/2022, od 11. srpnja 2022. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za stjecanje hrvatskog državljanstva.
2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi da je prvostupanjski sud zanemario činjenicu da nije postojala izričita suglasnost roditelja tužitelja za stjecanje državljanstva države Republike Srbije jer nisu bili pozvani da svoju suglasnost izraze. Tvrdi da mu je povrijeđeno pravo djeteta zajamčeno Konvencijom o pravima djeteta Ujedinjenih naroda kao i pravo iz članka 9. Ustava Republike Hrvatske te da je prvostupanjski sud trebao primijeniti odredbu člana 4. stavka 3. alineje 1. Zakona o državljanstvu Socijalističke Republike Hrvatske od 1. kolovoza 1977., („Narodne novine“, broj: 32/77.). Nadalje tvrdi da ima mjesta primjeni i odredbe članka 5. stavka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskom državljanstvu iz 2019. godine (te se u tom smislu poziva na izvješće pučke pravobraniteljice). Smatra da je sud počinio bitnu povredu postupka jer je odbio provesti dokaz njegovim saslušanjem. Predlaže Sudu usvojiti žalbu, ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet na ponovno odlučivanje prvostupanjskome sudu, a podredno preinačiti prvostupanjsku presudu na način da Sud usvoji tužbeni zahtjevu cijelosti i odluči o troškovima cjelokupnog postupka.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnome navodi kako u odnosu na tužitelja nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje državljanstva te da tužitelj ponavlja iste navode kao i iz tužbe. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima - „Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da prvostupanjski sud pobijanom presudom nije povrijedio zakon na štetu tužitelja, a niti postoje razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
5.1. Prvostupanjski sud je odbio u sporu provesti daljnji dokazni postupak po prijedlogu tužitelja uz obrazloženje da je odluku o zakonitosti rješenja tuženika mogao donijeti na temelju provedenih dokaza, odnosno na temelju činjenica već utvrđenih iz dokumentacije koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i spisu predmeta upravnog spora. Stoga je pravilno zaključio prvostupanjski sud da saslušanje tužitelja i njegov iskaz, s obzirom na već izvedene dokaze tijekom upravnog spora (i nespornu činjenicu da je tužitelj upisan u knjigu državljana SR Srbije 1976. godine) ne bi utjecao na drugačiji ishod predmetnog postupka.
6. Predmet spora je ocjena zakonitosti rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za upravne poslove i državljanstvo, klasa: UP/II-224-04/22-01/103, urbroj: 511-01-203-24-2, od 29. siječnja 2024. kojim je ocijenjeno zakonitim rješenje prvostupanjskog tijela od 11. srpnja 2022. a sve na temelju odredbe članka 30. stavak 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu („Narodne novine“, broj: 53/91., 70/91., 28/92., 113/93., 4/94., 130/11., 110/15., 102/19., dalje: ZHD).
7. Odredbom članka 30. stavka 1. ZHD-a propisano je da se hrvatskim državljaninom smatra osoba koja je hrvatsko državljanstvo stekla po propisima važećim do 8. listopada 1991., odnosno do dana stupanja na snagu tog Zakona (8. listopada 1991.). Tom je odredbom, dakle, propisana osnova za primjenu ranijih propisa o državljanstvu sukladno načelu kontinuiteta državljanstva.
7.1. Odredbom članka 5. stavka 2. ZHD propisano je da podrijetlom stječe hrvatsko državljanstvo i osoba starija od 21. godine života, rođena u inozemstvu čiji je jedan roditelj u trenutku njezina rođenja hrvatski državljanin, ako u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu Zakona podnese zahtjev za upis u evidenciju hrvatskih državljana, a Ministarstvo unutarnjih poslova prethodno utvrdi da ne postoje zapreke iz članka 8. stavka 1. točke 5. ZHD-a.
8. Prema podacima spisa, u upravnom postupku je utvrđeno da je tužitelj rođen **.**.1976. u [adresa]. Majka tužitelja upisana je kao državljanka Republike Srbije, dok je otac upisan kao državljanin Republike Hrvatske. Iz uvjerenja Republike Srbije, Autonomne pokrajine Vojvodine, Općinske uprave Pećinci, broj: 204-00-4/2021- 417857, od 19. studenog 2021., proizlazi da je tužitelj upisan u knjigu državljana Republike Srbije kod matičnog područja Novi Beograd za godinu 1976., pod rednim brojem 9305. Također, utvrđeno je da je tužitelj 23. studenog 2021. podnio zahtjev za utvrđivanje hrvatskog državljanstva putem Veleposlanstva Republike Hrvatske u Beogradu.
9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud ocjenjuje rješenje tuženika zakonitim uz zaključak da tužitelj ne ispunjava zakonske pretpostavke propisane odredbom članka 5. stavka 2. ZHD-a jer se navedena odredba primjenjuje isključivo na osobe rođene nakon stupanja na snagu ZHD-a, odnosno nakon 8. listopada 1991. dok se na osobe rođene prije tog datuma, primjenjuje odredba članka 30. stavka 1. ZHD-a.
9.1. S takvim zaključkom suglasan je i ovaj Sud, a koji zaključak je i u skladu sa stabilnom praksom ovog suda izraženom u više odluka (npr. Usž-2415/23 od 5. veljače 2024. i Usž-2628/23 od 16. studenog 2023.).
10. Naime, u konkretnom slučaju tužitelj je upisan kao državljanin SR Srbije (Republike Srbije) od 1976. godine te roditelji tužitelja nisu imali prebivalište u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj u trenutku rođenja tužitelja, a hrvatska tijela, suprotno mišljenju tužitelja, nemaju nadležnost ispitivati zakonitost upisa osobe u evidenciji neke druge države. Isto tako treba reći da se, suprotno mišljenju tužitelja, u konkretnom slučaju ne primjenjuje Zakon o državljanstvu Socijalističke Republike Hrvatske od 1. kolovoza 1977. („Narodne novine“, broj: 32/77., dalje: Zakon o državljanstvu SR Hrvatske) jer je navedeni Zakon stupio na snagu nakon nastupa odlučnih činjenica tužiteljeva rođenja i činjenice upisa u evidenciju državljana SR Srbije 1976. godine. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbe Zakona o državljanstvu Socijalističke Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 13/65.), koji je bio na snazi u vrijeme rođenja tužitelja.
11. Kako, dakle u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za utvrđivanje hrvatskog državljanstva tužitelja to je sukladno odredbi članka 30. stavka 1. ZHD-a zahtjev tužitelja pravilno odbijen.
12. Pri tome nije od utjecaja pozivanje tužitelja na Konvenciju o pravima djeteta Ujedinjenih naroda (usvojene 1989. godine) jer tužitelj nije dijete, ni apatrid, već ima državljanstvo Republike Srbije skoro pedesetak godina. Isto tako na zakonitost odluke tuženika nije od utjecaja pozivanje na povrede ustavnog prava na državljanstvo iz članka 9. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10., 05/14., dalje: Ustav) i Opće deklaraciju o ljudskim pravima (usvojena i proglašena na Općoj skupštini UN-a rezolucijom br. 217/III 10. prosinca 1948., dalje: Deklaracija) u dijelu u kojem ista stipulira da svatko ima pravo na državljanstvo (tužitelj nije apatrid).
13. Kako se, prema iznijetom, osporena presuda prvostupanjskog suda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju, na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a nisu učinjene povrede odredaba upravnog spora, valjalo je temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude (točka I. izreke).
14. Na temelju odredbe članka 147. stavka 4. ZUS-a odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora i žalbenog postupka jer isti nije uspio sa žalbom (točka II. izreke).
U Zagrebu, 25. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Marina Kosović Marković
