Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-6986/2022-33

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Ani Santini Gazilj, u pravnoj stvari tužitelja ŠN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Igor Habulinec, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, koje zastupa punomoćnica Sanja Porobija, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija j.t.d. u Zagrebu, radi ništetnosti, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 16. siječnja 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja Igora Habulineca - odvjetnika i zamjenice punomoćnika tuženika Silvije Crnogaća Čorušić - odvjetnice, dana 25. veljače 2025.,

p r e s u d i o j e

I Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 7. Ugovora o namjenskom kreditu, broj Ugovora: 3211777644, kreditna partija 7103960998, koji Ugovor je solemniziran dana 07.01.2008. godine kod Javnog bilježnika Pere Džankić pod posl. br. OV-230/2008, a koji glasi: "u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja za CHF. „

II Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 isplatiti tužitelju ŠN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 82.836,38 eur s zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 29,06 EUR od 28.03.2008. pa do isplate,

- na iznos od 24,43 EUR od 16.04.2008. pa do isplate,

- na iznos od 4,89 EUR od 17.06.2008. do isplate,

- na iznos od 29,33 EUR od 17.10.2008. do isplate,

- na iznos od 90,47 EUR od 31.10.2008. pa do isplate,

- na iznos od 50,58 EUR od 18.11.2008. pa do isplate,

- na iznos od 19,80 EUR od 16.12.2008. pa do isplate,

- na iznos od 121,56 EUR od 20.02.2009. pa do isplate,

- na iznos od 105,73 EUR od 24.02.2009. pa do isplate,

- na iznos od 75,81 EUR od 17.03.2009. pa do isplate,

- na iznos od 82,21 EUR od 16.04.2009. pa do isplate,

- na iznos od 85,99 EUR od 13.05.2009. pa do isplate,

- na iznos od 70,38 EUR od 24.06.2009. pa do isplate,

- na iznos od 73,70 EUR od 23.07.2009. pa do isplate,

- na iznos od 67,88 EUR od 18.08.2009. pa do isplate,

- na iznos od 72,65 EUR od 22.09.2009. pa do isplate,

- na iznos od 68,74 EUR od 17.10.2009. pa do isplate,

- na iznos od 77,06 EUR od 21.11.2009. pa do isplate,

- na iznos od 78,81 EUR od 19.12.2009. pa do isplate,

- na iznos od 100,22 EUR od 22.01.2010. pa do isplate,

- na iznos od 106,91 EUR od 19.02.2010. pa do isplate,

- na iznos od 112,86 EUR od 18.03.2010. pa do isplate,

- na iznos od 126,80 EUR od 17.04.2010. pa do isplate,

- na iznos od 124,28 EUR od 25.05.2010. pa do isplate,

- na iznos od 163,46 EUR od 19.06.2010. pa do isplate,

- na iznos od 186,18 EUR od 20.07.2010. pa do isplate,

- na iznos od 227,00 EUR od 22.08.2010. pa do isplate,

- na iznos od 230,39 EUR od 22.09.2010. pa do isplate,

- na iznos od 204,46 EUR od 24.10.2010. pa do isplate,

- na iznos od 238,80 EUR od 26.11.2010. pa do isplate,

- na iznos od 299,00 EUR od 28.12.2010. pa do isplate,

- na iznos od 267,87 EUR od 01.02.2011. pa do isplate,

- na iznos od 282,99 EUR od 02.03.2011. pa do isplate,

- na iznos od 286,70 EUR od 22.03.2011. pa do isplate,

- na iznos od 267,14 EUR od 03.05.2011. pa do isplate,

- na iznos od 345,11 EUR od 02.06.2011. pa do isplate,

- na iznos od 397,13 EUR od 26.07.2011. pa do isplate,

- na iznos od 411,40 EUR od 28.08.2011. pa do isplate,

- na iznos od 333,81 EUR od 30.09.2011. pa do isplate,

- na iznos od 322,86 EUR od 23.10.2011. pa do isplate,

- na iznos od 326,67 EUR od 01.12.2011. pa do isplate,

- na iznos od 340,67 EUR od 31.12.2011. pa do isplate,

- na iznos od 365,00 EUR od 03.02.2012. pa do isplate,

- na iznos od 361,25 EUR od 07.03.2012. pa do isplate,

- na iznos od 350,95 EUR od 11.04.2012. pa do isplate,

- na iznos od 358,68 EUR od 04.05.2012. pa do isplate,

- na iznos od 366,39 EUR od 12.06.2012. pa do isplate,

- na iznos od 352,50 EUR od 18.07.2012. pa do isplate,

- na iznos od 325,12 EUR od 19.09.2012. pa do isplate,

- na iznos od 351,10 EUR od 20.10.2012. pa do isplate,

- na iznos od 361,03 EUR od 27.11.2012. pa do isplate,

- na iznos od 361,38 EUR od 28.11.2012. pa do isplate,

- na iznos od 354,83 EUR od 29.12.2012. pa do isplate,

- na iznos od 347,64 EUR od 10.01.2014. pa do isplate,

- na iznos od 323,08 EUR od 16.02.2014. pa do isplate,

- na iznos od 326,54 EUR od 30.03.2014. pa do isplate,

- na iznos od 320,27 EUR od 08.04.2014. pa do isplate,

- na iznos od 315,91 EUR od 13.05.2014. pa do isplate,

- na iznos od 342,53 EUR od 31.12.2014. pa do isplate,

- na iznos od 505,53 EUR od 14.05.2015. pa do isplate,

- na iznos od 504,78 EUR od 15.05.2015. pa do isplate,

- na iznos od 64.885,49 EUR od 28.08.2015. do isplate,

po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

r i j e š i o j e

I Dopušta se preinaka tužbe kao u podnesku tužitelja od 31. srpnja 2024. godine.

II Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 naknaditi tužitelju ŠN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 6.270,89 eur sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 25. veljače 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao korisnik kredita sklopio sa tuženikom kao kreditorom dana 18. prosinca 2007. godine Ugovor o namjenskom kreditu, broj ugovora: 3211777644, kreditna partija 7103960998, koji ugovor je solemniziran dana 7. siječnja 2008. godine kod javnog bilježnika Pere Džankića pod poslovnim brojem OV-230/2008, a kojim ugovorom se tuženik, kao kreditor, obvezao staviti na raspolaganje tužitelju, kao korisniku kredita, iznos od 233.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na da isplate kredita, dok se tužitelj obvezao isti iznos vratiti s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ugovorom, da se tužitelj sukladno članku 7.1. predmetnog ugovora obvezao tuženiku iznos kredita platiti u jednakim mjesečnim anuitetima, plativo u kunskoj protuvrijednosti, obračunatim po srednjem tečaju HNB-a za CHF važećem na dan plaćanja, da tuženik, osim što je u ugovoru određeno kako je kamatna stopa promjenjiva, prilikom sklapanja ugovora tužitelju nije prezentirao moguće rizike nekontroliranog rasta tečaja švicarskog franka, kao i uvećanja mjesečnog anuiteta uslijed rasta tečaja, dapače, da je tužitelju ponuđen kredit vezan uz valutnu klauzulu CHF, kao najpovoljniji kredit, s najnižom kamatnom stopom te da je tužitelj imao saznanja, da će mjesečni anuitet toliko porasti i u tolikoj mjeri utjecati na samu mogućnost otplate kredita, kao i samu tužiteljevu egzistenciju, da nikada ne bi preuzeo takvu obvezu. Tužitelj se u tužbi poziva na utvrđenja iz presuda donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača-presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od dana 4. srpnja 2013. godine, presudu Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž-6632/2017 od dana 14. lipnja 2018. godine i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. godine te navodi da je sukladno odredbi članka 323. Zakona o obveznim odnosima, u slučaju ništetnosti, svaka ugovorna strana dužna drugoj vratiti sve što je temeljem takvog ugovora stekla, pa da je stoga tuženik u ovom slučaju dužan vratiti tužitelju sve ono što je na temelju ništetnih odredbi stekao. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 7. predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu, a koji glasi: "u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja za CHF i kojom će se naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 63.691,91 eur s zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos od dospijeća do isplate uz naknadu troška parničnog postupka s zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate.

