REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr-14/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te dr. sc. Branka Brkića i dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika BK, zbog kaznenog djela iz članka 158. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 - ispravak, 101/17 i 118/18 - dalje: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Sisku broj 5 Kzd-62/2022-10 od 8. prosinca 2022. i presuda Županijskog suda u Karlovcu broj Kžzd-12/2023-4 od 14. svibnja 2024., u sjednici održanoj 25. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovan zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osuđenika BK.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Sisku broj 5 Kzd-62/2022-10 od 8. prosinca 2022. opt. BK proglašen je krivim za kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta - spolnom zlouporabom djeteta mlađeg od petnaest godina, opisano i kažnjivo po članku 158. stavak 2. KZ/11 te je na temelju tog članka osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, na koju kaznu mu je temeljem članka 57. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda tako da se kazna zatvora na koju je osuđen izvršava za šest mjeseci, a preostali dio kazne zatvora na koju je osuđen u trajanju od osam mjeseci neće se izvršiti ako optuženik u roku od pet godina ne počini novo kazneno djelo.
2. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22 i 36/24 - dalje: ZKP) optuženik BK oslobođen je plaćanja troškova kaznenog postupka u cijelosti.
3. Presudom Županijskog suda u Karlovcu broj Kžzd-12/2023-4 od 14. svibnja 2024. odbijena je u cijelosti kao neosnovana žalba opt. BK te je potvrđena prvostupanjska presuda.
4. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnio je osuđenik BK, po branitelju Denisu Pediću, odvjetniku u Popovači. U zahtjevu ističe „...da je došlo do povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika predviđene u članku 469. točka 1.-5. Zakona o kaznenom postupku, do povrede odredaba kaznenog postupka predviđenih u članku 468. stavak 1. točka 11. i stavka 3. ZKP-a te da su u postupku prekršena temeljna ljudska prava i slobode okrivljenika zajamčena Ustavom, međunarodnim pravom ili zakonom radi čega okrivljenik sukladno odredbi članka 515. ulaže zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude...“ te predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači pravomoćnu presudu na način da podnositelja oslobodi optužbe ili da prema optuženiku primijeni uvjetnu osudu ili rad za opće dobro ili da presudu ukine i predmet vrati na ponovni postupak. Također, moli da se temeljem odredbe članka 518. stavak 5. ZKP-a odgodi izvršenje kazne do donošenja odluke o zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
5. Po zaprimanju zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude prvostupanjski sud postupio je sukladno članku 518. stavak 4. ZKP-a tako što je zahtjev dostavio državnom odvjetniku, koji se na zahtjev očitovao podneskom broj Ksm-DO-166/2024 od 10. rujna 2024., predlažući da se zahtjev odbaci zbog nedostatka punomoći za branitelja koji je podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
6. Nakon toga, putem prvostupanjskog suda pribavljena je punomoć za branitelja podnositelja, Denisa Pedića, odvjetnika u Popovači, čime su ispunjeni uvjeti za odlučivanje o zahtjevu, s obzirom da je nakon ponovne dostave spisa na očitovanje državni odvjetnik odgovorio da ostaje kod ranijeg prijedloga, dakle, da se zbog nedostatka punomoći zahtjev odbaci, koji prijedlog je evidentno neosnovan, s obzirom da je punomoć u međuvremenu pribavljena.
7. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osuđenika BK nije osnovan.
8. Obrazlažući zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnositelj ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a, tvrdeći da je izreka presude nerazumljiva, proturječna kako sama sebi, tako i razlozima presude te da presuda nema razloge o odlučnim činjenicama. Tvrdi da u obrazloženju presude zapravo nema nikakvih razloga za izricanje kazne zatvora što također smatra bitnom povredom odredaba kaznenog postupka.
9. Međutim, razlozi za podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude člankom 517. ZKP/08 navedeni su taksativno, a iz citirane zakonske odredbe proizlazi da se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude ne može podnijeti zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a. Stoga se zahtjev s osnova povrede odredaba članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a nije razmatrao.
10. U nastavku obrazloženja zahtjeva podnositelj pobija činjenična utvrđenja prvostupanjskog i drugostupanjskog suda u odnosu na vrijeme počinjenja djela izrijekom tvrdeći da je „...činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno...“. Osporava i vjerodostojnost iskaza djevojčice-žrtve kaznenog djela, upućujući na okolnost da je dijete živjelo u izrazito negativnom okruženju. Međutim, sukladno naprijed citiranoj odredbi Zakona o kaznenom postupku, zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude ne može podnijeti niti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
11. Osim zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, podnositelj pobija i odluku o kazni, štoviše predlaže da ovaj sud prema optuženiku primijeni uvjetnu osudu ili rad za opće dobro.
12. Kako se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude ne može podnijeti niti zbog odluke o kazni to ga ovaj Vrhovni sud Republike Hrvatske nije niti razmatrao.
13. Međutim, ovaj sud je razmatrao pitanje je li djelo za koje se optuženik progoni kazneno djelo, s obzirom da je u zahtjevu istakao povredu kaznenog zakona iz članka 469. točka 1. ZKP/08, tvrdeći da kazneno djelo za koje je osuđen „...nema kvalifikaciju bludnih radnji kako to neosnovano navodi prvostupanjski i drugostupanjski sud...“. te da se čak niti u optužnici ne spominju radnje koje bi uključivale diranje po intimnim dijelovima tijela, a što bi bilo vezano za terećenje da je imao nakanu zadovoljavanja svog spolnog nagona, što bi značilo da djelo za koje je osuđen i nije kazneno djelo, što bi (ukoliko bi bilo točno) predstavljalo povredu kaznenog zakona na njegovu štetu.
14. Iz činjeničnog opisa kaznenog djela za koje je podnositelj proglašen krivim proizlazi da je on u razdoblju od tri mjeseca, u više navrata, dok je oštećenicu vozio u Kutinu i Popovaču, u nakani zadovoljenja svog spolnog nagona, govorio joj kako je lijepo građena, da lijepo miriši, dirao ju po ruci, grlio je i poljubio u obraz i usta, stavljao joj ruku na bedro i povlačio ruku od koljena do struka i nazad, a kada mu je ona pomicala ruku sa bedra, isti ju je tamo ponovno vraćao, znajući da ista nema navršenih 15 godina života.
15. Stoga, kako po stanovištu prvostupanjskog i drugostupanjskog suda, tako i po mišljenju ovog Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u takvom ponašanju podnositelja su u cijelosti sadržana sva bitna obilježja kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta - spolnom zlouporabom djeteta mlađeg od 15 godina kako je ono opisano u članku 158. stavak 2. KZ/11.
15.1. Naime, bludne radnje su ponašanja poduzete prema drugoj osobi radi zadovoljavanja tjelesne (spolne) pohote, ako se njima, prema usvojenim društvenim shvaćanjima, u sferi spolne slobode, grubo povređuje osjećaj stida i morala.
15.2. Po stanovištu ovog Suda iz ponašanja podnositelja, opisanog u izreci prvostupanjske presude (a koje smo citirali pod toč. 14.), u cijelosti proizlazi pravilno utvrđenje da je podnositelj nad djetetom mlađim od 15 godina izvršio bludne radnje, čime je počinio terećeno kazneno djelo iz čl. 158. st. 2. KZ/11.
16. Iz izloženih razloga zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osuđenika BK ukazuje se u cijelosti neosnovanim, pa je na temelju odredbe članka 519. u svezi sa člankom 512. ZKP-a odlučeno kao u izreci.
17. S obzirom na izloženo nije bilo niti uvjeta da se odgodi izvršenje kazne do donošenja odluke o zahtjevu u smislu odredbe članka 518. stavak 5. ZKP-a.
Zagreb, 25. veljače 2025.
Predsjednik Vijeća:
Damir Kos
