REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Broj predmeta: Povrv-3063/2022-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H RV A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Davorki Ćurko Nasić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SVEA EKONOMI d.o.o., OIB: 17863542417, iz Zagreba, Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 11, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Škarica i partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika SD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Davorin Ivanjek, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 13. veljače 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i tuženika te njegovog punomoćnika, dana 25. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivana Jurića iz Zagreba poslovni broj Ovrv-97998/2022 od 26. rujna 2022. u dijelu kojim je naloženo tuženiku SD isplatiti tužitelju SVEA EKONOMI d.o.o. iznos od 24,67 EUR sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 22,43 EUR od 16. studenog 2021. do isplate,

- 2,24 od 16. prosinca 2021. do isplate, sve po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena i to za razdoblje do 31. prosinca 2022., za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, te sve u roku od 15 dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivana Jurića iz Zagreba poslovni broj Ovrv-97998/2022 od 26. rujna 2022. te se odbija tužbeni zahtjev za iznos od 20,19 EUR.

2  Broj predmeta: Povrv-3063/2022-12

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka iznos od 82,89 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 25. veljače 2025. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, koji se nakon prigovora tuženika smatra tužbom, a u kojem navodi da mu tuženik duguje, na temelju izvatka iz poslovnih knjiga, iznos od 44,86 EUR, isplatu kojeg je zatražio sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 22,43 EUR od 16. studenog 2021. do isplate, te na iznos od 22,43 EUR tekućim od 16. prosinca 2021. do isplate, uz naknadu troškova postupka sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja odluke o istima do isplate. Tijekom postupka je naveo da je tuženik, temeljem zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 5. studenog 2020., zasnovao pretplatnički odnos na neodređeno vrijeme s društvom Telemach Hrvatska d.o.o., kao pružateljem usluge, te da nije podmirio dospjelo dugovanje temeljem izdanih računa na iznos od 169,00 kn od dana 31. listopada 2021. i u istom iznosu račun od dana 30. studenog 2021., koji su se odnosili na mjesečnu naknadu za izvršene mobilne usluge. Naveo je i da je navedeno potraživanje tužitelj preuzeo ugovorom o cesiji od trgovačkog društva Telemach Hrvatska d.o.o., jer je istim, između ostalih tražbina, otkupio i tražbinu koju to trgovačko društvo ima prema tuženiku, a o otkupu kojeg potraživanja je tuženik obaviješten dopisom. S obzirom da tuženik nije dobrovoljno ispunio svoju obvezu, predložio je da sud održi na snazi u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, uz naknadu troškova postupka s pripadajućim zateznim kamatama.

2. U prigovoru, koji se sada smatra odgovorom na tužbu, tuženik je istaknuo da rješenje o ovrsi nije osnovano te je u cijelosti osporio osnovu i visinu potraživanja. Smatra da se potraživanje temelji na Telemachovim tvrdnjama da je tuženik ostao dužan platiti dvije mjesečne rate za uslugu mobilnog Interneta za mjesece listopad i studeni 2021., iako mu je usluga od strane Telemacha potpuno i trajno isključena 3. studenoga 2021., a sve kao posljedica činjenice da je, iako je u ugovoru jasno bilo navedeno da će mjesečni računi biti slani isključivo poštom (u ugovoru nije bila navedena tuženikova e-mail adresa), Telemach u jednom trenutku to prestao činiti, tvrdeći da je tuženik bio dužan u njihovoj poslovnici ili na neki drugi način raspitati se zašto mu računi više ne stižu. Navodi da je tvrdnja Telemacha da mu je poslano upozorenje neistinita. Nakon isključenja usluge 27. listopada 2021. i njegovog poziva službi za korisnike, Telemach je priznao svoju odgovornost te su mu ponovo uključili Internet i obećali račune poslati poštom, što, međutim, nisu učinili već mu je zbog neplaćanja tih računa ponovo prekinuta usluga 3. studenoga 2021., odnosno isključen mu je Internet. Navodi da je zbog tog isključenja bio prisiljen sklopiti ugovor s drugim teleoperaterom, a s obzirom da je on u tom razdoblju, zbog pandemije bolesti COVID-19 radio od kuće, kao zaposlenik Središnjeg državnog ureda za razvoj digitalnog društva, za što mu je internetska veza bila preduvjet, pa je, nakon drugog isključenja i raskida ugovora, bio prisiljen zaključiti ugovor s drugim teleoperaterom. Nadalje, nakon što je on Telemach pozvao da mu dostavi račune koji nisu plaćeni, tek tada je Telemach to i učinio, s tim da je za mjesec listopad poslao račun uvećan

3  Broj predmeta: Povrv-3063/2022-12

za 60,00 kn, a što je trebalo predstavljati naknadu za ponovno uključenje usluge. Tuženik je prigovorio da je ta naknada neopravdano uračunata, jer do isključenja nije došlo njegovom krivicom, pa je onda i samo potraživanje naknade neosnovano, a što je Telemach prihvatio, te su tvrdili da nisu u mogućnosti izdati ispravljeni račun, već su uputili tuženika da potreban iznos uplati na njihov bankovni račun, a što je tuženik odbio i tražio ispravljeni račun. Tuženik u svom prigovoru navodi da smatra kako je neprihvatljivo da trgovac odbija ispuniti svoju zakonsku obvezu izdavanja pravovaljanog i ispravljenog računa, već umjesto toga tražbinu proda drugoj tvrtki. Tuženik navodi da mu je od strane teleoperatera Telemacha Internet trajno isključen, pa je stoga traženje da plati račun za cijeli mjesec studeni svakako neosnovano. 3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga, račune, zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa, prigovor od 15. studenog 2021., dopis upućen e-mailom, presliku osobne iskaznice, specifikaciju, izvod otvorenih stavki, povijesni izvadak iz sudskog registra, Ugovor o cesiji od 24. veljače 2022. te dodatak br. 1, izvadak iz specifikacije potraživanja, obavijest o prijenosu potraživanja, Opće uvjete poslovanja Telemach Hrvatska d.o.o. (dalje: Opći uvjeti), obračunsku ispravu za isplatu plaće, prepisku putem e-maila, zahtjev za kopiju računa, potvrdu o plaćanju, odluku povjerenstva za reklamacije korisnika, članke sa stranice https://www.jutarnji.hr, odreske računa te je izveden dokaz saslušanjem tuženika.

4. Ocjenjujući u postupku izvedene dokaze, tužbeni zahtjev je utvrđen osnovanim kao pod točkom I izreke.

5. Uvidom u izvod otvorenih stavaka tužitelja utvrđeno je da se u istom navodi dugovanje tuženika na dan 30. kolovoza 2022. u iznosu od 338,00 kn i to prema dvama računima za usluge u iznosu od po 169,00 kn, s dospijećem 15. studenog i 15.prosinca 2021. Iz Ugovora o cesiji od 24. veljače 2022. te dodatka br. 1 istom, kao i izvatka iz specifikacije potraživanja, proizlazi da se radi o tražbini društva Telemach Hrvatska d.o.o. prema računima za mjesečnu naknadu za mobilne usluge za mjesece listopad i studeni 2021., koja tražbina je, sukladno čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO), valjano ustupljena tužitelju (iz e-mail korespondencije stranaka proizlazi i da je tuženik zaprimio obavijest o ustupu tražbine, što i nije uvjet za valjanost tog ugovora), što među strankama i nije sporno. Nije sporno niti da je tuženik bio u ugovornom odnosu s društvom Telemach Hrvatska d.o.o., što i proizlazi iz zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa, iz kojeg proizlazi i da je ugovor sklopljen 5. studenog 2020., a nije sporno ni da tuženik nije podmirio tražbinu tog društva koja se odnosi na račune ispostavljene mu za mjesece listopad i studeni 2021.

6. Sporno je je li tuženik u obvezi podmiriti predmetnu tražbinu, s obzirom njegovu tvrdnju da mu je račun za mjesec listopad ispostavljen u neosnovanom iznosu od 229,00 kn, tj. uvećan za trošak ponovnog uključenja usluge u iznosu od 60,00 kn, nakon što je isključenje iste utvrđeno, po njegovom prigovoru, neosnovanim, te s obzirom na tvrdnju da mu teleoperater nikada na njegovo traženje nije ispostavio valjan račun, kao i s obzirom na njegovu tvrdnju da mu je usluga trajno isključena 3. studenog 2021., od kada nije mogao više koristiti nikakvu uslugu tog teleopratera, a u računu za taj mjesec je zaračunata naknada za cijeli mjesec.

7. U svom iskazu tuženik je naveo da se je predmetnu uslugu koristio isključivo za Internet te uopće u istu nije bio uključen fiksni telefon, već je isti tada imao preko A1 operatera, dok mobilni telefon nije imao, a s obzirom da je radio od kuće, usluga Interneta mu je bila neophodna. Prvih deset mjeseci dobivao je od tužitelja račune te

4  Broj predmeta: Povrv-3063/2022-12

je iste podmirivao, dok sporni račun za listopad nije zaprimio, a nije zaprimio račun ni za kolovoz, niti za rujan. Priznao je da nije odmah zbog toga kontaktirao korisničku službu operatera Telemach s kojim je sklopio uslugu, već je to učinio tek 28. listopada 2021. kada mu je isključena usluga. Napomenuo je da kod isključenja nije mogao koristiti nikakvu uslugu tužitelja, jer ne postoje dolazni e-mailovi koji bi se mogli koristiti kada je usluga Interneta isključena. Na njegovu intervenciju usluga je uključena te su mu obećali da će poslati ponovno račune, međutim nisu to učinili, tako da nije mogao bez računa podmiriti uslugu, jer je račune u to vrijeme plaćao u Fini i nije imao e-bankarstvo, a niti je razmišljao da popuni uplatnicu u pošti i tako plati dugovanje, već je čekao slanje računa. Smatra da je operater bio dužan, sukladno Pravilniku, slati račune. Dodao je i da je konačno isključenje nastupilo 3. studenoga i od tada nije više mogao koristiti uslugu, pa je, s obzirom da mu je Internet bio potreban, otišao sklopiti uslugu s drugim operaterom i to A1, a dodao je i da nije podnio zahtjev za raskid ugovora, s obzirom da se isti raskida automatski. Operater mu je naknadno poslao račune za kolovoz, rujan i listopad te je za kolovoz i rujan uredno podmirio, dok je u računu za listopad bila uračunata usluga za ponovno uključenje, koju nije morao platiti, a koja je iznosila 60,00 kn te mu tužitelj nikada nije dostavio ispravan račun, iako ga je više puta to tražio, tako da nije bio u mogućnosti, bez ispravnog računa, isti podmiriti. Nakon toga je dobio račun za studeni u punom iznosu, iako je uslugu imao svega tri dana te je kontaktirao tužitelja da mu se izda račun za ta tri dana. Tražio je ispravan račun i to je bio jedini razlog zašto nije podmirio već dobiveni račun, a isto tako to nije učinio iz praktičnih razloga jer je račune plaćao u Fini. Iskazao je i da je, nakon njegove intervencije, kada mu je usluga isključena 28. listopada 2021., dobio zajedno račune za kolovoz, rujan i listopad, a naknadno i račun za studeni te da je na račun za studeni podnio prigovor, koji prigovor je odbijen s obrazloženjem da su mu bile ograničene odlazne usluge, ali da nisu bile ograničene dolazne usluge, što smatra apsurdnim jer je koristio samo uslugu Interneta, za koju ne postoje dolazne i odlazne usluge.

8. Iskaz tuženika sud je prihvatio kao logičan i uvjerljiv te sukladan sadržaju prigovora od 15. studenog 2021., dopisa od 11. prosinca 2021., prepiske putem e- maila, zahtjeva za kopiju računa, potvrde o plaćanju, te odluke povjerenstva za reklamacije korisnika, izvod otvorenih stavki i odreske računa. Naime, iz izvatka iz otvorenih stavki i odrezaka računa, proizlazi da je tuženik doista u prethodnom razdoblju, sve do kolovoza 2021., redovito podmirivao svoju obvezu, a iz e-mail korespondencije tuženika s društvom Telemach Hrvatska d.o.o., proizlazi da je tužitelj doista po prigovoru tuženika od 15. studenog 2021. stornirao obvezu naplate usluge ponovnog uključenja usluge, nakon što je ista bila isključena 27. listopada 2021., kako to proizlazi iz dopisa od 15. studenog 2021. te odluke povjerenstva za reklamacije korisnika od 11. prosinca 2021., s tim da je u istoj teleoperater naveo kako su računi poslani tuženiku na njegovu adresu. Pritom je za ukazati tuženiku da je to sudu logično da su isti, kao i svi računi bili upućeni tuženiku obično poštom, kako se to i navodi u odluci povjerenstva za reklamacije korisnika, a do neisporuke istih je moglo doći greškom pošte. Nadalje, navod tuženika da mu nije dostavljen ispravljeni račun je u skladu sa sadržajem navedene odluke, prema kojoj je teleoperater to otklonio, navodeći da ga nije moguće ispostaviti bez raskida pretplatničkog odnosa, a koji je moguće izvršiti po dostavi zahtjeva za raskid ugovora, koji tuženik nesporno nije podnio. Isto tako je sud prihvatio njegov navod iz iskaza da nakon isključenja usluge 3. prosinca 2021. nije bio u mogućnosti koristiti nikakvu uslugu, a ne samo odlaznu, jer tužitelj nije dokazao da bi bilo drugačije, odnosno da je tuženik imao mogućnost primanja e-mailova, odnosno da bi imao u

5  Broj predmeta: Povrv-3063/2022-12

ugovorenoj usluzi uključenu i uslugu fiksnog telefona te mogao isti i koristio ga za dolazne pozive.

9. Prije svega valja reći da tuženika ne opravdava okolnost što nije zaprimio račune za razdoblje srpanj - rujan 2021., jer zaprimanje računa nije pretpostavka za plaćanje istog, a pritom je za dodati da bi to u protivnom omogućilo rašireno neplaćanje raznih usluga, s obzirom da se računi uobičajeno ne dostavljaju preporučeno, već obično poštom. Nadalje, već po izostanku prvog mjesečnog računa, tuženik je trebao reagirati i zatražiti kopiju računa ili izvršiti uplatu u pošti na temelju podataka s prethodnih računa (s obzirom da se radilo o istom iznosu koji je naplaćivan svaki mjesec, tj. isti nije ovisio o potrošnji), tako da nije odlučna okolnost što on nije u to vrijeme imao ugovorenu uslugu internetskog bankarstva, a iz istog razloga nije opravdan ni razlog koji navodi za neplaćanje računa za listopad, odnosno što mu nije dostavljen ispravljeni račun (mogao je popuniti uplatnicu u pošti na ispravan iznos i platiti taj račun po obavijesti o prihvaćanju reklamacije), a osim toga, iz računa za mjesec studeni je razvidno da je u istom izvršeno umanjenje prethodnog dugovanja za spornu naknadu od 60,00 kn, dok je glede naknade za studeni teleoperater smatrao da istu ima pravo zaračunati u punom iznosu.

10. Međutim, s obzirom da tužitelj nije dokazao da je ikakava usluga od strane teleoperatera izvršena po predmetnom ugovoru u razdoblju nakon trajnog isključenja usluge 3. studenog 29021., nije osnovana tražbina za taj mjesec u punom iznosu naknade, već tužitelju pripada pravo na razmjeran iznos naknade, tj. za tri dana tog mjeseca u kojem je koristio uslugu. Ovo s obzirom da je nesporno ugovor između Telemach Hrvatska d.o.o. raskinut i to s obzirom da tuženik nesporno nije zatražio raskid istog, sukladno čl. 9.3.4. Općih uvjeta, koji su sastavni dio ugovora o pretplatničkom odnosu i koji su, prema sadržaju zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa, uručeni tuženiku prilikom sklapanja tog ugovora. Naime, sukladno navedenoj odredbi ugovor se smatra raskinutim u trenutku trajnog isključenja SIM kartice, ako pretplatnik ne plati dospjelo dugovanje u roku od 30 dana od dana privremenog isključenja, pa s obzirom da tuženik to nije učinio, proizlazi da je ugovor raskinut s danom trajnog isključenja SIM kartice, odnosno 3. studenog 2021. Nadalje, u slučaju raskida ugovora, sukladno čl. 368. st. 1. ZOO, obje ugovorne strane su oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete, a ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomice, ima pravo na povrat onog što je dala (st. 3.), odnosno naknaditi protivnoj strani koristi od onog što je dužna vratiti (st. 4.), pa kako tuženik nakon 3. studenog 2021., kada je ugovor raskinut, više nije ostvario nikakve koristi, ne može niti dugovati tužitelju naknadu za razdoblje od tada pa do kraja mjeseca studenog, već samo za tri dana tog mjeseca, uz punu naknadu za listopad, s obzirom da je u cijelosti u tom mjesecu usluga konzumirana (po privremenom isključenju 27. listopada, tuženiku je odmah, na njegovu intervenciju, usluga uključena).

11. Slijedom navedenog, uz naknadu za mjesec listopada u utuženom iznosu od 22,43 EUR, koliko preračunato u važeću valutu iznosi ugovorena mjesečna naknada od 169,00 kn, tuženik je u obvezi, sukladno navedenom članku te čl. 9. ZOO, isplatiti tužitelju i naknadu za tri dana korištenja usluge u mjesecu studenom, što u razmjeru s ugovorenim mjesečnim iznosom, iznosi 16,89 kn, odnosno 2,24 EUR, pa je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi održan na snazi za ukupan iznos od 24,67 EUR i to sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća pojedinog računa, odnosno 16. studenog 2021. za mjesec listopad i 16. prosinca 2021. za razmjerni iznos za mjesec studeni, pa do isplate, kako je to i zatraženo, a sukladno čl. 29. st. 1. ZOO, dok je

6  Broj predmeta: Povrv-3063/2022-12

platni nalog ukinut za preostali zatraženi iznos od 20,19 EUR i u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev.

12. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), jer su stranke djelomice uspjele u postupku, s tim da je tuženik uspio više, kada se uzme u obzir uspjeh u osnovi (100%) i uspjeh po visini (55%), iz čega slijedi da je u prosjeku uspio u postupku u omjeru od 77,50%, pa kada se od njegovog uspjeha oduzme uspjeh tuženika (22,50 %), proizlazi da tužitelju pripada pravo na naknadu parničnog troška u omjeru od 55%. Trošak je odmjeren primjenom čl. 155. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje: Tarifa).

13. Tužitelju, zastupanom po punomoćniku odvjetniku, priznat je trošak jednokratne nagrade po Tbr. 7. toč. 9. u visini od 50 bodova, kao i PDV-a na istu u iznosu od 25,00 EUR te predujma troška javnog bilježnika u iznosu od 12,44 EUR, kao i pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR, a razmjerno uspjehu u postupku, dosuđena mu je naknada parničnog troška u iznosu od 82,89 EUR i to sa zateznim kamatama, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP, tekućim od dana donošenja presude do isplate.

14. Odluka o visini kamatne stope temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO. U Zagrebu, 25. veljače 2025.

Sutkinja:

Davorka Ćurko Nasić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. (čl. 467. ZPP).

Dna:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika