Poslovni broj: Usž-2896/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Jelene Rajić, članica vijeća te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja DUBROVAČKE BISKUPIJE - DIOECESIS RAGUSINA, Dubrovnik, Poljana Paska Miličevića 4, kojeg zastupa opunomoćenik Antun Missoni, odvjetnik iz Dubrovnika, Natka Nodila 12a, protiv tuženika Državne geodetske uprave Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, Zagreb, Gruška 20, radi prigovora na izlaganje katastarskih podataka, odlučujući o žalbi tužitelja, zastupanog po istom opunomoćeniku, protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-956/2023-8 od 10. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuju presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-956/2023-8 od 10. svibnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog
postupka.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-932-07/22-07/35, URBROJ: 541-11/2-23-2 od 16. ožujka 2023., dok se sudskim rješenjem, istog broja i datuma, odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora. Navedenim rješenjem tuženika odbija se žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Područnog ureda za katastar Dubrovnik, KLASA: UP/I-932-04/22-03/47, URBROJ: 541-30-02/11-22-2 od 24. ožujka 2022., kojim se odbija prigovor broj 97 uložen na podatke nove katastarske izmjere katastarske općine [katastarska općina] u kojem se navodi kako površina i oblik kč. [katastarska čestica] nisu ispravni.
2. Tužitelj je protiv presude i odluke o trošku postupka izjavio žalbu iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 66. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUS). U žalbenim razlozima, u bitnom, ističe da je presuda donesena bez održavanja rasprave, protivno odredbi članka 36. točke 4. ZUS-a, jer nisu bile kumulativno ispunjene pretpostavke za njezino donošenje, a to zbog toga što je tužitelj u tužbi osporio činjenice na temelju kojih su donesena rješenja u upravnom postupku, osobito okolnost da za predmetnu novoformiranu katastarsku česticu nije utvrđena građevna čestica, odnosno zemljište nužno za redovitu uporabu građevine. S tim u vezi navodi da je novoformirana katastarska čestica, na kojoj je izgrađena građevina, takvog oblika i površine da se ne može smatrati zemljištem nužnim za redovitu uporabu te građevine, a niti su prilikom prikupljanja podataka u postupku katastarske izmjere uzeti u obzir dokumenti i akti prostornog uređenja, kao poseban pravni režim koji je uspostavljen na novoformiranoj katastarskoj čestici temeljem posebnog propisa-Zakona o prostornom uređenju. Osvrće se na razloge iz osporene presude, te ističe kako prvostupanjski sud nije raspravio, niti na bilo koji način obrazložio, pitanje zakonitosti postupanja tuženika odnosno izvoditelja geodetskih radova jer nije dao nikakve razloge zbog čega nije ispitana pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja u smislu odredaba Zakona o prostornom uređenju, koji se kao lex specialis, primjenjuje u odnosu na Zakon o državnoj izmjeri i katastru nekretnina u slučaju kad se nekretnine koje su predmetom izlaganja nove katastarske izmjere nalaze unutar obuhvata prostornih planova, koje planove nastavno izrijekom nabraja. Upire i na odredbe Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina koje se odnose na evidentiranje posebnih pravnih režima na nekretninama, a što dovodi u vezu s odredbom članka 6. Pravilnika o izlaganju na javni uvid elaborata katastarske izmjere ("Narodne novine", broj 59/20.). Zaključno, napominje da zbog istaknutog prigovora na oblik i površinu novoformirane katastarske čestice, uopće nije pristupio terenskom očevidu niti je s ostalim zainteresiranim strankama postignut dogovor temeljem kojeg bi se eventualno obilježile međe na terenu, slijedom čega izvoditelj geodetskih radova nije bio ovlašten snimiti međe novoformiranih katastarskih čestica. S obzirom na sve navedeno, tužitelj predlaže ovom Sudu poništiti osporenu presudu, utvrditi nedostatke i presudom riješiti predmetnu upravnu stvar, podredno, poništiti osporenu presudu i predmet vratiti na ponovni postupak prvostupanjskom upravnom tijelu, uz naknadu iskazanog troška za sastav tužbe i žalbe protiv presude.
3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.
6. Naime, ovaj Sud nalazi da u konkretnom slučaju, time što je predmetni spor riješio bez rasprave primjenom ovlaštenja iz članka 36. točke 4. ZUS-a, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila sudskog postupka koja, u smislu članka 66. stavka 2. ZUS-a, postoji samo u slučaju ako je uočena povreda utjecala na donošenje zakonite i pravilne presude, o čemu se ovdje ne radi. Ovo iz razloga jer činjenice koje su odlučne za rješavanje ove upravne stvari nisu sporne, već je sporna primjena materijalnog prava pa, imajući na umu da stranke u tužbi i u odgovoru na tužbu izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave, te da tužitelj ni u tužbi ni u žalbi ne navodi što bi to ostalo neispitano i neutvrđeno jer nije u sporu saslušan, to ovaj Sud ne nalazi osnovanim žalbeni prigovor s tim u vezi.
7. Nadalje, iz podataka sveza spisa proizlazi da je prvostupanjski upravni sud osporenu presudu utemeljio na dokazima i činjenicama koji su u postupku pravilno i u potpunosti utvrđeni, nakon čega je, pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava kojim je reguliran postupak katastarske izmjere, osnovano ocijenio zakonitim rješenje tuženika.
8. Takva ocjena utemeljena je na dokazima koji prileže svezu spisa, a iz kojih, i po ocjeni ovoga Suda, neprijeporno proizlazi da je, povodom tužiteljevog prigovora na podatke nove katastarske izmjere, obavljen terenski uviđaj dana 27. listopada 2021., na koji tužitelj, iako uredno pozvan, nije pristupio, a kojom prilikom je utvrđeno da tužitelj nije drukčije obilježio među od onog kako je ista bila označena kod katastarske izmjere, a niti je izmjerom utvrđenoj međi prigovorila stranka nazočna očevidu (predstavnik Općine Mljet), zbog čega je tužiteljev prigovor osnovano odbijen. Pravilnost takvog stajališta ovaj Sud je već izrazio u više svojih presuda (primjerice, posl.br. Usž-2002/2023-2 od 23. travnja 2024., Usž-2225/23-2 od 4. siječnja 2024. i dr.), a koje su donesene u istovrsnoj pravnoj i činjeničnoj situaciji, po tužbi istog tužitelja.
9. Na drukčiji zaključak ne ukazuju ni žalbeni navodi, kojima tužitelj inzistira na primjeni propisa iz područja prostornog uređenja, a primjeni kojih u konkretnom slučaju nema mjesta jer se ovdje ne radi o provođenju rješenja o građevnoj čestici odnosno zemljištu nužnom za redovitu uporabu građevine, a niti o evidentiranju posebnih pravnih režima prema prostorno-planskoj dokumentaciji, već o postupku katastarske izmjere (svrha koje je izrada katastra nekretnina odnosno obnova/ osnivanje zemljišne knjige) u kojem se, pored ostalog, granice katastarskih čestica snimaju onakve kako su ih na terenu obilježile zainteresirane stranke. Pritom je obveza stranaka da dogovorno obilježe granice između svojih posjeda, te izvoditelj geodetskih radova nije ovlašten pokazivati odnosno iskolčavati među po zahtjevu stranaka za potrebe nove katastarske izmjere, već je dužan tako obilježenu među snimiti, čemu je ovdje udovoljeno.
10. Kako, dakle, tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a niti pravilnost primjene mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
11. Na kraju, Sud ne nalazi osnovanim niti prigovor kojim tužitelj pobija zakonitost odluke o troškovima spora. Ovo zbog toga što je tužbeni zahtjev pravilno odbijen pa, sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a, tužitelj nema pravo na naknadu zatraženih troškova. Primjenom iste odredbe, a jer nije uspio sa žalbom u ovom sporu, tužitelju ne pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.
12. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 6. ZUS-a, a sukladno ovlaštenju iz članka 169. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24.), odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 25. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović
