REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-58/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Odašiljači i veze d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 269/d, OIB 88150534338, zastupanog po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Ilić, Orehovec&Partneri u Zagrebu, protiv tuženika OČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Mila Mikecin Mišetić, odvjetnica u Zagrebu, radi povrata stečenog bez osnove, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2762/2022-2 od 8. veljače 2024., ispravljena rješenjem istog suda broj Gž-2762/2022-5 od 3. lipnja 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P- 6274/2017-46 od 14. svibnja 2021., u sjednici održanoj 25. veljače 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja u prijedlogu se odbija.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na naznačene povrede ljudskih prava se odbacuje.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1.Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2762/2022-2 od 8. veljače 2024., ispravljena rješenjem istog suda broj Gž-2762/2022-5 od 3. lipnja 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-6274/2017-46 od 14. svibnja 2021.
2. U odgovoru na prijedlog tužitelj osporava navode tuženika. Predlaže prijedlog tuženika odbaciti kao nedopušten te potražuje trošak odgovora.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika, djelomično nije osnovan i djelomično nije dopušten.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19. i 80/22. - dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je utvrdio da je tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio pravna pitanja za koja smatra da su važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, te da se pozvao na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
5. Tuženik postavlja sljedeća pravna pitanja:
„1. Da li se zahtjevu tužitelja za isplatu koji se temelji na stjecanju bez osnove može s uspjehom suprotstaviti pravo tuženog (kao stjecatelja bez osnove) na mirno uživanje vlasništva zajamčeno Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda?
2. Može li drugostupanjski sud u pravnoj situaciji kada je pravu tužitelja na povrat stečenog bez osnove suprotstavljeno ustavno i konvencijsko pravo tuženog na mirno uživanje vlasništva, donijeti odluku na štetu tuženog bez prethodno provedenog testa razmjernosti?
3. Je li sud u Republici Hrvatskoj prilikom tumačenja i primjene prava (članak 1111. ZOO- institut stjecanja bez osnove) dužan implementirati stajališta ESLJP-a?“.
6. Tuženik postavljenim pitanjima kao i obrazloženjem svog prijedloga iznosi shvaćanje da novčani iznos naplaćen na temelju pravomoćne i ovršne odluke suda predstavlja vlasništvo zaštićeno 1. Protokolom Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava („Narodne novine – Međunarodni ugovor“i broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 – dalje: Konvencija), odnosno da vraćanje tako naplaćenog iznosa sukladno pravilima o stjecanju bez osnove u slučaju ukidanja pravomoćne i ovršne odluke na temelju koje je naplaćen taj novčani iznos predstavlja povredu prava vlasništva. Važnost postavljenog pitanja tuženik je argumentirao pozivanjem na odluku Europskog suda za ljudska prava u predmetu Solomun protiv Hrvatske (Zahtjev br. 679/11) od 2. travnja 2015., Čakarević protiv Hrvatske (Zahtjev br. 48921/13) od 26. travnja 2018, te odluku Županijskog suda u Zagrebu broj Gž- 6384/2015-5 od 30. svibnja 2017.
6.1. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP revizijski sud je ocijenio da pobijana odluka nije u suprotnosti sa pravnim shvaćanjem ovog suda (tako Revd- 3347/2022 od 22. ožujka 2023).
7. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
8. Tuženik se u prijedlogu za dopuštenje revizije, izražavajući svoje neslaganje sa nižestupanjskim odlukama, poziva i na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, pozivajući se na pravičnost suđenja.
8.1. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje.
8.2. Obzirom da nisu ispunjene niti pretpostavke predviđene u odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP za dopuštenost revizije, jer vjerojatnost teških postupovnih ili materijalnopravnih povreda u postupku nije učinjena vjerojatnima, revizija je u tom dijelu odbačena na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP te je riješeno kao u točki II. izreke ove odluke.
9. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP u vezi čl. 166. st. 1. ZPP).
Zagreb, 25. veljače 2025.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković
