REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-376/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mirko Kovač, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo financija, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženice protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R- 115/2021-2 od 13. studenoga 2024., kojom je djelomično potvrđena, te djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu br. Pr-587/2018-32 od 9. prosinca 2020., u sjednici održanoj 25. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e:

Dopušta se revizija tuženici protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R- 115/2021-2 od 13. studenoga 2024. zbog pravnog pitanja:

„Kod obračuna prekovremenih sati, trebaju li se uzeti u obzir slobodni dani koji su utvrđeni evidencijom o radu i zamolbama za korištenje slobodnih dana s osnova prekovremenih sati bez obzira na činjenicu što poslodavac nije donio rješenje o korištenju istih?“.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-115/2021-2 od 13. studenoga 2024., kojom je djelomično potvrđena, te djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu br. Pr- 587/2018-32 od 9. prosinca 2020.

2. Tužitelj u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije ističe da postavljeno pitanje nije pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te predlaže prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti kao nedopušten.

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao djelatnika Područnog carinskog ureda Split za isplatu razlike plaće s osnova prekovremenih sati za razdoblje do kolovoza 2013. do prosinca 2016.

4. Primjenom odredbe čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" br. 104/13 – dalje: KU/13) i čl. 38. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" br. 112/17 i 12/18 – dalje: KU/17) sudovi su prihvatili zahtjev tužitelja i naložili tuženici isplatu bruto iznosa od 2.362,30 kn, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom. Sudovi su ocijenili da tuženica nije tužitelju pravilno iskazala broj sati prekovremenog rada, odnosno da postoji neusklađenost u pogledu slobodnih sati koje je tužitelj ostvario jer su evidencije rada različite od obračunskih lista plaće.

5. Postupajući po odredbi čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da je pitanje naznačeno u izreci važno, ne samo za odluku u ovoj pravnoj stvari, već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni. Naime, o postavljenom pitanju postoji različita praksa revizijskog suda – odluka Rev-445/2023- 2 od 12. rujna 2023., a osim toga postoji i različita praksa drugostupanjskih sudova. Treba dodati da je identično pitanje dopušteno i u odluci Rev-2799/2024-3 od 17. srpnja 2024.

6. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

7. Glede preostalog pitanja smatra se da je prijedlog povučen (čl. 389.b st. 3. ZPP).

Zagreb, 25. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković