REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-5200/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mihovil Jović, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika SI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Elez, odvjetnik u Splitu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž- 1760/2024-3 od 4. srpnja 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-943/2022 od 25. travnja 2024., u sjednici održanoj 25. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na prvo, drugo, treće, četvrto i peto pitanje.

II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na šesto pitanje.

III. Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelovima koji se odnose na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-1760/2024-3 od 4. srpnja 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-943/2022 od 25. travnja 2024.

2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje nije podnesen.

3. Prijedlog tuženika djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.

4. Postupajući u skladu s odredbom članka 385.a stavak 1. i članak 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ocijenjeno je da postavljena pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. Naime, tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja sljedeća pitanja:

„1. Je li osnovano, zakonito i dopušteno raspolaganje suda kada zanemaruje iskaze svjedoka saslušanih na raspravi, a koji ukazuju na činjenice bitno suprotno od onih koje u konačnici utvrđuje sud, te je li osnovano, zakonito i dopušteno raspolaganje suda kada sasvim pogrešno interpretira iskaze svjedoka na način da u obrazloženju odluke izvodi kontradiktoran zaključak koji u bitnome utječe na odluku, odnosno je li time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP?

2. Smije li sud donijeti odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva, a da pri tome nije argumentirano odlučeno o svim prigovorima tuženika?

3. Je li ispuštanje pravnog slijeda po pitanju aktivne legitimacije u obrazloženju presude bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.11. ZPP-a uslijed kojega se presuda ne može preispitati; kao i je li ispuštanje iz obrazloženja izračuna iznos naknade štete isto tako bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP- a, uslijed koje činjenice se presuda ne može preispitati?

4. Je li zakonito sukladno čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 375. st. 1. ZPP i čl. 2590. ZPP-a donijeti drugostupanjsku odluku odbijanjem žalbe ne ocjenjujući žalbene navode tuženika na okolnosti nepotpuno provedenog vještačenja, odnosno ne davanja uopće argumentiranog odgovora na prigovore tuženika?

5. Je li nezakonito odbijanje prigovora tuženika da tužitelju ne pripada pravo na daljnju naknadu štete zbog tuženikovih znatnih ulaganja u adaptaciju kuće i to uz suglasnost tužitelja koja u znatno većoj mjeri premašuju iznos štete, kao i zbog dogovora između parničnih stranaka glede prebijanja tih ulaganja?

6. Je li sukladno odredbama čl. 1085. ZOO-a nužno prije potraživanja naknade štete isplatom odgovarajućeg iznosa zatražiti naturalnu restituciju?“.

6. Prvo i peto pitanje koja postavlja tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije upravljena su na osporavanje činjeničnih utvrđenja sudova nižeg stupnja, pa time navedena pitanja nisu pitanja koja bi bila važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njihovoj primjeni.

7. Drugo postavljeno pitanje je pitanje općenite naravi te nije dovoljno konkretizirano, pa ne predstavlja pitanje koja bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu i u odnosu na koje bi bila potrebna intervencija ovoga suda.

8. Revizijski sud je ocijenio da treće pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanju koje polazi od drugačijih činjeničnog utvrđenja od onog u postupku.

9. Naznačujući četvrto pitanje, kojim sugerira na počinjenje bitne povrede odredaba paničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP, tuženik polazi od postupovne pretpostavke koja nije ostvarena, jer je drugostupanjski sud odgovorio na sve žalbene razloge od odlučnog značenja za donošenje odluke o osnovanosti žalbe.

10. U odnosu na šesto pitanje predlagatelj nije određeno naveo razloge važnosti naznačenog pitanja, jer u prijedlogu ne navodi da bi o tom pitanju postojala različita praksa drugostupanjskih sudova, koju bi trebalo ujednačiti, niti ukazuje na nesuglasnost pobijane odluke s nekom drugom odlukom ovog suda, a što je bio dužan prema izričitoj odredbi čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP.

11. Kroz sedmo postavljeno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik želi ukazati na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP. No, prema ocjeni vijeća tuženik navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da mu je tijekom drugostupanjskog postupka, zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava, povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP.

12. U svojoj presudi drugostupanjski sud je odgovorio na sve relevantne navode tuženika, njegova presuda je detaljno obrazložena te se ne može smatrati arbitrarnom. Zbog navedenog, ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje.

13. Slijedom iznesenog, a budući da je ocijenjeno da prvo do peto postavljena pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP, prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP kao u točki I. izreke ovog rješenja.

14. Budući da u odnosu na šesto pitanje nije ispunjena pretpostavka iz čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP za dopuštenje revizije, na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP riješeno je kao u točki II. izreke ovog rješenja.

15. Nadalje, s obzirom da tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe članka 385.a stavak 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe članka 389.a stavak 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije, te odlučiti kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 25. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković