Poslovni broj: Us I-727/2024-16

Republika Hrvatska

Upravni sud u splitu

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Anđeli Becka, te Tamari Taraš, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja Grad Hvar, Ulica Milana Kukurina 2, Hvar, OIB: 01250166084, kojeg zastupa opunomoćenik Mirko Butorović, odvjetnik u Hvaru, Vicka Butorovića 39, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske (ranije: Ministarstvo pravosuđa i uprave Republike Hrvatske), Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba pod 1. ŽČ iz [adresa] (otok Brač), Dol 31, OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 2. RČ iz [adresa] (otok Brač), Put Šantića vode 1, OIB: [osobni identifikacijski broj], zainteresirane osobe zastupane po opunomoćeniku KČ, odvjetniku u [adresa], radi određivanja naknade za deposedirano zemljište, nakon javne rasprave zaključene 28. siječnja 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i opunomoćenika zainteresiranih osoba, te bez prisutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 25. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-944-01/23-01/03, URBROJ: 514-04-02-01-01/08- 24-02 od 18. siječnja 2024. i rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-UP/I-944-07/19-01/00010, URBROJ: 2181/1-13/568-23-40 od 9. veljače 2023.

II. Nalaže se tužitelju da zainteresiranim osobama naknadi troškove ovog spora u ukupnom iznosu od 2.500,00 (slovima: dvije tisuće petsto) eura u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima, dok se za više zatraženi trošak zahtjev zainteresiranih osoba odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-944-01/23-01/03, URBROJ: 514- 04-02-01-01/08-24-02 od 18. siječnja 2024. odbijena je žalba Grada Hvara, ovdje tužitelja, izjavljena protiv rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-944-07/19-01/00010, URBROJ: 2181/1- 13/568-23-40 od 9. veljače 2023.

2. Prvostupanjskim rješenjem pod točkom I. izreke ŽČ i RČ, ovdje zainteresiranim osobama, određena je naknada za desposedirano neizgrađeno građevinsko zemljište, za nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 2544 m2, stvarno oduzete u površini od 2628 m2, te čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 1696 m2, stvarno oduzete u površini od 1576 m2, sve K. O. [katastarska općina], u ukupnom iznosu od 1.943.061,92 eura, na koji iznos teče zakonska zatezna kamata od dna donošenja tog rješenja. Pod točkom II. obvezan je Grad Hvar, ovdje tužitelj, isplatiti novčani iznos od 1.943.061,93 eura ili 14.640.000,00 kuna zainteresiranim osobama u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti tog rješenja, s tim da ukoliko Grad Hvar u navedenom roku ne isplati iznos naknade iz točke I. tog rješenja, na iznos teku zatezne kamate počevši od 9. veljače 2023. pa do isplate. Pod točkom III. je utvrđeno kako je naknada utvrđena u novčanom iznosu od 462,15 eura odnosno 3.482,09 kuna za 1 m2, što ukupno iznosi 1.943.061,92 eura. Pod točkom IV. je riješeno kao to rješenje ima snagu ovršne isprave, a pod točkom V. kako će se o troškovima postupka odlučiti zasebnim aktom.

3. Pravodobno podnesenom tužbom koja je kod ovog suda pod gornjim poslovnim brojem zaprimljena 15. ožujka 2024. tužitelj pobija osporeno rješenje u cijelosti u bitnom navodeći kako se u konkretnom slučaju imaju primijeniti odredbe Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02, dalje Zakon o naknadi), budući da je zahtjev za isplatu naknade podnesen tek 23. svibnja 2014., na koju okolnost kako je uz žalbu protiv prvostupanjskog rješenja dostavio recentnu praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, međutim, unatoč navedenom tuženik da se priklonio selektivnoj sudskoj praksi u primjeni odredbe članka 46. Zakona o izvlaštenju ("Narodne novine", broj 9/94, 35/94, 112/00, 114/01, 79/06, 45/11, 34/12 i 74/14). Mišljenja je kako je u konkretnom slučaju zahtjev trebalo odbaciti budući da je podnesen nakon stupanja na snagu Zakona o naknadi, odnosno, jer nije podnesen u roku iz članka 47. Zakona o izvlaštenju te jer podnositelji zahtjeva za isplatu nisu aktivno legitimirani, budući da je pravomoćnom sudskom odlukom utvrđeno kako je treća osoba bila stvarni vlasnik deposediranih nekretnina. Poziva se na stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama tog suda pod poslovnim brojem Uzpz-5/2014 od 24. rujna 2019., Rev-2214/2015 od 2. prosinca 2015., Uzz-5/1999 od 8. svibnja 2002., U zpz-11/2016 od 22. siječnja 2020. i Rev-2634/2012 od 6. prosinca 2017., prema kojem kada je postupak za određivanje naknade pokrenut nakon stupanja na snagu Zakona o naknadi tj. nakon 1. siječnja 1997., naknada za oduzeto građevinsko zemljište određuje se u postupku i na način propisan odredbama Zakona o naknadi. Također, tužitelj se poziva i na odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Usž-1988/2016 od 4. siječnja 2017. i Usž-3623/2016 od 12. travnja 2017., u kojima da je zauzeto stajalište kako nema zapreke da nakon stupanja na snagu Zakona o naknadi prijašnji vlasnik, bez obzira na ranije primljenu naknadu, temeljem odredbe članka 57. tog Zakona i pod pretpostavkama koje propisuje taj zakon ostvari pravo na naknadu pod uvjetom da je takav zahtjev podnesen do 30. lipnja 1997., kao i na odluku navedenog suda pod poslovnim brojem Usž-4329/19 od 1. listopada 2020., koja prihvaća stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kako se u slučaju kada je zahtjev podnesen nakon stupanja na snagu Zakonu o naknadi, naknade određuje isključivo po postupku i na način određen Zakonom o naknadi. Stoga, argumentom a contrario, budući da predmetne nekretnine nisu oduzete temeljem Zakona o eksproprijaciji iz 1978., mišljenja je da se na postupak primjenjuju odredbe Zakona o naknadi, a koje stajalište kako je zauzeto u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev-976/2009 od 3. veljače 2010. Nadalje, tužitelj ističe kako se u upravnom postupku trebala primijeniti odredba članka 47. Zakona o izvlaštenju, kojojm je propisan prekluzivni rok od godine dana za podnošenje zahtjeva, slijedom čega je zahtjev za isplatu podnesen 2014. trebalo odbaciti kao nedopušten, dok je eventualni obveznik isplate korisnik eksproprijacije odnosno danas trgovačko društvo Sunčani Hvar d.d. U pogledu nedostatka aktivne legitimacije poziva se na presudu zbog ogluhe Općinskog suda u Starom Gradu pod poslovnim brojem P- 87/2004 od 16. travnja 2004. koja je donesena u predmetu između treće osobe, HČ, kao tužitelja te BČ, MČ i OČ, pravnih prednika ovlaštenika isplate naknade, kao tuženika, kojom se utvrđuje kako su k. č. br. [katastarska čestica], površine 2544 m2 i 101/5, površine 1694 m2, K. O. [katastarska općina], kao i sve nekretnine koje su kasnijim cijepanjem od njih nastale, u vrijeme „deposesije“ od strane bivše Općine Hvar bile vanknjižno vlasništvo sada pok. UČ, oca i prednika HČ (tužitelja u tom parničnom postupku), kojem sukladno utvrđenom, pripadaju i sva prava iz naslova naknade za predmetne nekretnina prema trećima, što su tuženici kao slijednici pok.ŽČ dužni trpjeti. Stoga, kako je jasno kako sada pok. ŽČ, koji se navodi u rješenju iz 1972., tada nije bio vlasnik, odnosno nositelj prava korištenja deposesiranih nekretnina, već je to bila treća osoba, čiji je zahtjev pravomoćno odbijen, pri čemu se poziva i na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev-750/2022, u kojoj kako je taj sud zauzeo stajalište kako je isplatu naknade potrebno odrediti u skladu s pravomoćnom presudom o utvrđenju stvarnog prava vlasništva nekretnina u vrijeme deposesije, a ne prema zemljišnoknjižnom stanju, iako je ta presuda donijeta kasnije. Međutim, navedenu činjenicu da upravna tijela uopće nisu razmatrala, odnosno smatrala su istu nevažnom, te je predmetnim postupanjem nezakonito omogućen novi postupak tj. nakon što je „stvarni vlasnik“ HČ pravomoćno odbijen sa zahtjevom kakav je postavljen u ovom slučaju. Tužitelj dalje ističe kako je tijekom upravnog postupka zanemaren cijeli niz nesporno utvrđenih činjenica, pa tako ističe kako je tek ukidnom odlukom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Usž-941/2018 od 24. listopada 2018. zauzet stav kako Kupoprodajni ugovor sklopljen 14. svibnja 1968. ne može proizvoditi pravne učinke u ovom predmetu, međutim, tom odlukom kako je zanemaren stav ovog suda u odluci UsIizv-9/17 kako je eventualnu ništetnost Kupoprodajnog ugovora iz 1968. potrebno utvrditi u parničnom postupku pred nadležnim sudom, pri čemu tužitelj napominje kako se o valjanosti predmetnog ugovora već raspravljalo u predmetu HČ (Županijski sud u Splitu P-3/10 i Rev- 1746/11 od 16. travnja 2014.), međutim, stav višeg suda u ovoj upravnoj stvari kako je dijametralno suprotan u odnosu na navedeni predmet. Zatim ističe kako je potpuno zanemarena nesporno utvrđena činjenica kako su nekretnine koje su predmet ovog postupka predstavljale poljoprivredno zemljište, kako je navedenom presudom ovog suda utvrđeno postojanje pravnog interesa Sunčanog Hvara, kao pravnog sljednika kupca iz Kupoprodajnog ugovora iz 1968., radi sudjelovanja u postupku, međutim, u nastavku postupka kako to trgovačko društvo nije sudjelovalo, pa je time povrijeđeno pravo zainteresirane osobe na sudjelovanje u postupku, čime je nezakonito ojačana pozicija predlagatelja (ovdje zainteresiranih osoba). Također, odlukom Visokog upravnog suda pod poslovnim brojem Usž-941/2018 kako je naloženo u ponovnom postupku razmotriti pravnu sudbinu ugovora o ustupu potraživanja, odnsono je li došlo do raskida ugovora o prijenosu potraživanja na naknadu, a o čemu nema niti riječi u osporenom rješenju. Tužitelj dalje prigovara kako tijekom upravnog postupka nisu pribavljeni relevantni i vjerodostojni podaci u odnosu na konkretno stanje desposediranih nekretnina u vrijeme oduzimanja, odnsono podaci o komunalnoj infrastrukturi, prostorno-planskoj dokumentaciji i prometnoj infrastrukturi, te s tim u vezi ističe kako spisu predmeta ne prileže dopisi Hvarskog vodovoda d.o.o., Odvodnje Hvar d.o.o. i Elektrodalmacije Split, koje vještak građevinske struke Jagoda Mihovilović spominje u Procjembenom elaboratu, pri čemu opetovano ukazuje kako su predmetne nekretnine prema namjeni predstavljale poljoprivredno zemljište. Također, da prema ortofotu snimci iz 1968. (prikazane deposedirane nekretnine k. č. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina]) proizlazi kako nije postojala prometna infrastruktura te nisu postojali izgrađeni objekti, a ni objekti u izgradnji. Naglašava kako je utvrđivanje infrastrukture 1972. izuzetno važno iz više razloga, posebno jer gradnja na čestici u građevinskom području nije moguća bez pristupa na javnu površinu - prometnicu, a što itekako utječe na tržišnu vrijednost iste, međutim, koji podatak nije utvrđen tijekom upravnog postupka, pa je činjenično stanje u tom dijelu pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Zaključno, ističe kako tužitelju nisu dostavljeni usporedni podaci pribavljeni od agencija za nekretnine. Tužbenim zahtjevom predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, te potražuje trošak upravnog spora.

4. Za istaći je kako je tužitelj tužbom zatražio da tužba ima odgodni učinak u smislu ranije odredbe članka 26. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje ZUS/10), odnosno da sud odgodi izvršenje rješenje Splitsko-dalmatinske županije, Upravni odjel za imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-944-07/19-01/00010, URBROJ: 2181/1-13/568-23-40 od 9. veljače 2023., koji pak zahtjev je odbijen kao neosnovan rješenjem ovog suda pod poslovnim brojem Us I-727/2024-9 od 8. srpnja 2024.

5. U odgovoru na tužbu tuženik se pozvao na razloge iznijete u obrazloženju osporenog rješenja te je predložio odbiti tužbu tužitelja. Za istaći je kako je stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o ustrojstvu i djelokrugu tijela državne uprave („Narodne novine“, broj 57/24), odnosno 17. svibnja 2024., Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije preuzelo poslove Ministarstva pravosuđa i uprave (članak 15. stavak 1.), slijedom čega je kao tuženik označeno Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije.

6. Pozvane u smislu ranije važeće odredbe članka 19. stavak 3. ZUS-a/10 da kao zainteresirane osobe sudjeluju u sporu, ŽČ i RČ, u odgovoru na tužbu osporavaju tužbu tužitelja kao neosnovanu, te u bitnom ističu kako je tuženik postupao po stajalištu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Usž-941/18 od 24. listopada 2018., koja je i donesena u konkretnoj upravnoj stvari. Pojašnjavaju iz kojeg razloga je u konkretnom slučaju u primjeni Zakon o izvlaštenju, te ističe kako je stupanjem na snagu Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade („Narodne novine“, broj 74/14) u članku 63. propisano kako prestaje važiti Zakon o izvlaštenju iz 1994., dok je u članku 62. propisano koji propisi će se primjenjivati na postupke određivanja naknade za nekretnine eksproprirane ili deposedirane sukladno ranijim propisima. Navedeni propis kako ima u odnosu na Zakon o naknadi značaj lex posterior i lex specialis, pri čemu napominju kako Zakon o naknadi nije nigdje isključio primjenu Zakona o izvlaštenju, dok Zakon o naknadi i određivanju naknade nedvosmisleno utvrđuje polje svoje primjene. Pozivaju se na obrazloženje Vlade Republike Hrvatske uz prijedlog Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade, a iz kojeg kako je jasno vidljivo koja je bila namjera zakonodavca prilikom određivanja propisa. U konkretnom slučaju, u primjeni je Zakon o izvlaštenju iz 1994. i to odredba članka 46. tog Zakona, dok u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe članka 47. Zakona o izvlaštenju, budući da naknada nikad nije bila određena. Nadalje, pojašnjavanju kako se kod određivanja naknade po prijašnjim propisima ne radi o upravnom postupku koji se pokreće na zahtjev stranke, već o takvom postupku koji se pokreće po službenoj dužnosti, koji se smatra pokrenutim kada upravno tijelo poduzme ma koju radnju sa svrhom vođenja postupka. Prema pravnoj praksi i tadašnjoj doktrini kako se smatralo kako je već samim donošenjem rješenja o oduzimanju (eksproprijaciji) započet upravni postupak određivanja naknade, pa podneskom zainteresiranih osoba (predlagatelja) od 23. svibnja 2014. nije niti mogao biti pokrenut upravni postupak, već se isti ima smatrati požurnicom. Pri tome u spis dostavljaju članak prof.dr. ĐČ, u kojem se suprotstavlja drugačija sudska praksa, te se pozivaju na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2737/06 od 26. studenog 2008. Nadalje, a u pogledu prigovora pasivne legitimacije, ističu kako je do stupanja na snagu Zakona o građevinskom zemljištu („Narodne novine“, broj 54/80 do 53/90) obveznik naknade bio korisnik eksproprijacije, a nakon stupanja na snagu tog Zakona da naknadu isplaćuje općina koja ima u postupku određivanja naknade položaj stranke. U konkretnom slučaju, kako se radilo o deposediranju neizgrađenog građevinskog zemljišta, pasivno bi bio legitimiran tužitelj kao teritorijalno

- politički sljednik bivše Općine Hvar. U pogledu prigovora aktivne legitimacije, zainteresirane osobe ističu kako su raskinule sporazum o ustupu te su kao nasljednici pok. ŽČ zatražile naknadu, pri čemu ističu kako se ni u jednom momentu nije istovremeno vodio postupak određivanja naknade za iste nekretnine od strane različitih osoba. U pogledu nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja zainteresirane osobe ističu kako sve isprave, suprotno navodima tužitelja, prileže spisu upravnog postupka (akti Hvarskog vodovoda, HEP-a, Odvodnje Hvar d.o.o., traženje podataka od agencija, dopis Balustrade d.o.o., [obrt]), kao i da je činjenica da tužitelj tijekom upravnog postupka nije prigovarao na nalaz i mišljenje geodetskog i građevinskog vještaka, makar je građevinski vještak izložio vještvo na usmenoj raspravi. Podatke iz prostorno planske dokumentacije kako je zatražio i u vještvima citirao vještak i oni da korespondiraju sa namjenom zemljišta koja je utvrđena pravomoćnim rješenja o dodijeli i o deposesiji koje je oduzimano i dodjeljivano kao "zemljište za izgradnju hotela". Napominju kako je u vrijeme oduzimanja bila na snazi Odluka o Generalnom planu zapadnog dijela otoka Hvara (Službeni glasnik Općine Split 12/69) čiji se grafički dijelovi nisu mogli pronaći, slijedom čega je namjenu bilo potrebno utvrditi iz pravomoćnih rješenja o deposedaciji i dodjeli bivše Općine Hvar, a uvjete za gradnju hotela izvan užeg gradskog naselja po članku 18. citirane odluke, a što je kako je vještak i učinio. Zaključno, ističu kako je upravo zbog izvorno nepredviđene gradnje, protivne svrsi dodjele i deposesije, došlo i do probijanja puteva onakvih kakvi su danas, međutim, kako je relevantno stanje i namjena nekretnina kao i svrha oduzimanja u vrijeme oduzimanja. Ujedno, ističu kako je i komunalna infrastruktura djelomično drugačije postavljena radi stambenih kuća, ali u vrijeme deposedacije da je bio predviđen hotel sa tada postojećim priključcima što proizlazi uz već spomenutih potvrda javno pravnih tijela.

7. Podneskom od 25. siječnja 2025. opunomoćenik zainteresiranih osoba je nadopunio odgovor na tužbu navodeći kako je vrijeme vođenja postupka deposedacije predmetnih nekretnina njihova urbanističko graditeljska namjena bila određena tada važećim prostorno planskim aktima: Odlukom koja zamjenjuje regionalni plan za obalno područje Općine Hvar (Službeni glasnik Općine Split broj 6/67), koja je u članku 11. sadržavala smjernice za izgradnju hotela i Odluka o Generalnom planu zapadnog dijela otoka Hvara, koji je u članku 18. sadržavao smjernice za gradnju hotela.

8. U sporu je održana rasprava 28. siječnja 2025. čime je strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24, dalje ZUS/24), koji zakon je u skladu s odredbom članka 169. stavak 1. tog Zakona za primijeniti u konkretnom slučaju, dana mogućnost izjašnjavanja o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava pozivom na odredbu članka 91. stavak 3. u svezi s odredbom članka 89. stavak 4. ZUS-a/24 održana bez prisutnosti tuženika, kojom prilikom je opunomoćenik tužitelja naglasio kako je uz tužbu dostavio najrecentnije rješidbe revizijskog suda o pravnom pitanju koje čini predmet ovog spora, dok se zainteresirane osobe neosnovano pozivaju na raniju sudsku praksu. Opunomoćenik zainteresiranih osoba je predložio da se, ukoliko sud to smatra potrebnim, izvede dopunsko vještačenje po vještaku građevinske struke da se razjasne primjedbe tužitelja.

9. Opunomoćenik tužitelja je popisao trošak prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23, dalje Tarifa) na ime sastava tužbe i zastupanja na raspravi od 28. siječnja 2025., svaka radnja 500 bodova, ukupno 1000 bodova, uvećano za vrijednost PDV-a od 25 %, odnosno 2.500,00 eura.

10. Opunomoćenik zainteresiranih osoba je popisao trošak prema važećoj Tarifi na ime sastava odgovora na tužbu, sastav podnesaka od 6. srpnja 2024. i 25. siječnja 2025., te zastupanja na raspravi od 28. siječnja 2025., svaka radnja po 500 bodova, ukupno 2000 bodova, uvećano za vrijednost PDV-a od 25 %, odnosno 5.000,00 eura.

11. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem dokumentacije sadržane u spisu upravnog spora, te je pregledana i čitana dokumentacija sadržana u spisu tuženika, koji spis je dostavljen uz odgovor na tužbu. Ostale dokaze sud pozivom na odredbu članka 49. stavak 3. ZUS-a/24 nije izvodio, budući da je činjenično stanje utvrđeno tijekom upravnog postupka dostatno za donošenje odluke u ovoj upravnoj stvari. Također, sud nije pregledavao podneske stranaka zaprimljene nakon zaključenja raspravljanja.

12. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

13. Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a/24 ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, pri čemu je među strankama sporno utvrđeno činjenično stanje, te s tim u vezi i primjena materijalnog prava.

14. Iz spisa tuženika proizlazi kako su pravni prednici zainteresiranih osoba i to BČ i OČ, rođ. BČ, podnijeli zahtjev za određivanje naknade za deposedirano građevinsko zemljište čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], koje je deposedirano njihovom pokojnom ocu ŽČ pravomoćnim rješenjem o predaji posjeda zemljišta Općine Hvar, Sekretarijata općinske uprave, Odsjek za upravno- pravne poslove, Imovinsko-pravna služba, broj 05-A-1984/1-68 od 22. svibnja 1972., koji je pred prvostupanjskim tijelom zaprimljen 23. svibnja 2014. Zatražili su provođenje postupka u smislu odredbe članka 46. Zakona o izvlaštenju, radi donošenja odluke o visini naknade za predmetno neizgrađeno građevinsko zemljište, jer da im ista nikad nije određena.

15. Odredbom članka 46. Zakona o izvlaštenju propisano je kako se odredbe toga Zakona primjenjuju na započete postupke eksproprijacije u kojima nije, do stupanja na snagu ovoga Zakona, donijeto konačno rješenje i postupke određivanja naknade u kojima nije donijeta pravomoćna odluka ili ako ta rješenja, odnosno odluke budu poništene ili ukinute.

16. Odredbom članka 33. Zakona o izvlaštenju propisano je da ako vlasnik nekretnine koja se izvlašćuje, ne prihvati na ime naknade drugu odgovarajuću nekretninu ili ako korisnik izvlaštenja ne može osigurati takvu nekretninu, naknada se određuje u novcu u visini tržišne vrijednosti nekretnine koja se izvlašćuje u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o izvlaštenju, odnosno u vrijeme sklapanja nagodbe. Tržišna vrijednost je vrijednost izražena u cijeni koja se za određenu nekretninu može postići na tržištu i koja ovisi o odnosu ponude i potražnje u vrijeme njezinog utvrđivanja. Pri tome prema ustaljenoj sudskoj praksi naknada se utvrđuje kao tržišna vrijednost nekretnine u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o izvlaštenju, odnosno u vrijeme donošenja nagodbe, prema stanju nekretnine u vrijeme eksproprijacije (deposedacije).

17. Iz spisa predmeta tuženika proizlazi kako je prvostupanjsko rješenje o određivanju naknade doneseno u izvršenju presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Usž-941/18 od 24. listopada 2024., kojom je bila poništena presuda ovog suda pod poslovnim brojem UsIizv-9/17-11 od 25. listopada 2017., zatim je poništeno rješenje tuženika KLASA: UP/II-944-07/14-01/36, URBROJ: 514-04-02-01-01-17-02 od 9. ožujka 2017. i rješenje Ureda državne uprave u Splitsko- dalmatinskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, Ispostava Hvar, KLASA: UP/I-944-07/14-01/2, URBROJ: 2181-05/01-14-3 od 8. srpnja 2014. te predmet vraćen na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu uz obrazloženje u bitnom kako kupoprodajni ugovor sklopljen između Ugostiteljskog poduzeća „Hvar“ i ŽČ od 15. svibnja 1968. prema kojem ŽČ prodaje Ugostiteljskom poduzeću „Hvar“ nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] ne može imati nikakvog pravnog značaja kod rješavanja zahtjeva prijašnjeg vlasnika predmetnih nekretnina za određivanje naknade za to zemljište. Potonje iz razloga što nakon 15. veljače 1968., kada je stupio na snagu Zakon o određivanju građevinskog zemljišta u gradovima i naseljima gradskog karaktera („Službeni list SFRJ“, broj: 5/68. i 20/69. i „Narodne novine“, broj: 30/68), kojim su u gradovima i naseljima gradskog karaktera građevinska zemljišta postala društveno vlasništvo, promet takvim nacionaliziranim neizgrađenim građevinskim zemljištem nije bio dopušten osim u slučajevima propisanim odredbom članka 5. tog Zakona (pravo korištenja raniji vlasnik je mogao prenijeti samo na bračnog druga, potomke, usvojenike, roditelje i usvojitelje), a o čemu se u konkretnom slučaju nije radilo. Stoga je dana uputa prvostupanjskom tijelu kako je kod određivanja naknade nasljednicima prijašnjeg vlasnika zemljišta jedino pravno odlučno nepobitno utvrditi da li je za to zemljište ikada određena naknada, budući da je odredbom članka 1. stavka 2. naprijed navedenog Zakona o određivanju građevinskog zemljišta u gradovima i naseljima gradskog karaktera bilo propisano da prijašnjim vlasnicima takvog građevinskog zemljišta koje je postalo društveno vlasništvo pripada pravična naknada po odredbama Zakona o eksproprijaciji. Ako se utvrdi da naknada za predmetno zemljište prijašnjem vlasniku nikada nije bila određena, tada nasljednici prijašnjeg vlasnika imaju pravo na naknadu, budući da to potraživanje ne zastarijeva. U tom smislu je prvostupanjsko tijelo upućeno pribaviti svu dokumentaciju koja se odnosi na deposedaciju predmetnih nekretnina te nepobitno utvrditi je li naknada za predmetno deposedirano zemljište ikada određena predniku tužitelja. Također, Visoki upravni sud Republike Hrvatske u navedenoj presudi je istaknuo kako je u provedenom postupku propušteno ocijeniti je li predmetno potraživanje ustupljeno ili nije, odnosno je li ugovor o ustupu raskinut ili ne u skladu s pozitivnim propisima, pri čemu je istaknuo kako nije odlučno je pri čemu nije odlučno ja li do raskida došlo prije ili poslije okončanja postupka po zahtjevu JČ. Stoga je prvostupanjskom tijelu u tom pravcu dana uputa kako je potrebno utvrditi kakva je pravna sudbina ugovora o ustupu potraživanja, odnosno da li je došlo do raskida ugovora o prijenosu prava potraživanja na naknadu, a sve kako bi se moglo utvrditi pripada li naknada za predmetne nekretnine zainteresiranim osobama ili ne.

18. Iz spisa tuženika proizlazi kako je u nastavku postupka pribavljen spis deposedacije "Hvar" – ugostiteljsko poduzeće dodjela zemljišta broj A-1984/1-68 (163- Mhv), u koji je izvršen uvid na raspravi pred prvostupanjskim tijelom 26. veljače 2021., o čemu u spisu prileži zapisnik, kojom prilikom je utvrđeno kako nema traga da bi predniku zainteresiranih osoba (ŽČ) bila nekim aktom određena naknada za predmetne deposedirane nekretnine, a još manje da bi mu tako određena naknada bila i isplaćena.

19. Nadalje je utvrđeno kako je cesija (ustup) od 4. rujna 2009., kojim su pravni prednici zainteresiranih osoba ZČ i OČ bezuvjetno svoja prava na naknadu za predmetne nekretnine ustupili EČ, raskinuta pisanim sporazumnim očitovanjem volje od srpnja 2014., između BČ, OČ i GČ, koji su se složili kako će pravo na naknadu za deposedirano zemljište ostvarivat u posebnom postupku i u svoje ime ZČ i OČ. Pri tome se tuženik pozvao na mjerodavne odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), a iz kojih kako je razvidno da taj zakon ne propisuje obvezatnost pisane forme kod sklapanja ugovora o ustupanju, a isto da vrijedi i za sve kasnije izmjene i dopune.

20. Tijekom prvostupanjskog upravnog postupka obavljen je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka za geodeziju i vještaka za graditeljstvo, a radi utvrđenja činjeničnog stanja u navedenom predmetu, o čemu u spisu prileži zapisnik od 5. srpnja 2021.

21. Također su pribavljeni podaci od trgovačkih društava Balustrade Estates d.o.o. Hvar i Island d.o.o. Jesla, te obrta [obrt], o tržišnim cijenama sličnog zemljišta s obzirom na položaj, lokaciju i stvarne karakteristike predmetnih zemljišta (neizgrađeno građevinsko zemljište oznake čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina]) u vrijeme deposesije, a iz kojih proizlazi kako bi ako je predmetno zemljište i u vrijeme desposesije bilo komunalno i infrastrukturno opremljeno, kao i danas, njegova jedinična cijena bila između 450 i 520 eura /m2.

22. Nadalje, prvostupanjsko tijelo je provelo geodetsko vještačenje po Geodetskom zavodu d.d. Split, ovlašteni geodet AČ, dipl.ing.geod., radi identifikacije nekretnina, te je provedeno građevinsko vještačenje, po stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo i procjenu nekretnina Jagodi Mihovilović, a radi utvrđenja tržišne vrijednosti predmetnih nekretnina (čest. zem. [katastarska čestica], površine 2628 m2 i 101/5, površine 1576 m2, obje K. O. [katastarska općina]), prema stanju i razini opremljenosti komunalnom infrastrukturom (voda, struja, kanalizacija, telefon i dr.) u vrijeme deposedacije, dakle 1972., a prema tržišnoj cijeni koja se za takvo zemljište može postići na tržištu u vrijeme njenog određivanja, pri čemu je ujedno određeno kako je kod procjene potrebno cijeniti i niz drugih pokazatelja kao što su: mikrolokacija, stanje ponude i potražnje, prostorno-planska dokumentacija, namjena u trenutku deposedacije i komunalna opremljenost.

23. Geodetski zavod d.d. Split, ovlašteni geodet AČ je nakon obavljenog očevida dostavio vještvo, sastavni dio kojeg su: tablica s identifikacijom i površinama, pri čemu su navedene novonastale katastarske čestice na području bivše katastarske čestice [katastarska čestica], te udjel površine na bivšoj kat. čest. [katastarska čestica] u ukupnoj površini od 2628 m2 i novonastale katastarske čestice na području bivše katastarske čestice [katastarska čestica], te udjel površine na bivšoj kat. čest. [katastarska čestica] u ukupnoj površini od 1576 m2 uz napomenu kako su površine preuzete iz službenih evidencija, a dijelovi čestica su izračunati iz grafičkih koordinata čestica s površinama; grafički prikaz; izviješće o utvrđivanju međa i stvarni način korištenja čestica zemlje [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], te arhivska građa. Također, u spis je zaprimljeno i naknadno očitovanje Geodetskog zavoda d.d. Split, ovlašteni geodet AČ, u kojem je pojašnjena razlika između u vještvu utvrđenih površina predmetnih čestica i površina navedenih u zemljišnoj knjizi i rješenju o deposesiji, odnosno ista je navela kako površina predmetnih čestica navedena u vještvu nikako nije mogla točno odgovarati površinama iz rješenja o deposesiji, jer su te površine dane prema starim austrijskim mapama i podacima kojima se tada raspolagalo, za razliku od trenutno točnijih službenih podataka.

24. Stalna sudska vještakinja za graditeljstvo i procjenu nekretnina Jagoda Mihovilović je dostavila Procjembene elaborate tržišne vrijednosti nekretnine "Split, 21. svibnja 2022." za čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] i čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina]. Iz nalaza, koji je dan za svaku nekretninu posebno, proizlazi kako je na predmetnim zemljištima u vrijeme oduzimanja bilo moguće dobiti sve priključke na infrastrukturu, a što je utvrđeno iz dopisa komunalnih poduzeća Hvarskog vodovoda d.o.o., Odvodnje Hvar d.o.o. i Elektrodalmacije Split. Prema navedenim dopisima u vrijeme deposedacije 1972. predmetne nekretnine su imale mogućnost priključaka na postojeću vodoopskrbnu mrežu, postojeću mjesnu (gradsku) niskonaponsku elektroopskrbnu mrežu, te na sustav odvodnje otpadnih voda zbog blizine glavnog kolektora. Nadalje, vještakinja ističe kako su predmetna zemljišta u doba desposedacije bila građevinska zemljišta opremljena svom potrebnom komunalnom infrastrukturom na kojem se mogla ishoditi građevinska dozvola u skladu s odredbama odluke o Generalnom planu zapadnog dijela otoka Hvara od 23. rujna 1969., a danas kako se predmetna zemljišta prema odredbama ID PPUG Hvar nalaze u građevinskom području površina za razvoj i uređenje (izgrađeni dijelovi građevinskog područja mješovite namjene). Procjena vrijednosti nekretnine je dana prema usporednim transakcijama, odnosno prodajama, tj. usporedbom vrijednosti promatrane nekretnine i vrijednosti sličnih nekretnina u stvarnim transakcijama, pri čemu je uzet prosjek vrijednosti zemljišta u iznosu od 3.482,09 kuna/m2. Nekretnine koje su uzete za usporedbu kako se nalaze u Gradu Hvaru, a podaci su iz ugovora o kupoprodaji zemljišta, koji su pribavljeni od Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Starom Gradu. Usporedne nekretnine se nalaze u istom ili sličnom području s južne strane grada Hvara na najcjenjenijim lokacijama u istom građevinskom području mješovite namjene atraktivnom kao i procjenjivana nekretnina: Zastup i Križni rat. Elaboratima su priloženi: izvadak iz PPUG, izvadak iz zemljišne knjige, izvadak iz katastra, fotografije nekretnine i kupoprodajni ugovori.

25. Tuženik u obrazloženju osporenog rješenja ističe kako je u konkretnom slučaju naknada za predmetne desposedirane nekretnine određena na temelju nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Jagode Mihovilović, koji kako je izrađen u skladu s pravilima struke, te je izrađen na temelju poredbene metode. Nalaz i mišljenje kako je dan za svaku nekretninu posebno, te ga je moguće kritički provjeriti i podvrći provjeri i analizi. Naknada za predmetna zemljišta da je utvrđena prema načelu individualizacije u skladu sa stvarnim i pravnim karakteristikama predmetnog zemljišta u vrijeme deposedacije, a prema cijenama u slobodnom prometu u vrijeme utvrđivanja naknade te u skladu s propisima i pravilima struke u vrijeme pokretanja postupka. S navedenim utvrđenjima je suglasan i ovaj sud.

26. Naime, procjembenim elaboratima su priloženi ugovori o prodaji nekretnina sličnog položaja, a u spisu upravnog postupka su priloženi podaci o agencija o prometu nekretnina na sličnom području, a prema kojima je moguće provjeriti nalaz i mišljenje vještaka.

27. Također, imenovana sudska vještakinja se i usmeno očitovala na raspravi pred prvostupanjskim tijelom, o čemu u spisu prileži zapisnik od 28. lipnja 2022., kojom prilikom je sudska vještakinja iskazala kako je ugovor o kupoprodaji pribavljen iz Zemljišnoknjižnog odjela u Starom Gradu, na osnovi kojih podataka je i izradila Procjembeni elaborati; kako je tržišnu vrijednost nekretnina utvrdila prema stanju i razini opterećenosti komunalnom infrastrukturom u vrijeme deposesije; kako je koristila poredbenu metodu jer da se ista uvijek koristi pri procjeni zemljišta; kako vještvom nije obuhvaćeno pitanje nagiba terena, budući da to bitno ne utječe na cijenu zemljišta; da nije procijenila posebnu cijenu javnog puta, jer je procjenjivala vrijednost građevinskih čestica, budući da ceste nisu predmet deposedacije; kako je pristup na javnu prometnicu i mogućnost ishođenja priključaka, bilo moguće i u vrijeme deposesije.

28. Slijedom iznijetog, sud nalazi kako su upravna tijela u ponovnom postupku u izvršenju presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Usž-914/18 od 24. listopada 2018. upotpunila činjenično stanje, te zainteresiranim osobama pravilno utvrdila pravo na naknadu za predmetne deposedirane nekretnine, pri čemu je visina naknade (tržišna vrijednost nekretnina prema stanju nekretnine u vrijeme deposedacije) određena na temelju provedenog vještva, koje ocijenjeno pravilnim u sukladnim pravilima struke, dok prigovori tužitelja nisu osnovani, te nisu od utjecaja na drugačiju odluku ovog suda.

29. Naime, tužitelj prvenstveno prigovara kako u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbi Zakona o izvlaštenju, već je trebalo primijeniti odredbe Zakona o naknadi, pri čemu se pozvao na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u kojima je izražen stav da se u situaciji kada je postupak za određivanje naknade za oduzeto građevinsko zemljište pokrenut nakon stupanja na snagu Zakona o naknadi, odnosno nakon 1. siječnja 1997., ima primijeniti taj zakon. Međutim, dostavljena sudska praksa primjenjiva je u situaciji kada je zahtjev za naknadu za oduzeta građevinska zemljišta podnesen u roku u kojem su raniji ovlaštenici mogli podnijeti zahtjev prema odredbama Zakona o naknadi, a što nije slučaj u konkretnoj upravnoj stvari, budući da zainteresirane osobe nisu uopće podnijele zahtjev za naknadu za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine. Nadalje, u konkretnom slučaju u vrijeme donošenja rješenja o deposedaciji 2. svibnja 1972. bio je na snazi Zakon o uređivanju i davanju na korištenje građevinskog zemljišta („Narodne novine“, broj 20/69), koji je zamijenjen Zakonom o korištenju građevinskog zemljišta i prostornom uređenju („Narodne novine“, 14/73), koji je, pak, zamijenio Zakon o građevinskom zemljištu iz 1980., koji pak zakoni su imali iste odredbe glede određivanja naknade za deposedirano zemljište i za provedbu samog postupka deposedacije. Postupak deposedacije nije okončan dok se sporazumno ili u sudskom vanparničnom postupku ne odredi naknada za deposedirano zemljište, pa u svim onim slučajevima u kojima pitanje naknade nije riješeno bilo sudski ili sporazumno, stranke mogu bez ikakvih rokova, uvijek tražiti određivanje i isplatu naknade. Stoga se u konkretnom slučaju radi o nastavku postupka deposedacije koji nije okončan odlukom ili sporazumom o naknadi do stupanja na snagu Zakona o izvlaštenju, zbog čega se u takvoj situaciji naknada određuje na temelju izričitog ovlaštenja iz članka 46. Zakona o izvlaštenju. Nadalje, s tim u vezi pravilno ukazuju i zainteresirane osobe kako je prijelaznim i završnim odredbama Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade ("Narodne novine", broj 74/14), i dalje propisana mogućnost vođenja postupka određivanja naknade za nekretnine eksproprirane ili deposedirane sukladno ranijim propisima, koji do stupanja na snagu tog Zakona nisu pokrenuti. Stoga se prigovor tužitelja u tom smjeru odbija kao neosnovan.

30. Tužitelj dalje prigovara kako je zahtjev pravnih prednika zainteresiranih osoba trebalo odbaciti pozivom na odredbu članka 47. Zakona o izvlaštenju.

31. Prema odredbi članka 47. stavak 1. Zakona o izvlaštenju odredbe ovoga Zakona glede određivanja naknade za izvlaštene nekretnine odgovarajuće će se primijeniti i u slučajevima kada je izvlaštenje izvršeno na temelju propisa o eksproprijaciji koji su bili na snazi do 22. ožujka 1978. godine, ako naknada nije isplaćena do stupanja na snagu ovoga Zakona, s time što zakonske zatezne kamate teku od dana donošenja odluke o određivanju naknade. Stavkom 2. citirane zakonske odredbe propisano je kako naknada iz stavka 1. ovoga članka tereti korisnika eksproprijacije, odnosno njegovog pravnog sljednika, a prema stavku 3. prijašnji vlasnik ima pravo podnijeti zahtjev za određivanje naknade u smislu stavka 1. ovoga članka u roku od godine dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona. Dakle, odredba članka 47. Zakona o izvlaštenju predmnijeva da je naknada određena, međutim, da ista nije isplaćena, a o čemu se ne radi u konkretnom slučaju, pa je i taj prigovor tužitelja neosnovan.

32. Tužitelj prigovara i pasivnoj legitimaciji, navodeći kako je obveznik isplate naknade korisnik deposedacije, odnosno u konkretnom slučaju Sunčani Hvar d.d.