1.1. Podneskom od 14. lipnja 2024. tužitelj je preinačio tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva u dijelu radi isplate te konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u dijelu radi isplate predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 82.836,38 eur s zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos od dospijeća do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava istaknute zahtjeve kao neosnovane, uključujući pravnu osnovu, visinu, izračun te pravne činjenice i razloge na kojima tužitelj obrazlaže svoju tužbu u ovom sporu, ističe prigovor zastare, navodi da tužitelj nije dokazao da je potrošač, da su sredstva kredita uplaćena na račun društva Tehnika d.d., da, ukoliko se radi o nekretnini na adresi navedenoj u tužbi, da je na toj adresi do nedavno bilo registrirano sjedište društva Exodrum nekretnine d.o.o., da se tužitelj kao obrtnik ne može svrstati pod pojam prosječnog potrošača, da je predmetni kredit otkazan zbog tužiteljevog sustavnog neplaćanja obveza iz ugovora o kreditu čime je prestao postojati pa da se presude iz sporova za zaštitu kolektivnih interesa potrošača ne odnose na otkazane ugovore o CHF u kreditu, ističe prigovor promašene aktivne legitimacije. Tuženik navodi da je korisnik kredita upoznat s valutnim rizikom, a što je jasno navedeno u čl. 1. Ugovora, da je valutna klauzula izrijekom dopuštena, legitimna ugovorna odredba te da se ne može smatrati ništetnom zbog kretanja tečaja kune prema stranoj valuti tijekom trajanja ugovornog odnosa te da nije sporan niti drugi bitan sastojak ugovora o kreditu odnosno redovna kamata, da je tečaj CHF prema EUR/DEM, a time i prema hrvatskoj kuni bio dugi niz godina stabilan te da tuženik nije znao i nije imao niti jedan razlog sumnjati u buduće kretanje tečaja predmetne valute, da je banka prilikom sklapanja ugovora pružila sve potrebne informacije, a što se tiče informacije kako HNB štiti tečaj kune prema EUR tuženik navodi da se radi o javno dostupnoj informaciji u nizu novinskih članka tijekom 2005. godine, da je tuženik informirao korisnika kredita o poznatim parametrima vezanim za odobrenje kredita uz valutnu klauzulu u CHF, da nije reklamirao niti nudio navedene kredite više nego što je nudio kredite u EUR i kunama, da je banka imala razloga vjerovati u stabilnost tečaja te da je banka u samom ugovoru upozorila na valutni rizik te da je valutna klauzula dispozitivna odredba hrvatskog prava pa da je isključenja kontrola nepoštenosti valutne klauzule iz ugovora o kreditu. Zaključno, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troška postupka.

2.1. Podneskom od 31. srpnja 2024. tuženik se usprotivio preinaci tužbe iz podneska tužitelja od 14. lipnja 2024.

3. U odnosu na preinaku tužbe podneskom tužitelja od 14. lipnja 2024. i protivljenje tuženika preinaci tužbe, ističe se da je tužitelj tim podneskom preinačio tužbu povećanjem iznosa u dijelu tužbenog zahtjeva radi isplate i time postavio konačan tužbeni zahtjev nakon izvedenog dokaza financijskim vještačenjem na okolnost visine potraživanja pa se radi o situaciji koja je propisana odredbom čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje u tekstu ZPP) i stoga je preinaka tužbe dopuštena.

3.1. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I izreke rješenja.

4. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u: ugovor o namjenskom kreditu broj 3211777644 (list 7-17 spisa), otplatnu tablicu s prikazom efektivne kamatne stope (list 18-24 spisa), promete po kreditu (list 26-31 spisa), dopis javnog bilježnika Pere Džankića (list 101-106 spisa), nalog za odašiljanje otkaza ugovora o kreditu (list 107 spisa), dopis tuženika-otkaz kredita (list 108-109 spisa), obavijest o otplati kredita (list 158 spisa), dopis tuženika od 31. kolovoza 2015. (list 159 spisa), izvadak iz zemljišne knjige-povijesni prikaz za zk ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 181-183 spisa), izveo dokaz saslušanjem tužitelja i izveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o.

5. Preostalu dokumentaciju dostavljenu u spis sud nije posebno razmatrao i cijenio jer istu ne nalazi odlučnom za predmet spora.

6. Obzirom je činjenično stanje dovoljno utvrđeno izvedenim dokazima, kao nepotrebno se ukazalo izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka ČN i CN.

7. U odnosu na dokazni prijedlog tuženika za saslušanje svjedoka – djelatnika banke valja napomenuti da je tuženik na pripremnom ročištu dana 22. veljače 2024. odustao od istog.

8. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao bitno proizlazi kako slijedi:

- iz ugovora o namjenskom kreditu broj 3211777644 proizlazi da je isti zaključen dana 18. prosinca 2007. između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, s namjenom kupnje nekretnine (čl. 6.), u kunskoj protuvrijednosti od 233.000,00 CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita (čl. 1.), uz promjenjivu kamatnu stopu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora koja u trenutku sklapanja ugovora iznosi 4,95 % godišnje (čl. 2.), uz rok otplate kredita 21 godinu, u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja (čl. 7.), da je navedeni Ugovor o kreditu potvrđen po javnom bilježniku u Zagrebu Peri Džankiću pod poslovnim brojem OV-230/2008 dana 7. siječnja 2008. te da je navedeni Ugovor o kreditu pročitan tužitelju i da je upozoren da ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta,

- da su u otplatnoj tablici s prikazom afektivne kamatne stope navedeni anuiteti i datum dospijeća istih uz prikaz kamate i iznosa u valuti,

- da su u prometu po kreditu prikazane uplate po kreditu,

- iz dopisa tuženika od 16. veljače 2015. – otkaz kredita proizlazi da je oslovljen na tužitelja, da je u istom navedeno da dospjela tražbina nije podmirena te da tuženik otkazuje preostali iznos kredita i da isti čini dospjelim danom odašiljanja otkaza od strane javnog bilježnika,

- iz javnobilježničke potvrde javnog bilježnika Pere Džankića broj OU-28/2015 od 4. ožujka 2015. proizlazi da je istom potvrđeno da je javni bilježnik odaslao otkaz kredita s izvodom iz poslovnih knjiga stranci ŠN,

- iz dopisa tuženika od 31. kolovoza 2015. proizlazi da je tuženik, nakon uplate sredstava od prodaje nekretnine koja je bila u zalogu po predmetnom ugovoru o kreditu, u poslovnim knjigama izvršio otpis ostatka tražbine po istom i obustavio sve mjere prisilne naplate.

10. U svom iskazu, kojeg je sud ocijenio kao iskren, životan i uvjerljiv, tužitelj je u bitnome naveo da se odlučio na dizanje kredita radi kupnje stana koji mu je trebao za potrebe obitelji, da je stan kupio od Tehnike d.d. te da je dio u iznosu od 20.000,00 eur platio iz svoje ušteđevine, a ostatak iz podignutog kredita u valuti CHF. Tužitelj je dalje iskazao da mu je osobni bankar rekao da ne zadovoljava uvjete za dizanje kredita u eur već u chf, a što mu je bilo i čudno, ali da se u bankarski sustav ne razumije, da su u banci bile gotove šprance ugovora te da je njegovo bilo za odlučiti hoće li ili neće, da je u početku rata bila 4.000,00 kn, a onda da je rata skočila te da je tada došao u problem s plaćanjem rata pa je posudio novac od nećaka CN koji je za njega platio par rata, ne sjeća se točno koliko, potom da je došao u financijske probleme, da je morao zatvoriti lokal, da je stan morao prodati kako bi zatvorio kredit te da ga je prodao ČN koja je sredstva direktno uplatila Zagrebačkoj banci, a stan do tada da nije iznajmljivao nit davao u zakup. Na posebno pitanje punomoćnika tužitelja što zna o društvu Exordium nekretnine d.o.o. tužitelj je iskazao da o toj firmi ne zna ništa niti je bio vlasnik iste, da je ta firma navodno bila prijavljena kod njegove majke na adresi te da ne zna je li njegova majka iznajmljivala pojedine dijelove kuće. Na posebno pitanje punomoćnika tuženika na kojoj adresi se nalazi stan koji je kupio kreditnim sredstvima, tužitelj je iskazao da se nalazi na adresi: Crvenog križa, misli broj 31, da nije 100% siguran jer da je od toga prošlo devet godina obzirom je 2015. godine otišao. Na posebno pitanje punomoćnika tuženika da li je na adresi tog stana bilo registrirano neko trgovačko društvo ili obrt tužitelj je iskazao da dok je bio u tom stanu da nije nikada, da su sva sredstva kredita utrošena za kupnju stana i da su sva sredstva direktno prebačena Tehnici d.d. Tužitelj je iskazao da je pročitao ugovor o kreditu i da je pitao zašto ne može dignuti kredit u euro na što mu je bankar rekao da nema uvjete, da je kredit u CHF bolji nego u euro te kao da ga je i nagovarao na taj kredit, da se ne sjeća je li tražio izmjenu odredbe ugovora, ali da je ugovor bio šprancirani, uzmi ili ostavi, da se nije informirao o tečaju švicarskog franka, da nije tražio kredit u drugim bankama jer je i ranije radio s Zagrebačkom bankom i imao povjerenja u tu banku. Tužitelj je iskazao da je prigovarao povećanju anuiteta, da prilikom sklapanja ugovora o kreditu nije bio svjestan da tečaj CHF može varirati tijekom trajanja ugovornog odnosa, da je mislio da može par posto varirati, ali ne toliko te da ga osobni bankar nije upozorio da se u odnosu na CHF može očekivati bitno odstupanje u tečaju.

11. Sukladno odredbi čl. 502 c ZPP-a i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 14/14, 110/15, 14/19) sud je vezan za utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača. Dakle, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vođen je postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pod posl. brojem P-1401/12. Iz odluke Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i posl. broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. proizlazi da je utvrđeno da je ovdje tuženik povrijedio kolektivne interese potrošača-korisnika kredita, koristeći u Ugovorima o kreditu ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF te na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva, a tuženik i potrošači nisu pojedinačno pregovarali o odredbi odnosno parametrima koji utječu na odluku tuženika o promjeni ugovorne kamatne stope što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa na štetu potrošača. Dakle iz istih u bitnome proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa i zato je posebno rizična - potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, to jednostrano određivanje kamate uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a isto tako je nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF.

12. Iz dokumentacije koja prileži spisu te iskaza tužitelja proizlazi da je tužitelj potrošač u smislu odredbe čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, dalje: ZZP) obzirom je predmetni ugovor o kreditu zaključio kao fizička osoba u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Naime, iz Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o kreditu s namjenom za kupnju nekretnine, a tužitelj je u svom iskazu naveo da mu je kredit bio potreban za kupnju nekretnine za život svoje obitelji dok iz preostale dokumentacije u spisu ne proizlazi suprotno.

13. Glede prigovora nedostatka aktivne legitimacije te prigovora tuženika da su uplate po kreditu vršene od strane treće osobe valja napomenuti kako su uplate po kreditu vršene u ime, za račun i po nalogu korisnika kredita (tužitelja), a kreditor (tuženik) ih je kao takve prihvatio, evidentirao i iskoristio za zatvaranje obveza po kreditu. Eventualno potraživanje koje bi treća osoba koja je faktički izvršila uplatu mogla imati prema tužitelju kao korisniku kredita tiče se odnosa te osobe i samog tužitelja kao korisnika kredita, a ne kreditora.

13.1. Slijedom navedenog prigovor nedostatka aktivne legitimacije se ukazuje neosnovanim.

14. U odnosu na prigovor tuženika da je ugovor o kreditu otkazan te da se presude iz sporova za kolektivnu zaštitu potrošača ne odnose na otkazane ugovore o kreditu u CHF valja istaknuti da iz dokumentacije koje prileži spisu proizlazi da je tuženik zaista otkazao predmetni ugovor o kreditu međutim tužitelj unatoč navedenim okolnostima ima pravo tražiti pravnu zaštitu sukladno odredbi čl. 1111. st. 1. i odredbi čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO) u vezi s odredbom čl. 323. st. 1. ZOO-a.

15. Nadalje, iz iskaza tužitelja proizlazi da se o pojedinim odredbama Ugovora o kreditu nije pregovaralo te i iz samog Ugovora o kreditu proizlazi da je predmetni ugovor prethodno pripremio tuženik, odnosno da se radi o tipskom ugovoru koji nosi oznaku šifra namjene D20-01, oznaka: projekt stanogradnje, Tehnika, pa se po prirodi stvari o odredbama nije pojedinačno pregovaralo, a niti se moglo pojedinačno pregovarati.

16. Vezano za navode tuženika glede informacijama o kreditima u švicarskim francima koje su objavljivane u dokumentima banke i novinskim člancima valja istaknuti da na temelju istih tužitelj kao potrošač nije mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz ugovornih odredbi kojima se glavnica i otplata kredita veže uz valutu švicarski franak.

17. S obzirom na utvrđeno, jasno je da tuženik nije na nedvojben način dokazao da je s tužiteljem u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora pojedinačno pregovarao o spornim odredbama pa nisu osnovani prigovori tuženika da je banka prilikom sklapanja ugovora pružila tužitelju sve potrebne informacije te da je isključena kontrola nepoštenosti valutne klauzule iz konkretnog ugovora o kreditu.

18. Slijedom navedenog, a kako su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula, to je tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti kao osnovan temeljem odredbe čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 78/12, 56/13) i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14, 110/15, 14/19), čl. 3.-4., čl. 269., čl. 272., i 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO) i odredbe čl. 502.a i c ZPP-a te odlučiti kao pod točkom I presude.

19. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o.

19.1. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka proizlazi da ukupna razlika u iznosu anuiteta po tečaju na dan plaćanja u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi 624.130,21 kn, za anuitete koje je Nalazom utvrđen više uplaćen iznos, odnosno eurska protuvrijednost po fiksnom tečaju (1 EUR = 7,53450 kn) iznosi 82.836,38 EUR pri čemu su pojedinačni iznosi i datumi uplate istih navedeni u tablici pod točkom 1. Zaključka.

19.2. Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka sud je u cijelosti prihvatio jer je izrađen nepristrano, u skladu s pravilima struke i temeljem raspoložive dokumentacije.

20. U odnosu na navode tuženika iz podneska od 31. srpnja 2024. kako je tužitelj kao osnovu tužbenog zahtjeva uzeo izračun sudskog vještaka kojim je izračunao samo „više“ plaćeno u odnosu na tečajnu razliku, a ne i ono što je „manje plaćeno“ valja istaknuti da tuženik tijekom postupka nije isticao zahtjev za isplatu eventualne razlike koja bi proizlazila iz primjene nižeg tečaja, ali i da je sud stava da ovaj zahtjev tuženika ne ispunjava zakonske pretpostavke iz članka 323. ZOO-a, a to stoga što plaćanjem anuiteta kada je tečaj bio niži od početnog tečaja tužitelj nije primio, odnosno stekao bez osnove, pa stoga ne postoji niti njegova obveza vraćanja nečeg što nije primio, a time niti tražbina tuženika po osnovi ništetnih ugovornih odredbi.

21. U odnosu na prigovor zastare valja istaknuti da sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

21.1. U odnosu na prigovor zastare glede konačno postavljenog tužbenog zahtjeva podneskom tužitelja od 14. lipnja 2024., valja istaknuti da je tim podneskom tužitelj preinačio tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva u dijelu radi isplate i time postavio konačan tužbeni zahtjev nakon izvedenog dokaza financijskim vještačenjem, a zastara je prekinuta podnošenjem tužbe u ovoj pravnoj stvari dana 21. prosinca 2022.

21.2. S obzirom da u ovoj pravnoj stvari najstarija tražbina po osnovi valutne klauzule dospijeva 27. ožujka 2008., da je dana 4. travnja 2012. podnesena tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, čime je prekinuta zastara u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a, a odluka donesena u tom postupku je postala pravomoćna dana 13. lipnja 2014. kada je zastara počela ponovno teći po pitanju promjenjive kamatne stope, odnosno dana 14. lipnja 2018. kada je zastara počela ponovno teći po pitanju valutne klauzule, a tužba u ovoj pravnoj stvari je podnesena 21. prosinca 2022. to prigovor zastare u smislu odredbe čl. 225. ZOO-a nije osnovan.

22. Slijedom navedenog, tuženik je sukladno odredbi čl. 323. ZOO-a dužan vratiti tužitelju što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnim odnosno bez osnove sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer se ima smatrati nepoštenim stjecateljem. Obzirom osnovanost visine tužbenog zahtjeva proizlazi iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka kao i datumi pojedinačnih uplata, od kojih datuma teku zatezne kamate na svaki pojedinačni plaćeni iznos, to je valjalo na temelju odredbe čl. 323. st. 1., čl. 1111. st. 1., čl. 1115. i čl. 29. ZOO-a i Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 156/22) odlučiti kao pod točkom II izreke presude.

23. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i na odredbi čl. 155. ZPP-a.

23.1. Tužitelju je trošak postupka odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje u tekstu OT), a prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake radnje, i to za sastav tužbe u iznosu od 500,00 eur (tbr.7.tč.1.OT), za sastav podneska od 20. ožujka 2023. u iznosu od 500,00 eur (tbr.8.tč.1.OT), za sastav podneska od 14. lipnja 2024. u iznosu od 1.246,00 eur (tbr.8.tč.1.OT), za zastupanje na ročištu dana 20. rujna 2023. u iznosu od 500,00 eur (tbr.9.tč.1.OT), za zastupanje na ročištu dana 22. veljače 2024. u iznosu od 500,00 eur (tbr.9.tč.1.OT), za zastupanje na ročištu dana 29. kolovoza 2024. u iznosu od 100,00 eur (tbr.9.tč.5.OT), za zastupanje na ročištu dana 16. siječnja 2025. u iznosu od 1.246,00 eur (tbr.9.tč.1.OT), sve uvećano za 25% PDV-a (Tbr.42. OT), što ukupno iznosi 5.740,00 eur.

Tužitelju je dosuđen trošak sudske pristojbe za tužbu u plaćenom iznosu od 331,81 eur. Tužitelju je dosuđen trošak financijskog vještačenja u iznosu od 199,08 eur. Slijedom navedenog tužitelju je dosuđen trošak postupka u ukupnom iznosu od 6.270,89 eur.

23.2. Tužitelju u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a nije dosuđen trošak sastava podneska od 16. veljače 2024. i podneska od 9. rujna 2024. obzirom isti nisu bili potrebni za parnicu. Tužitelju nije dosuđen trošak sudske pristojbe za presudu obzirom je postupak u ovoj pravnoj stvari tužitelj pokrenuo kao potrošač, pozivom na utvrđenja iz presuda donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pa je u skladu s odredbom čl. 11. tč. 20. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18, 51/23) tužitelj oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi.

23.3. Odluka o kamati na dosuđeni trošak postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a i na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

23.4. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II izreke rješenja.

U Zagrebu, dana 25. veljače 2025.

Sudac:

Ana Santini Gazilj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

1. tužitelj po pun.

2. tuženik po pun.

3. spis

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte