REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-495/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Andreja Srednoselec Pintarić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Pintarić i Srednoselec Pintarić d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž R-145/2022-5 od 19. prosinca 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku br. Pr-56/2020-16 od 3. prosinca 2021., u sjednici održanoj 25. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž R-145/2022-5 od 19. prosinca 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku br. Pr-56/2020-16 od 3. prosinca 2021.

2. Prijedlog je podnesen u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koje tužitelj smatra važnima za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu.

3. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.

4. Prijedlog nije osnovan.

5. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja sljedeća pitanja:

„- Ima li prvo na terenski dodatak službenik (policijski službenik za graničnu kontrolu) koji obavlja poslove izvan mjesta stalnog boravka i stalnog mjesta rada i zaposlenja, na teritoriju druge države, na kojem postoje specifična ograničenja tijekom rada i to nemogućnost samostalnog kretanja na području druge države, nemogućnost prelaženja za vrijeme pauze na područje Republike Hrvatske, bez da je bio organiziran ili dostupan prijevoz, nemogućnost samostalnog kretanja po području oko zajedničkog službenog mjesta za obavljanje granične kontrole na način da bi koristio mogućnost u svezi s vremenom pauze te ako predmetni rad službenika ima obilježja terenskog rada, a sukladno članku 50. stavku 1. i 2. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike?

- ima li pravo na naknadu za rad na terenu službenik koji je rješenjem/službenim ovlaštenjem upućivan na rad na granični prijelaz na području druge države – Republike Slovenije, dakle izvan svojeg stalnog mjesta rada i izvan mjesta stalnog boravišta te je li granični prijelaz lociran na teritoriju druge države u funkcionalnom smislu dio hrvatske policijske postaje, a sve to sukladno članku 50. stavku 1. i 2. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike i Tumačenju broj 7/55 Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 22. svibnja 2014. godine?

- je li pravo na terenski dodatak uvjetovano udaljenošću mjesta u koje se službenik upućuje od stalnog mjesta rada i boravka?

- može li se drugo (kasnije) mišljenje Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora od 4. veljače 2019. godine primjenjivati isključivo na slučajeve koji će se dogoditi nakon 4. veljače 2019. godine odnosno treba li na ovu pravnu situaciju primijeniti ono materijalno pravo koje je bilo na snazi u vrijeme za koje tužitelj traži terenski dodatak?

- je li relevantno drugo tumačenje Zajedničke komisije broj 1/50 od 4. veljače 2019. godine (donijeto nakon podnošenja tužbe u ovom predmetu) u ovoj pravnoj stvari iako za konkretni slučaj postoji mišljenje broj 7/55 od 20. svibnja 2014., kao i tumačenje Zajedničke komisije broj 22/56 od 11. studenog 2016. godine iz kojeg proizlazi da pravo na terenski dodatak nije uvjetovano udaljenošću mjesta u koje se službenik upućuje od stalnog mjesta rada, boravka ili granične crte?

- znači li da je područje druge države postalo stalno mjesto rada tužitelja kao policijskog službenika jer su poslovi koje je obavljao bili u nadležnosti ustrojstvene jedinice u kojoj je raspoređen te je li tužitelj kao policijski službenik obavljao poslove svojeg „radnog mjesta“ izvan stalnog „mjesta rada“ u kojem je zaposlen jer je potrebno razlikovati pojmove „radno mjesto“ od „mjesta rada“?

- ovisi li pravo na naknadu za rad na terenu o stvarnim troškovima koje radnik ima ili nema ili mu to pravo pripada uvijek kada su za to ispunjeni kolektivnim ugovorom dogovoreni uvjeti i to u paušalnom iznosu, a ne u iznosu dodatnih troškova?

- ima li pravo na naknadu službenik koji je upućen na rad na područje Republike Slovenije i izvan mjesta svojeg stalnog boravka i koji obavlja poslove izvan stalnog mjesta rada odnosno izvan područja nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen sukladno aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela (u konkretnom slučaju Uredbe o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja (NN 117/11, 50/14)?

- može li se rad službenika na graničnom prijelazu koji se nalazi na teritoriju Republike Slovenije smatrati radom na terenu ili stalnim mjestom rada ako se ima u vidu da je službenik rješenjem MUP-a raspoređen na radno mjesto policijskog službenika za graničnu kontrolu u Policijsku postaju Klanjec koja se nalazi na teritoriju Republike Slovenije?

- ima li pravo na naknadu službenik koji je upućen na rad na područje Republike Slovenije i izvan mjesta svojeg stalnog boravka i koji obavlja poslove izvan stalnog mjesta rada odnosno izvan područja nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen sukladno aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela (u konkretnom slučaju Uredbe o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja (NN 117/11, 50/14)?“.

6. Tužitelj kao razloge važnosti za postavljena pitanja ukazuje na odluku revizijskog suda br. Revr-1716/2016, odnosno presude Županijskog suda u Zagrebu Gž R- 1298/2016, Gž R-1306/2020 i Gž R-332/2021, kao i presudu Županijskog suda u Splitu br. Gž R-123/2018.

7. Prema shvaćanju revizijskog suda postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, budući je shvaćanje drugostupanjskog suda u ovom predmetu u skladu sa shvaćanjem revizijskog suda zauzetog u nizu odluka, tako u odlukama Rev-294/2023-2 od 22. studenoga 2023., Rev-495/2023-2 od 28. kolovoza 2024., Rev-275/2023-2 od 19. travnja 2023., Rev-1183/2022-2 od 17. siječnja 2023. i drugima.

8. Stoga je valjalo primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije kao neosnovan.

Zagreb, 25. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković