Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž Ob-523/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Darije Horvat, kao predsjednika vijeća, Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Sabine Dugonjić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], sa boravištem u [adresa], protiv tužene PM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Ivki Dropučić, odvjetnici u Sv. Ivanu Zelini, radi uzdržavanja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-625/2023-14 od 21. kolovoza 2024., u sjednici vijeća dana 25. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-625/2023-14 od 21. kolovoza 2024.
II Odbija se zahtjev tužitelja za dosuđenjem troškova postupka povodom žalbe.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I izreke odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: "Tuženica PM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužna je za uzdržavanje tužiteljice KM, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] plaćati iznos od ukupno 250 EUR-a mjesečno počam od 01. studenog 2022. godine pa nadalje, dok za to budu postojali zakonski uvjeti s time da dospjele iznose plati odjednom, u roku od 15 dana, a dospijevajuće iznose najkasnije do savkog 15-tog dana u mjesecu za tekući mjesec, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj Zakonom o obveznim odnosima, od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate a sve na tekući račun tužiteljice KM koji se vodi kod Zagrebačke banke d.d. broj tekućeg računa:
[broj bankovnog računa]." KOnačno, pod II nalaže se tužiteljici nadoknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 500,00 EUR, u roku 15 dana.
2. Protiv navedene presude žalbu podnose tužiteljica iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19-dalje: ZPP), sa prijedlogom da se ista odluka preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno da se ista ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
3. U odgovoru na žalbu tuženik se protivi navodima žalbe te predlaže istu odbiti uz naknadu troškova postupka povodom žalbe
4. Žalba nije osnovana.
5. Pobijana odluka sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti bilo koju drugu bitnu povredu pravila postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 365. st. 2. ZPP.
6. U žalbi se navodi kako je sud pogrešno ocijenio sve provedene dokaze i došao u suprotnost sa onim činjenicama koje je utvrdio i dokazima koje je izveo u tijeku postupka, jer da je tužiteljica nakon završenog srednjoškolskog obrazovanja upisala Filozofski fakultet u školskoj godini 2018/2019, te da se ispisala i upisala fakultet Hrvatskih studija u školskoj godini 2020/2021, da bi na kraju 2022/2023. godine upisala Katolički bogoslovni fakultet sveučilišta u Zagrebu gdje je sada redoviti student da drugoj godini gdje redovno studira i odličan je student, pa proizlazi da tužiteljica ima kontinuitet studiranja i da to što je mijenjala fakultete ne opravdava utvrđenje kako nije redovito studirala, a to što je ista bila uredno zaposlena i primala plaću ne umanjuje obvezu tužene da plaća dužno uzdržavanje, jer to je bio posao uz studij i upravo je tužiteljica radila kako bi si osigurala sredstva za studij i posao je bio privremen. Tužiteljica priznaje da je zaposlena i da ima trenutno primanja. Okolnosti njenog urednog studiranja i potrebe za financiranje istog tog trenutka su bile takve da je ista primala plaću jer je bila zaposlena privremeno, no to ne umanjuje činjenicu da je nakon prestanka radnog odnosa ostala i daljnja potreba za njeno uzdržavanje radi školovanja i studiranja koja je obveza na tuženoj. Zbog zasnivanja privremenog radnog odnosa nikako ne prestaje obveza roditelja koji dužan plaćati uzdržavanje ako se dijete redovito školuje.
7. Svoju odluku sud prvog stupnja temelji na utvrđenjima kako je presudom na temelju priznanja Općinskog suda u Sesvetama, Poslovni broj P Ob-83/2029-5 od 11. travnja 2019. utvrđen prestanak obveze PM doprinositi za uzdržavanje KM koja je završila gimnazijsko školovanje 2018. te je odmah nakon gimnazije upisala Filozofski fakultet u Zagrebu ali to nije bilo ono što je očekivala odmah se i ispisala a u akademskoj godini 2020/2021 upisala je ponovno fakultet na Hrvatskim studijima ali ni sa tim nije bila zadovoljna pa se odmah ispisala te je do upisa na Katolički bogoslovni fakultet bila u redovom radnom odnosu u tvrtki Bilić Erić d.o.o. sa plaćom od 5.000,00 do 6.000,00 kn mjesečno, a od upisa na Katolički bogoslovni fakultet više nije zaposlena pa je sporno da li i nakon sudskim putem utvrđenog prestanka obveze uzdržavanja, navedena obveza počinje ponovno teći ako punoljetno dijete mlađe od 26 godina započne ponovno sa redovnim školovanjem.
