Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-187/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Zinke Bulka predsjednice vijeća, Ankice Jakovina sutkinje izvjestiteljice i Vitomira Boića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VĐŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Franjo Šebijan, odvjetnik u Varaždinu, protiv tuženika Hrvatske šume d.o.o., Zagreb, Ul. Kneza Branimira 2, OIB: 69693144506, kojeg zastupaju punomoćnici-odvjetnici odvjetničkog društva Mađarić i Lui d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-454/22-19 od 8. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 454/22-19 od 8. siječnja 2024. i za navedeno sudi:

1. Nalaže se tuženiku Hrvatske šume d.o.o. isplatiti tužitelju VĐŽ iznos od 69.373,71 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 21. svibnja 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku Hrvatskim šumama d.o.o. nadoknaditi tužitelju VĐŽ trošak parničnog postupka u iznosu od 6.607,81 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja VĐŽ kojim od tuženika Hrvatskih šuma d.o.o. traži isplatu iznosa od 69.373,71 EUR sa zateznim kamatama od 21. svibnja 2019. do isplate kao i sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka (stavak I. izreke) te se nalaže tužitelju platiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 9.020,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 8. siječnja 2024. do isplate (stavak II. izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se ista preinači uz naknadu troškova parničnog i žalbenog postupka.

3. Žalba je osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bilo koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, niti tužitelj u žalbi konkretno navodi o kojim bi se to bitnim povredama odredaba parničnog postupka radilo.

5. Prema činjeničnim navodima tužbe tužitelj je prijašnji vlasnik i ovlaštenik naknade po Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (NN 92/96), a tuženik je javni šumoposjednik prema odredbi čl. 16. st. 1. Zakona o šumama (NN 68/18) koji gospodari šumama i/ili šumskim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske. Rješenjem Ureda državne uprave Virovitičko- podravske županije, Služba za gospodarstvo i imovinsko pravne poslove klasa: UP/I- 943-01/12-01/10, ur. broj 2189-06/02-18-18 od 26. veljače 2019., koje je postalo izvršno 14. kolovoza 2021., a pravomoćno 22. studenog 2021., vraćene su u vlasništvo tužitelja nekretnine označene kao: kč. br. [katastarska čestica], šuma Borik sa 361873 m2, kč. br. [katastarska čestica] šuma Borik sa 91047 m2, kč. br. [katastarska čestica] šuma Borik sa 91407 m2, kč. br. [katastarska čestica] šuma sa 6 kj 873 čhv, kč. br. [katastarska čestica], šuma Borik sa 1727 m2, kč. br. [katastarska čestica] šuma sa 735 m2, kč. br. [katastarska čestica] šuma Borik sa 30564 m2, kč. br. [katastarska čestica] šuma Borik sa 268310 m2, sve upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da je tužitelj u međuvremenu uknjižen kao vlasnik navedenih nekretnina, da je tuženik imao saznanja o postupku povrata te je u isti bio involviran, da je u zemljišnim knjigama u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pod brojem Z-301/14 izvršena zabilježba spora radi postupka povrata imovine, kojom zabilježbom je učinjeno vidljivim da se u pogledu predmetnih nekretnina vodi postupak pred nadležnim tijelom, da tuženik nije bio u poštenom posjedu nekretnina najranije od dana zabilježbe spora te je trebao provesti reviziju planova sječe i osnove gospodarenja, te radove u šumi svesti samo na sanitarnu sječu i uzgojne radove, da je u vrijeme donošenja ranije navedenog rješenja na stovarištu koje se nalazi na kč. br. [katastarska čestica] a koji predstavlja odjel 70 a, 73 b i 73 c zatečena deponirana porušena drvna masa u obujmu od 1.002,41 m3, čijom bi prodajom po odbitku troškova koje je imao tuženik bio ostvaren iznos od 69.373,71 EUR na koji iznos teku zatezne kamate od 21. svibnja 2019. kao dana realizacije dobiti.

6. Tužitelj tužbom traži naknadu za drvnu masu koja je porušena prije donošenja navedenog prvostupanjskog rješenja u gore navedenom iznosu, a koja također prema njegovom stajalištu čini imovinu koja je predmet naknade.

7. Tuženik smatra da drvna masa koja je bila predmet izvršene sječe i eksploatacije prije dana donošenja citiranog prvostupanjskog upravnog rješenja, a koja kao odvojeni plod nije bila izvezena iz šume ili je ostala u stovarištima ne može biti predmet naknade, niti može predstavljati sastavni dio ovih nekretnina koje su predmet povrata, pri čemu se poziva na čl. 49. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine. Tuženik smatra kako je do donošenja prvostupanjskog upravnog rješenja imao pravo vršiti eksploataciju u skladu sa zakonskim odredbama koje uređuju pitanje gospodarenja šuma. Tvrdi da je samom sječom stabala koja su bila predodređena za sječu i eksploataciju izvršio ubiranje ploda jer stabla tim trenutkom više nisu sastavni dio nekretnina koje su predmetom povrata, jer su odvojena od nekretnina, a činjenica da su stabla kao odvojeni dio ostala u stovarištu ne znači da su stabla dio te šume već ista predstavljaju odvojenu stvar odnosno pokretnine koje više ne prate pravnu sudbinu nekretnina sukladno čl. 9. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje u tekstu: ZVDSP).

7.1. Tuženik navodi kako je u svakom slučaju sve do dana donošenja naprijed navedenog upravnog rješenja bio pošten i samostalan posjednik predmetnih nekretnina te je imao pravo ubirati plodove pa tako i vršiti sječu, odnosno uzimati stabla kao plod šume.

8. Tijekom postupka, a i sada u fazi žalbe, sporno je pitanje da li tužitelj ima pravo na naknadu dobiti za predmetnu drvnu građu, odnosno da li ista predstavlja imovinu koja je predmet povrata, te da li je tuženik bio pošteni posjednik u trenutku sječe drvne mase, odnosno do trenutka donošenja prvostupanjskog upravnog rješenja o vraćanju nekretnina u vlasništvo tužitelja.

9. Sud prvoga stupnja odbija tužbeni zahtjev tužitelja pozivajući se na odredbu čl. 49. st. 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (NN 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/22, 81/02 i 98/19, dalje u tekstu: Zakon o naknadi) koji propisuje da se imovina koja je predmet naknade daje prijašnjem vlasniku prema stanju i načinu korištenja u kojem se nalazi u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o utvrđivanju prava vlasništva, bez obzira na način korištenja u kojem se imovina nalazila u trenutku oduzimanja.

9.1. Nadalje, odredbom čl. 2. st. 3. ZVDSP propisano je da su nekretnine čestice zemljine površine zajedno sa svime što je sa zemljištem trajno spojeno na površini ili ispod nje, ako zakonom nije drukčije određeno.

9.2. Odredbom čl. 9. st. 2. ZVDSP propisano je da trava, drveće, plodovi i sve upotrebljive stvari koje zemlja rađa na svojoj površini dijelovi su te nekretnine sve dok se ne odvoje od zemlje.

10. Imajući u vidu navedene odredbe sud prvoga stupnja smatra da odredbu čl. 49. st. 1. Zakona o naknadi treba tumačiti na način da stabla koja su posječena prije donošenja prvostupanjskog upravnog rješenja nisu sastavni dio nekretnine koja se kao naknada daje prijašnjem vlasniku, te da je sve do donošenja toga rješenja tuženik bio pošteni posjednik pa time sukladno odredbi čl. 164. st. 1. ZVDSP kojom je propisano da pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, tuženik nije dužan dati tužitelju naknadu za korist koju je imao od predmetne nekretnine, već obrnuto, sukladno odredbi čl. 141. st. 1. ZVDP kao pošteni posjednik postao je vlasnikom tih plodova.

11. Međutim, takvo pravno stajalište suda prvoga stupnja je pogrešno.

12. To stoga što odredba čl. 49. st. 1. Zakona o naknadi nema pravni učinak u pogledu poštenja odnosno nepoštenja posjednika, već su za to mjerodavne odredbe ZVDSP.

13. Naime, prema odredbi čl. 18. st. 3. ZVDSP posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

14. Stavkom 4. toga članka propisano je da ako je u sporu o pravu na posjed pravomoćno odlučeno da pravo na posjed ne pripada posjedniku, njegov posjed je nepošten od časa kada je primio tužbu, to na odgovarajući način vrijedi i kad je o pravu na posjed konačno odlučilo drugo nadležno tijelo ili sud u nekom drugom postupku.

15. Iz sadržaja spisa nedvojbeno proizlazi da je tuženiku Hrvatskim šumama d.o.o. bilo poznato odnosno moralo biti poznato još od 2014. da je u tijeku postupak za povrat ranije navedenih nekretnina tužitelju sukladno Zakonu o naknadi obzirom da je tada izvršena pod poslovnim brojem Z-301/14 zabilježba postupka povrata u zemljišnim knjigama (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev x-414/15-2 od 30. rujna 2015.), što znači da je tuženik u tom trenutku postao nepošteni posjednik.

16. Odredbom čl. 141. st. 2. ZVDSP propisano je da posjeduje li neka druga osoba kao samostalni posjednik tuđu stvar od koje su se odvojili plodovi ili što drugo ona je samim odvajanjem postala vlasnikom odvojenoga, ali ne ako u tom času nije bila poštenim posjednikom tuđe stvari kao što je u ovom konkretnom slučaju.

17. Nadalje, prema stajalištu Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci, poslovni broj U-III-2244/2014 od 6. lipnja 2016. u predmetu koji se odnosio na povrat imovine po Zakonu o naknadi proizlazi da se vlasništvo u smislu čl. 48. st. 1. Ustava mora vrlo široko tumačiti jer obuhvaća načelno sva imovinska prava što uključuje i gospodarske interese koji su po naravi stvari vezani uz imovinu ali i legitimna očekivanja stranaka da će njihova imovinska prava zasnovana na pravnim aktima biti poštovana, a njihovo ostvarenje zaštićeno.

18. U konkretnom slučaju legitimna očekivanja tužitelja u času podnošenja zahtjeva za povratom imovine temeljenom na Zakonu o naknadi bio je naturalni povrat predmetnih nekretnina u naravi šume.

19. Odredbom čl. 49. st. 1. Zakona o naknadi propisano je da se imovina koja predmet vraćanja u vlasništvo daje prijašnjem vlasniku prema stanju i načinu korištenja u kojem se nalazi u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o utvrđivanju prava vlasništva. Riječi „prema stanju“ potrebno je tumačiti u smislu stvarnog stanja, dakle, onakvog u kakvom se imovina nalazi u naravi u trenutku donošenja prvostupanjskog rješenja. To nadalje znači da se imovina vraća sa svim fizičkim promjenama koje su na njoj izvršene (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-2245/11 od 30. listopada 2012.).

20. Kako se drvna masa nalazila na stovarištu nekretnine koja je bila predmetom povrata to upućuje na zaključak da se radi o drvnoj masi koja je porušena netom prije na nekretnini koja je tužitelju pravomoćno vraćena zbog čega je ista u smislu ranije navedenog također predmetom povrata, te sukladno tome prema stajalištu ovoga drugostupanjskog suda tužitelj ima pravo na naknadu za porušena stabla neovisno o tome što više nisu bila trajno spojena s nekretninom.

21. Među strankama nije sporno da se na stovarištu nalazila drvna masa u količini od 1.002,41 m3, vrijednosti u visini iznosa od 69.373,71 EUR (list 137 spisa) pa je navedeni iznos valjalo dosuditi tužitelju sa zateznim kamatama od 21. svibnja 2019. kao dana realizacije dobiti do isplate sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22).

22. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. te čl. 155. ZPP.

23. Tako je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku sukladno vrijednosti predmeta spora (69.373,71 EUR) i priloženom troškovniku (list 189 spisa) te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, dalje u tekstu: Tarifa) i to: za sastav tužbe 523 boda (Tbr.7/1), za sastav podneska od 23. lipnja 2022. 523 boda (Tbr.8/1), za pristup ročištu 28. listopada 2022. 523 boda (Tbr.9/1), te sastav podnesaka od 27. veljače 2023. 523 boda i 18. kolovoza 2023. 523 boda, te pristup na ročište 27. studenog 2023. 523 boda ili ukupno 3.138,00 bodova, a cijeneći da je vrijednost 1 boda 2,00 EUR tužitelju je valjalo priznati trošak u iznosu od 6.276,00 EUR što uvećano za trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 331,81 EUR (ili 2.500,00 kn) iznosi 6.607,81 EUR.

24. Tužitelju nije priznat trošak pristupa ročištu za objavu presude obzirom da iz sadržaja spisa proizlazi da na isto nije pristupio, kao niti iznos od 25% PDV-a obzirom da isti nije troškovnikom niti zatražio.

25. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Velikoj Gorici 25. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Zinka Bulka