Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: P-133/2020-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Mariji Mesić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika ŠN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Sandri Pleskina, odvjetnici u Karlovcu, protiv tuženika - protutužitelja JN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po ZOU Josip Janković i Mate Burazin iz Karlovca, radi utvrđenja prava vlasništva, te predaje u posjed, nakon održana glavne i javne rasprave dovršene 16. siječnja 2025., u nazočnosti stranka i punomoćnika stranka, po objavi 25. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.

Utvrđuje se da je tužitelj ŠN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik kčbr. [katastarska čestica] u naravi sjenokoša Preor u Preoru površine 458 čhv i kčbr. [katastarska čestica] u naravi oranica Preor u Preoru površine 40 čhv, upisane u zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što je tuženik JN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan priznati te trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužitelja na predmetnim nekretninam u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Karlovcu, te drugim javnim knjigama i očevidnicima, kao i tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.263,55 EUR sa zz kamatama tekućim od 25. veljače 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tužitelju protutuženiku ŠN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku –protutužitelju JN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],preda u psojed slobodno od osoba i stvari nekretnine iz zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasnik nekretnina i to: kčbr. [katastarska čestica] sjenokoša Preor u Preoru površine 458 čhv i kčbr. [katastarska čestica] oranica Preor u Preoru površine 40 čhv, a ujedno se tužitelju-protutuženiku nalaže da tuženiku-protutužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka uz zz kamatu po stopi od 6,11%, a u slučaju promjene stope zz kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječen kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekuću od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve to u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je tuženik upisan kao vlasnik kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica], da je tuženiku te čestice prodala ranije upisana vlasnica AN (ranije 1. tužena u ovom predmetu).

Navodi da se AN uknjižila kao vlasnica ove dvije čestice, te još kčbr. [katastarska čestica] temeljem rješenja o nasljeđivanju iako ni ona ni njeni pravni prednici nisu bili nikada u posjedu nekretnina, niti su tužitelju i njegovoj prednici osporavali posjed

Navodi nadalje tužitelj da je on u posjedu predmetnih nekretnina tj. da je njegov pravni prednik tj. majka DN rođ. ČN bila u samostalnom, poštenom, zakonitom i istinitom posjedu čestica preko 50 godina, a računajući i posjed njenih prednika i desetljećima duže, a od 1955. je i službeno evidentirana kao posjednik u katastarskom operatu, da je posjedovala nekretnine na način da je vršila poljoprivredne radove i održavala ih, vršila sječu šume.

Navodi da je na kčbr. [katastarska čestica] je sagrađena stara kuća, da je na kčbr. [katastarska čestica] tužitelj između 1978. i 1979. sagradio kuću u kojoj i danas živi, a koja je u postupku legalizacije, te je tužitelj zajedno s svojom majkom bio u posjedu do njene smrti 1988., a nakon toga samostalno.

Navodi, da je 2020. godine tuženik tužitelja usmeno obavijestio da je kupio "njegove" čestice od AN, da se naime tuženik temeljem ugovora o kupoprodaji sa AN uknjižio kao vlasnik dvije čestice tj. kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica], iako je znao da te čestice nisu vlasništvo AN već su u posjedu tužitelja, a što je tuženik znao jer je vlasnik drugih nekretnina koje se nalaze bilizu predmetnih čestica i tu dolazi već 10 godina i zna da predmetne čestice tužitelj obrađuje, pa je stoga tuženik nepošten stjecatelj.

Navodi tužitelj nadalje, a obzirom je u nesmetanom i kvalificiranom posjedu preko 50 godina , da je dosjelošću stekao vlasništvu predmetnih nekretnina pa predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi da je tužitelj vlasnik predmetnih čestica.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužitelj nije vlasnik ni pošteni posjednik kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] upisane u zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], već je vlasnik tuženik koji je vlasništvo stekao temeljem ugovora o kupoprodaji zaključenog sa (ranije 1. tuženom) AN **.**.2019., te je vlasništvo stekao potpunim povjerenjem u zemljišne knjige kao pošteni stjecatelj.

Navodi da stanje u katastarskim podacima jasno ukazuje da je AN bila legitimirana zaključiti s tuženikom kupoprodajni ugovor jer je bila uknjižena i kao knjižna i kao izvanknjižna vlasnica.Navodi da se tužitelj poziva na povijest promjena po katastarskim česticama ali sipušta iz vida da tuženik nije imao uvid u te podatke te se oni ne nalaza u javno dostupnim podacima katastarskih evidenicja već se mogu pribaviti po posebnom zahtjevu. Pošteni stjecatelj nekretnina na osnovu naplatnog pravnog posla nije dužan istraživati povijest nekretnine da bi na istoj stekao vlasništvo, već je dovoljno da je prodavateljica bila u obje evidencije upisna kao vlasnica.

Navodi da je nejasno i nelogično zašto tužitelj ili njegova pravna prednica pok. DN, ukoliko su smatrali da se radi o njihovim nekretninama, nisu pokrenuli postupak protiv AN unatoč tome što su znali da je ona po osnovi rješenja o nasljeđivanju stekla pravo vlasništva kao i pravo posjeda. Ovo tim više jer se podaci u katastarskom operatu nakon promjene vlasništva u gruntovnici, automatski ažuriraju, i o takvoj promjeni se obavještava posebnim rješenjem katastra i osoba koja je do tada bila upisana u katastarskoj evidenciji.

Poriče postojanje kontinuiteta i poštenja posjeda na strani tužitelja jer je iz javno dostupnih snimaka Google maps sustava jasno vidljivo da se predmetne nekretnine nisu obrađivale godinama, pa je očito da tužitelj i njegova prednica nisu bili posjednici istih. Navodi da je tužitelj u posjed predmetnih nekretnina stupio uz prethodno dopuštenje (ranije 1. tužene) AN te je time njegov posjed izmoljen i ne može biti osnova za stjecanje vlasništva, i takav posjed je nepošten, neistinit i ne može se raditi o kvalificiranom posjedu za stjecanje prava vlasništva.

Nadalje obzirom je tužitelj nalazi u posjedu predmetnih kčbr. [katastarska čestica], bez pravne osnove i bez poštenja i odobrenja tuženika, to tuženi podnosi i protutužbu za predaju u posjed tj. da se tužitelju –protutuženiku naloži da tuženiku-protutužitelju preda u posjed slobodno od osoba i stvari nekretnine kčbr. [katastarska čestica] iz zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

3. U odgovoru na protutužbu tužitelj protutuženik se protivi protutužbi te navodi da je tuženik-protutužitelj znao da su predmetne nekretnine kčbr [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica], izvanknjižno vlasništvo tužitelja, te da AN nije vlasnica predmetnih nekretnina, te je znao da se tužitelj nalazi u poštenom posjedu tih nekretnina, da je naime tuženik – protutužitelj vlasnik nekretnine koja se nalazi u susjedstvu predmetnih nekretnina te tamo dolazi već 10 godina i zna da predmetne nekretnine obrađuje tužitelj, pa je tuženik nepošteten stjecatelj. Tuženik-protutužitelj govori o načelu povjerenja u zemljišne knjige, no ne može se stjecatelj pozivati na načelo povjerenja u zemljišne knjige ako nije pošten. Naime, stjecatelj je nepošten ako je znao za neslaganje zemljišno-knjižnog stanja i izvanknjižnog stanja ili kad mu je ono ostalo nepoznato zbog nepažnje. On je nepošten ako je kod stjecanja propustio redovitu i uobičajenu pažnju koja se očekuje kod takvog postupanja. Obzirom da je tuženik – protutužitelj znao da tužitelj-protutuženik obrađuje predmetne nekretnine i viđao ga je kako ih obrađuje, sasvim je jasno da nije postupao u dobroj vjeri.

4. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu, proveden je dokaz saslušanjem svjedoka ĐN, LN, ŽN, ON, HN, ČN, EN, TN, AN, te dokaz saslušanjem stranka tj. tužitelja i tuženika, održan je očevid na licu mejsta uz sudjelovanje vještaka mjernika iz Cadcom d.o.o., te izvršen uvid u skicu očevida mjererničkog vještaka na str. 128 spis.

4.1. Ocjenjujući izvedene dokaze sud je donio presudu kao u izreci.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je dosjelošću stekao pravo vlasništva kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], te tvrdi da je u dugotrajnom posjedu predmetnih čestica i da je još i njegova majka DN rođ. EN bila u samostalnom, poštenom, zakonitom i istinitom posjedu preko 50 godina i da je majka od 1955. i službenim evidencijama katastra evidentirana kao posjednik, da da je čestice posjedovala na način da je vršila poljoprivredne radove i održavala ih, vršila sječu šume, a poslije njene smrti tužitelja je nastavio s posjedom.

6. Ističe se da su predmet tužbe (osim kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) bile i ostale kčbr. upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na kojima je upisana zk. vlasnica bila AN, ranije 1. tužena u ovom predmetu, koja je u odnosu na te ostale kčbr. priznala tužbeni zahtjev tužitelju, te je donijeta djelomična pravomoćna presuda na temelju priznanja, a nakon čega su kao predmet spora ostale kčbr. [katastarska čestica] koje su upisane na tuženika CN jer je te dvije čestice Ivona Bosiljevac 2019. prodala tom tuženiku .

7. Iz sadržaja spisa proizlazi i nije sporno:

-da su sad sporne kčbr. [katastarska čestica] bile upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (kao i ostale kčbr. u odnosu na koje je ranija 1. tužena AN priznala tužbeni zahtjev) na RN u ½ dijela (prabaka AN) i na GN u ½ dijela (oca AN), a AN je kao vlasnica upisana 2007. godine i to na temelju rješenja o nasljeđivanju broj O-846/97 od 21. 9. 2007. iza ostavitelja GN te na temelju rješenja o nasljeđivanju broj O- 935/82 od 21. rujna 2007. iza ostaviteljice RN – (povijesni zk. izvadak na str. 8 i 9 spisa),

-da su predmetne kčbr. [katastarska čestica] od 2019. upisane kao vlasništvo ovdje tuženika CN u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (zk. izvadak na str. 7 spisa) i to temeljem Ugovora o kupoprodaji kojeg je ovaj tuženik zaključio s tada upisanom vlasnicom AN dana **.**.2019. – Ugovor o kupoprodaji na str. 102 spisa,

-da su predmetne kčbr. [katastarska čestica], kao i ostale kčbr. u odnosu na koje je AN priznala tužbeni zahtjev tužitelja, u evidenciji katastra bile evidentirane kao posjed majke tužitelja ĆN iz [adresa], i to od 1955. godine, temeljem diobne osnove i iskazom promjena 3/1955. god., a od 2007. godine su sve čestice evidentirane na AN i to temeljem rješenja o nasljeđivanju broj O- 935/82 i O-846/97 – a proizlazi iz povijesti promjena Ureda za katastar Karlovac, Odjel [adresa] na str. 5 spisa.

8. U postupku je održan očevid na licu mjesta uz sudjelovanje mjerničkog vještaka iz CADCO d.o.o. [adresa] koji je sačinio i skicu očevida (skica od 5. 6. 2024. na str. 128 spisa) te je utvrđeno i proizlazi:

-da predmetne kčbr. [katastarska čestica] čine jednu cjelinu,

-da su obje čestice ograđene žičanom ogradom na drvenim stupovima koja ide po međi te je nesporno da je tu ogradu postavio tužitelj pred nekih 10 godina,

-da je kčbr. [katastarska čestica] izorana (u obliku kvadrata), kod čega je nesporno da ju je izorao tužitelj,

-da se na kčbr. [katastarska čestica] nalazi više voćaka, brajda, te vrt koji je ograđen drveno ogradom (u obliku kruga), time da je nesporno da je vrt ogradio tužitelj i da on obrađuje vrt, također je nesporno da su voćke tužiteljeve, ali je sporno kada su posađene obzirom tužitelj tvrdi da je dvije voćke pred 40 godina posadio njegov otac, a ostale voćke tužitelj i to od (Domovinskog) rata pa dalje, dok tuženik tvrdi da je voćke posadio tužitelj ali 2017. godine kada je krčio predmetne čestice,

-da predmetne kčbr. odnosno kčbr. [katastarska čestica] međaši sa parcelom tuženika kčbr. [katastarska čestica] na kojoj se nalazi kuća tuženika,

-da iz ortofoto karta iz 2011. godine (na koje se poziva tuženik kao dokaz da tužitelj nije obrađivao predmetne kčbr.) proizlazi da su predmetne sporne parcele tada bile zapuštene.

9. U smislu OGZ-a i to pravnih pravila 1468. OGZ-a i stajališta sudske prakse tj. Načelnog mišljenja proširene opće sjednica Saveznog vrhovnog suda 4. travnja 1960. na kojoj je usvojeno načelno mišljenje, da je za stjecanje prava vlasništva po osnovi dosjelosti nepokretnih stvari dovoljno vrijeme od dvadeset godina, i to bez obzira na to da li je posjed zakonit ili ne, pod pretpostavkom da je pošten, a poštenje se predmnijeva, a isti rok za izvanredno dosjedanje je bio propisan i Zakonom o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN br. 53/91, 10/91, 9/92, 77/92 - dalje: ZOVO, koji je stupio na snagu 1. rujna 1980.) kojim je u čl. 28. st. 4. za stjecanje vlasništva dosjelošću bio propisan rok od 20 godina (koji rok je inače propisani i čl. 159. st.3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima NN 91/96).

10. Sporno je :

-da li je tužitelj stekao pravo vlasništva dosjelošću na predmetnim česticama po svojim prednicima tj. majci Š koja je umrla 1988. ( i baki Jumrla 1975.),

-da li je tuženik u vrijeme kupnje predmetnih čestica bio u dobroj vjeri i da li slijedom toga u odnosu na njega djeluje načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige.

11. Nema spora da je 2011. godine prema ortofoto snimkama predmetnih parcela bilo zapušteno i nije bilo obrađivano, a čestice je tužielj počeo obrađivati i krčiti 2016./2017.

11.1. Tužitelj to obrazlaže obiteljskim razlozima tj. da je 2000. , jer se rastao od prve supruge s kojom ima zajedničkog sina HN, otišao iz [adresa] na stan u [adresa], sa sinom nije bio u kontaktu, 2011. je imao infarkt, i zato je zemlja bila zapuštena, onda se prva supruga razboljela i umrla, a tužitelj se nakon toga vratio sa drugom suprugom u kuću u [adresa].

12. Iz iskaza tužitelja proizlazi:

-da predmetnu zemlju sa svojim prednicima uživa od 1956. godine, da je tada bila podjela između njegovog djeda A, koji je bio u Francuskoj i on se dijelio sa svojim bratom koji je bio u [adresa], ne zna kako se brat zvao, i u toj podjeli je ova zemlja pripala tužiteljevoj majci Š, tužiteljev djed je bio u Francuskoj, a baka J je doma, baka je umrla 1975., a tužiteljeva majka je poginula 1988. i tužitelj je nastavio dalje uživati, a u blizini predmetnih čestica je i njegova kuća,

- AN ne poznaje,

-žičanu ogradu, kojom su čestice ograđene, je postavio pred nekih deset godina, vrt je isto ogradio zbog životinja, i taj vrt tako ograđuje svaku godinu, kada vrt treba obraditi onda tu drvenu ogradu makne, a onda kad vrt obradi opet stavi ogradu, ono što je izorano, on je izorao, sve ograđeno žičanom ogradom on obrađuje i uživa, dvije voćke u ograđenom dijelu je pred 40 godina posadio njegov otac, a ostale voćke tužitelj i to od (Domovinskog) rata pa dalje,

- svake godine na isti način uživa čestice tako da obrađuje, sadi, okolo kosi, sadio je voćke, i nikad mu nitko nije branio korištenje parcela,

-u odnosu na žičanu ogradu kojom je ogradio parcele da je tuženik izveo mjernika koji je pokazao međe pa je tu ogradu tužitelj malo pomaknuo točno na među, time da je premicao samo dio ograde do tužiteljeve nekretnine, i tako su uredili među između svojih parcela, misli da tuženik u to vrijeme još nije kupio sporne čestice.

13. Tuženik kojim ima međašnu čestici kčbr. [katastarska čestica] na kojoj je njegova kuća, je tu svoju nekretninu kupio 2005., te iz iskaza tuženika proizlazi:

- da je tužitelj počeo krčiti predmetne sporne čestice 2016.,

-da je u selu čio da to nije tužiteljeva zemlja već od AN, da je čuo da je tužiteljev sin (HN) razgovarao s AN jer mu je htjela prepisati svu zemlju koju je nasljedila za 2.500,00 EUR, ali da tužiteljev sin nije htio pristati već se cjenkao za 500,0 eura, pa AN iz principa nije htjela pristati,

-kada je tuženik sve to čuo zvao je AN, i rekao da bi on kupio sporne čestice jer mu trebaju za vrt i namjerava u mirovini tu živjeti, i pogodili su se za 2.500,00 EURA, da je o kupnji izvijestio tužitelja,

-da je točno da je pitao tužitelja bi li mu tužitelj prodao predmetne čestice ali u kontekstu da on nije bio upisani vlasnik ali je tvrdio da je posjednik i da će to biti riješeno, a sve je to bilo u kontekstu razgovora tužiteljevog sina sa AN te je tuženik mislio da će oni to kupiti, pa je onda pitao tužitelja bi li tužitelj njemu to prodao,

-nije ušao u posjed čestica nakon kupnje,

-nije čuo da bi se u selu pričalo da su tužiteljevi roditelji to uživali, i to je čuo kada su saslušavani svjedoci u ovom postupku,

- SN mu nije rekla da bi ona ili netko od njenih bili posjednici zemlje, već je rekla da je razgovarala sa HN oko prodaje te zemlje i sve druge zemlje što je nasljedila i da se to nije izrealiziralo.

14. U postupku je saslušana i prodavateljica AN koja je iskazala da je ona bila mala kad je njen otac naslijedio zemlju od svog djeda i da je otac to obilazio i govorio da tamo ima zemlju, ali ona ne zna da li je što radio na toj zemlji, da je predmetne parcele prodala tuženiku jer je tada bila vlasnik tih parcela, daje prije prodaje tuženiku odvjetnica svjedokinje u svezi predmetnih parcela razgovarala sa sinom tužitelja HN kojeg svjedokinja ne poznaje, ne sjeća se kako se došlo u kontakt sa HN i tko je koga prvi kontaktirao, a da je tužbeni zahtjev u odnosu na druge čestice priznala jer nema financijske mogućnosti za vođenje sporova.

15. Svjedokinja ŽN, sestra tužitelja, je iskazala da su predmetne parcele oduvijek njihove, da je ona otišla od tuda 1974. kada se udala, da su živjeli u staroj kući a tužitelj je poslije napravio novu kuću u kojoj živi koja je nekih 200 m udaljena do predmetnih parcela, da su predmetne parcele obrađivali njeni roditelji (roditelji tužitelja) da su imali vrt, da je otac sadio voćke, otac je umro 1990. godine, da se inače njihov djed D dijelio sa bratom Č i onda je u diobi to pripalo baki, a porez na zemlju se vodio na majku DN.

15.1. Svjedok ON, suprug svjedokinje ŽN i šogor tužitelja je iskazao da su predmetne parcele koje su ograđene uživali prednici tužitelja baka Đ, majka DN, a poslije njene smrti da uživa tužitelj.

15.2. Svjedok HN, sin tužitelja je iskazao da živi sa ocem, da predmetne čestice uživa otac, da svjedok obrezuje voćke i pomaže ocu na zemlji, da je na toj zemlji radio i kad je bio mali i pomagao pok. majci i pok. djedu, a se nije oralo za vrijeme Domovinskog rata jer je otac bio u vojsci, ali da je tu bila djetelina za stoku.

16. Svjedoci ŽN i ON, te MN, koji su potvrdili da su prednici tužitelja, tj. roditelji tužitelja, i baka uživali predmetne parcele, su u srodstvu s tužiteljem.

17. Ostali svjedoci koji su saslušani u postupku nisu u srodstvu sa strankama, te je sud cijeneći i analizirajući njihove iskaze utvrdio da su prednici tužitelja zaista bili u posjedu predmetnih parcela.

18. Nema spora da je tužiteljeva majka od 1955. u evidenciji katastra bila upisana kao posjednica predmetnih parcela (sve do 2007. kada je upisana AN temeljem rješenja o nasljeđivanju) i to temeljem diobne osnove a što u osnovi potvrđuje iskaz tužitelja da su se tih godina prošlog stoljeća dijelili njegov djed D sa drugim bratom (iz [adresa], Č) i u toj podjeli su ove parcele pripale djedu D odnosno tužiteljevoj majci Š.

19. Također su svjedoci ĐN, koji ima 75 godina i živi u [adresa], te svjedok LN koji ima 64 godine i dolazi u [adresa], potvrdili da je tužiteljeva majka dok je bila živa uživala i obrađivala predmetne parcele.

19.1. Tako je ĐN iskazao da od kada pamti su parcele uživali tužiteljeva majka i baka koja se prezivala ĆN, a kasnije HN kad se udala, da su uživali na način da su tu imali vrt koji se svake godine orao, da su čistili, kosili, sadili voćke, time da ne zna koliko su voćke stare, ali da je stablo jabuke staro sigurno 20 godina.

19.2. Svjedok LN, koji inače živi u [adresa] , ali ima u [adresa] zemlju i često dolazi od kad je u mirovini, je iskazao da predmetnu česticu godinama uživa tužitelj, a da su uživali njegovi prednici roditelji, L i DN, da je roditelje vidio da rade na toj zemlji, jer svjedok u blizini ima svoju zemlju, da su tužiteljevi roditelji kosili, orali, da nije čuo ni primijetio da bi im netko branio uživanje.

20. Također se iz iskaza svjedoka koje je predložio tuženik, a radi se o svjedocima ČN, EN, TN, može zaključiti da su prednici tužitelja uživali predmetne parcele.

21. Naime, istina da ovi svjedoci, uglavnom detaljnije iskazuju u pravcu da je tužitelj tek pred nekih desetak godina (2015., 2016.) počeo obrađivati predmetne parcele, a da su do tada bile zapuštene, te iskazuju više u korist tuženika, međutim iz njihovih iskaza proizlazi i zaključuje se da su parcele prije uživali prednici tužitelja odnosno njegova majka.

21.1. Tako je svjedok ČN iskazao da je poznavao tužiteljeve roditelje, da se sjeća i njegove bake i da su tužiteljevi roditelji nešto radili na parcelama, svjedok EN je iskazao da je na predmetnim česticama, ali davno prije nešto radila tužiteljeva baka koja je umrla 1972. ili 1973., i tužiteljeva majka, koja je poginula 1988., ali da nisu radili cijelu česticu, time da su nešto kosili, i da su oni imali zemlju koju su radili dalje od ove predmetne nekih 400 m, da je majka tužitelja umrla 1988. i nakon toga da nije nitko uživao i sve je zaraslo i da su voćke sada sađene i da je stablo jabuke samoniklo, da je AN svu zemlju prodavala za 2.500,00 EUR i da je tužitelj to mogao kupiti, svjedok TN je iskazao da prije (Domovinskog) rata nitko nije parcele obrađivao, jer su tužiteljevi roditelji umrli, a dok su roditelji bili živi da su radili na toj zemlji i da je majka tužitelja imala vrt, da se sjeća da je za potrebe vodovoda negdje 1980. godine po sredini trebao ići vodovod i da je tužiteljeva majka imala zelje i da je rekla neka kopaju po sredini.

21.2. Jedino svjedokinja FN koja je u svađi sa tužiteljem, a posvađali su se zbog neke zemlje koju tužitelj uživa, a glasi na svjedokinju, nije potvrdila da su predmetne parcele prije obrađivali tužiteljevi roditelji, već je iskazala da je tužitelj parcele počeo obrađivati 2015. ili 2016., a da ne zna jesu li njegovi roditelji obrađivali.

22. Nitko od svjedoka nije potvrdio da bi AN ili njeni prednici bili u posjedu predmetnih parcela i nju i njene prednike ne poznaju.

23. Cijeneći dakle iskaze svjedoka pod 19.1., 19.2., 20., obrazloženja, zatim cijeneći da je majka tužitelja bila u Katastru od 1955. evidentirana kao posjednik (temeljem diobne osnove) ovaj sud nalazi da je tužitelj dosjelošću stekao pravo vlasništva po svojoj prednici majci, koja je vlasništvo stekla posjedovanjem i uživanjem predmetnih parcela kroz vrijeme potrebno za dosjelost, tj. preko 20 godina tj. od 1955. pa nadalje do smrti a umrla je 1988.

24. Na stjecanje vlasništva dosjelošću ne utječe činjenica što tužitelj jedan period od 2000. godine pa nadalje do negdje do 2016., 2016., 2017., nije obrađivao predmetne parcele i što su iste bile u tom periodu zapuštene, jer jednom stečeno vlasništvo ne može se izgubiti zbog neposjedovanja, a pogotovo ne kada netko drugi nije u tom periodu vršio posjed.

25. Istina da kod kupoprodaje nekretnina važi načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige i da se nedostatak dobre vjere ne može predbaciti ako kupac nije istraživalo izvanknjižno stanje, u konkretnom slučaju, kad se radi o tuženiku, povijesno izvanknjižno stanje.

25.1. Međutim nedvojbeno je da je tuženik u vrijeme kupnje spornih parcela od AN znao da parcele uživa tužitelj, da su iste bile ograđene po tužitelju, da su jednom prilikom tužitelj i tuženik i zajedno uređivali među između predmetnih parcela i tuženikove parcele, te je tuženik znao da tužitelj nije upisani zk vlasnik, ali je isto tako znao da je tužitelj posjednik jer iz iskaza samog tuženika proizlazi da mu je tužitelj tvrdio da je posjednik, osim toga tuženik je od tužitelja tražio da mu proda predmetne parcele, pa sve ovo ukazuje da je tuženik, kada je kupovao parcele od AN i zatražio upis, imao razloga posumnjati da bi iste bile stvarno vlasništvo AN odnosno posumnjati da su parcele vlasništvo i da pripadaju AN, pa po stajalištu ovoga suda tuženik nije bio stjecatelj u dobroj vjeri, a u smislu odredbe čl. 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 96/96 i dr.).

26. Slijedom svega navedenog valjalo je udovoljiti tužbenom zahtjevu tužitelja.

27. S druge strane, imajući u vidu naprijed navedeno, valjalo je odbiti protužbeni zahtjev tuženika za predaju u posjed jer tuženik, kao što je rečeno, nije bio u dobroj vjeri u trenutku sklapanja kupoprodaje ni u trenutku upisa, pa nije stekao vlasništvo nekretnina koje su predmet spora.

28. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.1. ZPP-a, te tužitelju koji je uspio u postupku trošak pripada u cijelosti.

28.1. Trošak tužitelja sastoji se od zastupanja po punomoćniku odvjetniku, a koji pripada sukladno vrijednosti predmeta spora i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika NN 138/23, troška predujma i troška sudskih pristojbi na tužbu i presudu.

28.2. Tužitelju pripada trošak kako slijedi:

-trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR

-trošak sastava podneska od 4. 8. 2020. (očitovanje na protutužbu) u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.8.t.1.)

-zastupanje na ročištu 27. 2. 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. )

-zastupanje na očevidu 12. 4. 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.9.t.1.)

-izbivanje iz pisarnice za vrijeme očevida u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 39.)

-zastupanje na ročištu 20. 11. 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.9.t.1.)

-zastupanje na ročištu 16. 1. 2025. u iznosu od 200,00 EUR

-pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR

što je sveukupno 1.400,00 EUR što uvećano za iznos od 350,00 EUR na ime PDV-a čini 1.750,00 EUR, čemu treba pridodati putni trošak za odlazak na očevid u iznosu od 39,96 EUR (Tbr. 49), zatim trošak plaćenog predujma za sudsku komisiju i vještaka u iznosu od 224,74 EUR, zatim trošak sudske pristojbe na tužbu u iz nosu od 82, 95 EUR (koliko je tužitelj tražio), zatim trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 165, 90 EUR, što je sveukupno 2.263,55 EUR.

28.3. Tužitelju nije priznat traženi trošak sudske pristojbe za privremenu mjeru, jer tužitelj s zahtjevom za izdavanje privremene mjere u odnosu na tuženika nije uspio. U [adresa] 25. veljače 2025.

Sudac

Marija Mesić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335. st. 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz st. 9. čl. 335. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e- oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. Sandra Pleskina, odvjetnica u Karlovcu

2. ZOU Josip Janković i Mate Burazin iz Karlovca