REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2509/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Dragana Katića, člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice DZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], drugotužiteljice ZZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i trećetužiteljice CZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], tužiteljice zastupaju punomoćnici Boško Šiljeg, Nedjeljko Tutavac i Luka Šiljeg, odvjetnici u Pločama, protiv tuženika Dom zdravlja Metković, OIB 61379095102, sa sjedištem u Metkoviću, Ante Starčevića 12, kojeg zastupa zakonski zastupnik ČZ, a njega zastupa punomoćnik Tonći Milić, odvjetnik u Metkoviću, radi isplate, odlučujući o prijedlogu prvotužiteljice DZ i drugotužiteljice ZZ za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru, poslovni broj Gž R-40/2024-3 od 22. travnja 2024. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj Pr-59/2023-8 od 7. ožujka 2024., u sjednici održanoj 25. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog prvotužiteljice DZ i drugotužiteljice ZZ za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Prvotužiteljica i drugotužiteljica su podnijele prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovar, poslovni broj Gž R-40/2024-3 od 22. travnja 2023. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj Pr-59/2023-8 od 7. ožujka 2024. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositeljice navode da su važna za odluku i sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu pri čemu je kao razlog važnosti navedena okolnost da o tim pravnim pitanjima nema prakse revizijskog suda, a da je praksa viših sudova nejedinstvena time da se konkretno ne ukazuje na konkretne suprotne odluke viših sudova.

2. Pitanja koja su predlagateljice u prijedlogu naznačile glase:

„1. Je li drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka kada je jednu tužbu, bez održavanja pripremnog ročišta i bez postupovnog rješenja, razdvojio na više pojedinačnih tužbi;

2. Uzima li se vrijednost predmeta spora za svakog tužitelja pojedinačno ili vrijednost predmeta spora predstavlja zbroj svih tužbenih traženja svih tužitelja, odnosno odnosi li se odredba članka 37. stavka 1 ZPP na jednu tužbu jednog tužitelja s više istaknutih zahtjeva spram istog tuženika ili se odnosi na tužbu više tužitelja protiv jednog tuženika;

3. Je li u konkretnom postupku odluka Upravnog vijeća takve prirode da predstavlja priznanje duga, odnosno predstavlja li takva odluka koja ima deklaratorni karakter priznanje duga te s tim u vezi je li ravnatelj tuženika uopće ovlašten priznati dug?“.

3. Tuženik nije odgovorio na prijedlog prvo i drugotužiteljice.

4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije ne udovoljavaju temeljnim pretpostavkama dopustivosti najprije zbog toga što predlagateljice u prijedlogu ne navode jasno naznačen razlog važnosti dopuštenja revizije primjerice naveden u odredbi članka 385.a stavka 1. ZPP poput, neujednačenosti sudske prakse drugostupanjskih sudova ili nepodudarnosti prakse nižestupanjskih sudova s praksom Vrhovnog suda, Suda Europske unije ili Europskog suda za ljudska prava, a ne navode ni relevantne razloge zbog kojih bi nepostojanje prakse revizijskog suda u okolnostima konkretnog slučaja bilo osnova za dopuštenje revizije. Pritom valja naglasiti da samo navođenje nejedinstvenosti prakse viših sudova kao razloga važnosti dopuštenja revizije bez pozivanja na konkretne sudske odluke i dijelove tih odluka ne predstavlja jasno naznačen razlog važnosti dopuštenja revizije u smislu odredbe članka 387. st. 2.. toč. 3. ZPP.

4.1. Predlagateljice, naime, nalaze da bi indikator važnosti naznačenih pitanja mogao biti u činjenici što o tim pitanjima nema prakse revizijskog suda. Međutim, razlozi kojima obrazlažu ovaj indikator važnosti, u bitnom, ukazuju na neprihvaćanje razloga na kojima su nižestupanjski sudovi utemeljili svoju odluku.

4.2. Pored toga, sadržaj prijedloga ukazuje da predlagateljice smatraju pobijanu presudu nezakonitom. No prema ocjeni revizijskog suda, nezakonitost revizijom pobijane odluke kao razlog važnosti pitanja, u pravilu, nije odlučna za ocjenu sadržava li prijedlog za dopuštenje revizije neko važno pitanje zbog kojega bi trebalo dopustiti zato što revizija po novom konceptu koji je prihvaćen u domaćem parničnom postupku, u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP, ne služi kontroli zakonitosti, kao što je služila ranije redovna revizija kojoj je to, zbog privatne funkcije te revizije, bila primarna svrha, dok je reviziji po dopuštenju primarna svrha donošenje presuda s precedentnim učinkom, a u skladu s njezinom javnom funkcijom.

4.3. U odnosu na potrebe razvoja prava kroz sudsku praksu kao razlog zbog kojeg je predloženo dopustiti reviziju, valja odgovoriti da predlagateljice u prijedlogu nisu navele ni koje su to potrebe razvoja prava kroz sudsku praksu koje bi opravdavale intervenciju najvišeg suda putem dopuštenja revizije, poput usklađenja sudske prakse sa suvremenim društvenim okolnostima, standardima zaštite ljudskih prava uspostavljenima u praksi europskih ili domaćih sudova i slično.

5. U takvim je okolnostima, na temelju odredbe članka 389.a stavaka 2. i 4. ZPP, valjalo odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 25. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil