REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska ul. br. 31
Poslovni broj: P Ob-246/2023-21
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Vukovaru, po sucu toga suda Sanji Vrabec-Vrančić kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužiteljice ĐL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Dubravki Glavan odvjetnici u Osijeku, protiv tuženika ŽL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Marku Cvrkoviću odvjetniku u Odvjetničkom društvu Cvković i partneri d.o.o. Vukovar radi uzdržavanja bračnog druga, nakon zaključene nejavne glavne rasprave održane 21. siječnja 2025. u nazočnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice i Pere Ivanović odvjetnika u OD Cvrković i partneri d.o.o. Vukovar kao zamjenika punomoćnika tuženika, na temelju čl. 335. Zakona o parničnom postupku, dana 25. veljače 2025. godine
p r e s u d i o j e
I. Tužbeni zahtjev tuženice koji glasi:
"Nalaže se tuženiku ŽL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime uzdržavanja podnositeljice zahtjeva ĐL iz [adresa] doprinositi mjesečnim iznosom od 300 eura počev od 02. siječnja 2024.g. pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti , s tim da dospjele obroke plati odjednom u roku od 15 dana, a dospijevajuće najkasnije do 15-tog u mjesecu za tekući mjesec s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koje teku od donošena prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj uvećanjem kamatne stope koju je Europske središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 % ., sve u roku od 15 dana"- ODBIJA SE u cijelosti kao neosnovan.
II. Svaka stranka snosi svoje troškove nastale joj vođenjem ovog parničnog postupka.
Obrazloženje
1. Tuženik je kao tužitelj kod ovoga suda 22. studenog 2023. podnio protiv tužiteljice kao tuženice tužbu radi razvoda braka navodeći da bračni odnosi stranaka neko vrijeme ne postoje i da njihova bračna zajednica u emocionalnom i faktičnom smislu dulje vrijeme ne egzistira, potražujući od tužiteljice i naknadu parničnih troškova.
2. Tužiteljica je kao tuženica zaprimila navedenu tužbu te se očitovala da se slaže s prijedlogom tužitelja da se njihov brak razvede, te je u podnesku od 2. siječnja 2024. sudu podnijela zahtjev za uzdržavanje tražeći od tuženika mjesečno uzdržavanje od 300,00 eura počevši od dana podnošenja toga zahtjeva sudu, pa sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti uz jednokratnu isplatu dospjelih obroka s pripadajućom zateznom kamatom po stopi iz čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, potražujući od tuženika i naknadu parničnih troškova.
2.1. Zahtjev za plaćanjem uzdržavanja tužiteljica je obrazložila navodom da je s tuženikom u izvanbračnoj zajednici od početka 2014., da su njihovi odnosi bračni poremećeni te se ona iselila iz kuće u kojoj su do tada stanovali jer nije htjela potpisati tzv. bračni ugovor s obzirom da je u njemu razlog prestanka bračne zajednice išao njoj na teret, a sadržavao je i sporazum o odricanju od nasljedstva kojim bi se odrekla imovine stečene tijekom trajanja bračne i izvanbračne zajednice koja se sastoji od nekretnina, pokretnina, ušteđevine u novcu, prihoda od davanja u najam imovine koja je u vlasništvu tuženika koji je stečen radom stranaka, koja sva imovina upisana na ime tuženika iako je tužiteljica svojim radom i sredstvima, nasljeđivanjem i naknadom štete od poslodavca tu imovinu uložila u imovinu koja se vodi na tuženiku, da je ona sada podstanarka i zbog toga ima izdatke koji prije nije imala, da ne prima prihod od najma stana u [adresa], da ima rashode vezane za vraćanje kredita iznos kojega je uložila u nekretnine u vlasništvu tužitelja, da joj je tuženik uskratio pravo korištenja automobila pa je morala kupiti polovni, da joj nije dovoljna plaća koju prima za samostalno uzdržavanje, a da tuženik ima veliku plaću, više nekretnina, da ubire najam i zakupninu za stanove i poslovni prostor i da joj može plaćati uzdržavanje koje svojom tužbom traži.
3. Na ročištu održanom dana 12. srpnja 2024. tuženik je kao tužitelj ustrajao na razvodu braka, a tužiteljica je kao tuženica izričito ponovila da s je suglasna s tim zahtjevom, tako da je sud u daljem tijeku postupka smatrao da su tužitelj i tuženica kao bračni drugovi sudu podnijeli prijedlog za razvod braka na temelju sporazuma te je u tom dijelu obustavljen ovaj parnični postupak rješenjem donesenim na istom ročištu za glavnu raspravu, koje je postalo pravomoćno istoga dana, te je postupak u povodu razvod braka nastavljen i proveden u predmetu ovoga suda br. R1Ob- 333/2024 u kojemu je dana 22. srpnja 2024. sud donio rješenje kojim je na temelju sporazuma tužiteljica i tuženika kao bračnih drugova razveden brak koji su oni sklopili 6. svibnja 2023. i koje je rješenje postalo pravomoćno 31. kolovoza 2024..
4. U ovoj pravnoj stvari postupak je nastavljen u pogledu zahtjev tuženice za plaćanjem uzdržavanja te je sada ona označena tužiteljicom, a tužitelj je označen tuženikom.
5. Tuženik je nakon zaprimanja očitovanja tužiteljice na njegovu tužbu radi razvoda braka u pogledu traženja tužiteljice za plaćanjem uzdržavanja iznio da su navodi iz zahtjeva za uzdržavanje neosnovani s obzirom da je tužiteljica zaposlena i ostvaruje plaću radeći u Nacionalnoj memorijalnoj bolnici dr. Juraj Njavro Vukovar, tako da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 295. st. 1. Obiteljskog zakona za plaćanje traženog uzdržavanja dodajući da je tužiteljica prije nekoliko godina svoju nekretninu, obiteljsku kuću u [adresa], darovala svom sinu, da ima dovoljno sredstava za život, te da nisu istiniti navodi tužiteljice da su ona i tuženik bili u izvanbračnoj zajednici te da je tužiteljica doprinosila i ulagala u imovinu tužitelja, da je tužiteljica darovanjem nekretnine u svome vlasništvu vlastitoj djeci zaštitila interese te djece, što je bračnim ugovorom želio učiniti i tužitelj, no tužiteljica je verbalno pristala na navedeni način uređenja imovinsko pranih odnosa, ali ugovor nije konzumiran jer ga tužiteljica nije potpisala niti ovjerila.
6. Podneskom od 27. lipnja 2024. tužiteljica je radi dokazivanja postojanje života parničnih stranaka u izvanbračnoj zajednici od početka 2014. predložila saslušanje u tom podnesku navedenih svjedoka te ponovila navode o zajedničkim putovanjima, obavljanju dogovorenih poslova i iznajmljivanja tuženikovih nekretnina.
7. U ovome postupku sud je izveo dokaze predložene po parničnim strankama, te je izvršio uvid i pregledao elektronički zapis iz matice vjenčanih (stranica spisa 3), dokaze o vlasništvu tuženika na nekretninama (stranica spisa 20- 146), pismo (stranica spisa 147-149), tužbu od 4. prosinca 2013. (stranica spisa 151-153), poruke (stranica spisa 154-163), ugovor o najmu stana od 7. svibnja 2020. (stranica spisa 164-166), izvadak iz zemljišne knjige za nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica spisa 167), rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru br. Kir DO-152/2023-10 od 18. lipnja 2024. (stranica spisa 170-176), izvadak iz zemljišne knjige za nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stanica spisa 178-179), obračun plaće za tuženika za razdoblje od listopada do siječnja 2023., od prosinca do siječnja 2022., od prosinca do listopada 2020., od travnja do siječnja 2021. od prosinca do siječnja 2021. (stranica spisa 189-233) obračunske isprave za isplatu plaće – naknade za razdoblje od siječnja 2023. do prosinca 2023. i od siječnja 2022. do prosinca 2022. te od siječnja 2024. do lipnja 2024. sve za tužiteljicu ĐL (stranica spisa 235-284) obračunske isprave za isplatu plaće – naknade za razdoblje od siječnja 2021. do prosinca 2021. za tužiteljicu ĐL (stranica spisa 288-303) te je izveo dokaz saslušanjem svjedoka OL, UL i AL (stranica spisa 310-313), kao i dokaz saslušanjem tužiteljice kao parnične stranke (stranica spisa 304-307).
7.1. Iz elektroničkog zapisa iz matice vjenčanih utvrđeno je da su tužiteljica i tuženik sklopili brak dana .
7.2. Iz dokaza o vlasništvu tuženika na nekretninama (stranica spisa 20-146) i izvatka iz zemljišne knjige za nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica spisa 167) utvrđeno je da je tuženik vlasnik nekretnina upisanih u više katastarskih općina, da su među njima i stana za najam u [adresa].
7.3. U pisma i poruci opisan je nastanak emocionalne veze dvaju osoba, bez navođenja imena tih osoba, te doživljaj ovog odnosa kod svakog od sudionika.
7.4. Iz ugovora o najmu stana od 7. svibnja 2020. utvrđeno je da je stan u [adresa] tuženik bio voljan dati u najam.
7.5. Iz rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru br. Kir DO- 152/2023-10 od 18. lipnja 2024. utvrđeno je da je tim rješenjem odbačena kaznena prijava protiv tuženika kao osumnjičenika zbog kaznenog djela protiv osobne slobode prijetnje u odnosu na tužiteljicu.
7.6. Iz izvatka iz zemljišne knjige za nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je tužiteljica svoj suvlasnički udio te nekretnine ugovorom o darovanju prenijela na VL i AL.
7.7. Iz obračun plaće za tuženika ŽL za razdoblje od listopada do siječnja 2023., od prosinca do siječnja 2022., od prosinca do listopada 2020., od travnja do siječnja 2021. od prosinca do siječnja 2021. (stranica spisa 189-233) utvrđeno je da je tuženik u navedenom razdoblju primao plaću od poslodavca Tensit.com d.o.o. i poslodavca Fastospeed d.o.o. u nejednakim mjesečnim iznosima, od kojih je poslodavaca primao i potpore odnosno nagrade.
7.8. Iz obračunske isprave za isplatu plaće – naknade za razdoblje od siječnja 2023. do prosinca 2023. i od siječnja 2022. do prosinca 2022. te od siječnja 2024. do lipnja 2024. sve za tužiteljicu ĐL (stranica spisa 235-284) i obračunske isprave za isplatu plaće – naknade za razdoblje od siječnja 2021. do prosinca 2021. za tužiteljicu ĐL (stranica spisa 288-303) utvrđeno je da je tužiteljica zaposlena kod poslodavca Nacionalna memorijalna bolnica Juraj Njavro Vukovar te da joj je isplaćivana mjesečna plaća u neto iznosima od kojih je najniži bio u siječnju 2023. označen kao 5.240,02 kuna do najvišeg iznosa od 7.850,72 za mjesec studeni 2023., da joj je za 2024. poslodavac isplatio regres u iznosu od 300,00 eura i prigodne nagrade u iznosu od 100,00 eura.
7.9. Iz suglasnih iskaza saslušanih svjedoka OL, UL i AL utvrđeno je da je tužiteljica stanovala na istoj adresi na kojoj je stanovao i tuženik najmanje od 2015. godine, da su oni bili i u braku i da više nisu u braku.
7.10. Saslušani svjedoci nisu imali neposrednih saznanja o kvaliteti života tužiteljice i tuženika niti o postojanju emocionalne veze između njih dvoje koja bi svojim obilježjima bila izvanbračna zajednica u kojoj tužiteljica tvrdi da su živjeli od 2014. pa do sklapanja braka 2023..
7.11. Svjedokinja OL, o svim saznanjima o zajedničkom životu tužiteljice i tuženika iskazivala je iz onoga što je saznala upravo od tužiteljice s kojom od 2015. radi na istovrsnim poslovima kod istog poslodavca te su u razgovorima govorili i o tome, kao i skijanjima u inozemstvu i o tome da imaju vikendicu i nekretnine koje su sređivali, te da je tužiteljica znala obavljati poslove vezano za jednodnevno iznajmljivanje stanova.
7.12. Svjedokinja UL odlazila je u kućanstvo koei su vodili tužiteljica i tuženik kada se pojavila potreba za povećanim obimom poslova održavanja kuće, glačanja rublja, odlazila je s tužiteljicom spremati kuće i apartmane koje su imali, pekla torte i kolače djeci tužiteljice i djeci tuženika, radila veliko spremanje, vodila brigu o psu kada bi tužiteljica i tuženik bili na putu i uvijek je odlazila tamo na poziv i za svoj posao bila plaćena, veliko spremanje nikada nije radila sama i s njom je radila i tužiteljica, išla je i s tužiteljicom srediti stan u [adresa] nakon što su majstori završili svoj dio posla i pomagala je tužiteljici u održavanju poslovnih prostorija u kojima je radio tuženik, te je ona bila osoba kod koje je tužiteljica otišla stanovati tijekom jedne noći kada je napustila kućanstvo u kojemu je živjela s tuženikom i provela je u kućanstvu svjedokinje oko sedam mjeseci i plaćala je režije toga kućanstva koje su mjesečno bile 180,00-200,00 eura.
7.13. Svjedok AL, sin tužiteljice u svome iskazu iznio je da poznaje tuženika, da su njegova majka i tuženik zajedno živjeli od vremena kada je on počeo studirati, što je prije 2015. godine, i da su živjeli u kući u [adresa], da je on dolazio u tu kuću obiteljski na ručak i druženje, da su oni prije dvije godine sklopili brak i da više nisu u braku, da je tužiteljica bila u braku s njegovim ocem i da je taj brak prestao smrću njegovog oca 2010., da je majka imala spor s bolnicom u kojoj je radila i vraćena je na posao, da su majka, brat i on naslijedili kuću kada je umro njegov otac da je majka svoj dio prenijela na brata, a on svoj dio da je bratu prodao tako da je brat sad jedini vlasnik, da je majka novcem koji je naslijedila iza svoga oca kupila automobil i da su ga svi koristili, no da ga je majka ubrzo prodala, da je njegova majka zaposlena u bolnici u [adresa], da on nije upućen u majčine financije i ne zna ima li ona financijskih poteškoća jer da mu o tome nije ništa govorila, da ne zna ima li majka kreditnih obveza i da majku financijski ne pomaže, kao i da je majka nakon očev smrti plaćala neke rate jer je bila hipoteka na nekretnini koju su naslijedili i da i to vrijeme on i brat nisu bili zaposleni, da zna da su se majka i tuženik bavili apartmanima jer su oboje govorili o tome, da su zajedno živjeli deset godina i da je normalno da su putovali.
7.14. Saslušana kao parnična stranka, tužiteljica je u svome iskazu ponovila navode iz svoje tužbe i sudu dostavljenih podnesaka te iznijela kako joj tuženik treba plaćati uzdržavanje zato što je ona u izvanbračnoj zajednici s njim podignula kredit kojeg vraća s ratom od 200,00 eura, nenamjenski, u vrijeme kada su uređivala apartmane na moru i Osijeku, te je novčani iznos dobiven tim kreditom utrošen za to, da ona nema drugih sredstava i morala je kupiti drugi automobil nakon što je došlo do prekida njihove bračne zajednice, da je zaposlena u Nacionalnoj memorijalnoj bolnici dr. Juraj Njavro u [adresa] na radnom mjestu gdje se bavi narudžbama pacijenata i po ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 2010., da joj je mjesečna plaća, neto ono što dobije na ruke, nakon porasta plaća 1.100-1.200 eura mjesečno, a prije da je bila manje od 1.000,00 eura, da živi u iznajmljenom stanu, da ženi s kojom živi daje 100,00-150,00 eura mjesečno za režije i 100 eura za ostale troškove kućanstva, da je auto kupila za 900,00 eura i star je 30 godina, da je 2018. godine nakon što je naslijedila dio nekretnine, kuće na kojoj je već bila suvlasnica u ½ dijela, iza svoga supruga Đ, prepisala sve što je bilo u njezinom vlasništvu na sinove koji su plaćali hipoteku, da svaki mjesec za sebe plaća dopunsko zdravstveno osiguranje 10,00 eura i kupuje gorivo za automobil prosječno 50,00-70,00 eura, da joj nakon što podmiri sve opisano ne ostane baš puno, a da se mora i jesti, da joj financijska pomoć od tuženika treba dok ne vrati kredit koju obvezu ima do 2026. godine u iznosu od 200,00 eura mjesečno, da je sinovi financijski ne pomažu, da joj tuženik mora plaćati uzdržavanje jer ona drugačije ne može živjeti, da je automobil koji je imala u vlasništvu prodala tuženikovim kćerima za simboličnu cijenu od 30.000,00 kuna i sebi zadržala novac, da su tuženik i ona u [adresa] gdje su zajedno živjeli dijelili sve troškove, da ga je upoznala u ljeto 2013. kad je dolazilo na terapije u bolnicu i da je na njegovo traženje u jesen te godine kod njega preselila, da su išli na skijanje te godine, da je ubrzo vodila spor sa svojim poslodavcem, da je tuženik imao dvije kćeri iz braka koji je bio razveden i one su dolazile u posjetu kao i njezini sinovi prije nego su tuženik i ona sklopili brak, da su u zajednici koja je prethodila sklapanju braka živjeli i bolje nego dok su bili u braku, da su se o svemu dogovarali, da je sve bilo u redu do 11. studenog 2022., njezinog rođendana, kada je tuženik rekao da je izbacuje iz kuće, a ona saznala da je imao vezu s drugom ženom, da je nakon odlaska živjela kod sestre mjesec i pol dana, pa našla stan u [adresa], da je iz spora s poslodavcem dobila novac i da nešto naslijedila od oca pa je u dogovoru s tuženikom za sav novac kupila stana u [adresa], nešto malo je dao i tuženik, i stan je upisan u vlasništvo tuženika i tuženik joj je nudio kada se odselila da živi u tom stanu dok joj treba na što ona nije pristala.
Tužiteljica je iskazala i da je podnijela tužbu protiv tuženika zbog vlasništva na tom stanu u [adresa] no povukla ju je nakon što je tuženik otpustio ženu s kojom je bio u vezi i koja je kod njega radila i on je pristao da se s njom vjenča i vjenčali su se 6. svibnja 2023., da je tuženik u Tenzitu primao plaću koju si je sam određivao i mjesečnu vojnu mirovinu koja je bila 3.560,00 kuna, da tuženik ima prihode od trajnog i dnevnog najma apartmana i stana u [adresa], stana u [adresa], dva stana u [adresa] i vila na moru, da je dnevni najam vile [adresa],00 eura, a stana u [adresa],00 eura, da tuženik u [adresa] ima kockarnicu, zubni rendgen i dva privatna parkirališta, da je tuženik zarađivao i s osnove vještačenja jer je bio sudski vještak, da je ona upravljala njegovom imovinom i da je ona bila veza s javnošću, a tuženik je radio iz pozadine i kada je trebalo donositi veće odluke, da je ona čistila i spremala stanove i apartmane u [adresa] i [adresa], da je spremala i vilu na moru ako je trebalo no da je ta vila dana na upravljanje agenciji, da je na računu u banci imala 1.000,00-2.000,00 eura kada je otišla iz zajedničkog kućanstva, te da je od toga dana putovala kod prijatelja u Zadar, tri puta bila sa sestrom u [adresa] i na putovanju u Italiji tri dana za 170,00 eura.
8. Izvedene dokaze sud je ocijenio savjesno i brižljivo primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- odluka Ustavnog suda RH i 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11
- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14- odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19, u daljem tekstu ZPP-a) i to kako svaki izvedeni dokaz zasebno tako i sve izvedene dokaze u njihovoj međusobnoj povezanosti, te je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.
9. Odredbom čl. 31. Obiteljskog zakona (Narodne Novine 103/15, 98/19, 47/20, 49/23–Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 156/23, u daljem tekstu ObZ), određeno je da su bračni drugovi u braku ravnopravni, te da su dužni jedan drugom biti vjerni, uzajamno se pomagati i uzdržavati, međusobno se poštovati te održavati skladne bračne i obiteljske odnose u toj zakonom uređenoj životnoj zajednici žene i muškarca (čl. 12. ObZ-a).
Odredbom čl. 295. ObZ-a određeno je da bračni drug koji nema dovoljno sredstva za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a nije sposoban za rad ili se ne može zaposliti, ima pravo na uzdržavanje od svojeg bračnog druga ako ovaj za to ima dovoljno sredstava i mogućnosti (st.1.), te da kad sud određuje uzdržavanje za bračnog druga, posebno treba uzeti u obzir ostvarivanje skrbi o djeci te podjeli obiteljskih obveza za trajanja braka (st. 2).
Odredbom čl. 298. ObZ-a određeno je da obveza uzdržavanja bračnog druga može trajati do godine dana, ovisno o trajanju braka i o mogućnosti da tužitelj u dogledno vrijeme na drugi način osigura sredstava za život (st. 1), te da mu u opravdanim slučajevima sud može produljiti obvezu uzdržavanja, a da se tužba za produljenje obveze uzdržavanja može podnijeti samo do isteka vremena za koje je uzdržavanje određeno (st. 2).
Odredbom čl. 296. ObZ-a određeno je da se uzdržavanje za bračne drugove određuje u redovitim mjesečnim obrocima i unaprijed (st. 1), te da sud može na zahtjev jednog ili obaju bračnih drugova odrediti jednokratnu isplatu iznosa za uzdržavanje uzimajući u obzir okolnosti slučaja (st.2).
Odredbom čl. 11. ObZ-a, propisano je da se odredbe toga zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca, koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka, te da izvanbračna zajednica koja ispunjava ove pretpostavke stvara osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica te se na nju na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga zakona o osobnim i imovinskim odnosima bračnih drugova, odnosno odredbe drugih zakona kojima se uređuju odnosi u poreznim stvarima, osobni, imovinski i drugi odnosi bračnih drugova.
10. Iz izvedenih dokaza je utvrđeno da su tužiteljica i tuženik bračni drugovi koji su brak sklopili 6. svibnja 2023. u Osijeku i da je njihov brak razveden rješenjem ovoga suda koje je postalo pravomoćno 31. kolovoza 2024., da su tužiteljica i tuženik u zajednici života živjeli i prije vremena kada su sklopili navedeni brak i da su tu zajednicu života organizirali na adresi [adresa] u kući koja je u vlasništvu tuženika, da su u toj zajednici živjeli najmanje od 2015. godine, da su za vrijeme trajanja svoje zajednice života zajedno putovali, zajedno skrbili o potrebama te zajednice, primali u zajedničko kućanstvu posjete tužiteljičinih sinova i tuženikovih kćeri, da su dogovarali i postupanja vezano uz upravljanje i iskorištavanje nekretnina koje su u vlasništvu isključivo tuženika, da je tuženik za vrijeme trajanja te zajednice ostvarivao plaću s osnova zaposlenosti u trgovačkom društvu u kojemu je direktor, da je tužiteljica u razdoblju od 2015. pa do prekida bračne zajednice zaposlena po ugovor o radu na neodređeno vrijeme kod istog poslodavca, da je u tom razdoblju tuženik ostvarivao mjesečnu plaću koja je bila veća nego li je u istom razdoblju plaću ostvarivala tuženica kod svog poslodavca, da je tužiteljica odlazila spremati stanove u vlasništvu tuženika na području grada [adresa] i vilu na moru kada je za to postojala potreba s obzirom da su te nekretnine bile davane u najam, da je tužiteljici u tim poslovima pomagala i saslušana svjedokinja UL koja je po potrebi obavljala i sve kućanske poslove u kućanstvu u kojemu su živjeli tužiteljica i tuženik, da tužiteljica i tuženik nisu roditelji zajedničkog djeteta, da je tužiteljica nekretninu na kojoj je bila suvlasnica i koju je djelomično naslijedila u ostavinskom postupku iza svoga supruga Gorana Posavčevića 2019. ugovorom o darovanju u jednakim dijelovima prenijela na svoje i Goranove zajedničke sinove, također sunasljednike, da je tužiteljica iza svoga oca naslijedila određenu novčanu svotu i tim novcem kupila automobil za potrebe svojih sinova i sebe.
Navode o vođenju kućanstva na navedenoj adresi i pomoći tužiteljice u održavanju stanova koji su bili za najam u svojim su iskazima potvrdili svjedoci UL i AL, koji je svjedok potvrdio i navod tužiteljice o prijenosu suvlasničkog dijela na opisanoj nekretnini za korist njega i brata, te kupovinu automobila za novac dobiven nasljeđivanjem iza oca tužiteljice.
10.1. Iz dokaza koje je sud izveo u ovom postupku nije se moglo utvrditi da je taj isti automobil prodala tuženikovim kćerima za, kako je izjavila u svome iskazu navela simboličnu, cijenu od 30.000,00 kuna koji je novac nakon isplate zadržala za sebe, da je za vrijeme trajanja zajednice života s tuženikom kupljen stan u [adresa] novčanim sredstvima koje je tužiteljica dobila u sporu s poslodavcem, niti je utvrđeno da bi u vrijeme trajanja te zajednice života tužiteljica bila neudana žena, a tuženik neoženjen muškarac, te naročito da bi ta zajednica života u kojoj je tužiteljica živjela s tuženikom prije nego li je sklapanjem braka 6. svibnja 2023. postala bračna zajednica, bila izvanbračna zajednica u smislu odredbe čl. 11. ObZ-a.
10.2. U dokaznom postupku pročitano pismo poslano kao poruka elektroničke pošte na adresu tužiteljice s adrese tuženika u kojoj niti na jednom mjestu nije navedeno ime osobe koja poruku piše i niti osobe na koju se ona odnosi nije dokaz postojanje emocionalne veze tužiteljice i tuženika, njihovog nastojanja da živeći u zajednici života jedno drugom pomažu i uzdržavaju se međusobno, odnosno nije dokaz toga da je ta zajednica života po svojim obilježjima bila izvanbračna zajednica.
10.3. Iz izvedenih dokaza utvrđeno je da je tužiteljica zaposlena osoba, s redovitim mjesečnim primanjima s osnove plaće u visini od 1.100-1.200,00 eura, da je nakon faktičnog prestanka bračne zajednice u kojoj je živjela s tuženikom u situaciji da o svojim vlastitim potreba treba sama promišljati i zadovoljavati ih s obzirom da je utvrđeno da o postojanju financijskih teškoća nije razgovarala niti sa svojim sinom, saslušanim u svojstvu svjedoka u ovome postupku AL, pri čemu tužiteljica nije dokazala da je za vrijeme zajednice života s tuženikom bila korisnica kredita, da je novčana sredstva po tom kreditu uložila u imovinu koja se vodi u vlasništvu tuženika, te da je ona sada obveznik vraćanja toga kredita s mjesečnom ratom od 200 eura i s obvezom koja traje do 2026. godine.
10.4. Navod tužiteljice da je ona živeći s tuženikom u zajednici života imala veće potrebe i veće mogućnosti zadovoljavanja tih potreba u njihovoj raznovrsnosti, te da u svom životu nakon prestanka bračne zajednice treba i dalje nastaviti živjeti tim stilom života i da joj je to dužan omogućiti tuženik s obzirom da je njegov standard daleko viši od njezinog i da kao ovlaštenik prava na uzdržavanje ona prati standard obveznika plaćanja toga uzdržavanja, a obveznik je po tužiteljici upravo tuženik, nije osnovan s obzirom da je odredbom čl. 295. ObZ-a propisano u kojim okolnostima, koje moraju biti kumulativno ispunjene, bračni drug može potraživati uzdržavanje od svog bračnog druga, niti se ova odredba može primijeniti na tužiteljicu i tuženika s obzirom na njezinu tvrdnju da su živjeli u izvanbračnoj zajednici, naročito što tužiteljica nije dokazala da je ona bila neudana žena, te da je tuženik bio neoženjen muškarac u vrijeme trajanja njihove zajednice života.
11. Sukladno odredbi čl. 295. st. 1. ObZ-a bračni drug je u obvezi uzdržavati svog bračnog druga koji nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a nije sposoban za rad ili se ne može zaposliti, tako da tuženik nije u obvezi uzdržavati tužiteljicu koja je i nakon faktičnog prestanka njihovog, sada i razvedenog, braka nastavila raditi kod istog poslodavca i redovito primati plaću iz koje može zadovoljavati svoje mjesečne potrebe pa si priuštiti i putovanje, što se može smatrati luksuzom.
11.1. Tužiteljica nema obveza plaćanja uzdržavanja za drugu osobu, svoj ostvareni prihod može trošiti isključivo na sebe, kao odrasla i odgovorna osoba svoje potrebe treba uskladiti sa svojim stvarnim mogućnostima i osigurati si uvjete života u kojima će osigurati zadovoljenje svih vlastitih potreba, a činjenica da tuženik kao vlasnik više nekretnina koje iznajmljuje ostvaruje veći mjesečni prihod od tužiteljice, s obzirom na vrijeme trajanja njihovog braka, ne opravdava zahtjev tužiteljice za plaćanje uzdržavanje u mjesečnom iznosu od 300,00 eure, koliko to tužiteljica svojom tužbom traži i stoga je sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan. 12. Odluka suda o troškovima ovoga parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 366. ObZ-a te je sud vodeći računa o okolnostima ovoga slučaja i ishodu ovoga sudskog postupka odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove nastale joj vođenjem ovog parničnog postupka koji je pokrenuo tuženik svojoj tužbom radi razvoda braka s kojim se zahtjevom tuženica izričito suglasila pa je u tom dijelu postupak okončan razvodom braka na temelju sporazuma, dok tužiteljica sa svojim zahtjevom za uzdržavanje nije uspjela, a obje su stranke bile zastupane po punomoćniku-odvjetniku.
U Vukovaru 25. veljače 2025.
Sudac:
Sanja Vrabec-Vrančić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka otpravka ove presude. Žalba se podnosi županijskom sudu kao drugostupanjskom, putem ovoga suda, pisano u tri istovjetna primjerka. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojemu se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, a presudu će sud istaknuti na internetskoj stranici e-oglasnoj ploči sudova, dok ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (čl. 335. st. 9., 10. i 11. ZPP-a).
Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojemu se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (čl. 335. st.11. ZPP-a).
Dostavna naredba:
1. Tužiteljici putem punomoćnika odvjetnice Dubravke Glavan, Osijek
2. Tuženiku putem punomoćnika odvjetnika Marka Cvrkovića, Vukovar