33. U konkretnom slučaju predmetna zemljišta oduzeta su iz posjeda prijašnjih vlasnika, odnosno pravih prednika zainteresiranih osoba, na temelju Zakona o uređivanju i davanju na korištenje građevinskog zemljišta, a u rješenju je određeno kako će se naknada utvrditi i odrediti prijašnjim vlasnicima u posebnom postupku, koja pak nikada nije određena. Zakon o uređivanju i davanju na korištenje građevinskog zemljišta je prestao postojati stupanjem na snagu Zakona o prostornom uređenju i korištenju građevinskog zemljišta ("Narodne novine", broj 14/73), kojim je u odredbi članka 122. (Glava VII) bilo propisano kako prijašnjem vlasniku građevinskog zemljišta koje je po zakonu preneseno u društveno vlasništvo pripada pravična naknada po odredbama Zakona o eksproprijaciji, kako naknadu za građevinsko zemljište prijašnjem vlasniku isplaćuje općina; kako u postupku utvrđivanja naknade stranka je i općina. Glava VII navedenog Zakona, pa time i odredba članka 122. tog Zakona je prestala postojati stupanjem na snagu Zakona o građevinskom zemljištu (" Narodne novine", broj: 48/88 - pročišćeni tekst, 16/90 i 53/90). Odredbom članka 37. Zakona o građevinskom zemljištu je bilo propisano da prijašnjem vlasniku građevinskog zemljišta koje je postalo društveno vlasništvo pripada pravična naknada koja se određuje prema odredbama Zakona o eksproprijaciji (iz 1978. godine), a koja ne može biti niža od tržišne cijene takvog zemljišta, a naknadu prijašnjem vlasniku isplaćuje općina koja u postupku određivanja naknade ima položaj stranke (stavak 2.). Ranije citiranom odredbom članka 46. Zakona o izvlaštenju bilo je propisano kako se odredbe tog Zakona primjenjuju i na započete postupke eksproprijacije, u kojima nije, do stupanja na snagu tog Zakona doneseno konačno rješenje i postupke određivanja naknade u kojima nije donesena pravomoćna odluka. Pri tome je za istaći kako prema prevladavajućem stajalištu i postupke određivanja naknade za deposedirano zemljište trebaju okončati tijela države vlasti koja su nadležna za imovinskopravne poslove u županijama, uz primjenu odredbe članka 33. Zakona o izvlaštenju. Stoga je tužitelj, kao pravni sljednik bivše Općine Hvar, pravilno određen kao obveznik naknade, pa prigovor tužitelja glede promašene pasivne legitimacije nije osnovan.

34. Tužitelj prigovara i aktivnoj legitimaciji pravnih prednika zainteresiranih osoba, međutim, s tim u vezi za navesti je tužitelju kako je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi Usž-941/18 od 24. listopada 2018., u izvršenju koje je doneseno prvostupanjsko rješenje, utvrdio kako se u konkretnom slučaju radi o zahtjevu nasljednika prijašnjeg vlasnika, a u drugom slučaju (JČ) o zahtjevu osobe koja je tvrdila da je u parničnom postupku utvrđeno da je njegov otac bio vanknjižni vlasnik predmetnih nekretnina, pa se ta dva zahtjeva ne mogu suštinski dovoditi u bilo kakvu vezu.

35. Konačno, neosnovano prigovara tužitelj kako bi se u konkretnom slučaju radilo o poljoprivrednom zemljištu. Pri tome ovaj sud, osim u provedenom vještvu utvrđenih činjenica o stanju nekretnina u vrijeme deposesije, ima u vidu kako je zemljište uzeto iz posjeda pravnih prednika zainteresiranih osoba na temelju naprijed navedenog Zakona o uređenju i davanju na korištenje građevinskog zemljišta, kojim je u članku 1. bilo propisano kako se odredbe tog zakona koje se odnose na uređenje i davanje na korištenje građevinskog zemljišta primjenjuju na zemljište koje je prostornim planom (regionalnim, urbanističkim ili odlukama koje ih zamjenjuju) određeno za izgradnju.

36. Slijedom sveg navedenog, sud je ocijenio kako osporenim rješenjem tuženika, kao i prvostupanjskim rješenjem, uz obrazloženja koja su njima dana, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Stoga je sud pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS- a odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, pa je presuđeno kao pod točkom I. izreke presude.

25. Odredbom članka 144. stavak 1. i 2. ZUS-a propisano je kako troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora, te obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu. Stavkom 3. te zakonske odredbe propisano je kako se vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom.

26. Prema odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

27. Kako je tužitelj izgubio spor u cijelosti, to je u skladu s naprijed navedenim zakonskim odredbama, te Tbr. 27., 46. i 54. Tarife, zainteresiranoj osobi priznat kao opravdan zatraženi i popisani trošak na sastava odgovora na tužbu i zastupanja na raspravi pred ovim sudom 28. siječnja 2025., svaka radnja 500 bodova, ukupno 1000 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura iznosi 2.000,00 eura, te uvećano za vrijednost PDV od 25% daje iznos od 2.500,00 eura. Nadalje, kako je sud u obvezi utvrditi koji se troškovi smatraju opravdanim, sud trošak zainteresirane osobe za naknadu sastav podnesaka od 6. srpnja 2024. i 25. siječnja 2025. nije cijenio opravdanim, budući da su zainteresirane osobe te navode mogle iznijeti u odgovoru na tužbu, odnosno na raspravi pred ovim sudom 28. siječnja 2025., za koje radnje im je priznat trošak. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

U Splitu, 25. veljače 2025.

S U T K I NJ A

Anđela Becka

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Grad Hvar, Ulica Milana Kukurina 2, Hvar, kojeg zastupa opunomoćenik Mirko Butorović, odvjetnik u Hvaru, Vicka Butorovića 39

2. Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49

3. ŽČ iz [adresa] (otok Brač), Dol 31

4. RČ iz [adresa] (otok Brač), Put Šantića vode 1, pod 3. i pod 4. zastupani po opunomoćeniku, KČ, odvjetniku u [adresa]

5. u spis