Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2520/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Darije Horvat kao predsjednice vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Goranu Katuri, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], Podružnica [adresa], zastupanog po punomoćnicima – odvjetnicima u odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri d.o.o. iz [adresa], Pisarnica [adresa], radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju, poslovni broj Pn-157/2020 od 24. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 25. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju, poslovni broj Pn-157/2020 od 24. ožujka 2023. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da mu je dužan tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti na ime naknade štete iznos od 5.230,94 €[1] /39.412,50 kn zajedno sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 19. lipnja 2019. pa sve do isplate. Pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.053,06 €/15.468,75 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja do isplate.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima odnosno podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova sastava žalbe.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tužitelja u cijelosti te predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti uz naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete na vozilu nastale u prometnoj nezgodi koja se dogodila 18. lipnja 2019. u [adresa], na raskrižju [adresa] s [adresa] i [adresa], a za koju smatra odgovornom ŽĐ vozačicu osobnog automobila Opel Vectra 1.7 TD, a koje vozilo je bilo osigurano kod tuženika policom broj [broj police].

6. Ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud je utvrdio da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu odredbom čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer presuda ima nedostataka, zbog kojih se ne može ispitati, budući da ista nema razloga o odlučnim činjenicama

7. U ovoj fazi postupka i dalje je sporno je li osiguranica tuženika izazvala prometnu nezgodu u kojoj je tužitelju nastala šteta, odnosno postoji li odgovornost i obveza tuženika da tužitelju štetu naknadi.

8. Iz stanja prvostupanjskog spisa:

- da se dana 18. lipnja 2019. oko 17:30 sati u [adresa] na raskrižju [adresa] s [adresa] i [adresa] dogodila prometna nezgoda u kojoj su sudjelovali osiguranica tuženika ŽĐ kao vozačica osobnog automobila Opel Vectra 1.7 TD koje vozilo je bilo osigurano kod tuženika policom broj [broj police], a da je drugim vozilom marke VW Passat ST7641I koje je sudjelovalo u prometnoj nezgodi upravljao sin tužitelja TĐ;

- da su nakon prometne nezgode sudionici suglasno izjavili policijskim službenicima da ne traže njihovo službeno uredovanje povodom utvrđivanja nastanka okolnosti prometne nezgode te da će se pitanje odgovornosti riješiti sporazumno popunjavanjem Europskog izvješća o prometnoj nezgodi;

- da iz Potvrde Postaje prometne postaje Split od dana 18. lipnja 2019. proizlazi da policijski službenici koji su izišli na mjesto nesreće nisu izvršili očevid prometne nesreće, iako su ga trebali izvršiti unatoč činjenici da su im vozači-sudionici u nesreći izjavili da ne traže njihovo službeno uredovanje povodom utvrđivanja okolnosti nastanka prometne nesreće te da su pitanje odgovornosti za materijalnu štetu nastalu prilikom nesreće riješili sporazumno popunjavanjem obrasca „Europskog izvješća o prometnoj nesreći;

- da iz Europskog izvješća o prometnoj nezgodi sastavljenog 18. lipnja 2019. u 17,25 sati proizlazi da su sudionici prometne nezgode TĐ i ŽĐ ispunili i potpisali isto te su naveli da osiguranica tuženika nije poštivala znakove prava prednosti ili crveno svjetlo, kao i da nitko nije ozlijeđen u prometnoj nezgodi;

- da iz iskaza TĐ proizlazi da je toga dana upravljao očevim automobilom te se zaustavio na semaforu na kojem je bilo upaljeno zeleno svijetlo i pričekao je dok se nije upalila dopunska zelena strelica za skretanje u lijevu stranu budući je htio skrenuti prema izlazu iz grada, a kada je krenuo na njega je udario automobil marke OV kojim je upravljala osiguranica tuženika. Zatim, proizlazi da je pozvao policiju te su policijski službenici izašli na lice mjesta te ih uputili da bi bilo najbolje sastaviti Europsko izvješće o nezgodi, što su i napravili, a potom i kod tuženika. Isto tako je naveo da pretpostavlja da je pješacima na pješačkom prijelazu preko [adresa] bilo upaljeno crveno svijetlo s obzirom da je njemu bilo zeleno svjetlo za skretanje, a da je do sudara došlo u križanju prije pješačkog prijelaza;

- da iz iskaza osiguranice tuženika proizlazi da je njezin potpis na Europskom izvješću o prometnoj nezgodi te da je od trenutka nezgode do potpisivanja izvješća proslo sat ili dva, da su policiju pozvali 45 min nakon nezgode, a onda su otišli do tuženika i popunili novo izvješće budući da je ovo koje su donijeli bilo ispravljeno pa su onda popunili i ispunili još jedno izvješće kod osiguranja u kojem je isto navedeno da je ona prošla kroz crveno svijetlo na semaforu. Zatim je navela da je tvrdila da je prošla kroz žuto svijetlo, ali i da nije da bi nju TĐ bio dužan propustiti, a potpisala je da je prošla kroz crveno jer je bila u šoku i pod dojmom policijskom službenika i pritiskom TĐ koji su joj rekli neka potpiše tako.

9. Temeljem tako izvedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud gledajući s jedne strane Europsko izvješće o prometnoj nezgodi koje su sudionici prometne nezgode nesporno potpisali, a s druge strane Potvrdu Postaje prometne policije te uspoređujući ovu dokumentaciju s iskazima samih sudionika prometne nezgode, zaključuje da osiguranica tuženika nije kriva za štetni događaj jer da je TĐ iskazao da ne zna koje je svjetlo gorjelo na semaforu osiguranici tuženika, što je uostalom jedino i logično budući da se on kretao iz suprotnog smjera od smjera njezina kretanja i skrećući ulijevo pa u trenutku kad je on ušao u križanje svjetlo i nije mogao vidjeti, dok je pri ispunjavanju izvješća bio siguran da je njoj svijetlilo crveno svjetlo pa su njegovi navodi u tom dijelu kontradiktorni. Naprotiv, ŽĐ navodi da je kroz križanje prošla krećući se ravno kroz žuto svjetlo te da nije kočila budući da se iza nje kretao automobil, ali je potpisala izvješće u kojem stoji da je prošla kroz crveno svjetlo pa su i njezini navodi u tom dijelu kontradiktorni. Međutim, ŽĐ ovu okolnost obrazlaže stresom koji je doživjela u samoj nezgodi i ozljedama koje je pretrpjela, pritiskom TĐ i policijskog službenika koji je odlučio ne provoditi očevid i koji je u tom postupanju notorno pogriješio, te općenito zbunjenošću cijelom situacijom. Stoga, prvostupanjski sud zaključuje da iz izvedenih dokaza ne proizlazi da bi ŽĐ bila isključivo kriva za štetni događaj, dok je izvedenim dokazima u ozbiljnu sumnju dovedena istinitost navoda iz Europskog izvješća o prometnoj nezgodi pa kako je teret dokaza na tužitelju, a tužitelj nije dokazao da bi osiguranica tuženika bila isključivo kriva za štetni događaj, to nije dokazao da postoji odgovornost tuženika da tužitelju štetu naknadi te odlučuje kao u izreci pobijane odluke.

10. Međutim, takvi zaključci i utvrđenja prvostupanjskog suda ne mogu se prihvatiti i osnovano tužitelj ističe da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama i proturječna je sama sebi te sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati.

11. Naime, u konkretnom slučaju prvostupanjski sud svoju odluku temelji na iskazu osiguranice tuženika koja okolnost potpisivanja Europskog izvješća otklanja navodeći da je isto potpisala jer je bila u šoku i pod dojmom policijskom službenika i pritiskom TĐ koji su joj rekli neka potpiše tako, kao i iskazom tužitelja koji je naveo da ne zna koje svijetlo osiguranici tuženika bilo upaljeno na semaforu.

12. Osnovano žalitelj ističe da takva utvrđenja prvostupanjskog suda ne proizlaze iz provedenih dokaza. To stoga što je tužitelj osim što je naveo da ne zna odnosno nije vidio svijetlo semafora koje je bilo upaljeno osiguranici tuženika, naveo je i da se zaustavio na semaforu na kojem je bilo upaljeno zeleno svijetlo i pričekao je dok se nije upalila dopunska zelena strelica za skretanje u lijevu stranu budući je htio skrenuti prema izlazu iz grada, dok je pješacima na pješačkom prijelazu preko [adresa] bilo upaljeno crveno svijetlo s obzirom da je njemu bilo zeleno svjetlo za skretanje, a da je do sudara došlo u križanju prije pješačkog prijelaza, kao i činjenicu da je osiguranica tuženika zajedno sa TĐ dva puta potpisala Europsko izvješće i u kojem su sudionici naveli da nije poštivala znakove prava prednosti ili crveno svjetlo, a što je prvostupanjski sud propustio pravilno ocijeniti. Stoga, stav prvostupanjskog suda nije utemeljen na činjenicama i dokazima utvrđenim i provedenim u postupku već se temelji na nagađanjima suda u pogledu odlučnih činjenica.

13. Osim toga, odredbom čl. 176. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17; dalje: ZSPC) propisano je da su vozači, sudionici prometne nesreće, u kojoj je uzrokovana samo materijalna šteta na vozilima, dužni su, ukoliko je to moguće, odmah ukloniti vozila s kolnika, omogućiti nesmetano odvijanje prometa, popuniti i potpisati Europsko izvješće o nesreći ili na drugi način razmijeniti osobne podatke i podatke o vozilima. Iz priloženog izvješća proizlazi da su vozači postupili sukladno odredbi čl. 176. ZSPC. Budući da je tuženik osporavao sadržaj tog izvješća, koje je potpisao vozačica vozila osiguranog kod tuženika, to je na tuženiku bio teret dokaza da do prometne nesreće nije došlo na način na koji su to naveli sudionici prometne nesreće.

14. Prema tome, u konkretnom slučaju kada su se sudionici prometne nezgode suglasno dogovorili da će se pitanje odgovornosti riješiti sporazumno popunjavanjem Europskog izvješća o prometnoj nezgodi, navodeći pri tome da nije bilo ozlijeđenih osoba, kako to proizlazi iz samog Europskog izvješća o nesreći, a u kojem su naveli da osiguranica tuženika nije poštivala znakove prava prednosti ili crveno svijetlo, pri čemu je takvo izvješće dva puta potpisala, to se ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da je iskazom osiguranice tuženika dovedena istinitost navoda iz Europskog izvješća o prometnoj nezgodi i da je teret dokaza suprotnih utvrđenja na tužitelju.

15. Isto tako, prvostupanjska presuda nema razloga zbog čega prvostupanjski sud prihvaća nekritički iskaz osiguranice tuženika da je prošla kroz žuto svijetlo, kao i da je potpisala da je prošla kroz crveno jer je bila u šoku i pod dojmom policijskom službenika i pritiskom TĐ koji su joj rekli neka potpiše tako, kada drugačije proizlazi iz iskaza tužitelja i priležećeg Europskog izvješća, koje je osiguranica tuženika potpisala čak dva puta.

16. Prema tome, kako prvostupanjska presuda ne sadrži jasne i određene razloge o svim odlučnim činjenicama za procjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva, a niti je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno u pogledu tužbenog zahtjeva, valjalo je temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP i čl. 370. ZPP pobijanu presudu valjalo ukinuti i predmet vratiti sudu na ponovno suđenje time da će se nova glavna rasprava održati pred drugim sucem pojedincem (čl. 371. ZPP).

17. Budući da je ukinuta odluka o glavnoj stvari valjalo je ukinuti i odluku o troškovima prvostupanjskog postupka o kojima će prvostupanjski sud odlučiti u odluci kojom završava postupak pred tim sudom (čl. 164. st. 3. ZPP), a odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

18. U ponovnom postupku sud prvog stupnja će najprije, imajući u vidu stajališta ovog suda izražena u ovom rješenju te će otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka ukazane ovim rješenjem, nakon čega će sukladno dokaznim prijedlozima, upotpuniti činjenično stanje i novom odlukom, koju će obrazložiti sukladno odredbi čl. 8. ZPP jasnim i valjanim razlozima, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu, a ujedno i raspraviti i ostale žalbene navode koje tužitelj ističe u žalbi, a nakon toga donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku, dajući za istu jasne i valjano obrazložene razloge.

U Zagrebu 25. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Darija Horvat