Poslovni broj: Usž-3576/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i Senke Orlić Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja EI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica UI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine u Zagrebu, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Zagreba u Zagrebu, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi utvrđivanja komunalne naknade, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5754/2023-10 od 10. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5754/2023-10 od 10. srpnja 2024.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/21-03/123, URBROJ: 531-03-4-23-2 od 3. studenoga 2023. godine.
1.1. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za komunalne poslove i zelenilo, Odsjeka za komunalne poslove, KLASA: UP/I-363-03/2021-01/9157, URBROJ: 251-13-01/001- 2021-1, od 14. travnja 2021. godine.
1.2. Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da je tužitelj, za svoj dio suvlasničkog stambenog prostora koji se nalazi na adresi u [adresa], obvezan plaćati komunalnu naknadu, u iznosima i na način kako je to pobliže naznačeno izrekom tog rješenja.
2. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu kojom pobija njezinu zakonitost u cijelosti iz svih propisanih žalbenih razloga. Osporava razloge radi kojih prvostupanjski sud nije odgodio ročište obzirom da je iz medicinske dokumentacije jasno vidljivo da se njegova opunomoćenica služi hodalicom radi čega joj je kretanje otežano. Pozivajući se na članak 95. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj: 68/18., 110/18. i 32/20. dalje ZKG), smatra da prvostupanjsko tijelo nije ovlašteno za donošenje rješenje o komunalnoj naknadi niti za naplatu potraživanja obzirom da odluku o komunalnoj naknadi donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave, odnosno Gradska skupština Grada Zagreba. Uzimajući u obzir članke 15. i 16. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09 i 110/21. dalje ZUP) upućuje i na mjesnu nenadležnost prvostupanjskog tijela obzirom da se stambeni objekt nalazi na području Općine Novi Zagreb, Gradska četvrt – istok pa je u konkretnom slučaju mjesno nadležan Područni ured Gradske uprave Novi Zagreb, Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet – Područni odsjek Novi Zagreb – istok. Smatra da se Zagrebački holding d.o.o. nezakonito poziva na plaćanje komunalne naknade, jer je komunalna naknada prihod proračuna jedinice lokalne samouprave. Ustraje kod prigovora zastare potraživanja, pozivajući se na članak 226. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. dalje ZOO) prema kojem je rok zastare za komunalnu naknadu, kao povremenog javnog davanja, tri godine od dospjelosti svakog pojedinog potraživanja. Budući da je iznos komunalne naknade utvrđen za razdoblje od 14. kolovoza 2018. pa nadalje, u konkretnom slučaju nastupila je zastara potraživanja. Iznosi da je rješenje o komunalnoj naknadi doneseno 14. travnja 2021., radi čega je protuzakonito određeno njeno plaćanje od 14. kolovoza 2018. pa nadalje. Prigovara utvrđenoj visini potraživanja radi pogrešno utvrđene površine stambenog prostora i suvlasničkog omjera. Ističe da je iz zemljišnoknjižnog izvatka razvidno da je suvlasnik predmetne nekretnine u 1/3 dijela te da ona nije sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], već na [katastarska čestica]. Upućuje na posjedovni list prema kojem predmetna kuća ima površinu 170 m[2] , što potvrđuje i prijavni list za gruntovnicu i katastar koji sadrži i površinu dvorišta od 500 m[2] i oranice od 228 m s upisana tri posjednika s po 1/3 dijela. Smatra da se službena osoba mora služiti službenim podacima i nije ovlaštena sama određivati površinu i etaže kuće. Navodi da službena osoba nije provela očevid, radi čega je nejasan njezin zaključak da se kuća sastoji i od potkrovlja koje zapravo nema propisane dimenzije za potkrovlje. Objašnjava da se radi o tavanskom prostoru ispod krovne konstrukcije bez ulaza. Niti prvostupanjski sud niti tuženik, prema mišljenju tužitelja, ne uzimaju u obzir što je propisano kao stambeni prostor te komunalnu naknadu utvrđuju obračunavanjem površine podruma i potkrovlja koji ne služe za stanovanje. Predlaže da se poništi prvostupanjska presuda i usvoji tužbeni zahtjev.
3. Tuženik i zainteresirana osoba nisu dostavili odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga temeljem članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. dalje: ZUS), Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda prvostupanjskog suda bila nezakonita.
6. Naime, prema podacima spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden je sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski sud je istu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela i dokazima koje je sam proveo, nakon čega je, pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, osnovano zaključio da je u konkretnom slučaju tužitelj obvezan plaćati komunalnu naknadu u iznosima i na način naznačen u prvostupanjskom rješenju.
7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj u postupku radi određivanja visine komunalne naknade, sukladno odredbi članka 93. stavka 1. ZKG-a, zakonito i pravilno utvrđen obveznikom plaćanja komunalne naknade za ½ suvlasničkog dijela stambenog prostora površine 202 m[2] u [adresa].
8. Tužitelj svojim žalbenim navodima ne dovodi u sumnju da je obveznik plaćanja komunalne naknade za predmetnu nekretninu, ali smatra da mu je obvezu, koja da je u zastari, odredilo nenadležno tijelo na temelju pogrešno utvrđene površine stambenog prostora i njegovog suvlasničkog omjera.
9. Međutim, te žalbene prigovore je već osnovano otklonio prvostupanjski sud s pravno relevantnim razlozima koje prihvaća i ovaj Sud, odnosno da je prvostupanjsko tijelo bilo ovlašteno u skladu s člankom 100. stavkom 1. ZKG-a u svezi s člankom 117. Statuta Grada Zagreba („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 23/16., 2/18., 23/18., 3/20., 3/21. i 16/22.) i Odluke o ustrojstvu i djelokrugu gradskih upravnih tijela ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 17/21., 24/21., 24/23. i 7/24.), obvezati tužitelja na plaćanja komunalne naknade, čiju visinu je valjano utvrdilo na temelju spisu priloženih isprava kao dokaznog sredstva iz članka 58. stavka 1. ZUP-a obzirom na onemogućavanje provođenja očevida na predmetnoj nekretnini.
10. Sud ne nalazi osnovanim niti žalbeni prigovor da je predmetno potraživanje u zastari obzirom da se prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izraženog u rješenju broj U-zpz 3/2023 od 18. srpnja 2023. o prigovoru zastare treba odlučiti temeljem mjerodavnih odredbi Općeg poreznog zakona, („Narodne novine“, broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20., dalje OPZ), na kojeg upućuje odredba članka 100. stavka 3. ZKG-a. Naime, odredbom članka 108. stavka 1. OPZ-a propisano je da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći. Zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza. Nastanak porezne obveze propisan je posebnim poreznim zakonima. (stavak 2.).
11. Budući da se u konkretnom slučaju određuje obveza plaćanja komunalne naknade za 2018. godinu, slijedom citiranih zakonskih odredbi rok zastare za utvrđenje te obveze počeo je teći početkom 2019. godine, pa zastara nije nastupila do donošenja rješenja tuženika 3. studenog 2023. Stoga su osnovano prvostupanjski sud i tuženik ocijenili neosnovanim tužiteljev prigovor zastare na utvrđenje predmetne komunalne naknade.
12. Kraj takvog stanja stvari, a budući da tužitelj u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drugačije rješenje ove upravne stvari, Sud nije našao osnove za usvajanjem žalbe.
13. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovog Suda, ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda žalbom pobija, zbog čega je, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučeno kao izreci.
U Zagrebu, 25. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
