REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-2237/2022-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sutkinji Vesni Horvath, u pravnoj stvari tužitelja LO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marija Jukić Jurišić, odvjetnica u Zagrebu, Đorđićeva 15, protiv tuženika Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, zastupan po punomoćniku Anti Puljizu, odvjetniku iz Zagreba, Poljička 5, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 16. siječnja 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja Marije Jukić Jurišić, odvjetnice, punomoćnice tuženika ČO, prema generalnoj punomoći Su-38/2014 i zamjenice punomoćnika umješača MO, odvjetničke vježbenice, te presude javno objavljene dana 25. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937da naknadi tužitelju LO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s naslova naknade štete ukupan iznos od 7.029,60 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 6.100,00 eura od 22.11.2022. do isplate , te na iznos od 929,60 eura tekućim od 25.veljače 2025. do isplate i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva za naknadu zateznih kamata na iznos od 929,60 eura tekućom od 22. studenog 2022. do 24. veljače 2025. kao neosnovanim.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 28. siječnja 2022. zadobio ozljedu na radu kod poslodavca - tuženika kada je za Gradski ured za obrazovanje, šport i mlade Grada Zagreba dostavljao poštu u PU Črnomerec.

Naime, tužitelj je kod raskrižja Ilice i Reljkovićeve ulice pao s bicikla jer mu je stražnji kotač bicikla upao u tramvajske tračnice.

Tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje jer je prilikom pada s bicikla pao i udario lijevi kuk uslijed čega je trpio bolove i strah, a također je zadobio brojna natučenja i orgeboine po tijelu.

Zbog zadobivenih ozljeda - prijelom bedrene kosti i višestruki prijelom potkoljenice tužitelj je podvrgnut operativnom zahvatu repozicije prijeloma i endomedularne osteosinteze.

Slijedom navedenog kod tužitelja je došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, pa na ime naknade neimovinske i imovinske štete, a sve u okviru kvalifikatornih okolnosti, te nakon provedenog medicinskog vještačenja podneskom od19. kolovoza 2024. uređuje tužbeni zahtjev na način da potražuje na ime naknade neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a sve u okviru kvalifikatornih okolnosti i imovinske štete pravičnu novčanu naknadu kako slijedi:

- za pretrpljene bolove

iznos od 2.000,00 eura

- za pretrpljeni strah

iznos od 1.800,00 eura

- za duševne boli zbog smanjenje životne aktivnosti

iznos od 1.300,00 eura

- za duševne boli zbog naruženosti

iznos od 1.000,00 eura - za tuđu pomoć i njegu (4o xd 3,00 eura)

iznos od  929,60 eura

Ukupno:

iznos od 7.029,60 eura.

uz naknadu parničnog troška zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava i osnov i visinu predmetnog tužbenog zahtjeva, ne spori nastanak predmetnog štetnog događaja, a osporava odgovornost tuženika za štetu proizašlu iz predmetnog štetnog događaja.

Naime, odredbom čl. 111. Zakona o radu i čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu normirano je da za štetu koju je radnik pretrpio obavljajući poslove svog radnog mjesta, poslodavac odgovara po načelu objektivne odgovornosti, jer slijedom odredbi čl. 1067. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, te slijedom odredbe čl. 25. st. 2. Zakona o zaštiti na radu, poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ukoliko je šteta nastala namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika na koju poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

U konkretnoj stvari, do predmetnog štetnog događaja upravo je došlo isključivo uslijed namjere i krajnje nepažnje radnika, ovdje tužitelja, na koju tuženik, kao poslodavac, nije mogao utjecati niti je mogao izbjeći nastupjelu posljedicu obzirom da je PročelnikGradskog ureda za obrazovanje još 20.12.2011. godine donio je Odluku br: Klasa:115-04/11-01, Urbroj: 251-10-01-11-2 o zabrani korištenja bicikla u službene svrhe, kojom je ujedno preporučeno korištenje javnog gradskog prijevoza za poslove dostave pošte. Također,u evidencijama tuženika, kao poslodavca, nisu pohranjeni dokumenti iz kojih bi eventualno proizlazilo ili bilo razvidno da je bicikl kojeg je tužitelj koristio u vrijeme štetnog događaja zaista i korišten u službene svrhe, kao ni računi za eventualne popravke i troškove održavanja bicikla.

Slijedom navedenog, ne samo da ne postoji propis, odnosno zakonski okvir temeljem kojeg bi tužitelj bio dužan ili obavezan poslove dostave obavljati koristeći bicikl, već upravo suprotno, tužitelj je poslove dostave bio dužan obavljati koristeći sredstva javnog prijevoza, a upotreba bicikla, u provedbi mjera zaštite na radu, bila mu je od strane čelnika tijela u kojem je zaposlen izričito i strogo zabranjena. Budući da se štetni događaj tužitelju dogodio isključivo radi uporabe bicikla, to nesporno proizlazi da je tužitelj postupao protivno odlukama i preporukama tuženika donesenih u provedbi mjera zaštite na radu, a što se u konkretnom slučaju, glede nastupa štetnog događaja i posljedice, može pripisati namjeri i krajnjoj nepažnji samog tužitelja.

Također, odredbom čl. 113. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je da vozač bicikla, odnosno prijevoznog sredstva, mopeda i motocikla mora upravljati vozilom na način kojim se ne umanjuje stabilnost vozila i ne ometaju drugi sudionici u prometu.

Budući da je do štetnog događaja došlo uslijed neopreznog upravljanja biciklom od strane samog tužitelja, to je, uz namjeru, evidentno i postojanje krajnje nepažnje tužitelja koja je rezultirala predmetnim štetnim događajem.

Dakle, u konkretnoj pravnoj situaciji upravo je riječ o slučaju za koji sam zakon izrijekom poslodavca oslobađa odgovornosti.

Slijedom iznijetog, budući da je šteta nastupila isključivo uslijed radnje samog tužitelja, koja se u konkretnom slučaju, budući da mu je od strane poslodavca zabranjeno obavljanje poslova dostave upotrebom bicikla, može i mora okarakterizirati kao namjera i krajnja nepažnja samog tužitelja, to do primjene dolazi zakonska odredba koja poslodavca oslobađa od odgovornosti, te tuženik osporava osnovanosti tužbenog zahtjeva u odnosu na tuženika cijelosti.

Slijedom navedenog predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan u cijelosti, uz nadoknadu troškova ovog parničnog postupka

tuženiku.

3. Tijekom postupka tuženik je predložio da se kao umješača na strani tuženika pozove WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d. koji je stupio u parnicu te ističe da je Grad Zagreb na dan štetnog događaja imao kod umješača zaključen ugovor o osiguranju od odgovornosti.

4. Sud je u tijeku dokaznog postupka izvršio uvid u Zapisnik o očevidu, medicinsku dokumentaciju, Odštetni zahtjev od 7.10.2022., presliku presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj Pp-14451/2022 od 14. listopada 2022., Prijavu o ozljedi na radu, Odluku o zabrani korištenja bicikla u službene svrhe od 20. prosinca 2011., Policu osiguranja od odgovornosti broj 1307- 00056881dopis od 22. siječnja 2024., Obavijest od 16. prosinca 2011., dopis od 26. travnja 2024., saslušao je tužitelja, proveo je medicinsko vještačenje po dr. JO,te izvršio uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Sporno je između stranaka sporna je visina, osnov tužbenog zahtjeva te odgovornost poslodavca za nastalu štetu.

7. Uvidom u presudu Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu , PP-14451/22 od 14.10.2022. utvrđeno je da se tužitelj oslobađa optužbe da bi počinio prekršaj iz članka 51.stavak5. u svezi članka 293.stavak2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

8. Uvidom u prijavu ozljede na radu od 01.02.2022. utvrđeno je da je poslodavac naveo prilikom prijave ozljede da je ista nastala na putu prema PU Črnomerec, Trg F. Republike, kada je vozeći se na biciklu kojim je dostavljao službenu poštu poskliznuo se na tramvajskim tračnicama, pao i ozlijedio nogu.

9. Uvidom u zapisnik o očevidu od 23.08.2022. utvrđeno je da je kao podatak o vozilu naveden bicikl marke „DEMA REMO“ broj okvira H14120173, vlasnik Grad Zagreb, dok je iz dopisa Gradskog ureda za obrazovanje , sport i mlade od Stručna služba gradske uprave od 26.04.2024. utvrđeno da isti nisu imali navedeni bicikl zaveden u knjigovodstvenim evidencijama.

10. U pogledu prigovora tuženika da je tužitelj imao zabranu korištenja bicikla u službene svrhe, i to od 20.12.2011. godine temeljem Odluku br: Klasa:115-04/11- 01, Urbroj: 251-10-01-11-2, valja istaknuti da je poslodavac u prijavi o ozljedi na radu naveo da tužitelj obavlja dostavu službene pošte na biciklu, a iz iskaza tužitelja proizlazi da je obavljao dostavu prvo na svom biciklu, a poslodavac mu je plaćao popravke, a kasnije su mu kupili službeni bicikl. Sud je poklonio vjeru iskazu tužitelja jer je isti logičan, te je notorna činjenica da se poštari služe raznim prijevoznim sredstvima radi lakšeg obavljanja poslova dostave pošte, te je iz prijave ozljede na radu poslodavac naveo da se ozljeda desila prilikom dostave pošte na biciklu, slijedom čega je jasno da je poslodavac znao i odobravao takav način dostave. Odluka o zabrani korištenja bicikla iz 2011. godine ne predstavlja relevantan dokaz da je takva zabrana bila na snazi u vrijeme štetnog događaja.

11. U pogledu prigovora isključive odgovornosti tužitelja za nastanak štetnog događaja sud je iz presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu PP- 14451/22 utvrdio da oslobođen optužbe da bi počinio prekršaj krećući se dijelom kolnika na križanju Ilice i Reljkovićeve kao vozač bicikla marke Dema, gdje nema izgrađene niti obilježene biciklističke staze ili trake, sjevernom kolničkom trakom Ilice desnom prometnom trakom za ravno u smjeru zapada uz desni rub kolnika,jer da nije prilagodio brzinu kretanja bicikla osobinama ceste i situaciji u prometu iz kojeg razloga da bi usred kočenja izgubio nadzor nad biciklom te stražnjim kotačem bicikla u pao u tramvajske tračnice i pao na kolnik u kojoj prometnoj nesreći je zadobio teške tjelesne ozljede. Iz obrazloženja navedene presude je utvrđeno da je tužitelj u svojoj obrani isticao kako nije kočio iz razloga prevelike brzine kretanja bicikla jer da nije vozio brzo, već je kočio kako bi skrenuo ulijevo za koji smjer kretanja mu je bilo upaljeno zeleno svjetlo i u tom trenutku je guma bicikla upala u tračnicu nakon čega je pao te se ozlijedio.

Stoga je sud temeljem provedenih dokaza utvrdio da je tužitelj dokazao da se štetni događaj desio prilikom obavljanja poslova svog radnog mjesta, da se zbog potrebe dostave pošte kretao na biciklu, da je poslodavac znao i time i odobrio takav način dostave, da se prilikom obavljanja poslova radnog mjesta tužitelju prometna nezgoda koju isti nije skrivio, a uslijed čega je nastala teška tjelesna ozljeda tužitelju. Slijedom navedenog u situaciji kada je utvrđeno da se radi o ozljedi na radu, da se radi o redovnom radnom procesu u kojem se tužitelj služi biciklom kao prijevoznim sredstvom te uslijed prometanja na ulici gdje ne postoji obilježena biciklistička staza može doći do povreda, a u postupanju tužitelja nije utvrđeno postupanje koje se može pripisati njegovoj krivnji.

12. Navedena šteta je nastala u procesu rada i predstavlja štetu na radu i u vezi s radom, a temeljem odredba članka 111. stavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95, 54/95, 65/96, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04, 68/05, 149/09, 61/11, 82/12, 73/13, 93/14, 127/17 i 98/19 u daljnjem tekstu: ZR) kojom je propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan naknaditi takvu štetu po općim propisima obveznog prava, kao i članka 25. Zakona o zaštiti na radu kojim je propisno da poslodavac odgovara radniku po načelu objektivne odgovornosti, a koje se može osloboditi ili ograničiti ako se radi o događajima nastalih zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti, odnosno više sile, a na koje poslodavac unatoč njegovoj dužnoj pažnji nije mogao utjecati.

13. Sud je u dokaznom postupku utvrdio da tužitelj nije doprinio nastanku štete, a uzrok nastanaka štetnog događaja je isključivo na strani poslodavca obzirom da isti na ovom radnom mjestu odgovara temeljem objektivne odgovornosti pa nema mogućnosti primjene članka 1067. ZOO-a kako to tuženik sugerira.

14. Naime, poslodavac bi se mogao osloboditi od odgovornosti temeljem članka 1067. ZOO-a ako bi dokazao da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći niti otkloniti.

15. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da tužitelj nije pridonio nastanku štetnog događaja, budući je postupao u skladu s danim mu radnim zadacima, a tuženik nije dokazao postojanje bilo kojeg eksulpacionog razloga. Naime, iz iskaza tužitelja kojem je sud u cijelosti poklonio vjeru, ne proizlazi nikakav događaj koji bi se mogao propisati krivnji tužitelja jer je sud utvrdio da je tužitelj u okolnostima u kojima je radio poklonio dužnu pažnju i nije mogao spriječiti nehotičnu radnju kada mu je guma bicikla u vožnji upala u tramvajsku prugu.

Slijedom navedenog je sud utvrdio da je tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja sukladno gore citiranom članku, te da je dužan tužitelju nadoknaditi nastalu štetu.

16. Radi utvrđenja visine potraživanja sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Božidaru Šebečić koji u nalazu i mišljenju od 05.08.2024. navodi da je tužitelj stradao na radnom mjestu, prilikom dostave službene pošte pao je s bicikla i zadobio ozljedu lijevog kuka te zadobio pertrohanterni prijelom lijeve bedrene kosti u kuku.

Prema mehanizmu ozljeđivanja i slijedu medicinske dokumentacije postoji uzročno-posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i navedene ozljede. Liječen je operativno, učinjena je osteosinteza prijeloma intramedularnim čavlom. Nakon otpusta iz bolnice se otežano kretao uz pomoć dvije štake i u početku bez a kasnije sa doziranim opterećenjem noge. Prijelom je zarastao uz pomak ulomaka. Na fizikalnu terapiju nije upućivan.

Zbog zadobivene ozljede kod tužitelja je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja.

Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i nalazu pri pregledu tužitelja, prijelom u kuku je zarastao uz pomak ulomaka, po završetku liječenja kod tužitelja je zaostala manja mišićna slabost lijeve noge zbog hipotrofije mišića, bolovi u lijevom kuku kod većeg opterećenja, kretnje rotacije u kuku su ograničene u manjem stupnju terminalno bolne.

Navedene trajne posljedice uzrok su smanjenja životne aktivnosti od 8% usljed čega trpi i odgovarajuće duševne boli.

Tužitelj je zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja (operacija) trpio fizičke bolove jačeg inteziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 8 dana i manjeg intenziteta 10 tjedana kumulativno. Zaostali povremeni bolovi uključeni su u smanjenje životne aktivnosti.

Tužitelj je trpio primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja. U nastavku liječenja trpio je sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja, strah pred operaciju) jačeg intenziteta dva dana, srednjeg intenziteta 5 dana, manjeg intenziteta 5 tjedna kumulativno. Ožiljci u području lijevog kuka (U području lijevog kuka postoperativan ožiljak duljine 11 cm, širine oko 3 mm. Ispod njega dva ožiljka duljine 2 cm i 1,5 cm, širine oko 3 mm, boje okolne kože) uzrok su naruženja manjeg stupnja usljed čega tužitelj trpi i odgovarajuće duševne boli. Tuđa pomoć mu je bila potrebna u opsegu 5 sati dnevno 4 tjedna (otežano hodanje uz dvije štake i minimalno optetrećenje operirane noge), u opsegu 3 sata dnevno 4 tjedna, u opsegu 2 sata dnevno 4 tjedna za pomoć kod održavanje osobne higijene u prvoj fazi liječenja, za vođenje na kontrolne preglede, za obavljanje kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i sl..

Liječenje tužitelja je završeno, odnosno zdravstveno stanje se stabiliziralo 6 mjeseci iza štetnog događaja.

17. Na nalaz i mišljenje nije bilo prigovora te je sud nalaz i mišljenje u cijelosti prihvatio kao stručnu pomoć u dokazivanju tužiteljevih tegoba budući da je isti sačinjen jasno, stručno i obrazloženom u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće medicinske dokumentacije.

18. Imajući u vidu utvrđene relevantne okolnosti u smislu odredbe članka 1100. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; u daljnjem tekstu ZOO), obzirom da je kod tužitelja došlo do povrede prava osobnosti te da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade, po ocjeni ovog suda primjerena naknada za pretrpljene fizičke bolove iznosi 2.000,00 eura, za pretrpljeni strah iznos od 1.800,00 eura, a za smanjenje životne aktivnosti iznos od 1.300,00 eura, te za naruženost iznos od 1.000,00 eura.

Temeljem članka 1095. stavak 2. ZOO-a tužitelj ima pravo na naknadu nenovčane imovinske štete na ime tuđe pomoći njege, a obzirom na opseg potrebne tuđe pomoći njege u vezi štetnog događaja, time da cijena jednog sata iznosi 3,32 eura po satu. Naime, tužitelju je bila potrebna nestručna tuđa pomoć i njega pružana od strane obitelji i to u opsegu od 280 sati ,a tržišna cijena jednog sata u ovakvim slučajevima sukladno sudskoj praksi u vrijeme donošenja sudske odluke, stoga je sud dosudio iznos od 929,60 eura.

19. Slijedom navedenog je ukupno dosuđen iznos od 6.100,00 eura s osnova naknade neimovinske štete od dana podnošenja tužbe, jer je tada tuženik došao u zakašnjenje sukladno odredbi članka 1103. ZOO-a kojom je propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe osim ako je šteta nastala nakon toga. Obzirom da tužitelj potražuje zateznu kamatu počevši od dana podnošenja tužbe pa do isplate sud je zahtjev koji se odnosi na te kamate na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete ocijenio osnovanim, jer je utvrđen da je liječenje tužitelja završeno 6 mjeseci iza štetnog događaja, dakle u 7 mjesecu 2022. a tužba je podnesena 22.11.2022.

20. U odnosu na zatražene tijek kamate na iznos naknade imovinske štete u iznosu od 929,60 eura koju je tužitelj postavio od dana podnošenja tužbe utvrđuje se da se ne radi o naknadi neimovinske štete , odnosno pravične novčane naknade koja prema članku 1103. ZOO-a koja dospijeva podnošenjem tužbe nego imovinskoj štete čija se visina sukladno članku 1089. stavak 2. ZOO-a a određuje prema cijenama u vrijeme donošenja odluke ,stoga ista dospijeva donošenjem prvostupanjske presude, a ne podnošenjem tužbe. Slijedom navedenog valjalo je odbiti dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji se odnosi na zakonske zatezne kamate na zatraženi iznos naknade imovinske štete i to dana 22.11.2022. do 24.02.2025.sukladno odredbi članka 1103. ZOO-a .

21. Odluka o visini stope zakonskih zateznih kamata temelji se na članku 29. stavak 2. stavak 8. ZOO-a i Uredbi o izmjeni ZOO-a.( Narodne novine 156/22).

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. i 155. stavak 1. i 2. ZPP- a, a u svezi s člankom 164. stavak 1. istog Zakona, a troškovi su odmjereni sukladno OT i vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog zahtjeva i zatraženom trošku. Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe po 100 bodova, sastava obrazložena podneska od 18.12.2023. i 19.08.2024. od po 100 bodova, te pristupa na ročišta 29.11.2023.,12.02.2024., 16.05.2024. i 16.01.2025. sve po 100 bodova, (primjenom Tbr. 7/1, 8/1, 8/3 i 9/1 OT), ukupno 700 bodova ili 1.400,00 eura ( 1 bod= 2,00 eura)na koji iznos je pridodano 25 % PDV-a ukupno 1.750,00 eura. Na navedeni iznos valja pridodati iznos plaćenog predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 250,00 eura, obzirom je provođenje ovog dokaza bilo neophodno za ishod ove parnice, slijedom čega parnični trošak priznat tužitelju u ovoj pravnoj stvari iznosi 2.000,00 eura.

Tužitelju nisu priznati podnesci kojima dostavlja uplatnice za vještačenje i predlaže zakazivanje ročišta, jer navedeno nije bilo potrebno za vođenje postupka.

23. Tužitelju je temeljem članka 151. stavak 2. ZPP-a dosuđena kamata na parnični trošak.

24. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 25. veljače 2025.

Sutkinja:

Vesna Horvath

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku

3. Umješaču po punomoćniku