Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž-63/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Vrkić Perak predsjednice vijeća, Ivice Raguža člana vijeća i suca izvjestitelja te Ane Bosančić člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Tomislavu Valičeviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, zastupan po punomoćniku Mateji Vidaković, odvjetnici iz odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 9364/2021-22 od 30. studenog 2023., na sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d djelomično se odbija kao neosnovana i djelomično se uvažava kao osnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-9364/2021-22 od 30. studenog 2023.:

- potvrđuje pod točkom I. izreke gdje je utvrđena ništetnim odredba članka 7. Ugovora o kreditu br. 069-50- 4271162 solemniziranog 26. srpnja 2007. godine kod javnog bilježnika Ljubica Jožinec iz Samobora, posl. br. ovjere Ov-26843/2007, prema kojoj se kredit otplaćuje u 240 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća i gdje je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 18.205,30 eura sa zateznim kamatama na svaki pojedinačni iznos kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude (točka I.I; točka I.II;)

- potvrđuje pod točkom I. izreke u dijelu gdje je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka do iznosa od 1.356,10 eura sa zateznim kamatama od 30. studenog 2023. do isplate (točka I.III;)

- preinačava se pod točkom I. izreke u dijelu gdje je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka koji prelazi iznos od 1.356,10 eura do iznosa od 3.361,12 eura (točka I.III;) te se sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u dijelu koji prelazi iznos od 1.356,10 eura do iznosa od 3.361,12 eura tj. za iznos od 2.005,02 eura

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 9364/2021-22 od 30. studenog 2023. presuđeno je:

"I. Prihvaća se dio tužbenoga zahtjeva tužitelja TJ koji glasi:

I. Utvrđuje se ništetnom odredba pod točkom 7. Ugovora o kreditu br. 069-50- 4271162 solemniziranog 26. srpnja 2007. godine kod javnog bilježnika Ljubica Jožinec iz Samobora, posl. br. ovjere Ov-26843/2007, prema kojoj se kredit otplaćuje u 240 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austriji d.d., platiti tužitelju TJ iznos od 18.205,30 eur / 137.167,44 kn s zateznom kamatom, i to:

Na iznos od 1,05 EUR / 7,94 HRK od dana 30.11.2007. do isplate,

Na iznos od 6,42 EUR / 48,36 HRK od dana 31.01.2008. do isplate,

Na iznos od 10,56 EUR / 79,53 HRK od dana 29.02.2008. do isplate,

Na iznos od 17,65 EUR / 132,97 HRK od dana 31.03.2008. do isplate,

Na iznos od 7,00 EUR / 52,71 HRK od dana 30.04.2008. do isplate,

Na iznos od 2,78 EUR / 20,95 HRK od dana 31.05.2008. do isplate,

Na iznos od 7,98 EUR / 60,09 HRK od dana 30.06.2008. do isplate,

Na iznos od 0,35 EUR / 2,64 HRK od dana 31.07.2008. do isplate,

Na iznos od 0,73 EUR / 5,49 HRK od dana 31.08.2008. do isplate,

Na iznos od 5,25 EUR / 39,58 HRK od dana 30.09.2008. do isplate,

Na iznos od 39,54 EUR / 297,90 HRK od dana 31.10.2008. do isplate,

Na iznos od 16,58 EUR / 124,89 HRK od dana 30.11.2008. do isplate,

Na iznos od 45,80 EUR / 345,05 HRK od dana 31.12.2008. do isplate,

Na iznos od 50,30 EUR / 379,00 HRK od dana 31.01.2009. do isplate,

Na iznos od 52,35 EUR / 394,42 HRK od dana 28.02.2009. do isplate,

Na iznos od 46,77 EUR / 352,38 HRK od dana 31.03.2009. do isplate,

Na iznos od 47,85 EUR / 360,54 HRK od dana 30.04.2009. do isplate,

Na iznos od 39,30 EUR / 296,12 HRK od dana 31.05.2009. do isplate,

Na iznos od 33,01 EUR / 248,68 HRK od dana 30.06.2009. do isplate,

Na iznos od 34,70 EUR / 261,42 HRK od dana 31.07.2009. do isplate,

Na iznos od 38,03 EUR / 286,57 HRK od dana 31.08.2009. do isplate,

Na iznos od 37,76 EUR / 284,47 HRK od dana 30.09.2009. do isplate,

Na iznos od 34,40 EUR / 259,21 HRK od dana 31.10.2009. do isplate,

Na iznos od 3.470,95 EUR / 26.151,85 HRK od dana 30.11.2009. do isplate, Na iznos od 49,02 EUR / 369,34 HRK od dana 31.12.2009. do isplate,

Na iznos od 56,77 EUR / 427,71 HRK od dana 31.01.2010. do isplate,

Na iznos od 55,03 EUR / 414,63 HRK od dana 28.02.2010. do isplate,

Na iznos od 65,55 EUR / 493,89 HRK od dana 31.03.2010. do isplate,

Na iznos od 63,60 EUR / 479,22 HRK od dana 30.04.2010. do isplate,

Na iznos od 67,52 EUR / 508,76 HRK od dana 31.05.2010. do isplate,

Na iznos od 101,19 EUR / 762,44 HRK od dana 30.06.2010. do isplate, Na iznos od 94,33 EUR / 710,74 HRK od dana 31.07.2010. do isplate,

Na iznos od 115,57 EUR / 870,73 HRK od dana 31.08.2010. do isplate, Na iznos od 108,32 EUR / 816,13 HRK od dana 30.09.2010. do isplate, Na iznos od 96,61 EUR / 727,88 HRK od dana 31.10.2010. do isplate,

Na iznos od 121,55 EUR / 915,79 HRK od dana 30.11.2010. do isplate, Na iznos od 153,29 EUR / 1.154,98 HRK od dana 31.12.2010. do isplate, Na iznos od 130,96 EUR / 986,69 HRK od dana 31.01.2011. do isplate, Na iznos od 138,92 EUR / 1.046,67 HRK od dana 28.02.2011. do isplate, Na iznos od 128,99 EUR / 971,85 HRK od dana 31.03.2011. do isplate, Na iznos od 130,88 EUR / 986,08 HRK od dana 30.04.2011. do isplate, Na iznos od 173,56 EUR / 1.307,66 HRK od dana 31.05.2011. do isplate, Na iznos od 177,82 EUR / 1.339,81 HRK od dana 30.06.2011. do isplate, Na iznos od 213,58 EUR / 1.609,21 HRK od dana 31.07.2011. do isplate, Na iznos od 195,41 EUR / 1.472,29 HRK od dana 31.08.2011. do isplate, Na iznos od 175,48 EUR / 1.322,13 HRK od dana 30.09.2011. do isplate, Na iznos od 175,62 EUR / 1.323,20 HRK od dana 31.10.2011. do isplate, Na iznos od 174,12 EUR / 1.311,91 HRK od dana 30.11.2011. do isplate, Na iznos od 10.451,01 EUR / 78.743,13 HRK od dana 01.12.2011. do isplate, Na iznos od 180,12 EUR / 1.357,09 HRK od dana 31.12.2011. do isplate, Na iznos od 188,68 EUR / 1.421,62 HRK od dana 31.01.2012. do isplate, Na iznos od 190,08 EUR / 1.432,13 HRK od dana 29.02.2012. do isplate, Na iznos od 184,61 EUR / 1.390,97 HRK od dana 31.03.2012. do isplate,

do 31. prosinca 2007. godine prema stopi od 15% godišnje, od dana 1.siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. godine prema stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine prema stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca .2022. godine prema stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2023. pa do isplate prema stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austriji d.d., naknaditi tužitelju TJ, trošak parničnog postupka u svoti od 3.361,12 eur/25.324,36 kn s zateznom kamatom koja teče od 30. studenoga 2023. godine pa do isplate prema stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana."

II. Odbija se dio tužbenoga zahtjeva tužitelja TJ, koji glasi:

"I. Utvrđuje se ništetnom odredba pod točkom 2. Ugovora o kreditu br. 069-50- 4271162 solemniziranog dana 26. srpnja 2007. godine kod javnog bilježnika Ljubice Jožinec iz Samobora, posl. br. ovjere Ov-26843/2007, kojom se tužitelj obvezao tuženiku platiti kamatu koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika Raiffeisen banke d.d..

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austriji d.d., platiti tužitelju TJ, iznos od 2.722,17 eur / 20.510,08 kn s zateznom kamatom, i to:

Na iznos od 65,53 EUR / 493,75 HRK od dana 30.09.2007. do isplate,

Na iznos od 65,29 EUR / 491,90 HRK od dana 31.10.2007. do isplate,

Na iznos od 65,99 EUR / 497,22 HRK od dana 30.11.2007. do isplate,

Na iznos od 65,53 EUR / 493,75 HRK od dana 31.12.2007. do isplate,

Na iznos od 66,60 EUR / 501,83 HRK od dana 31.01.2008. do isplate,

Na iznos od 67,13 EUR / 505,81 HRK od dana 29.02.2008. do isplate,

Na iznos od 68,13 EUR / 513,31 HRK od dana 31.03.2008. do isplate,

Na iznos od 66,33 EUR / 499,73 HRK od dana 30.04.2008. do isplate,

Na iznos od 65,54 EUR / 493,80 HRK od dana 31.05.2008. do isplate,

Na iznos od 66,23 EUR / 498,99 HRK od dana 30.06.2008. do isplate,

Na iznos od 64,91 EUR / 489,07 HRK od dana 31.07.2008. do isplate,

Na iznos od 64,84 EUR / 488,54 HRK od dana 31.08.2008. do isplate,

Na iznos od 65,41 EUR / 492,86 HRK od dana 30.09.2008. do isplate,

Na iznos od 70,60 EUR / 531,96 HRK od dana 31.10.2008. do isplate,

Na iznos od 66,91 EUR / 504,12 HRK od dana 30.11.2008. do isplate,

Na iznos od 71,28 EUR / 537,03 HRK od dana 31.12.2008. do isplate,

Na iznos od 71,82 EUR / 541,16 HRK od dana 31.01.2009. do isplate,

Na iznos od 71,99 EUR / 542,42 HRK od dana 28.02.2009. do isplate,

Na iznos od 70,98 EUR / 534,81 HRK od dana 31.03.2009. do isplate,

Na iznos od 71,00 EUR / 534,96 HRK od dana 30.04.2009. do isplate,

Na iznos od 69,54 EUR / 523,98 HRK od dana 31.05.2009. do isplate,

Na iznos od 68,44 EUR / 515,64 HRK od dana 30.06.2009. do isplate,

Na iznos od 68,54 EUR / 516,42 HRK od dana 31.07.2009. do isplate,

Na iznos od 68,90 EUR / 519,11 HRK od dana 31.08.2009. do isplate,

Na iznos od 68,71 EUR / 517,67 HRK od dana 30.09.2009. do isplate,

Na iznos od 68,05 EUR / 512,69 HRK od dana 31.10.2009. do isplate,

Na iznos od 68,84 EUR / 518,69 HRK od dana 30.11.2009. do isplate,

Na iznos od 37,04 EUR / 279,05 HRK od dana 31.12.2009. do isplate,

Na iznos od 37,30 EUR / 281,05 HRK od dana 31.01.2010. do isplate,

Na iznos od 36,86 EUR / 277,73 HRK od dana 28.02.2010. do isplate,

Na iznos od 37,31 EUR / 281,13 HRK od dana 31.03.2010. do isplate,

Na iznos od 36,85 EUR / 277,62 HRK od dana 30.04.2010. do isplate,

Na iznos od 36,79 EUR / 277,23 HRK od dana 31.05.2010. do isplate,

Na iznos od 38,85 EUR / 292,68 HRK od dana 30.06.2010. do isplate,

Na iznos od 38,01 EUR / 286,38 HRK od dana 31.07.2010. do isplate,

Na iznos od 39,13 EUR / 294,80 HRK od dana 31.08.2010. do isplate,

Na iznos od 38,26 EUR / 288,29 HRK od dana 30.09.2010. do isplate,

Na iznos od 37,11 EUR / 279,58 HRK od dana 31.10.2010. do isplate,

Na iznos od 38,41 EUR / 289,43 HRK od dana 30.11.2010. do isplate,

Na iznos od 40,16 EUR / 302,55 HRK od dana 31.12.2010. do isplate,

Na iznos od 38,28 EUR / 288,40 HRK od dana 31.01.2011. do isplate,

Na iznos od 38,40 EUR / 289,35 HRK od dana 28.02.2011. do isplate,

Na iznos od 37,37 EUR / 281,53 HRK od dana 31.03.2011. do isplate,

Na iznos od 37,10 EUR / 279,50 HRK od dana 30.04.2011. do isplate,

Na iznos od 39,38 EUR / 296,74 HRK od dana 31.05.2011. do isplate,

Na iznos od 39,23 EUR / 295,56 HRK od dana 30.06.2011. do isplate,

Na iznos od 40,99 EUR / 308,82 HRK od dana 31.07.2011. do isplate,

Na iznos od 39,42 EUR / 297,04 HRK od dana 31.08.2011. do isplate,

Na iznos od 37,77 EUR / 284,59 HRK od dana 30.09.2011. do isplate,

Na iznos od 19,96 EUR / 150,40 HRK od dana 31.10.2011. do isplate,

Na iznos od 19,67 EUR / 148,20 HRK od dana 30.11.2011. do isplate,

Na iznos od 3,76 EUR / 28,31 HRK od dana 31.12.2011. do isplate,

Na iznos od 2,87 EUR / 21,59 HRK od dana 31.01.2012. do isplate,

Na iznos od 1,92 EUR / 14,46 HRK od dana 29.02.2012. do isplate,

Na iznos od 0,91 EUR / 6,85 HRK od dana 31.03.2012. do isplate,

do 31.prosinca .2007. godine prema stopi od 15% godišnje, od dana 1.siječnja 2008. do 30.lipnja 2011. godine prema stopi od 14% godišnje, od 1.srpnja 2011. godine do 31.srpnja 2015. godine prema stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. prema stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate prema stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv naprijed navedene presude u odnosu na točku I. izreke presude pravovremeno je žalbu podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u nastavku teksta ZPP) s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troška parničnog postupka uključujući i trošak žalbenog postupka, podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba tuženika dostavljena je na očitovanje tužitelju, a tužitelj nije dostavio očitovanje na žalbu tuženika.

4. Žalba tuženika neosnovana je u pogledu glavne stvari dok je djelomično osnovana u odnosu na troškove parničnog postupka.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrže jasne, neproturječne i dostatne razloge, razlozi u istoj nisu protivni dokazima koji su izvedeni tijekom postupka. Obrazloženje pobijane odluke sačinjeno je u skladu s odredbom članka 338. stavak 4. ZPP-a. Naime, iz obrazloženja presude je razvidno koje je dokaze sud proveo što je iz kojeg dokaza utvrdio, a također razvidne su i činjenice koje među strankama nisu sporne kao i činjenice koje su među strankama sporne. Pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogli ispitati pa stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP- a. U odnosu na troškove parničnog postupka prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te zahtjev za isplatom iznosa više plaćenog temeljem ništetne odredbe zbog promjenjive kamatne stope i valutne klauzule.

7. Prvostupanjski sud u bitnome utvrđuje:

- da je između tužitelja i tuženika zaključen ugovor o kreditu broj 069-50- 4271162 od 19. srpnja 2007.;

- da je ugovor o kreditu zaključen na iznos od 135.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama;

- da je kamatna stopa ugovorena u visini od 3,00% godišnje, te je ista promjenjiva;

- da je tužitelj tužbu podnio 22. studenog 2021.;

- da se radi o potrošačkom ugovoru te da tužitelj ima status potrošača;

- da postoji tražbina tužitelja prema tuženiku u iznosu od 18.205,30 eura temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli;

- da su sredstva kredita korištena za kupnju stana;

- da se presuda donesena u kolektivnom sporu primjenjuje i u ovom konkretnom slučaju;

- da su ugovorne odredbe vezane za valutnu klauzulu nepoštene, obzirom su iste suprotne načelu savjesnosti i poštenja te su stoga ništetne;

- da su odredbe o valutnoj klauzuli prouzročile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja kao potrošača;

- da je neosnovan prigovor zastare istaknut od strane tuženika.

8. Prvostupanjski sud poziva se na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.

9. Neosnovan je žalbeni navod tuženika da mu je presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje koje obuhvaća pravo na obrazloženu sudsku odluku i procesnu jednakost jer je prvostupanjski sud navode i dokazne prijedloge tuženika u potpunosti zanemario. Naime, iz obrazloženja same presude te cjelokupnog postupka razvidno je da tuženiku niti jednog trenutka nije bilo onemogućeno raspravljanje pred sudom, predlaganje dokaza te sudjelovanje u izvođenju dokaza i postavljaju pitanja tužitelju i svjedoku. Također prvostupanjski sud je i prihvatio tuženikov prijedlog za saslušanjem svjedokinje NJ. Činjenica da prvostupanjski sud nije proveo sve dokaze koje je tuženik predlagao ne ukazuje na to da je tuženiku povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Naime, sud nije proveo dokaz saslušanjem javnog bilježnika. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da odbijanje prijedloga tuženika za saslušanjem javnog bilježnika nije od utjecaja na utvrđeno činjenično stanje obzirom isti nije bio nazočan prilikom vođenja pregovora između tužitelja i tuženika. Nadalje, prvostupanjski sud je proveo dokaz uvidom u ugovor o kreditu dok je dokumentacija koja je vezana za ugovor o kreditu ista bila predmet analize u prvostupanjskom postupku. Navedeno je razvidno iz činjenice da je sud utvrđivao ništetnost pojedinih odredbi ugovora o kreditu, a što podrazumijeva analizu zaključenog ugovora o kreditu, da je prvostupanjski sud provodio financijsko- knjigovodstveno vještačenje pri čemu je vještak analizirao podatke sadržane u uplatnicama, potvrdama o transakcijama, izvatku o stanju kredita.

10. Odredbom članka 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje tužitelj ovlašten štiti. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati.

10.1 Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž- 7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. i presudom istog suda, broj PŽ-6632/2017 od 14. lipnja 2018. utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći ništetnima i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja jednostranom odlukom banke i valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača. Odredbom članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14. i 110/15. – u nastavku teksta ZZP) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. toga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Dakle, navedene odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tuženika da se kolektivna presuda ne primjenjuje u ovom konkretnom slučaju.

10.2. Prvostupanjski sud je u potpunosti omogućio tuženiku raspravljanje o svakom dokaznom prijedlogu, za svoja utvrđenja je dao sigurna i uvjerljiva obrazloženja te niti u jednom dijelu nije povrijedio pravo tuženika na pravično suđenje.

11. Visinu tražbine tužitelja prvostupanjski sud je utvrdio nakon provedenog vještačenja. Na provedeno vještačenje tuženik nije imao prigovor na matematički izračun vještaka, a žalbeni navodi tuženika prema kojima prvostupanjski sud nije otklonio tuženikov prigovor da je vještačenje provedeno kao da su stranke ugovorile kredit s fiksnom kamatnom stopom su u potpunosti nevažni. Ovo stoga jer je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja usmjeren na isplatu razlike između početno ugovorene kamatne stope i njenih kasnijih izmjena.

12. Prvostupanjski sud je pravilno otklonio i tuženikov prigovor zastare. Naime, kada je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od naknadnog utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF. Stoga rok zastare u odnosu na ništetnost valutne klauzule počinje teći od 14. lipnja 2018. kada je postala pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. Obzirom je tužba podnijeta 22. studenoga 2021., to znači da potraživanje tužitelja nije obuhvaćeno zastarom, odnosno da je tužba podnijeta unutar petogodišnjeg zastarnog roka iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05.– u nastavku teksta: ZOO). Navedeni stav prvostupanjskog suda u pogledu pitanja zastare potraživanja tužitelja sukladan je s pravnim shvaćanjem poslovni broj Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. prihvaćenim na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Stoga je i u navedenom dijelu neosnovan žalbeni navod tuženika prema kojem je potraživanje tužitelja obuhvaćeno zastarom.

13. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da valutna klauzula nije prouzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, odnosno da je odredba o valutnoj klauzuli tužitelju bila razumljiva. Naime, tijekom postupka tuženik nije dokazao da se o ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo.

13.1. Prvostupanjski sud nije automatski primijenio utvrđenja iz kolektivnog spora već je u konkretnom predmetu izvodio dokaze radi ispitivanja ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi. Na navedene okolnosti prvostupanjski sud je saslušao tužitelja, a iz čijeg iskaza nedvojbeno proizlazi kako isti nije imao mogućnost utjecaja na odredbe ugovora o kreditu već je bio u situaciji da navedeni ugovor o kreditu kao takav u cijelosti prihvati ili ne prihvati. Ovdje posebno prvostupanjski sud ima u vidu činjenicu da se radilo o standardnom ugovoru o kreditu tzv. tipskom ugovoru koji je bio unaprijed pripremljen od strane tuženika. Tuženiku niti jednog trenutka nije bilo onemogućeno predlaganje dokaza kojim bi dokazao da se o spornim ugovornim odredbama pregovaralo u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora, a zaključak je prvostupanjskog suda da tuženik nije dokazao da se u konkretnom slučaju pregovaralo o spornim odredbama ugovora o kreditu. Takav zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud. Stoga niti u navedenom dijelu tuženiku nije uskraćeno pravo na pravično suđenje.

13.2. Tužitelj u svakom trenutku ima pravo tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi neovisno o tome je li ugovor prestao ili ne obzirom se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi te se u konkretnom slučaju ne radi o zabrani manjeg značaja iako je ugovor u cijelosti ispunjen.

14. Obzirom tužitelj nije bio u mogućnosti utjecati na sadržaj ugovornih odredbi, navedene ugovorne odredbe su prouzročile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača jer je samo jednoj strani tj. tuženiku ostavljena mogućnost utjecaja na takve ugovorne odredbe. Iz iskaza tužitelja je razvidno kako smisao i sadržaj spornih ugovornih odredbi njemu nije bio jasan i da isti ne zna o čemu ovisi promjena tečaja.

15. Osnovano se prvostupanjski sud poziva na odredbe članka 81. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03. – nastavno ZZP), a koji zakon je bio na snazi u vrijeme zaključenja spornog ugovora o kreditu od 19. srpnja 2007., te zaključuje da se radi o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, da se takva odredba smatra nepoštenom te ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

16. Kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Obzirom da se ovdje radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi koja je ništetna, a ništetnost djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc) to je tuženik nesavjesni stjecatelj. Stoga je i u navedenom dijelu prvostupanjski sud pravilno tužitelju dosudio zatezne kamate od svakog pojedinog mjesečnog iznosa sve sukladno članku 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05.), a žalba tuženika je i u ovom dijelu neosnovana.

16.1. Prvostupanjski sud je tijekom postupka nesporno utvrdio da tužitelj ima status potrošača, da se o spornim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, da tužitelj nije imao mogućnost utjecaja na sporne odredbe, da je tužitelj doveden u neravnopravan položaj u odnosu na tuženika te da postoji znatna neravnoteža u pravima i obvezama na štetu tužitelja, da sporne odredbe iako jasno i lako uočljive, tužitelju kao prosječnom potrošaču nisu bile razumljive, a što je sve prvostupanjski sud detaljno obrazložio te stoga nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da su ocijene prvostupanjskog suda bile paušalne. Sporne odredbe tužitelju su bile nejasne i nerazumljive jer tužitelj kao prosječan potrošač nema znanja o čemu ovisi promjena tečaja valute. Nije odlučna činjenica da je tužitelj mogao odabrati kredit u euru nego je odlučna činjenica je li tužitelj imao mogućnost utjecaja na sadržaj odredbi ugovora koji je zaključio s tuženikom ili ne. Tijekom postupka nesporno je utvrđeno od strane prvostupanjskog suda da tužitelj nije imao mogućnost utjecaja i pregovaranja na sadržaj ugovornih odredbi koje su bile predmet ovog tužbenog zahtjeva. Nadalje i glede mogućnosti tužitelja da konvertira kredit iz CHF u kredit uz valutnu klauzulu u euru navodi se da je bila dispozicija tužitelja hoće li napraviti navedenu konverziju ili ne pri čemu bi ponovno kamatna stopa ovisila o odluci o kamatnim stopama kreditora time da bi tužitelj bio izložen i plaćanju dodatnih naknada.

16.2. Na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio i materijalno pravo.

17. Stoga imajući u vidu navedeno žalba tuženika odbijena je kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda kako je to navedeno u izreci ove presude sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a.

18. Osnovan je žalbeni navod tuženika da je prilikom donošenja odluke o troškovima postupka prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo. Naime, člankom 154. stavak 2. ZPP-a propisan je način utvrđivanja uspjeha stranaka u situaciji kada su stranke djelomično uspjele u parnici.

18.1. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud pogrešno je primijenio odredbu članka 154. stavak 2. i 5. ZPP-a jer se ne radi o neznatnom neuspjehu tužitelja, a također pogrešno je i izračunao i uspjeh stranaka u postupku te ukupan uspjeh tužitelja u postupku.

18.2. Prilikom odlučivanja o troškovima parničnog postupka mora se voditi računa i o uspjehu stranaka kako u pogledu pravne osnove tako i u pogledu visine, sve prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. U odnosu na pravnu osnovu u pogledu utvrđenja ništetnosti promjenjive kamatne stope uspjeh tužitelja iznosi 0% dok u odnosu na pravnu osnovu u pogledu utvrđenja ništetnosti valutne klauzule uspjeh tužitelja iznosi 100%. Dakle, u pogledu pravne osnove uspjeh tužitelja iznosi 50% (100 + 0 = 100: 2 = 50). U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva uspjeh tužitelja iznos 87% (18.205,30 / 20.927,47 x 100). Dakle, ukupan uspjeh tužitelja u postupku iznosi 68,5% (87% + 50% = 137% : 2 = 68,5) dok uspjeh tuženika iznosi 31,5% (100% - 68,50). Daljnjim oduzimanjem od uspjeha tužitelja (68,5%) uspjeh tuženika (31,5%) utvrđen konačan uspjeh tužitelja u postupku u visini od 37%, a prema kojem postotku su tužitelju priznati troškovi parničnog postupka.

18.3. Imajući u vidu vrijednost predmeta spora označenom u iznosu od 20.927,47 eura, izračun troškova parničnog postupka određen je prema osnovici od 250 bodova sukladno Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. – dalje u tekstu: Tarifa) imajući u vidu konačan uspjeh tužitelja od 37%. Stoga je tužitelju za sastav tužbe priznato 92,5 bodova sukladno Tbr. 7. točka 1. Tarife (250 x 37%), za sastav podneska od 6. listopada 2022. kojim se tužitelj očitovao na tuženikov odgovor na tužbu priznato je 92,5 bodova sukladno Tbr. 8. točka 1. Tarife, za pristup na ročišta od 14. listopada 2022. i 3. travnja 2023. priznato je po 92,5 bodova za svako ročište sukladno Tbr. 9. točka 1. Tarife, za sastav podneska od 17. siječnja 2023. priznato je 23,12 bodova sukladno Tbr. 8. točka 3. Tarife obzirom se radi o podnesku kojim je tužitelj samo specificirao tužbeni zahtjev, sve imajući u vidu vrijednost jednog boda u iznosu od 1,99 eura sukladno Tbr. 50. te obračunat PDV sukladno Tbr. 42. Tarife.

18.4. Tužitelju nije priznat trošak podnesaka od 17. listopada 2022. jer se radi o podnesku kojim tužitelj samo dostavlja potvrdu o uplati predujma za vještačenje, obzirom navedeni podnesak nije nužan i opravdan.

18.5. Tužitelju je u cijelosti priznat trošak vještačenja u iznosu od 331,81 eura jer je vještačenje bilo neophodno za utvrđivanje osnovanosti tužbenog zahtjeva. Također priznat je i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 46,40 eura (125,40 eura x 37%).

19. Dakle, tužitelj je ostvario pravo na naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 1.356,10 eura (977,89 + 331,81 + 46,40) te je stoga prvostupanjska odluka o troškovima parničnog postupka potvrđena do navedenog iznosa dok je u preostalom dijelu tj. za iznos od 2.005,02 eura uvažena žalba tuženika i odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka sukladno odredbi članka 373. točka 3. ZPP-a u svezi s člankom 154. stavak 2. ZPP-a.

20. Sud je odbio zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka imajući u vidu odredbu članka 166. stavak 2. u svezi s člankom 154. stavak 5. ZPP-a. Naime, tuženik žalbom nije uspio u pogledu glavne stvari dok je uspio samo djelomično u pogledu sporedne stvari. Stoga je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

21. U preostalom nepobijanom dijelu prvostupanjska odluka ostaje neizmijenjena.

22. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Vukovar, 25. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

Vesna Vrkić Perak