REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola
Poslovni broj: Gž R-30/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinje Mirne-Nade Terlević Sebastijan, kao predsjednice vijeća, Zorana Šarića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Miroslava Ružića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mladenu Gajskom, odvjetniku u Zagrebu, Zrinjevac 17/II, protiv tuženika Centra za odgoj i obrazovanje Slave Raškaj Zagreb, Zagreb, Ulica Vladimira Nazora 47, OIB: 16745501648, zastupanog po punomoćniku Mati Kačanu, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj PR-192/2023-40 od 15. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj PR-192/2023-40 od 15. siječnja 2025.
II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbe.
III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:
" Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice NN koji glasi:
"I/ Nalaže se tuženiku Centar za odgoj i obrazovanje Slava Raškaj, OIB: 16745501648, Ulica Vladimira Nazora 47, Zagreb, isplatiti tužiteljici NN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime razlike plaće bruto iznos od 4.134,13 EUR / 31.148,64 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:
iznos od 121,62 EUR / 916,32 kn od 16.2.2018. pa do isplate
iznos od 121,47 EUR / 915,20 kn od 16.3.2018. pa do isplate
iznos od 121,47 EUR / 915,20 kn od 16.4.2018. pa do isplate
iznos od 121,52 EUR / 915,60 kn od 16.5.2018. pa do isplate
iznos od 121,62 EUR / 916,32 kn od 16.6.2018. pa do isplate
iznos od 121,52 EUR / 915,60 kn od 16.7.2018. pa do isplate
iznos od 140,39 EUR / 1.057,76 kn od 16.8.2018. pa do isplate
iznos od 140,42 EUR / 1.058,00 kn od 16.9.2018. pa do isplate
iznos od 141,00 EUR / 1.062,40 kn od 16.10.2018. pa do isplate
iznos od 36,82 EUR / 277,44 kn od 16.11.2018. pa do isplate
iznos od 131,13 EUR / 988,00 kn od 16.7.2020. pa do isplate
iznos od 151,90 EUR / 1.144,48 kn od 16.8.2020. pa do isplate
iznos od 21,69 EUR / 163,44 kn od 16.9.2020. pa do isplate
iznos od 89,72 EUR / 676,00 kn od 16.4.2021. pa do isplate
iznos od 158,84 EUR / 1.196,80 kn od 16.5.2021. pa do isplate
iznos od 128,52 EUR / 968,32 kn od 16.6.2021. pa do isplate
iznos od 158,84 EUR / 1.196,80 kn od 16.7.2021. pa do isplate
iznos od 158,84 EUR / 1.196,80 kn od 16.8.2021. pa do isplate
iznos od 158,84 EUR / 1.196,80 kn od 16.9.2021. pa do isplate
iznos od 159,54 EUR / 1.202,08 kn od 16.10.2021. pa do isplate
iznos od 106,28 EUR / 800,80 kn od 16.11.2021. pa do isplate
iznos od 145,04 EUR / 1.092,80 kn od 16.12.2021. pa do isplate
iznos od 117,87 EUR / 888,08 kn od 16.1.2022. pa do isplate
iznos od 121,47 EUR / 915,20 kn od 16.2.2022. pa do isplate
iznos od 135,56 EUR / 1.021,36 kn od 16.3.2022. pa do isplate
iznos od 138,67 EUR / 1.044,80 kn od 16.4.2022. pa do isplate
iznos od 144,24 EUR / 1.086,80 kn od 16.5.2022. pa do isplate
iznos od 165,85 EUR / 1.249,60 kn od 16.6.2022. pa do isplate
iznos od 113,72 EUR / 856,80 kn od 16.7.2022. pa do isplate
iznos od 166,78 EUR / 1.256,64 kn od 16.8.2022. pa do isplate
iznos od 166,80 EUR / 1.256,72 kn od 16.9.2022. pa do isplate
iznos od 106,14 EUR / 799,68 kn od 16.10.2022. pa do isplate
u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
II/ Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."
II/ Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.062,50 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. siječnja 2025. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III/ Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 187,50 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. siječnja 2025. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tužiteljica zbog bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 1. i stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava, a pobija i odluku o troškovima postupka. Ističe da je presuda nezakonita u cijelosti jer ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito jer je izreka presude nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima presude, presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, jer je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, te jer je sud pogrešno primijenio materijalno pravo. U žalbi, u bitnome, navodi da bi pravne norme, u slučaju pravne dvojbe, trebalo tumačiti u korist radnika, da nije isključena istovremena primjena Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi i Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama, da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama, jer da tuženik obavlja i djelatnost srednjoškolskog odgoja i obrazovanja, da je u istovrsnim predmetima sudska praksa udovoljavala zahtjevima tužitelja, da je pogrešna i odluka o troškovima postupka, pa tužiteljica predlaže da se njena žalba usvoji, da se pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev tužiteljice usvoji, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak, a tužiteljica potražuje i trošak žalbe.
3. Sa žalbom tužiteljice postupljeno je po članku 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).
3.1. Tuženik u svom odgovoru na žalbu ističe da žalba tužiteljice nije osnovana. Predlaže da se ista odbije te potražuje trošak odgovora na žalbu.
4. Žalba tužiteljice nije osnovana.
5. U prvostupanjskoj presudi i u postupku koji joj je prethodio nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a u vezi s člankom 433. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi primjenom odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a. Prvostupanjska je presuda razumljiva, nije proturječna i sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom presude i sukladni su stanju spisa te se presuda kao takva može ispitati, slijedom čega nije ostvaren žalbeni razlog iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, a niti onaj iz članka 365. stavak 1., a u svezi sa čl. 8. ZPP-a, jer je dana u svemu valjana i prihvatljiva ocjena provedenih, pravnorelevantnih dokaza.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice, kao zaposlenice tuženika na radnom mjestu rehabilitator slušanja, za isplatu iznosa od 4.134,13 eura sa zateznim kamatama s osnove dodatka na plaću za povećanje obujma i složenosti poslova, za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 30. rujna 2022. Navedeni dodatak predviđen je člankom 3. Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti, koji je sklopljen 25. studenoga 2006. između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata hrvatskih učitelja, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske i Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, u svrhu reguliranja zaostajanja plaća u sustavu obrazovanja i znanosti, te je sastavni dio Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama („Narodne novine“ broj 72/2014., 39/2017. i 51/2018.), kako je propisano člankom 17. tih Kolektivnih ugovora.
7. Među strankama je sporno primjenjuje li se na tužiteljicu, koja je zaposlena kod tuženika, Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama.
8. Prvostupanjski je sud zaključio da se na tužiteljicu ne primjenjuje Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama i posljedično tome odbio tužbeni zahtjev na temelju utvrđenja da se tužiteljici plaća i dodaci obračunavaju primjenom Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi i primjenom pripadajućeg koeficijenta temeljem Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, te ne ostvaruje pravo na kumulaciju dodataka temeljem Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama. Naime, na prava i obveze radnika i poslodavca može se primjenjivati u konkretnom slučaju Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi budući su stranke isto ugovorile sklopljenima ugovorom o radu. Činjenica da je tuženik registriran i za obavljanje djelatnosti odgoja, osnovnog i srednjeg školskog obrazovanja nije pretpostavka da se na njega primjenjuje i Kolektivni ugovor za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama sa Sporazumom o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti kojeg su sklopili Nezavisni sindikati zaposlenih u srednjim školama, Sindikat hrvatskih učitelja i Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja s Vladom Republike Hrvatske 25. studenoga 2006., na tuženika se kao javnu ustanovu primjenjuje Zakon o plaćama u javnim službama, Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, Arbitražna odluka i Vjerodostojno tumačenje izmjena i dopuna Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama. Nadalje, člankom 203. stavkom 8. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/2014., 127/2017., 98/2019. i 151/2022. - dalje: ZR) propisano je da kada je poslodavac obvezan primjenjivati dva ili više proširenih kolektivnih ugovora, u slučaju spora o primjeni kolektivnog ugovora, primijenit će se onaj kolektivni ugovor koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je, prema službenoj statističkoj klasifikaciji, razvrstan poslodavac, u konkretnom slučaju djelatnost socijalne skrbi sa smještajem za osobe s teškoćama u razvoju, duševno bolesne i osobe ovisne o alkoholu, drogama ili drugim opojnim sredstvima.
9. Neosnovani su žalbeni navodi žaliteljice o pogrešnoj primjeni materijalnog prava.
10. Stav je ovog suda, a kako proizlazi i iz pravnog shvaćanja iz presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-520/2023-4 od 23. travnja 2024., da time što je tuženik obuhvaćen mrežom srednjih škola prema Odluci Vlade Republike Hrvatske i što se na njega primjenjuje Zakona o plaćama u javnim službama, nisu ispunjene pretpostavke za primjenu Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama sa Sporazumom o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti kojeg su sklopili Nezavisni sindikati zaposlenih u srednjim školama, Sindikat hrvatskih učitelja i Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja s Vladom Republike Hrvatske 25. studenoga 2006., jer je djelatnost tuženika - poslodavca tužiteljice (nesporno, točka 13. Obrazloženja), prema nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti svrstana u djelatnost socijalne skrbi.
11. Naime, u konkretnom se slučaju primjenjuje članak 203. stavak 8. ZR-a kojim je propisano da kada je poslodavac obvezan primjenjivati dva ili više proširenih kolektivnih ugovora, u slučaju spora o primjeni kolektivnog ugovora, primijenit će se onaj kolektivni ugovor koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je, prema službenoj statističkoj klasifikaciji, razvrstan poslodavac.
12. Polazeći od citirane odredbe, kojom je propisano da se u situaciji kada je poslodavac obvezan primijeniti dva proširena kolektivna ugovora ne može govoriti o kumuliranoj primjeni kolektivnih ugovora, u konkretnom slučaju valja zaključiti da, neovisno o činjenici što poslodavac osim socijalnih usluga obavlja i djelatnost srednjoškolskog obrazovanja, na koju bi se djelatnost primjenjivao Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama, valja primijeniti onaj kolektivni ugovora koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je, prema službenoj statističkoj klasifikaciji razvrstan poslodavac, a to je u konkretnom slučaju Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi („Narodne novine“ broj 42/2014., 32/2017., 61/2018. i 3/2019.).
13. Navedenom zakonskom odredbom otklonjena je eventualna pravna nesigurnost koju bi stvorila mogućnost da se stranke ugovora o radu istovremeno pozivaju na primjenu više kolektivnih ugovora.
14. Pravna praksa na koju se "poziva" tužiteljica, nije primjenjiva u konkretnom slučaju, a iz već navedenih razloga, te je žalba tužiteljice neosnovana i u tom dijelu.
15. Prvostupanjska presuda se u odluci o troškovima postupka temelji na valjanoj primjeni materijalnog prava (članak 154. stavak 1., a u svezi sa člankom 155. stavak 1. ZPP-a), pa je žalba tužiteljice neosnovana i u tom dijelu.
16. S obzirom na to da se na tužiteljicu ne primjenjuje Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama, a time niti Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006., pobijanom odlukom osnovano je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice, pa je njena žalba odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda po članku 368. stavku 1. ZPP-a.
17. Odluka o troškovima žalbe tužiteljice temelji se na odredbi članka 166. stavak 1., a u vezi sa člankom 154. stavak 1. ZPP-a.
18. Tuženiku nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu, jer isti, i po ocjeni ovog suda, nije bio potreban (članak 155. stavak 1. ZPP-a).
U Puli-Pola, 25. veljače 2025.
Predsjednica vijeća:
Mirna-Nada Terlević Sebastijan
