REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI - POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj Gž-1856/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus, predsjednice vijeća, Ive Kancijanić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Dolores Peruško, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Frano Bazina, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 8, OIB 14036333877, koju zastupaju punomoćnici Krešimir Ćurković i Iris Šanjug, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o. Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Zlataru poslovni broj P- 581/2023-25 od 22. studenog 2024., u sjednici održanoj dana 25. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Zlataru poslovni broj P-581/2023-25 od 22. studenog 2024. u pobijanom dijelu - točke I., II. i IV. izreke i predmet se u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Ostavlja se da se o troškovima postupka nastalim u povodu žalbe odluči u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je sljedeće:

- u točki I. izreke, naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 2.113,80 eura sa zateznim kamatama koje teku na posebno specificirane iznose koji dospijevaju od 18. listopada 2008. do zaključno 13. kolovoza 2013., do isplate;

- u točki II. izreke, utvrđeno je da ne postoji tražbina tuženice prema tužitelju u iznosu od 109,80 eura sa zateznim kamatama koje teku na posebno specificirane iznose koji dospijevaju od 31. kolovoza 2006. do zaključno 30. rujna 2008., do isplate;

- u točki III. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 2,63 eura sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 2,36 eura od 27. rujna 2006., na iznos od 0,20 eura od 28. listopada 2006. te na iznos od 0,07 eura od 24. studenog 2006. do isplate;

- u točki IV. izreke, naloženo je tuženici isplatiti tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.765,45 eura sa zateznim kamatama koje teku od 22. studenog 2024. do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tuženica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjenog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o troškovima postupka. Ističe da je prilikom donošenja pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), jer pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Navodi da je sud počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a, jer je neosnovano i neobrazloženo odbio sve prigovore tuženice na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka financijske struke, bez da je odredio provođenje dopunskog vještačenja, odnosno saslušanje vještaka na okolnosti koje je predložila, a nije ni detaljno obrazložio odbijanje prigovora tuženice. Smatra da je sud trebao uvažiti prigovore tuženice za razdoblja kad su anuiteti po tečaju švicarskog franka bili niži od početno ugovorenog. Osporava shvaćanje prvostupanjskog suda u vezi s prigovorom zastare i tijekom zateznih kamata. Smatra da sporne odredbe Ugovora o kreditu nisu suprotne načelu savjesnosti i poštenja. Odluku o troškovima postupka osporava jer ne sadrži odbijajući dio i jer je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je za sve radnje primjenjivao Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.), čime je povrijeđeno načelo zabrane retroaktivnosti na štetu tuženice. Žalbeni je prijedlog da se presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, a tužitelja obveže na naknadu troškova postupka odnosno, podredno, da se presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Potražuje trošak žalbenog postupka.

3. Sa žalbom tuženice postupljeno je prema odredbi članka 359. stavka 1. ZPP-a.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tuženice je osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za vraćanje stečenog bez osnove na temelju ništetne odredbe Ugovora o kreditu sklopljenog između tuženice, kao davateljice kredita, i tužitelja, kao korisnika kredita, kojom se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak (CHF), u iznosu od 2.113,80 eura s pripadajućim zateznim kamatama. Tužitelj svoj zahtjev temelji na pravnim shvaćanjima izraženima u pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđenoj presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., koja je donesena u postupku kolektivne zaštite interesa i prava potrošača.

7. Među strankama nije sporna činjenica da su tužitelj, kao korisnik kredita, i tuženica, kao kreditor, 10. srpnja 2006. sklopili Ugovor o kreditu, kojim je tuženica odobrila i stavila na raspolaganje tužitelju kredit za kupnju automobila u iznosu od 17.824,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženice na dan korištenja, na rok otplate od 84 mjeseca i s početno ugovorenom kamatnom stopom od 5,25%, koja je promjenjiva. Nesporna je i činjenica da je predmetni kredit u cijelosti otplaćen.

8. Sporno je u žalbenoj fazi postupka je li ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ništetna i ima li tužitelj osnovano pravo zahtijevati isplatu navedenog novčanog iznosa kojega je tuženica od njega naplatila na temelju te ništetne odredbe po pravilima o stjecanju bez osnove prema člancima 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23., dalje: ZOO), a sporna je i visina tužbenog zahtjeva te osnovanost prigovora zastare i tuženičinog prigovora radi prebijanja.

9. Odlučujući o ovim spornim pitanjima i, posljedično tome, osnovanosti tužbenog zahtjeva, prvostupanjski sud je pobijanom presudom prihvatio zahtjev tužitelja zaključujući, u bitnome, da osnovanost toga zahtjeva proizlazi iz pravnih shvaćanja izraženih u navedenoj pravomoćnoj presudi donesenoj u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. Polazeći od utvrđenja iz te presude prvostupanjski sud zaključuje da tužitelju pripada pravo na zahtijevanu isplatu iznosa od 2.113,80 eura, koji je utvrđen financijskim vještačenjem, sa zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini mjesečni iznos, kako je specificirano u izreci odluke. Odluku temelji na odredbama članka 87. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03.), članka 502.c ZPP-a te članaka 323. stavka 1. i 1115. ZOO-a. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom utvrdio da ne postoji tražbina tuženice prema tužitelju u iznosu od 109,80 eura s pripadajućim zateznim kamatama, jer se ne radi o iznosima koje je tužitelj od tuženice primio na temelju ništetne odredbe ugovora pa da bi joj ih na temelju odredbe članka 323. stavak 1. ZOO-a bio dužan vratiti.

10. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (članak 365. ZPP-a), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da pobijana presuda nije pravilna i zakonita.

11. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njena zakonitost i pravilnost.

12. Međutim, osnovano tuženica ukazuje u žalbi da joj je onemogućeno raspravljanje pred sudom, budući da prvostupanjski sud nije saslušao financijskog vještaka, što je tuženica predlagala tijekom postupka.

12.1. Prema odredbi članka 260. stavka 1. ZPP-a sud će odrediti hoće li vještak iznijeti svoj nalaz i mišljenje samo usmeno na raspravi ili će ga podnijeti i pismeno prije rasprave. Pritom, sud će odrediti rok za pismeno podnošenje nalaza i mišljenja. Dakle, vještak u pravilu daje svoj nalaz i mišljenje usmeno na raspravi, a može ga dati i pismeno prije rasprave ako sud tako odredi.

12.2. U situaciji u kojoj jedna od stranaka predlaže saslušanje vještaka usmeno na glavnoj raspravi radi otklanjanja primjedbi koje je istaknula na nalaz i mišljenje, a prvostupanjski sud odredi samo pisanu dopunu nalaza i mišljenja te potom ocjenom pisanog nalaza i mišljenja vještaka i njegove pisane dopune utvrdi odlučne činjenice, on stranci koja je zahtijevala usmeno saslušanje vještaka onemogućava raspravljanje pred sudom. Time je počinjena bitna povreda odredaba parničnoga postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a.

13. Valjalo je stoga prihvatiti tuženičinu žalbu i ukinuti presudu u pobijanom dijelu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, na temelju odredbe članka 369. stavka 1. ZPP-a.

14. U nastavku postupka prvostupanjski sud će izvesti dokaz saslušanjem vještaka na glavnoj raspravi, kako je predložila tuženica, pa će nakon tako provedenog dokaza i valjane ocjene dokaza (članak 8. ZPP-a), donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu.

15. S obzirom na to da je pobijana presuda ukinuta, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka, o kojima će se, kao i o troškovima povodom pravnog lijeka, odlučiti u konačnoj odluci (članak 166. stavak 3. ZPP-a).

U Puli 25. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Alenka Paus