8. Iz potvrda Katoličkog bogoslovnog fakulteta proizlazi kako je tužiteljica upisana u svojstvu redovnog studenta te je 2022/2023 bila upisana u prvu godinu studija, a 2023/2024 u drugu godinu studija. Sud stoga pravilno utvrđuje kako se prekid redovnog školovanja smatra i okončanjem obveze roditelja uzdržavati punoljetno dijete. Redovno školovanje obuhvaća školovanje koje slijedi jedno iza drugog, studij slijedi srednjoškolsko ili gimnazijsko školovanje. Postoje iznimke kada određeni prekidi redovnog školovanja ne utječu na redovitost istog, odnosno ne smatraju se prekidima jer su opravdani, najčešće nekim zdravstvenim stanjem ili drugom opravdanom nemogućnošću redovnog školovanja. Pri tome iz stanja spisa ne proizlazi da je ista bila opravdano spriječena nastaviti redovno školovanje nakon završetka gimnazijskog školovanja jer je u periodu od četiri godine upisala tri fakulteta, od dva je odmah odustala, a tek je sa trećim ustrajala. Ujedno, cijelo vrijeme je bila i redovno zaposlena te je iz razloga zaposlenosti pristala na utvrđenje prekida obveze njezine majke PM da doprinosi za njezino uzdržavanje. Sama je u svom iskazu potvrdila kako je iz razloga zaposlenosti pristala na utvrđenje prekida obveze njezine majke PM da doprinosi za njezino uzdržavanje. Konačno, i Vrhovni sud RH u svojoj odluci Rev-1900/17 od 05. rujna 2017. izričito navodi kako je pravo na uzdržavanje dok dijete ne navrši dvadeset šest godina predviđeno za slučaj ako punoljetno dijete redovito i uredno ispunjava svoje obveze a ipak do navršene dvadeset šeste godine (zbog određenih razloga, a u svakom slučaju takvih da bi ga u tome opravdavali - i da se ne bi mogli pripisati njegovoj krivnji) ne završi obrazovanje, pri čemu nije riječ o tome pravu predviđenom i za drugi slučaj u kojemu su roditelji dužni uzdržavati punoljetno dijete u svezi njegova prava na obrazovanje: da se dijete i nakon što je završilo obrazovanje ne može zaposliti. Dakle, takvo pravo se ne može priznati onome tko nije redovito i uredno ispunjavao svoje obveze pa ga ne može ostvariti niti punoljetna osoba kojoj je to pravo samo zbog toga njegovog ponašanja jednom ukinuto, a suprotno bi shvaćanje vodilo nečemu što je protivno smislu instituta uzdržavanja punoljetnog djeteta u svezi s njegovim obrazovanjem i što se (zbog toga) ne može dopustiti: da pravo na uzdržavanje do navršene dvadeset i šeste godine (a ne do završetka obrazovanja) postane osnovno pravo takvog (ovdje bitno: punoljetnog) djeteta i da ga i nakon što mu je sudskom odlukom uskraćeno može ponovno uspostaviti i aktivirati samom činjenicom odabira studija i nastavka obrazovanja prije dvadeset i šeste godine, neovisno od kojeg studija i što je i tako odabranog mogao završiti i ranije.
9. Stoga sud prvog stupnja u pobijanoj odluci pravilno utvrđuje kako se priznanjem tužbenog zahtjeva (presuda na temelju priznanja Općinskog suda u Sesvetama, posl. broj: P Ob-83/2029-5 od 11. travnja 2019.), tužiteljica nije odrekla prava na uzdržavanje kako pogrešno smatra jer odricanje iz čl. 286. st. 1. Obz-a se odnosi na činjenicu postojanja prava na uzdržavanje, ali u vrijeme priznanja tužbenog zahtjeva i donošenja presude 11. travnja 2019., tužiteljica KM bila je punoljetna, nije se redovno školovala i bila je redovno zaposlena, dakle više niti nije ispunjavala uvjete za uzdržavanje, propisane čl. 290. ObZ a tužiteljica nije dokazala da bi do prekida školovanja došlo zbog izvanrednih i opravdanih okolnosti propisanih čl. 290. st. 6. ObZ, pa je tužbeni zahtjev pravilno odbijen.
10. Stoga je, budući da je i odluka o troškovima pravilna i zakonita u smislu čl. 154. i 155. ZPP temeljem čl. 368. st. 1. ZPP budući da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, a materijalno pravo pravilno primijenjeno, valjalo podnesene žalbe protiv presude odbiti i njima pobijanu presudu potvrditi, te odlučiti kao u izreci ove odluke.
U Zagrebu, 25. veljače 2025.
Predsjednica vijeća:
Darija Horvat
