Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž R-17/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Željka Marin, kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja Vesne Vrkić Perak i Ane Bosančić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku ODJ dipl. iur. predstavniku Hrvatskog sindikata pošte, protiv tuženika HP-Hrvatska pošta d.d. Velika Gorica, Poštanska ulica 9, OIB: 87311810356, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj: Pr-11184/2021. od 16. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 25. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Uvažava se žalba tužitelja osnovanom, te se prvostupanjska presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj: Pr-11184/2021. od 16. prosinca 2024. preinačava i sudi:

I. Utvrđuje se da Odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu tužitelja OD, [adresa], koju je donio tuženik HP-Hrvatska pošta d.d., Jurišićeva 13, Zagreb, broj: DE-03-060364/20. od 8. veljače 2021. nije dopuštena i da je nedopuštena Odluka tuženika o zahtjevu za zaštitu prava broj: HP-02/4- 010490/21. od 5. ožujka 2021. i da radni odnos tužitelja OD nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na rad na poslove radnog mjesta poštara za ekspres dostavu u organizacijskog jedinici Divizija ekspres, Sektor ekspres dostave grupe područja 1, na području Grada Zagreba i Zagrebačke županije ili druge odgovarajuće poslove sukladno njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu broj: Pr-11184/2021. od 16. prosinca 2024. odbijen je tužbeni zahtjev kojim da se utvrdi da Odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu tužitelja koju je donio tuženik od 8. veljače 2021. nije dopuštena i da je nedopuštena Odluka tuženika o zahtjevu za zaštitu prava od 5. ožujka 2021. i da radni odnos tužitelja nije prestao (točka I. izreke) te da se naloži tuženiku da tužitelja vrati na rad na poslove radnog mjesta poštara za ekspres dostavu ili druge odgovarajuće poslove sukladno njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu (točka II. izreke).

2. Protiv navedene presude žalio se tužitelj zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati ili ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da Odluka tuženika o redovitom otkazu Ugovora o radu tužitelju od 8. veljače 2021. kao i Odluka tuženika o zahtjevu za zaštitu prava od 5. ožujka 2021. nisu dopuštene i da radni odnos tužitelja nije prestao, pa da se slijedom toga naloži tuženiku da tužitelja vrati na rad na poslove radnog mjesta poštara za ekspres dostavu ili druge odgovarajuće poslove sukladno njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu.

6. Prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev odbio jer da tužitelj u vrijeme spornog događaja nije nosio masku na licu na pravilan način odnosno tako da mu prekriva usta i nos iako je bila propisana takva obveza čime da je postupio suprotno Odluci Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske o uvođenju nužnih epidemioloških mjera za područje Grada Zagreba i suprotno tuženikovom Pravilniku o mjerama i postupanju u kriznoj situaciji pojave korona virusa te suprotno uputi poslodavca o obvezi nošenja zaštitne maske na licu i da je time počinio povredu obveze iz radnog odnosa a s obzirom da je tuženik društvo koje pruža usluge klijentima da je tužitelj opisanim ponašanjem i izjavom da je djelatnica Odvjetničkog ureda kojoj je uručio pošiljku premlada da bi se bojala korone, narušio ugled poslodavca jer se na neprimjeren način ponašao pred korisnikom usluge što je u okolnostima epidemije korona virusa predstavljalo neodgovorno, neprofesionalno i društveno neprihvatljivo ponašanje, pa da je tužitelj počinio povredu obveza iz radnog odnosa zbog koje mu je otkazan Ugovor o radu i da navedena povreda predstavlja opravdan razlog za otkaz u smislu odredbe članka 115. stavak 1. točka 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23., 64/2023.), pa da je otkaz dopušten i tuženik ga nije dužan vratiti na rad.

Prvostupanjski sud smatra da okolnost što tuženik nije tužitelju prije otkaza uputio pisano upozorenje u smislu odredbe članka 119. stavak 1. Zakona o radu ne čini otkaz nedopuštenim jer takvo upozorenje nije samo po sebi svrha.

7. Donoseći ovakvu odluku prvostupanjski sud je međutim pogrešno primijenio materijalno pravo.

8. Odlukom tuženika o redovitom otkazu Ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika od 8. veljače 2021. tužitelju je redovito otkazan Ugovor o radu od 31. ožujka 2015. zbog skrivljenog ponašanja a koje se sastoji u tome što je dana 23. prosinca 2020. prilikom predaje poštanske pošiljke ušao u prostorije odvjetničkog ureda Iveković u Zagrebu a na njihove traženje odbio staviti zaštitnu masku na lice te na ponovljenu molbu osobe iz ureda da stavi masku bezobrazno odgovorio "vi ste premladi da se bojite korone" što je nepristojno ponašanje i predstavlja postupanje koje može imati ozbiljne posljedice za zdravlje velikog broja ljudi, a takvo narušavanje ugleda tuženika neprimjerenim ponašanjem da je propisano člankom 45. stavak 1. točke 9. i 12. Pravilnika o radu kao osobito teška povreda obveza iz radnog odnosa i razlog za otkaz ugovora o radu.

9. Tužitelj je protiv navedene odluke podnio zahtjev za zaštitu prava ali je isti odbijen sa istim obrazloženjem kao i u odluci o redovitom otkazu.

10. Radničko vijeće protivilo se namjeravanoj odluci redovitog otkazivanja Ugovora o radu tužitelju.

11. Prvostupanjski sud u pobijanoj presudi zaključuje naime da je tužitelj počinio povredu obveze iz radnog odnosa koja predstavlja opravdan razlog za otkaz u smislu odredbe članka 115. stavak 1. točka 3. Zakona o radu.

12. Prema mišljenju ovoga suda takav zaključak prvostupanjskog suda je kao što to i tužitelj u žalbi navodi pogrešan.

Sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju izgrađenom na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupanja ali je u ovom slučaju sud pogrešno zaključio da se tužitelj u svom radu nije pridržavao propisanih epidemioloških mjera i da je postupio suprotno Odluci Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske o uvođenju nužnih epidemioloških mjera za područje Grada Zagreba kao i suprotno tuženikovom Pravilniku o mjerama i postupanju u kriznoj situaciji pojave korona virusa i uputi poslodavca o obvezi nošenja zaštitne maske na licu.

13. Tuženik naime kao poslodavac nije Pravilnikom propisao svojim radnicima obvezu nošenja maske na licu prilikom rada a tužitelj u svom radu nije povrijedio odredbe Pravilnika.

Prvostupanjski sud pogrešno zaključuje i da iz provedenih dokaza proizlazi da tužitelj nije nosio masku na pravilan način.

Iz iskaza saslušanih svjedoka sud naime nije mogao utvrditi je li tužitelj nosio masku na pravilan način jer niti jedan od svjedoka nije imao neposrednih saznanja o ovom slučaju, a iz iskaza tužitelja proizlazi da je on prilikom uručenja pošiljke nosio masku na licu a na prigovor djelatnice Odvjetničkog ureda da masku popravi istu je podigao preko nosa i izvršio uručenje pošiljke time da je iskazao da masku nije mogao stalno nositi preko nosa zbog magljenja naočala koje inače nosi. Stoga je i zaključak suda da je tužitelj svojim postupanjem povrijedio propisane epidemiološke mjere na način koji bi opravdao mjeru redovitog otkaza pogrešan.

14. Tužitelj je na uvjerljiv način objasnio zašto masku nije mogao cijelo vrijeme nositi potpuno preko nosa, a to je zbog nošenja naočala koje se magle a osim toga sud je trebao cijeniti i stvarne životne okolnosti vezane za mogućnost primjene mjere nošenja maske na licu.

Odlukama i uputama na koje se poziva sud nije propisano na koji način se maska mora nositi već je kao epidemiološka mjera samo navedena obveza korištenja maske na licu bez uputa vezano za pravilno nošenje maske a radilo se o potpunoj novini za sve ljude pa u svakodnevnom životu i radu nije baš bilo moguće ovu mjeru apsolutno primijeniti bez i najmanjeg odstupanja što je sud također trebao cijeniti.

15. Osim toga, o prijavi koju je isti Odvjetnički ured podnio Ministarstvu unutarnjih poslova, Ravnateljstvu civilne zaštite i Službi za inspekcijske poslove područnog ureda Civilne zaštite Zagreb, niti jedno od navedenih tijela nije donijelo odluku niti poduzelo bilo kakvu radnju ili mjeru protiv tužitelja što upućuje na neosnovanost prijave o kršenju epidemioloških mjera od strane tužitelja.

16. Odvjetnički ured je kao korisnik usluge tuženika u svojoj prijavi iznio svoje viđenje događaja ali provedeni dokazi njegove navode nisu potvrdili, dok tuženik kao poslodavac poklanja vjeru isključivo korisniku i na temelju toga zaključuje o neprimjerenom ponašanju radnika i narušavanju ugleda Društva.

17. Tužitelj je i u svojoj obrani kao i tijekom postupka iznio okolnosti slučaja i objasnio predmetni događaj ali po mišljenju ovoga suda nije počinio povrede obveza iz radnog odnosa a osobito teške povrede koje bi predstavljale opravdani razlog za otkaz ugovora o radu.

18. Također treba cijeniti i činjenicu da se radi o dugogodišnjem radniku koji je odgovorno obavljao posao, koji svojim radom i ponašanjem nikada nije nanio štetu niti tuženiku, niti korisnicima usluga, a niti je prethodno upozoravan što je u svom iskazu potvrdio i svjedok ČD koji je tužitelju bio rukovoditelj.

19. Cijeneći sve navedene okolnosti prema mišljenju ovoga suda postupanje tužitelja ne bi predstavljalo povredu obveza iz radnog odnosa koja bi opravdala primjenu ovako drastične mjere otkaza ugovora o radu.

20. Odredbom članka 119. stavak 1. Zakona o radu propisano je da je prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika poslodavac dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

Tuženik kao poslodavac prije otkazivanja nije tužitelju izrekao pisano upozorenje sukladno citiranoj odredbi članka 119. stavak 1. Zakona o radu iako u ovom slučaju ne postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od tuženika da to učini, pa prvostupanjski sud pogrešno utvrđuje da ova okolnost ne utječe na dopuštenost otkaza.

21. Slijedom izloženog, primjenom odredbe članka 373. Zakona o parničnom postupku valjalo je žalbu tužitelja uvažiti i presudu prvostupanjskog suda preinačiti, te odlučiti kao u izreci.

Vukovar, 25. veljače 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Željko Marin