REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Zadru
Borelli 9, 23000 Zadar
Poslovni broj: P-2676/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sucu toga suda Marku Baraki, u pravnoj stvari tužitelja OŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupan po punomoćnicima Drago Tolić i Josip Tolić, odvjetnicima u Zadru, protiv tuženika 1. SŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. GŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupani po punomoćnici Alemki Šodan, odvjetnici u Zagrebu, Masarykova 10, radi predaje u posjed, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 28. siječnja 2025. godine u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja Josipa Tolića, odvjetnika u Zadru, i punomoćnice tuženika, te nakon objave dana 25. veljače 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"I.Dužni su tuženici SŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], i GŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], predati tužitelju OŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], u posjed oduzeti dio nekretnine oznake čest.br. 2834 k. o. [katastarska općina], u naravi pašnjak, površine 1375m2, i to dio koji je u skici sudskog očevida od dana 24.travnja 2019.godine izrađenoj od strane stalnog sudskog vještaka geodetske struke Marka Gašparovića, dipl.ing.geod., koja je skica sastavni dio ove presude, označen likom A-B-E-D-C-A žutom i plavom bojom, ukupne površine 12m2, i to slobodan od svih osoba i stvari tuženika, slijedom čega se tuženicima VŠ i GŠ osobito nalaže s opisanog dijela nekretnine oznake čest.br. 2834 k. o. [katastarska općina] ukloniti zid od betonskih blokova dužine 16m, koji je zid u skici sudskog očevida od dana 24. travnja 2019.godine, izrađenoj od strane stalnog sudskog vještaka geodetske struke Marka Gašparovića, dipl.ing.geod., koja je skica sastavni dio ove presude, označen linijom A-C-1, te postavljene betonske kocke, koje su na skici sudskog očevida od dana 24.travnja 2019.godine, izrađenoj od strane stalnog sudskog vještaka geodetske struke Marka Gašparovića, dipl.ing.geod., koja je skica sastavni dio ove presude, označene likom A-B-C-A, žutom bojom, površine lika 9m2, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
II.Dužni su tuženici SŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], i GŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi tužitelju OŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzročene parnične troškove, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos parničnih troškova teče od dana objave presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1.siječnja, a za drugo polugodište referentan stopa koje je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."
II.Dužan je tužitelj naknaditi tuženicima parnični trošak u iznosu od 1.892,44 Eur-a u roku do 15 dana, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja 25.veljače 2025.g. do isplate, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi tvrdi da je vlasnik nekretnine oznake čest.br. 2834 k. o. [katastarska općina], u naravi pašnjak, površine 1375m2, i to za cijelo. Međutim, tuženik pod 1 je, bez bilo kakvog naloga ili dopuštenja tužitelja, na nekretnini tužitelja oznake čest.br. 2834 k. o. [katastarska općina] podigao zid od betonskih blokova dužine cca 16m, zatim popločao kamenim pločama dio nekretnine tužitelja u površini od cca 12m2, te opisani dio nekretnine tužitelja na taj način pripojio svojoj nekretnini oznake čest.br. 2833/4 k. o. [katastarska općina], čime je tužitelju oduzeo posjed dijela opisane nekretnine oznake čest.br. 2834 k. o. [katastarska općina], površine cca 12m2, koji se dio nalazi između spornog zida i nekretnine tuženika oznake čest.br. 2833/4 k. o. [katastarska općina]. Sve je to bilo poznato i tuženici pod 2 GŠ, supruzi tuženika pod 2 i također suvlasnici nekretnine oznake čest.br. 2833/4 k. o. [katastarska općina], kojoj je spomenuti čin tuženika pod 1 također omogućio povećanje posjeda, ali na nezakonit način. Iako je tužitelj pokušao ovaj problem riješiti mirnim putem, tuženik pod 1 se na to ne samo oglušio, već je dapače tužitelju kazao kako tužitelj nikada neće moći koristiti opisani dio nekretnine oznake čest-br. 2834 k. o. [katastarska općina] i time pokazao da se ovaj problem može riješiti jedino putem suda, s kakvim se ponašanjem tuženika pod 1, očito slaže i tuženica pod 2. S obzirom na sve naprijed navedeno, tužitelj predlaže da sud po provedenom postupku usvoji tužbeni zahtjev iz podneska od 24.svibnja 2019.godine, nakon provedenog sudskog očevida i geodetskog vještačenja.
2.U odgovoru na tužbu tuženici su naveli da je točno da je tužitelj kako je navedeno u tužbi vlasnik za cijelo nekretnine oznake čest.br. 2834 k. o. [katastarska općina], a tuženici su suvlasnici nekretnine kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Točno je da je tuženik pod 1 podigao opisani ogradni zid navedene visine na međi dviju susjednih parcela kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kako je opisano u tužbi, a točno je i da je tuženik pod 1 uz svoju među popločao određenu površinu kamenim pločama, ali sve to uz suglasnost i prema ugovorenom s tužiteljem. Netočno je da je tuženik pod 1 radnje opisane u stavku drugom tužbe učinio bez naloga ili dopuštenja tužitelja, uslijed čega bi nezakonito pripojio nekretnini kat. čest. br. [katastarska čestica] dio tužiteljeve nekretnine, podigavši zid od betonskih blokova te popločao kamenim kockama, a to iz razloga kako slijedi: tuženik pod 1 navodi da je moguće da je popločao dio površine nekretnine tužitelja, ali ustraje u tvrdnji da sve što je radio na predmetnoj međi radio je uz suglasnost i znanje i prema dogovoru s tužiteljem. Da tomu nije tako životno je i logično da tužitelj ne bio čekao više od 10 godina sa pokretanjem rješidbe u ovom postupku postavljenih pitanja, nego bi to pitanje pokrenuo puno prije, a najkasnije dolaskom, prvi put po izgradnji predmetnog zida, na svoju nekretninu, jer po dolasku na njegovu nekretninu mu gradnja zida dužine cca 16 m od betonskih blokova ne bi mogla ostati nepoznata, uzevši u obzir dimenzije i materijala od kojeg je isti sagrađen. Tuženici osporavaju da bi popločali dio nekretnine, kojih ploča isto tužitelj traži uklanjanje, na dijelu nekretnine koji izlazi iz međe tuženika, prema opisanom na međi sa nekretninom kat. čestice br. [katastarska čestica]. Na tom dijelu, površine kako to on procjenjuje cca 3m2, nisu postavljene kamene ploče kakve su postavljene i nalaze se na nekretnini tuženika, već asfalt i to asfalt koji je tamo nanesen prije 30-ak godina, dakle prije nego što je tuženik stekao vlasništvo svoje nekretnine. Stoga taj asfalt na tu površinu nije, a nije niti mogao, kako to tvrdi tužitelj, postaviti tuženik, pa u tom dijelu tužitelj nije dokazao da bi postavljanjem kamenih ploča tuženici oduzeli njegov posjed. Stoga za bilo koji zahtjev vezan za tih 3m2 tužitelj nije dokazao tuženikovu faktičnu vlast na stvari, pa tuženici za taj zahtjev tužitelja nisu pasivno legitimirani, pa u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva ističu prigovor pasivne legitimacije, te predlažu odbiti taj zahtjev tužitelja kao neosnovan. Sve prednje činjenice utvrditi će se očevidom na nekretnini, a činjenice da je na predmetnoj površini veličine cca 3m2 bio asfalt postavljen i prije stjecanja nekretnine od tuženika potvrdit će svjedoci vlasnici i suvlasnici susjednih nekretnina, položenih pokraj nekretnina parničnih stranaka, pa tuženici predlažu saslušanje istih u svojstvu svjedoka na okolnosti da tuženici nisu popločavali ili asfaltirali ili betonirali površinu koja graniči s kat. česticom br. [katastarska čestica], već je ista popločana prije više od 30 godina, a svakako prije stjecanja vlasništva od tuženika nad kat. česticom [katastarska čestica]. Navodi da bi tuženici samovoljno oduzeli posjed tužitelju na način opisan u tužbi, osporavaju tuženici i iz razloga što su tuženici s tužiteljem, tijekom gradnje svoje nekretnine 2006. i 2007. godine dogovorili i ugovorili gradnju predmetnog zida, a na taj način i zamjenu dijelova svojih nekretnina, a koje to površine dijelova nekretnina parnične stranke nisu precizno ugovorile, iz razloga što je u tom trenutku bilo teško sa sigurnošću utvrditi iz razloga što radi konfiguracije terena, visinske razlike između tužiteljeve i tuženikove nekretnine i konstantnog odronjavanja terena to tada sa sigurnošću nije bilo moguće utvrditi. Nesporno je da je takva raspolaganja bilo nemoguće provesti u zemljišnim knjigama nadležnog suda i nadležnom uredu za katastar bez uporabnih dozvola, odnosno potvrde glavnog projekta, pa istu i nisu provodili niti pred katastrom, niti pred zemljišnoknjižnom odjelu nadležnog suda. Međutim, tijekom tih dogovora i ugovaranja, vezanim za podizanje zida na međi između tužitelja i tuženika nesporno je bilo nemoguće, kako zbog urušenosti terena do kojeg je dolazilo uslijed visinske razlike između dvije nekretnine, tako sa sigurnošću utvrditi gdje je međa tužiteljeva, a gdje je međa tuženikove nekretnine. Od vlasnika nekretnine-zemljišta se očekuje da zna gdje je međa među korisnicima susjednih parcela. Ako vlasnik parcele to ne zna, može od geodetskog stručnjaka zatražiti da mu na terenu pokaže gdje prolaze međašne linije njegove čestice. Da su pitanja gdje prolaze međašne linije čestica 2834 i 2833/4 k. o. [katastarska općina] bila sporna u trenutku kada se ugovarala gradnja zida, tužitelj je trebao postaviti, a i riješiti predmetno pitanje. Međutim, tuženici tvrde da to pitanje tada nije bilo sporno pa je tuženik, uz dozvolu, a i prema dogovoru s tužiteljem krenuo u izgradnju predmetnog zida na mjestu na kojem se isti i danas nalazi. Tužitelj da se tako postavljenim međama nije usprotivio, a niti dao do znanja da je s takovim uređenjem nezadovoljan, sve do dana pokretanja ovog postupka, točnije do dana slanja tuženiku pisma punomoćnika tužitelja u kojem se traži od tuženika pod 1 uklanjane zida u dužini od 15m, iz čega proizlazi da nije zadovoljan s postavljenim graničnim zidom tuženika sa njegovom parcelom. Tuženici ukazuju na odredbu čl.103.st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 143/12, 152/14). Kako iz predenje opisane odredbe proizlazi da je tužitelj za rješidbu u tužbi iznesenih tvrdnji, obzirom da se zapravo radi o pitanju uređenja međa između susjednih nekretnina trebao pokrenuti izvanparnični postupak, tuženici da tim putem ističu prigovor nedopustivosti redovnog pravnog puta pa traže da sud donese rješenje o obustavi postupka i istim utvrdi da bi se postupak trebao nastaviti prema pravilima izvanparničnog postupka, te nastaviti ga kao izvanparnični postupak. Slijedom navedenog da je razvidno da su parnične stranke, sporazumno ugovorile i zamijenile dijelove svojih nekretnina, u neutvrđenim površinama, a koje su površine imale namjeru utvrditi kasnije, kada to bude pravno moguće, obzirom na odredbe na snazi propisa kojim se uređuju pitanja o parcelacijskom i drugim elaboratima. Pa tako odredba čl.12. Pravilnika o parcelacijskim i drugim geodetskim elaboratima ("Narodne novine" 86/07, 25/09, 148/09) inzistira da se u slučaju legalno izgrađene, ali neevidentirane građevine obavezno osim evidentiranja međa, obavi i evidentiranje podataka o zgradama. Kako nadležno tijelo za evidentiranje podataka prema geodetskim elaboratima traži i uporabnu dozvolu, odnosno potvrdu glavnog projekta temeljem odredbi čl.268.st.1. Zakona o prostornom uređenju i gradnji ("Narodne novine" 76/07, 38/09 ,55/11, 90/11, 50/12, 55/12, 80/13), a za dobivanje uporabne dozvole, odnosno potvrde glavnog projekta je potrebno pomaknuti među u katastru zemljišta, dok istovremeno za "pomaknuti među" nije relevantno pravomoćno sudsko rješenje već je potrebna potvrda glavnog projekta, strankama ovog postupka u trenutku gradnje i izvršenja svega opisanog, bilo je jasno da provođenje parcelacijskog elaborata koji će točno utvrditi međe među nekretninama u tom trenutku nije moguće ishoditi i provesti u zemljišnim knjigama nadležnog suda jer naprosto nije moguće ishoditi odgovarajući geodetski elaborat po kojem bi se moglo postupiti bez uporabne dozvole odnosno Potvrde glavnog projekta. Osim što su parnične strane ugovorile među na opisan način, ugovorile su i obvezu tuženika za sanaciju klizišta zemlje sa nekretnine tuženika na nekretninu tužitelja te podizanje betonskog zida, sve o njegovom trošku. Istovremeno je dogovoreno da će tuženici zid sagraditi i na dijelu koji izlazi iz međe tuženika, a graniči s nekretninom kat. čestica br. [katastarska čestica], isto tako u svrhu sanacije od propadanja sa gornje nekretnine na donju nekretninu, a osobito i iz razloga što je visinska razlika među parcelama i na tom dijelu iznosi cca 2-3 m, a gradnjom zida na tom dijelu nekretnine bi se izbjegle i eventualne nesreće, padovi i sl., obzirom da po toj stazi prolaze i djeca tuženika, a ponekad i starije osobe. Iz svega navedenog da je razvidno da su netočni navodi da bi tužitelj bilo popločavanje, bilo gradnju zida na opisani način u tužbi izveo bez suglasnosti i volje tužitelja, upravo suprotno sve je to i učinjeno prema sporazumu i dogovoru parničnih strana. Ovi navodi da će također biti dokazani na očevidu koji je predložio tužitelj, a kojem se dokaznom prijedlogu tuženici također ne protive. Nesporno je da su predmetnu zamjenu neutvrđenih dijelova nekretnine stranke ugovorile u usmenom obliku, ali iako za takav Ugovor odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05,41/08,125/11,78/15 i 29/18) propisuje obvezu pisanog oblika, a ugovor za koji je propisan ili ugovoren određen oblik, a nije sklopljen u tom posebnom obliku (čl.290.ZOO) je ništetan, tuženici smatraju da Ugovor kojim su na taj način raspolagali dijelovima svojih nekretnina, a koji su sklopili sa tužiteljem, nije ništetan jer odredba čl.294. ZOO-a propisuje da ugovor za čije sklapanje