Poslovni broj: Usž-2262/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i Senke Orlić Zaninović, članica vijeća te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja AE iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Marina Maslek Novevska, odvjetnica u Dubrovniku, Vukovarska 24, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe HRVATSKE CESTE d.o.o., Područne jedinice Split, sa sjedištem u Splitu, Ruđera Boškovića 22, radi izvlaštenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2574/2023 od 14. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuju presuda i rješenje u Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2574/2023 od 14. ožujka 2024.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev za oglašavanje ništavim, podredno poništenje rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II- 943-04/20-01/104, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-23-02 od 21. lipnja 2023. dok je rješenjem odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

1.1. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, imovinsko- pravne i komunalne poslove, KLASA: UP/I-943-04/19-01/19, URBROJ: 2117-03-11/3- 19-5 od 14. listopada 2019. godine.

1.2. Prvostupanjskim rješenjem utvrđen je interes Republike Hrvatske za izgradnju DRŽAVNE CESTE DC 414, DIONICA: SPARAGOVIĆI-DOLI, FAZA 3: Brza cesta od km cca 0+000 do km cca 9+760 k. o. [katastarska općina] te je prihvaćen prijedlog zainteresirane osobe da, sukladno pravomoćnoj lokacijskoj dozvoli Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, Uprave za dozvole državnog značaja, Sektora lokacijskih dozvola i investicija, KLASA: UP/I-350-05/16-01/000080, URBROJ: 531-06-1-1-1-16- 0012 od 26. srpnja 2016. i pravomoćnoj izmjeni i dopuni lokacijske dozvole istog tijela KLASA: UP/I-350-05/18-01/000022, URBROJ: 531-06-1-1-1-18-0007 od 16. ožujka 2018., potpuno izvlasti dio k. č. br. [katastarska čestica] (nove oznake 1004/5) upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u površini od 5 m[2] , zemljišno knjižno vlasništvo GE, pok. A, a upisanog posjeda na ime tužitelja u posjedovnom listu 50, k. o. [katastarska općina]. Tužitelju je određena naknada u novčanom iznosu od 283,88 kuna, koju je dužna podmiriti zainteresirana osoba.

2. Tužitelj je protiv osporene presude i rješenja izjavio žalbu kojom pobija njezinu zakonitost u cijelosti iz svih žalbenih razloga. U žalbi, u bitnom, navodi da je u trenutku donošenja prvostupanjskog rješenja bio stvarni vlasnik i posjednik izvlaštenog zemljišta na kojem je u jednom dijelu imao zasađen vinograd više desetljeća, ali se sada zemlja odmara za ponovnu sadnju. Ističe da predmetno zemljište čini jednu jedinstvenu poljoprivrednu cjelinu s drugim vinogradima koji su u njegovom vlasništvu i posjedu. Ukazuje da će, nakon provedbe predmetnog izvlaštenja, ostati bez pristupa preostali dijelovi parcela koji nisu predmet izvlaštenja, a nastali su parcelacijom iz osnovnih [katastarska čestica], [katastarska čestica], [katastarska čestica] i [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Smatra da, suprotno navodima tuženika, predloženi pristupni put nije adekvatan i onemogućava ekonomski isplativo daljnje iskorištavanje preostalih nekretnina. Osim toga, napominje da u pojasu od 100 m od planirane prometnice više uopće nije moguć uzgoj grožđa za vino kao i drugih kultura radi prisustva olova iz ispušnih plinova. Stoga je i inzistirao na izvlaštenju preostalog dijela predmetnih parcela u k. o. [katastarska općina] u njihovoj cjelokupnoj površini. Naglašava da u postupku koji je prethodio donošenju rješenja tuženika, njemu kao stvarnom vlasniku i posjedniku nije dana mogućnost dobivanja zamjenske nekretnine iste poljoprivredne namjene, sličnog položaja i vrijednosti, primjerice k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Navodi da je vinogradar i vinar koji se bavi uzgojem autohtonih sorti vinove loze i proizvodnjom visokokvalitetnih vina, čija je proizvodnja usko vezana za predmetni lokalitet, odnosno svojstva zemlje i položaj koji je specifičan za to područje. Stoga nema nikakav interes za isplatu novčane naknade, već ustraje da mu se ponudi zamjenska nekretnina. Navodi da je iz fotografija i vještačenja priloženih u spisu razvidno da su provođenjem izvlaštenja nepovratno uništeni njegovi vinogradi, kao jedna poljoprivredna i proizvodna cjelina, čime je u znatnoj mjeri onemogućen u obrađivanju i obnovi nasada trsova autohtonih sorti koje su desetljećima podizane i njegovane na tradicionalan način. Upućuje da se opisanim postupanjem narušava i ugrožava nematerijalna baština koja je od iznimnog značaja za pelješki kraj. Poziva se u na Ustavom zajamčena prava, odnosno nepovredivost vlasništva te pravo na pravično suđenje. Prigovara neprovođenju predloženih dokaza tijekom prvostupanjskog upravnog spora, radi čega smatra da su činjenice nepotpuno i pogrešno utvrđene te je na njih nepravilno primijenjeno materijalno pravo. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i rješenje te usvojiti tužbeni zahtjev.

3. Tuženik i zainteresirana osoba, iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 73. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima – "Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom. To stoga jer je postupak prije donošenja osporene presude proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski sud je svoju odluku utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, nakon čega je pravilno odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

6. Prema podacima spisa predmeta, prvostupanjskim rješenjem prihvaćen je prijedlog zainteresirane osobe za potpuno izvlaštenje djela k. č. br [katastarska čestica] (nove oznake 1004/5) k. o. [katastarska općina] u površini od 5 m[2] , radi izgradnje DRŽAVNE CESTE DC 414, DIONICA: SPARAGOVIĆI-DOLI, FAZA 3: Brza cesta od km cca 0+000 do km cca 9+760 k. o. [katastarska općina]. Naknada za potpuno izvlaštenje dijela navedene čestice određena je na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Žarka Čuvala, ing. aedif. i stalnog sudskog vještaka za poljoprivredu mr.sc. Zdravka Škarića, izrađenih u postupku osiguranja dokaza o stanju i vrijednosti nekretnine.

7. Tužitelj žalbenim prigovorima ne dovodi u sumnju provedena vještačenja, ali smatra da mu je umjesto naknade određene u novcu u visini tržišne vrijednosti predmetne nekretnine, trebalo dati u vlasništvo drugu odgovarajuću nekretninu na istom području. Međutim, taj žalbeni prigovor već su osnovano otklonili prvostupanjski sud i tuženik s pravno relevantnim razlozima koje prihvaća i ovaj Sud. Naime, u skladu s odredbom članka 46. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade ("Narodne novine", broj: 74/14., 69/17. i 98/19.) u vezi s člankom 36. stavkom 5. Zakona o cestama ("Narodne novine", broj: 84/11., 22/13., 54/13., 148/13. i 82/14.), primarni oblik naknade za izvlašteno zemljište je naknada u novcu, dok se naknada u obliku zamjenske nekretnine određuje iznimno uz uvjet da korisnik izvlaštenja takvom nekretninom raspolaže. Budući da se u konkretnom slučaju zainteresirana osoba očitovala da zamjenskim zemljištem ne raspolaže, tužitelju je pravilno određen oblik naknade za izvlaštenu nekretninu, s čijom visinom se usuglasio u upravnom postupku na raspravi održanoj 3. listopada 2019.

8. Na drukčiji zaključak ne ukazuje ni prigovor tužitelja da su zbog predmetnog izvlaštenja ostale bez prikladnog pristupa preostale parcele koje nisu predmet izvlaštenja, a nastale su parcelacijom iz osnovnih 1005, 1004/1, 1004/2 i 82/4 k. o. [katastarska općina]. Ovo iz razloga što, prema spisu priloženom očitovanju nadzornog inženjera NE, za čestice označene kao čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina] postoji paralelni poljski put.

9. Sud ne nalazi osnovanim niti žalbeni prigovor o izvlaštenju preostalih parcela u njegovom vlasništvu, jer u pojasu od 100 m od planirane prometnice više uopće nije moguć uzgoj grožđa za vino kao i drugih kultura radi prisustva olova. To stoga što je predmet ovog postupka izvlaštenje dijela čestice k. č. br. [katastarska čestica] (nove oznake [katastarska čestica]) upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], pa utvrđivanje zakonskih pretpostavki za izvlaštenje drugih čestica u vlasništvu tužitelja nisu predmet ovog postupka.

10. Tužitelj neosnovano prigovara i povredi konvencijskih prava, jer je prvostupanjski sud održao raspravu i omogućio strankama pristup sudu, svoju je odluku donio u razumnom roku, poštujući načela i procesna pravila upravnog spora te se uz to očitovao i na sve tužbene navode. Stoga su prigovori žalbe o povredi prava na pravično suđenje, kao bitnog elementa prava na pošteno suđenje, neosnovani, jer su upravna tijela, kao i prvostupanjski sud razmotrili sve elemente i dali ocjenu u svezi svih okolnosti konkretnog slučaja, a koji bi mogli utjecati na povredu tog načela i povrede prava na pošteno suđenje u svim aspektima bitnim za ocjenu je li došlo do povrede navedenih prava i načela.

11. Kako je prvostupanjski sud za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, utemeljene na podacima spisa predmeta te pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

12. Slijedom navedenog, trebalo je, temeljem članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 25. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić