Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Stalna služba u Opatiji
Maršala Tita 4
51410 Opatija
Poslovni broj P-1469/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sutkinji Ani Župić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽK, [adresa], Ž, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Bojan Zustović, odvjetnik u Pazinu, protiv tuženika IK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 13. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja osobno i zamjenice punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, te objave od 25. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati 1.500,00 eura (tisuću petsto eura) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 16. ožujka 2021. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima Narodne novine br. 35/05,41,08,125/11,78/15 i 29/18) koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope – kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke- za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 635,09 eura sa zateznim kamatama tekućim od 25. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope – kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke- za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troška odbija, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi koju je podnio Općinskom sudu u Pazinu navodi da je s tuženikom sklopio usmeni ugovor o zajmu 2019. godine na temelju kojeg je tužitelj tuženiku pozajmio iznos od 1.500,00 eura u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, a tuženik mu se obvezao vratiti pozajmljeni iznos u cijelosti do dana 18. studenog 2020. godine. Kako tuženik nije ispunio svoju obvezu po ugovoru o zajmu i vratio pozajmljeni iznos u za to ugovorenom roku do dana 18. studenog 2020. godine, stranke su 18. studenog 2020. godine suglasno ugovorile da se tuženiku produljuje rok za vraćanje zajma od dana 15. ožujka 2021. godine. U tu su svrhu stranke i vlastoručno potpisale izjavu od 18. studenog 2020. u prisutnosti svjedoka SK i UK. Tuženik tužitelju do danas nije vratio pozajmljeni iznos, iako ga je tužitelj u više navrata telefonski pozvao i požurivao da ispuni svoju obvezu. Slijedom navedenog predlaže da sud donese presudu sadržaja kao u izreci.
2. Ovdje se napominje da je tužitelj postavio tužbeni zahtjev radi isplate kunske protuvrijednosti predmetnog iznosa od 1.500,00 eura. S time u svezi treba reći da je valuta kuna je na temelju Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22., 88/22.), 1. siječnja 2023. zamijenjena valutom euro prema propisanom tečaju. Stoga je, počev od 1. siječnja 2023., postavljeni zahtjev po samom zakonu postao zahtjev za isplatom novčanog iznosa u valuti euro umjesto zahtjeva za isplatom kunske protuvrijednosti novčanog iznosa u valuti euro.
3. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem broj Gr 1-123/2024-2 od 29. travnja 2024. odredio ovaj sud za postupanje u ovom predmetu.
4. U odgovoru na tužbu tuženik je u cijelosti osporio utuženo potraživanje navodeći kako su činjenice koje je tužitelj iznio netočne.
5. Sud je proveo sve dokaze predložene po parničnim strankama i to uvidom u Izjavu od 18. studenoga 2020. (list 3 spisa), saslušanjem tužitelja i svjedoka SK.
6. Iz Izjave od 18. studenoga 2020. proizlazi da je IK u svojstvu zajmoprimatelja u prisutnosti svjedoka SK i UK tužitelju izjavio da mu je isti pozajmio iznos od 1.500,00 eura, kojeg mu se obvezao vratiti do 18. studenoga 2020. te potvrđuje da to nije učinio. Nadalje, IK se istom izjavom obvezao predmetni iznos vratiti tužitelju do 15. ožujka 2021., zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 16. ožujka 2021. do isplate.
7. Tužitelj je u bitnom iskazao da je kao vlasnik i direktor društva Coding d.o.o. bio u poslovnom odnosu s tuženikom koji je bio vlasnik društva The Best j.d.o.o. te se na taj način između njih stvorio odnos povjerenja, zbog čega je tužitelj tuženiku ne temelju usmenog dogovora pozajmio iznos od 1.500,00 eura. Tuženik je tužitelju taj iznos trebao vratiti za nekoliko mjeseci, no to nije učinio. Kako o pozajmici nije bio sastavljen pisani ugovor, sačinjena je Izjava od 18. studenoga 2020. u kojoj je utvrđen krajnji rok do kojeg tuženik mora vratiti pozajmicu. Tu izjavu je potpisao tuženik, a tome su svjedočili SK i UK.
8. Svjedok SK iskazao je da je nazočio sastavljanju Izjave od 18. studenoga 2020. te je upravo on pisao tekst te Izjave na računalu u poslovnim prostorijama društva Coding d.o.o. Istovremeno su bili prisutni i tužitelj i tuženik te SK i UK. Svjedok je vidio da je tuženik vlastoručno potpisao predmetnu Izjavu, a ona je sačinjena jer je bio problema oko povrata pozajmice.
9. Dakle, svi provedeni dokazi nedvojbeno ukazuju na to da je tužitelj tuženiku pozajmio iznos od 1.500,00 eura s krajnjim rokom vraćanja dana 15. ožujka 2021. O tome prije svega govori pisana isprava priložena listu 3 spisa, čiju autentičnost i sadržaj tuženik nije osporio, niti je pružio kakav dokaz koji bi doveo u sumnju ovakav zaključak suda. Takva utvrđenja potkrijepljena su i suglasnim iskazima tužitelja i svjedoka SK, čiji su iskazi bili uvjerljivi i detaljni te u skladu s navedenom Izjavom, te ih je sud zbog toga prihvatio kao istinite.
10. Slijedom navedenog, utvrđeno je da su parnične stranke sklopile neformalni ugovor o zajmu u smislu članka 499. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje ZOO, važećeg u vrijeme zaključenja ugovora o zajmu), a kojim je propisano da se ugovorom o zajmu zajmodavac obvezuje predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.
11. Iz Izjave od 18. studenoga 2020. je utvrđeno da je tužitelj izvršio svoju obvezu predaje ugovorenog iznosa pozajmice, a tuženik, na kojem o tome teret dokaza u smislu članka 219. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08.- Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP-a), nije dokazao da je izvršio svoju obvezu povrata učinjene pozajmice u ugovorenom roku, niti kasnije. Stoga je tužitelj ovlašten zahtijevati ispunjenje te obveze, a na temelju članka 9. ZOO- a.
12. Iz citirane izjave proizlazi i to da je tuženik tu novčanu obvezu bio dužan ispuniti do 15. ožujka 2021., pa tužitelju na dugovani iznos pripadaju i zatezne kamate prvi idući dan od dana dospijeća pozivom na članak 29. stavak 1. ZOO-a, kako je to tužitelj i zatražio. Stopa zateznih kamata određena je člankom 29. stavak 2. ZOO-a.
13. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP- a. Tuženik, koji je u cijelosti izgubio ovaj spor, dužan je tužitelju naknaditi parnične troškove prema vrijednosti predmeta spora od 1.500,00 eura i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23. dalje: Tarifa). Tužiteljicu je priznat trošak zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika i to za zastupanje na ročištima održanim 13. veljače 2023. i 13. veljače 2025. 200,00 eura po radnji (Tbr. 9. t. 1. Tarife) uvećano za PDV, sveukupno 500,00 eura. Tužitelju pripada i naknada troškova na ime predujma za dostavu pismena tuženiku po sudskom dostavljaču zamolbenog suda u iznosu od 55,46 eura (prema uplatnicama s lista 31 i 81 spisa) te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eura te sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 eura, sveukupno 635,09 eura. Tužitelju ne pripada naknada daljnjeg troška sudske pristojbe na presudu jer se prema članku 7. stavak 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., dalje ZSP-a) za odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke (članka 7. st. 3. ZSP-a). Stoga se tužitelju zastupanom po odvjetniku, koji je dužan koristiti elektroničku komunikaciju sa sudom, kao trošak potreban za vođenje parnice priznaje trošak predmetnih pristojbi u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom, a ako stranka propusti podmiri pristojbu u skladu s člankom 7. stavak 1. i 3. ZSP-a i tako nastane pristojbena obveza u višem iznosu, to je trošak koji je po načelu krivnje dužna sama snositi.
14. Stoga je odlučeno kao u izreci.
U Opatiji 25. veljače 2025.
Sutkinja:
Ana Župić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi sukladno odredbi članku 106.a stavak 5. ZPP- a. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
DNA:
1. Tužitelju po punomoćniku
2. Tuženiku