zahtijeva pisani oblik smatra se valjanim iako nije sklopljen u tom obliku ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežitom dijelu, obvezu koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojeg je oblik propisan očito ne proizlazi što drugo. Kako je razvidno da su parnične strane u cijelosti ispunile svoje ugovorne obveze, iako se radi o formalnom ugovoru koji je sklopljen neformalno, postoji zakonska pretpostavka da je i takav ugovor valjan, pod pretpostavkama da su ga suugovaratelji ispunili u cijelosti ili u pretežitom dijelu, a kojim su ispunjenjem ugovornih obveza preuzetih usmenim ugovorom, suugovaratelji prema samom zakonu pribavili valjanost usmenom ugovoru, tj. došlo je do konvalidacije ništetnog pravnog posla koji je postao valjan. Za primjenu odredaba članka 294. ZOO-a potrebno je da obje ugovorne strane ispune u cijelosti ili pretežito svoje ugovorne obveze, odnosno nije dovoljno da samo jedna ugovorna strana ispuni svoju obvezu, ta odredba je konkretizacija općeg načela da se ugovori moraju ispunjavati, tako da ispunjenju zakonodavac pod određenim mjerilima-daje prednost pred nedostatkom oblika. Ukoliko bi tužitelj osporio ove tvrdnje tuženici ponovno ukazuju na činjenicu da je predmetno popločavanje i gradnja ogradnog zida izvršena tijekom 2006. godine, a do kraja 2007.godine, pa je životno i logično da bi tužitelj, da opisani pravni posao zamjene nije ugovoren na opisani način, sasvim sigurno već zatražio da tuženici izvrše sve ovo što traži ovim tužbenim zahtjevom. Tuženici osporavaju navode iz opomene priložene tužbi da bi drsko razgovarao s tužiteljem vezano za rješidbu predmetnog problema, prije nego je zaprimio predmetnu opomenu, a netočno je da je i prije zaprimanja opomene od tuženika ikad traženo micanje zida iz razloga kako je u opomeni iskazano. Međutim tuženik iskazuje i na netočnosti i nelogičnosti navoda iz opomene da je tužitelj tek nedavno došao do saznanja da je sagrađen zid na njegovoj nekretnini. Predmetni je zid sagrađen prije cca 12 godina, pa je nejasno kako je to tuženik tek nedavno utvrdio, a svakogodišnje bi povremeno dolazio na svoju nekretninu. Istinitost navoda o tome kada je građen zid, a činjenicu odronjavanja nekretnina na opisani način, kao i opasnost od visinske razlike između dviju nekretnina na dijelu s međom nekretnine kat. čestice [katastarska čestica] da mogu potvrditi predloženi svjedoci. Kako da svi izneseni i istaknuti prigovori tuženika ukazuju na neosnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja u cijelosti, tuženici predlažu da sud po provođenju svih predloženih dokaza, ukoliko ne donese predloženo rješenje o obustavi postupka, donese presudu kojom s odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan, te da se nalaže tužitelju da naknadi parnični trošak tuženiku, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima.
3.U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u isprave priložene spisu i to u: neslužbeni izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Općinskog suda u Zadru zemljišnoknjižnog odjela u koji je upisana kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pašnjak, 1375 m2 (l.s.5), neslužbeni izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Općinskog suda u Zadru zemljišnoknjižnog odjela u koji je upisana kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kuća i dvorište površine 618m2 (l.s.6), skicu lica mjesta Teodolit d.o.o. od 12.07.2017.g. (l.s.7), izvod iz katastarskog plana Područnog ureda za katastar Zadar od 05.10.2017.g. (l.s.8), opomenu pred tužbu od 18. kolovoza 2017. godine tužitelja upućenu tuženiku pod 1 (l.s.9-11), dopis Hrvatske elektroprivrede d.d. od 24.12.1996.g. upućen tužitelju OŠ pok. O (l.s.37), dopis Hrvatske elektroprivrede od 11.02.1997.godine upućen tužitelju OŠ (l.s.38), izjavu OŠ od 05.rujna 2005.godine (l.s.39), skicu lica mjesta Firma Cive d.o.o. od 16.listopada 2018.godine (l.s.43), proveo očevid u k. o. [katastarska općina] uz sudjelovanje vještaka geodeta dipl.ing.geodezije Marka Gašparovića (l.s.50-41), izvršio uvid u skicu sudskog očevida u k. o. [katastarska općina] dipl.ing.geodezije Marka Gašparovića od 04. ožujka 2019.g. (l.s.59-61), dopunu skicu sudskog očevida u k. o. [katastarska općina] dipl.ing.geodezije Marka Gašparovića od 04. ožujka 2019.g. (l.s.68-70), fotografije tužitelja (l.s.76-78), saslušao svjedoka IŠ (l.s.80), svjedoka LŠ (l.s.81), svjedokinju DŠ (l.s.82), svjedoka CŠ (l.s.85-86), svjedoka MŠ (l.s.86-87), svjedokinju BŠ (l.s.89-91), izveo dokaz stranačkog saslušanja tužitelja OŠ (l.s.91-93), stranačkog saslušanja tuženika pod 1 SŠ (l.s.93-94), tužene pod 2 GŠ(l.s.95).
4.Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
5. Iz sadržaja tužbe slijedilo bi da tužitelj u ovoj pravnoj stvari podnosi pravu vlasničku tužbu ili rei vindicatio iz čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje ZVDSP), koji propisuje da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, te iz čl. 162. st. 1. ZVDSP-a koji propisuje da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar da zahtjeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, da vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtjeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu, tj. tužitelj podnosi vlasničku tužbu kojom traži predaju u posjed dijela nekretnine koji nije u njegovom posjedu, legitimirajući se zemljišnoknjižnim izvatkom za kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] iz kojeg slijedi da je tužitelj vlasnik za 1/1 ove nekretnine površine od 1375 m2, s tim da tuženici tvrde da su upravo oni vlasnici spornog dijela nekretnine kojeg da su stekli u dogovoru i po sporazumu sa tužiteljem, u vrijeme gradnje zida i popločavanja spornog prostora 2006.g-2007.g., dakle dosjelošću, jer da se isti nalazi u njihovom posjedu od dana gradnje spornog zida 2006.g.-2007.g. po dogovoru sa OŠ.
6.Dakle, u konkretnom slučaju trebalo je u prvostupanjskom postupku utvrditi da li su na strani tuženika ispunjene pretpostavke iz čl. 159. st. 1. ZVDSP-a koji propisuje da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari, koji posjed mora biti vlasnički, te ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, te iz st. 2. istog čl. kojim je određeno da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.
7.Sporna nekretnina je utvrđena na sudskom očevidu sa geodetskim vještakom 04.ožujka 2019.godine, pa se radi o realnom dijelu nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na skici sudskog očevida koju je izradio Marko Gašparović, dipl.ing.geod. od dana 24. travnja 2019. označen točkama A-B-E-D-C-A, obojan žutom bojom i ima površinu od 9m2 na kojem su postavljene betonske kocke i plavom bojom površine 3m2 prekriven asfaltom, koja sporna površina se nalazi unutar ograđenog zemljišta prema nekretnini tuženika GŠ kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te je taj prostor fizički jasno odvojen od tužitelja OŠ betonskim zidom na dužini A-C-1 duljine 16 metara, čije se uklanjanje također traži, a što je vidljivo i na fotografijama sudskog očevida sa l.s.61 predmeta, pa su tuženici u očitom isključivom vlasničkom posjedu ove nekretnine u trenutku zaključenja glavne rasprave, izuzev dijela nekretnine površine 3m2 prekrivenog asfaltom na skici obojanog plavom bojom, vidljiv na fotografijama sudskog očevida br.3 .i br.4 sa l.s.61 predmeta, za kojeg je utvrđeno da se ne zna niti tko ga je asfaltirao, niti kada, očito kao dio prethodnog puta za kuću prethodnog vlasnika S, kako to opisuje svjedok CŠ da je na tom prostoru i prije postojao put kojim je dolazio do svoje kuće kada je uselio 1990.g. opisujući ga kao zemljani put pun lokava kada bi pala kiša koji da on nije smio dirati i gospodin GŠ da je poštivao zatečeno stanje, trasu onog prethodnog puta, on da nije ništa tu proširivao, to da je on sve napravio na već zatečenom stanju, onom zemljanom putu i kojeg opisuje svjedok MŠ da je put morao biti jer TŠ stanuje na kraju tog puta i da je taj put bio zemljani davno prije prema TŠ što da pretpostavlja. U prvostupanjskom postupku je stoga trebalo utvrditi kada su tuženici stupili u posjed sporne nekretnine, dakle vremensko trajanje posjeda i kakve je kvalitete taj posjed tuženika, te da li su tuženici temeljem dosjelosti stekli pravo vlasništva na spornom dijelu nekretnine.
8.U prvostupanjskom postupku je utvrđeno da je sporni dio, sastavni dio veće površine pod betonskim kockama i dio asfaltnog puta, koji se nalazi nasuprot nekretnine tuženika, kao predprostor-put, a preko kojeg dijela do svoje nekretnine dolaze CŠ i BŠ kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i da je upravo zbog toga ostavljen kao prazan, čist prostor za komunikaciju do njihove kuće i nekretnine tuženika, koji prolaz je postojao još iz vremena prethodnog vlasnika nekretnine tuženika, prezimena S kako to opisuje svjedok CŠ, također je utvrđeno da sporni prostor definira i obrubljuje sporni betonski zid na dužini A-C-1 dužine 16 metara, koji služi kao potpora ovom prostoru za prolaz, obzirom na veliku visinsku razliku i kao zaštita da ne bi došlo do pada niz strminu sa suprotne strane u nekretninu tužitelja, jugozapadno, također je utvrđeno da je ove betonske kocke na cijelu površinu prilaza, pa i na spornu postavio tuženik pod 1, te da je tuženik pod 1 i izgradio betonski zid na dužini A-C-1 koji je odijelio nekretninu tuženika od nekretnine tužitelja, a sve kao dio jednog građevinskog poduhvata, koji radovi su se obavljali 2006.godine-2007.godine, tako da ovaj sporni betonski zid na dužini A-C-1 koji razdvaja tužitelja i tuženika postoji zasigurno od 2006.godine, najkasnije 2007.godine, izjava OŠ je datirana sa 05.rujna 2005.godine kojom je suglasan da SŠ na čestici zemljišta broj 2833/4 izgradi obiteljsku kuću sa projektnom dokumentacijom broj TD 14/2005, izrađenom od ovlaštenog društva za projektiranje, građenje, inženjering, grafičko projektiranje i trgovinu "Atlanta" d.o.o. sa sjedištem u [adresa], pa prvostupanjski sud smatra da su se ovi radovi tuženika obavljali bliže ovoj godini tj. 2006.g., kao sastavni radovi u sklopu izgradnje kuće, bez kojih radovi na kući ne bi ni mogli započeti, jer je prvo trebalo učvrstiti i izgraditi pristupni put preko kojeg su dolazili ljudi i građevinski strojevi te građevinski materijal za gradnju kuće tuženika, bez navedenog saniranog puta i potporno- ogradnog zida, bio bi doista opasan pristup na sporni dio zbog velike strmine prema nekretnini tužitelja što je razvidno i sa fotografija sudskog očevida da je riječ o velikoj strmini posebno vidljivo na fotografijama br.3. i 4. sa sudskog očevida - l.s.61 predmeta, tako da su tuženici ušli u posjed spornog dijela nekretnine zasigurno 2006.godine, također se naglašava da prilikom gradnje zida na dužini A-C-1 niti tužitelj, niti tuženik pod 1 nisu izvodili geodeta koji bi jasno utvrdio do kuda katastarski sežu njihove nekretnine u odnosu na položaj zida, već je prema tuženiku pod 1 njegova želja bila da se napravi pravolinijski zid i pravolinijski put, kako bi taj prostor izgledao ljepše, estetski prihvatljivije, pri čemu da će oboje izgubiti po nešto kvadrata, tuženik SŠ je u iskazu naveo da je svoj teren kupio 2004., 2005. godine, i to je bilo minirana kuća i to od gospodina S koji su za vrijeme Domovinskog rata izbjegli u Bosnu i Hercegovinu, kuća je bila srušena, sve je bilo zaraslo, po rubu terena se moglo proći do susjeda CŠ, to je bilo dvorište kroz koje bi G prošli, sve je bilo zaraslo, pola trava, pola pješčani put, tuženik pod 1 je dobio suglasnost za gradnju kuće svih susjeda, a gospodina OŠ je zvao na telefon u Francusku, a kako je bio geodet prije u postupku koje je prethodio dobivanju građevinske dozvole bio je gospodin V, koji je omeđio teren, tako da je vidio dokle je sezao njegov teren, u tom telefonskom razgovoru, a obzirom da je tu pad terena ogroman i budući da su počeli radovi na njegovoj kući te da se netko ne bi ubio, te da je imao kći od 4 godine, tuženik da je rekao gospodinu OŠ da će to očistiti i da će napraviti zid koji bi išao ravno, pravocrtno, u najvećem dijelu po međi terena, a taj zid bi se spajao na postojeći zid susjeda MŠ i susjeda CŠ, rekao mu je da će nešto izgubiti on, a da će nešto izgubiti tuženik, njegov cilj je bio da se zid napravi ravno, pravocrtno, da bude estetski normalno, sve su to dogovarali 2005. godine kada je tražio građevinsku dozvolu, gospodin OŠ je rekao da može napraviti taj zid, te mu je poslao suglasnost za kuću, u kuću da je uselio 2007.godine, a uporabna dozvola je bila 2007.godine, tako da je ovaj zid napravljen 2007.godine, kraj 2006.godine, a ove betonske kocke da su stavljene u isto vrijeme kad i zid, sa čim da se tužitelj usuglasio te 2005.godine, kako je i napravljeno, a što je bitno za subjektivni element na strani tuženika i tužitelja, kod njihove percepcije što je bio prostor njihovog vlasništva, odnosno da li su znali ili mogli znati da im ne pripada pravo na posjed, konačno ovdje je riječ o velikim i skupim građevinskim zahvatima, saniranju padine, ravnanju prostora i postavljanju betonskih kocki na cijeli prostor ispred kuće tuženika i gradnja ogradno-potpornog zida dužine 16 metara, u koje se tuženici ne bi upuštali da nisu imali suglasnost tužitelja, i koje su cijelosti financirali tuženici, tužena pod 2 GŠ tako opisuje da je teren kupljen 2004. godine, a 1.1.2005. je vidjela teren, gdje se iznenadila kako je izgledalo, koliko su novaca dali za ono što je izgledalo kao šuma I, 2007. godine su uselili u kuću, a rodila je dijete u 1. mjesecu 2007. drugo dijete, i tada je inzistirala da se sve ovo čisti prije useljenja, da sve bude kako treba, da se osigura da njezino starije dijete koje je tada imalo 4 godina se može normalno igrati u dvorištu, da ne dođe kakva zmija ili da ne daj Bože padne u šipražje, to da je ono što ona pamti, da je dobila isplatu stambene štednje 2006. godine i sa tim novcima su krenuli radove, i sjeća se da je suprug obavljao puno telefonskih razgovora pa i sa gospodinom L, sa gospodinom OŠ u [adresa], pa se sjeća da je dosta dugo trajao razgovor vezano za suglasnost i za kuću i za zid, jer je inzistirala na okućnici, suprug je tada rekao da je dobio suglasnost od gospodina OŠ i za zid i za kuću, a čak je suprug rekao da će oni snositi sve troškove za gradnju ovog zida što njoj nije bilo pravo, jer korist od ovog zida imaju svi, a suprug joj je rekao da će dobiti napismeno, da je gospodin OŠ potvrdio usmeno telefonom i da će to dati napismeno, također ovi radovi nisu mogli ostati nezamijećeni tužitelju s obzirom na njihov opseg i dimenzije, te tužitelj tijekom svog tog vremena, od 2006.g.-2007.g. nije ništa prigovarao tuženicima, niti je tražio uklanjanje spornih građevina, pa tako svjedok MŠ navodi da je razgovarao sa gospodinom OŠ i da je postojao je problem oko ovoga puta, kompletno u cjelini, da pretpostavlja da je zato i gospodin OŠ dolazio na teren, zbog nečeg što nije bilo riješeno, ovaj razgovor je bio moguće prije godinu i po do dvije maksimalno od davanja iskaza, dakle 2017.g. ili 2018.g. da doista nije ovdje direktno involviran, to da je predmet između njih dvoje, i što opisuje svjedokinja DŠ na pitanje kako je saznala i od koga za taj sporni zid da kada je OŠ išao sređivati zemlju, onda je utvrdio da ne odgovaraju mjere, ima od toga par godina od davanja iskaza 2019.g., i dio iskaza svjedoka IŠ da je jedne prigode bio kod rođaka OŠ na terenu i on da mu je pokazao na terenu da su ušli u njegov teren, pokazao mu je taj zid, da od toga ima dvije godine od davanja iskaza, dakle 2017.g., što ukazuje da niti OŠ ništa nije sumnjao u ispravnost gradnje zida i mjesta gdje je sagrađen, sve dok nije provjeravao zemljišnoknjižno stanje za spornu kat.čest. negdje 2017.g. i kada je podigao tužbu i opomenu pred tužbu, a što bi zasigurno učinio prije da nije bilo dogovora, sporazuma između tužitelja i tuženika, pa upravo brojnost, vrijednost i dimenzije građevinskih radova i protek vremena u kojem nije bilo reakcije tužitelja na te građevinske radove govore u prilog postojanja usmenog dogovora i sporazuma između stranaka u pogledu spornog prostora, koji sporazum potvrđuje i svjedok CŠ kada navodi da mu je poznato kada je gospodin GŠ došao na Bili brig živjeti, i tada je kuća već bila pri završetku, a to je bilo negdje 2007.g. 2008.g., vezano za ovaj put, i ogradu gospodin GŠ da se htio nekako zaštiti jer je to bilo dosta strmo, pa mu je rekao da je mijenjao svojih par kvadrata, za par kvadrata sa gospodinom OŠ, ili da je bio dogovor između njih, uglavnom nešto u tom smislu.
9.U prvostupanjskom postupku je utvrđeno da je u slučaju tuženika riječ je o dugotrajnom samostalnom, vlasničkom posjedu zasigurno od 2006.godine, te da tuženike nitko nije uznemiravao u posjedu, niti tražio predaju u posjed spornog dijela nekretnina, nit uklanjanje spornog zida, od 2006. godine kada su ušli u posjed spornog prostora, po dobivanju dopuštenju tužitelja za gradnju kuće 05.rujna 2005.g., pa sve do podnošenja ove tužbe Općinskom sudu u Zadru 18. listopada 2017. godine, prije toga opomene pred tužbu 18.kolovoza 2017.g., a tužitelj i tuženici su neposredni, prvi susjedi, međaši, što sve jasno ukazuje da niti tužitelj OŠ kroz svo to vrijeme nije nalazio ništa sporno u pogledu onog što je ograđeno po tuženima i popločano, niti je osporavao posjed i vlasništvo tuženima na spornom dijelu kroz svo to vrijeme, što bi zasigurno učinio da je smatrao da je taj dio nekretnine njegovo vlasništvo. Dakle, posebno se naglašava da je potporni zid i put rađen u cilju sanacije terena tuženika zbog velike strmine, pada terena, i da se nekretnina tuženika ne bi niti mogla koristiti bez ovog pristupnog puta i potpornog zida, odnosno da bi to bila velika opasnost i da se tim putem tužitelj nakon te gradnje više nije koristio kao prilazom za svoju nekretninu, osim tuženika, obitelji CŠ i djelatnika Elektre za koje je i ostavljen manji prolaz vidljiv na fotografijama br.1. i br. 2. sudskog očevida sa l.s.61 predmeta, dakle u vrijeme gradnje tog zida 2006.godine očito je da stranke nisu imale strogu intenciju da se zamjena vrši prema točnoj kvadraturi odnosno da stranke dobiju jednaku površinu kod zamjene, već da se ispravi međa između dviju nekretnina - postavi pravolinijski, sagradi potporni zid o trošku tuženika što je mogući razlog u razlici u površini kod zamjene, osigura nekretnina tuženika za korištenje, što su sve financirali tuženik pod 1 i 2 i da je tako na terenu i realizirano sukladno volji i sporazumu stranaka.
10.Stoga prvostupanjski sud smatra da su tuženici bili u zakonitom posjedu (temeljenom na sporazumu o gradnji zida i popločavanju spornog prostora sklopljenim sa OŠ 2006.godine koji je tuženiku pod 1 dopustio da se postavi međašni zid i poploča sporni prostor), istinitom posjedu (u posjed tuženici nisu ušli niti silom, potajno, ili na prijevaru, ovo ograđivanje je tužitelj jasno vidio sa svog zemljišta i pristupnog puta, i vidljivo mu je bilo od vremena gradnje 2006.g.do danas) i poštenom posjedu (kada su tuženici stekli posjed, nisu znali niti su s obzirom na okolnosti imali dovoljno razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed spornog dijela, jer su ušli u posjed po dopuštenju OŠ na temelju sporazuma, u prostorne gabarite koji se nisu mijenjali kroz vrijeme) zasigurno od 2006. godine, te da su u takvom posjedu do dana podnošenja tužbe nadležnom sudu 18. listopada 2017. godine, dakle na strani tuženika postoji više od 10 godina neprestanog samostalnog zakonitog, istinitog i poštenog posjedovanja, pa su stoga na strani tuženika ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 159. st. 1. i 2. ZVDSP-a, te
1 0
su tuženici postali vlasnici spornog dijela kojeg su stekli dosjelošću 2016.godine po isteku desetogodišnjeg zakonskog roka, pa je zbog toga odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za predaju u posjed, jer su tuženici postali vlasnici spornog dijela, i to onog dijela kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji je na skici vještak omeđen dužinama A-B,B-C,C- A, obojanog žutom bojom površine 9m2, uključivo i zida na tom dijelu dužine 16m na dužini A-C-1, dok za radove asfaltiranja na dijelu kat. čest. [katastarska čestica] omeđenom dužinama B-C,C-D,D-E,E-B, obojanom plavom bojom nije utvrđeno tko ih je radio i kada, ali je utvrđeno da tuženici te radove nisu izvodili, niti su tuženici u posjedu tog dijela nekretnine, pa je u tom dijelu osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije, te je tužbeni zahtjev iz tog razloga odbijen za ovaj dio tužbenog zahtjeva.
11.Tuženima je dosuđen parnični trošak za zastupanje po punomoćniku iz reda odvjetnika temeljem odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13,89/14,70/19,80/22,114/22 i 155/23 dalje ZPP) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14,118/14 i 107/15 - dalje Tarifa) i to za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 1.375,00 kuna (Tbr.9.1.),za zastupanje na ročištu od 08. studenog 2018. godine u iznosu od 1375,00 kuna (Tbr.9.1.),za zastupanje na ročištu od 16. siječnja 2019. godine u iznosu od 1.375,00 kuna (Tbr.9.1.),za zastupanje na ročištu od 04. ožujka 2019. godine u iznosu od 1.375,00 kuna (Tbr.9.1.),za zastupanje na ročištu od 16. travnja 2019. godine u iznosu od 1.375,00 kuna (Tbr.9.1.),za zastupanje na ročištu od 10. lipnja 2019. godine u iznosu od 1.375,00 kuna (Tbr.9.1.),za zastupanje na ročištu od 06. rujna 2019. godine u iznosu od 1.375,00 kuna (Tbr.9.1.),za zastupanje na ročištu od 11. studenog 2019. godine u iznosu od 1.375,00 kuna (Tbr.9.1.),za zastupanje na ročištu od 07. veljače 2020. godine u iznosu od 1.375,00 kuna (Tbr.9.1.),ukupno 12.375,00 kuna, uz vrijednost boda po ovoj Tarifi koja iznosi 10,00 kuna (Tbr.50.), uvećano za PDV (Tbr.42), i uvećanje po Tbr.36 odnosno 1.642,44 Eur-a, u ponovljenom postupku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) za zastupanje na ročištu od 28. siječnja 2025.godine u iznosu od 100 bodova (Tbr.9.1.), uz vrijednost boda po ovoj Tarifi koja iznosi 2,00 Eur-a (Tbr.54.) – 200,00 Eur-a, uz pdv-250,00 Eur-a, ukupno 1.892,44 Eur-a.
12.Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.
U Zadru, 25. veljače 2025. godine
S u d a c
Marko Baraka
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na nadležni Županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka za sud i protivnu stranku.
1 1
DNA:
1.Tužitelju po punomoćnicima
2.Tuženima pod 1 i 2 po punomoćnici
3.Nakon pravomoćnosti: Ministarstvu financija, Porezna uprava, Područni ured Zadar
