REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-396/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Irena Bajić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kos & partneri j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika DT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Galić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, podredno poništenja ugovora i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-519/2024-2 od 15. travnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-12669/19-91 od 29. studenog 2023., u sjednici održanoj 25. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-519/2024-2 od 15. travnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-12669/19-91 od 29. studenog 2023.

2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik predlaže prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice odbiti kao neosnovan, te traži trošak sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Prijedlog tužiteljice djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.

4. Postupajući u skladu s odredbom članka 385.a stavak 1. i članak 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) ocijenjeno je da postavljena pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. Tužiteljica u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja sljedeća pitanja:

„1. Da li sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom slobodnom sudačkom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno, svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka?

2. Jesu li nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili čl. 8. ZPP-a u situaciji kada su heteroanamnestički podaci o pokojnici čija se poslovna sposobnost utvrđivala tempore acti proizlazili iz iskaza gotovo svih saslušanih svjedoka te dokumentacije u spisu (policijski zapisnik, medicinska dokumentacija), a sud je odluku o poslovnoj sposobnosti pokojnice, odnosno njezinoj sposobnosti za rasuđivanje temeljio isključivo na nalazu i mišljenju vještaka koji te okolnosti i dokaze nije uzeo u obzir?

3. Postoje li formalni ili apsolutni dokazi između dokaza koje predviđa Zakona o parničnom postupku i da li je dozvoljeno rangiranje dokaza po dokaznoj snazi ili drugoj osnovi?

4. Smije li sud zanemariti postojanje određenog dokaza te propustiti njegovu ocjenu, a svoju odluku temeljiti isključivo na nalazu i mišljenju vještaka, koji navedeni dokaz također nije uzeo u obzir, navodeći da je taj dokaz u mogućnosti ocijeniti samo sud?“.

6. Prvo postavljeno pitanje je pitanje općenite naravi te nije dovoljno konkretizirano, pa ne predstavlja pitanje koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu i u odnosu na koje bi bila potrebna intervencija ovoga suda.

7. Drugo, treće i četvrto pitanje koje postavlja tužiteljica u prijedlogu za dopuštenje revizije upravljena su na osporavanje činjeničnih utvrđenja sudova nižeg stupnja pa time navedena pitanja nisu pitanja koja bi bila važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njihovoj primjeni.

8. Prema odredbi članka 385.a stavak 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.

9. Povrede ustavnih prava predlagateljica obrazlaže tvrdnjama da je drugostupanjski sud obrazložio svoju odluku proizvoljno, bez dostatnih razloga i uz pogrešnu primjenu materijalnog prava, pa da se radi o arbitrarnosti u postupanju, kao i da je tužiteljica tijekom postupka dovedena u neravnopravan položaj čime joj je bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

10. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. i čl. 385.a st. 2. ZPP vijeće revizijskog suda je ocijenilo da predlagateljica navedenim tvrdnjama nije učinila vjerojatnim da su joj u drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primijenjenog materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a kako to tvrdi u prijedlogu.

11. Naime, u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje, ističe se da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva (uz određene iznimke). Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. Naime, u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužiteljici je bilo omogućeno da iznese i obrazloži svoj zahtjev, da se izjasni o prigovorima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze, izjavljuje pravni lijek te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. Odluke nižestupanjskih sudova donesene su u skladu s mjerodavnim pravom Republike Hrvatske, a pravno shvaćanje i primjena zakona u nižestupanjskim odlukama obrazloženi su na valjan i prihvatljiv način, pri čemu se tužiteljici ukazuje da drugostupanjski sud u smislu čl. 375. ZPP treba ocijeniti one žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti. U konkretnom slučaju drugostupanjski sud je detaljno obrazložio svoju presudu, tako da se ista ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom.

12. Slijedom iznesenog, a budući da je ocijenjeno da postavljena pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP, prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP kao u točki I. izreke ovog rješenja.

13. Nadalje, s obzirom da tužiteljica nije učinila vjerojatnim da su joj u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe članka 385.a stavak 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe članka 389.a stavak 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije, te odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

14. Odluka o zahtjevu tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije donesena je primjenom odredbi čl. 155. ZPP, jer navedena radnja nije bila potrebna za vođenje parnice.

Zagreb, 25. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković