REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Poslovni broj: Us I-10/2024-9

[adresa] R 5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja RS (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Marijo Lovrić, odvjetnik u Zagrebu, Medulićeva 9, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske (OIB: 33706439962), Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, radi uklanjanja građevine, 25. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu, KLASA: UP/I-362-02/23-02/1098, URBROJ: 443-02-02-20-23-4 od 28. studenoga 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika navedenim u izreci ove presude naloženo je tužitelju, kao investitoru, da u roku od 15 dana od dana zaprimanja tog rješenja, ukloni građevinu, i to prizemnu zidanu stambenu zgradu, ravnog krova, tlocrtnih dimenzija 6,35 / 5,40 m visine 3,10 m s natkrivenom terasom tlocrtnih dimenzija 6,35 / 3,50 m visine 2,80 m, sve izvedeno bez izvršne/pravomoćne građevinske dozvole na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja se nalazi izvan građevinskog područja naselja Ližnjan. Tužitelj je upozoren na posljedice ukoliko ne postupi po navedenom rješenju.

2. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu. U tužbi navodi, u bitnome, da je u upravnom postupku pogrešno utvrđeno da je on investitor predmetne gradnje. Navodi da u postupku nije utvrđeno koji je bio stupanj izgrađenosti predmetne građevine u trenutku kada je on na istoj stekao pravo vlasništva 2018. Nadalje navodi kako mu uz zapisnik o inspekcijskom nadzoru nije dostavljen nikakav nalaz i mišljenje vještaka geodetske struke prema kojem bi se nesporno utvrdila lokacija sporne građevine te zemljišnoknjižna i katastarska identifikacija. Nadalje navodi da je u osporavanom rješenju navedeno da se predmetna čestica nalazi izvan granica građevinskog područja, međutim navodi kako u postupku nije utvrđeno da li se je u trenutku početka gradnje predmetna čestica nalazila u građevinskom području i koji su se točno radovi izveli i da li je za izvođenje tih radova bilo potrebno ishoditi bilo kakav akt za gradnju. Nadalje navodi da je za predmetnu građevinu podnio zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju (ozakonjenje) te stoga u tužbi obrazlaže kako se radi toga predmetna građevina ima smatrati zakonitom. Tužitelj je u tužbi predložio da se u sporu provedu brojni dokazi na okolnost osnovanosti njegovih navoda iz tužbe i to uvid u dokumentaciju u spisu, saslušanje tužitelja i bivšeg vlasnika, pribava ugovora o kupoprodaji na temelju kojeg je stekao vlasništvo nad spornom nekretninom, očevid na licu mjesta, provođenje geodetskog i građevinskog vještačenja, pribava informacije od Općine Ližnjan na okolnost mogućnosti gradnje na spornoj nekretnini od 2008. pa nadalje, te priklop spisa ozakonjenja predmetne građevine Slijedom navedenog, u tužbenom zahtjevu traži da Sud poništi osporavano rješenje tuženika i da predmet vrati tuženiku na ponovni postupak s jasnom uputom u kojem će pravcu voditi daljnji postupak.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja te je dodatno obrazložio da je u inspekcijskom postupku građevinski inspektor zatražio izjašnjenje po pitanju vlasništva i građenja građevine na zemljištu označenom kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na što je tužitelj u svom očitovanju izvijestio građevinskog inspektora da je vlasnik navedene katastarske čestice te da je od bivše vlasnice kupio započetu gradnju kuće koju je kasnije sam dovršio do travnja 2011. slijedom čega je građevinski inspektor i donio rješenje prema tužitelju kao investitoru. Nadalje, u odnosu podnošenja zahtjeva za legalizaciju bespravno izgrađene građevine, navodi da to nije od utjecaja na donošenje osporavanog rješenja kojim je naređeno uklanjanje građevine izgrađene bez potrebnog akta za građenje, a tek u slučaju ishođenja pravomoćnog rješenja o izvedenom stanju, građevinski inspektor će rješenjem obustaviti postupak izvršenja rješenja o uklanjanju. Predložio je da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

4. Tužitelj se je na navode tuženika iz odgovora na tužbu očitovao u podnesku od 3. travnja 2024. Smatra da su svi navodi iz odgovora na tužbu tuženika neosnovani.

5. U tijeku spora održana je rasprava dana 18. veljače 2025. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupio je opunomoćenik tužitelja, dok na istu nije pristupio nitko za tuženika koji je uredno pozvan. Rasprava je na temelju odredbe čl. 89. st. 4. ZUS, a u svezi s čl. 91. st. 3. ZUS održana u odsutnosti uredno pozvanog tuženika.

6. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je u tijeku spora izvršio uvid u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka i ovog spora. Sud je odbio u sporu provesti ostale dokaze koje je tužitelje predložio u tužbi jer je Sud sve odlučne činjenice za donošenje odluke u ovoj upravnoj stvari mogao nedvojbeno utvrditi na temelju postojeće dokumentacije sadržane u spisu predmeta upravnog postupka i ovog spora.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8. Odredbom čl. 106. st. 1. Zakona o gradnji ("Narodne novine", broj 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19, dalje: ZG) propisano je da se građenju građevine može pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom, ako ovim Zakonom ili propisom donesenim na temelju ovoga Zakona nije drukčije propisano.

9. Odredbom čl. 113. st. 1. t. 1. Zakona o državnom inspektoratu ("Narodne novine", broj 115/18, 117/21 i 67/23, dalje: ZDI) propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole.

10. Odredbom čl. 42. st. 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine", broj 86/12, 143/13, 65/17 i 14/19, dalje: ZPNIZ) propisano je da će građevinski inspektor prekinuti rješenjem postupak izvršenja rješenja o uklanjanju nezakonito izgrađene zgrade donesenog na temelju propisa kojim se uređuje gradnja do pravomoćnog završetka postupka za donošenje rješenja o izvedenom stanju ako je ta zgrada vidljiva na DOF5/2011, na drugoj digitalnoj ortofoto karti Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja do 21. lipnja 2011. ili je do tog dana evidentirana na katastarskom planu ili drugoj službenoj kartografskoj podlozi. St. 2. istog članka propisano je da se postupak iz st. 1. ovoga članka prekida na zahtjev stranke uz koji je podnesen dokaz da je podnijela zahtjev za donošenje rješenja o izvedenom stanju i uvjerenje da je zgrada vidljiva na DOF5/2011, na drugoj digitalnoj ortofoto karti Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja do 21. lipnja 2011., odnosno dokaz da je do tog dana evidentirana na katastarskom planu ili drugoj službenoj kartografskoj podlozi. St. 4. propisano je da u slučaju da postupak iz st. 1. ovoga članka završi donošenjem rješenja o izvedenom stanju građevinski inspektor će po pravomoćnosti tog rješenja obustaviti postupak izvršenja rješenja o uklanjanju nezakonito izgrađene zgrade.

11. Iz spisa predmeta upravnog postupka razvidno je da je građevinski inspektor zatražio izjašnjenje po pitanju vlasništva i građenja građevine na predmetnoj čestici, na što je tužitelj u svom očitovanju izvijestio građevinskog inspektora da je vlasnik navedene katastarske čestice te da je od bivše vlasnice kupio započetu gradnju kuće koju je kasnije sam završio krajem travnja 2011. Stoga je građevinski inspektor pravilno donio osporavano rješenje prema tužitelju kao investitoru. U konačnici, citiranom odredbom čl. 113. st. 1. t. 1. ZDI propisano je da se uklanjanje nezakonito izgrađene građevine nalaže investitoru ili vlasniku. Dakle, navedena odredba ne radi razliku između investitora i vlasnika. Stoga navod tužitelja da on nije investitor već da je kupio tako izgrađenu građevinu od ranijeg vlasnika nema utjecaja na drugačiju odluku u ovoj upravnoj stvari, jer je tužitelj sada nesporno vlasnik predmetne građevine pa je stoga i obvezan istu ukloniti.

12. U odnosu na navode tužitelja da nije izvršena identifikacija kako bi se utvrdilo na kojoj čestici se nalazi predmetna građevina navodi se da je upravnosudska praksa o tome već zauzela stav da iz fotografija koje čine sastavni dio zapisnika o inspekcijskom nadzoru i opisa građevine u tom zapisniku i u osporavanom rješenju o uklanjanju, jasno slijedi o kojoj se građevini radi i da stoga nije odlučno je li točno identificirana čestica na kojoj se ta građevina nalazi. Iz navoda u tužbi je vidljivo da je tužitelju jasno na koju građevinu se odnosi osporavano rješenje. Dakle tužitelju je poznata građevina koju treba ukloniti pa stoga nije sporan identitet građevine koja je predmetom uklanjanja. Bit inspekcijskog postupka nezakonite gradnje nije točno identificirati čestice (pogotovo u situaciji kada stanje na terenu nije usklađeno s katastarskim planovima) već je bitno da se dovoljno određeno ili odredivo opiše građevina koja je nezakonito izgrađena. Točna identifikacija čestica predmetom je drugih postupaka te to ne smije biti razlog za odugovlačenje ili onemogućavanje provedbe inspekcijskog postupka nezakonite gradnje.

13. U odnosu na navod tužitelja da u postupku nije utvrđeno je li predmeta gradnja bila dozvoljena od 2008. pa nadalje, odnosno u trenutku kada je po njegovim navodima započela gradnja predmetne građevine, navodi se da je i tada, kao i u današnje vrijeme, za gradnju građevine opisane u izreci osporavanoga rješenja (zidane stambene građevine), bila potrebna građevinska dozvola. Naime, zakonitost gradnje građevina za stanovanje, kao što je slučaj u ovom predmetu, može se dokazivati jedino građevinskom dozvolom. Ukoliko tužitelj istu posjeduje tada je istu i trebao dostaviti kao dokaz zakonitosti gradnje predmetne građevine.

14. Nadalje, citiranom odredbom ZPNIZ uređen je prekid postupka izvršenja rješenja o uklanjanju nezakonito izgrađene zgrade, zbog čega ta zakonska odredba nije mjerodavna za ocjenu pravilnosti i zakonitosti rješenja o uklanjanju nezakonito izgrađene građevine. Naime, o zakonitosti gradnje odlučuje se primjenom odredbi kojima je uređeno građenje u ZG i ZDI, a do primjene citirane odredbe ZPNIZ doći će tek u postupku izvršenja rješenja o uklanjanju te će građevinski inspektor prekinuti taj postupak do pravomoćnog završetka postupka u kojem se donosi rješenje o izvedenom stanju, odnosno obustavit će taj postupak po pravomoćnosti rješenja o izvedenom stanju. Stoga tužbeni navod kojim tužitelj ističe da je podnio zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju nije od utjecaja na drugačiju odluku u ovom sporu jer to ne utječe na zakonitost samog rješenja o uklanjanju. Dakle, činjenica naknadnog ozakonjenja nema utjecaja na zakonitost rješenja o uklanjanju nezakonito izgrađene građevine, ali ima za posljedicu da neće niti doći do uklanjanja građevine, ako je ona, nakon izdavanja rješenja o uklanjanju, naknadno ozakonjena u skladu s odredbama ZPNIZ.

15. U odnosu na navod tužitelja da je upozorenje iz točke 6. izreke osporavanog rješenja (prema kojem se tužitelj ukoliko sam ne ukloni predmetnu građevinu odriče prava vlasništva građevnih proizvoda od kojih je građevina izgrađena bez prava na naknadu štete) protivno pravu vlasništva koje zaštićeno Konvencijom, Ustavom i Zakonom, navodi se da se to upozorenje temelji na odredbama ZDI i da tužitelju tim odredbama nije uskraćeno pravo vlasništva, jer mu je omogućeno da on prvo sam ukloni predmetnu građevinu i da zadrži građevne proizvode od koji je ista izgrađena, a tek potom da napušta posjed građevnih proizvoda od kojih je izgrađena građevina i da se odriče njihovog prava vlasništva bez prava na naknadu štete. U suprotnom, kada ne bi bilo takve zakonske odredbe, to bi značilo da se ne bi moglo provesti izvršenje rješenja o uklanjanju.

16. Slijedom svega navedenog, osporavano rješenje tuženika ocjenjeno je zakonitim, pa je stoga Sud na temelju čl. 116. st. 1. ZUS odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.

17. Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

U Rijeci 25. veljače 2025.

Sutkinja

Vesna Perić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. i čl. 127. ZUS).

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja Mariju Lovriću, odvjetniku u Zagrebu, Medulićeva 9

- tuženiku Državnom inspektoratu Republike Hrvatske, Područnom uredu Rijeka, Ispostavi u Pazinu, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8