Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1798/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Krunoslavi Dropulić, u pravnoj stvari predlagateljice ZFO, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], s prijavljenim boravištem u [adresa], otok Krk, zastupane po punomoćniku Samiru Ilijaziju, odvjetniku iz Rijeke, protiv protustranke MFO, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Anamariji Križanović, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vaić & Dvorničić iz Rijeke, radi priznavanja presude inozemnog suda, odlučujući o žalbi protustranke protiv rješenja Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Senju od 20. travnja 2022. poslovni broj R1-117/2022, 25. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

Žalba se uvažava, ukida rješenje Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Senju od 20. travnja 2022. poslovni broj R1-117/2022 u pobijanom dijelu pod toč. II i III izreke rješenja i predmet vraća tome sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Dopušta se ponavljanje postupka u ovoj pravnoj stvari te se ukida rješenje ovog suda 1 R1-72/2021 od 20. srpnja 2021.

II. Priznaje se presuda suda u Rosenheimu (Njemačka), Odjel za obiteljske predmete, Az:5 F 2256/12 od 22. 5. 2019., a pravomoćna dana 19.5. 2020., kojom je razveden brak između predlagateljice i protustranke.

III. Protustranka dužna je predlagateljici naknaditi uzrokovani trošak izvanparničnog postupka u iznosu od 2.750,00 kn, sve to u roku od 15 dana."

2. Ovo rješenje pravovremeno podnesenom žalbom pobija protustranka iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 125/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), kao i u odluci o parničnom trošku, s prijedlogom da se u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Prvostupanjski sud je donio rješenje kojim se priznaje presuda suda u Rosenheimu (Njemačka), Odjel za obiteljske predmete Az: 5F 2256/12 od 22. svibnja 2019., a pravomoćna 19. svibnja 2020., kojom je razveden brak između predlagateljice i protustranke.

6. Odluku obrazlaže da su ispunjeni svi uvjeti iz čl. 87. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima, odnosno da je uz odluku predlagateljica priložila i potvrdu nadležnog stranog suda o pravomoćnosti te odluke po pravu države u kojoj je donesena.

7. Međutim, s pravom žalitelj u žalbi ukazuje da postoji proturječnost između izreke pobijanog rješenja i stanja spisa.

8. Naime, iz stanja spisa je razvidno da je predlagateljica uz prijedlog priložila odluku njemačkog suda te ovjereni prijevod odluke njemačkog suda stalnog sudskog tumača Davora Ružića, prema kojem se odluka zove "rješenje", a ne "presuda" kako ju pogrešno u izreci označava prvostupanjski sud. Radi se o imenu odluke pa je prvostupanjski sud po ocjeni ovog suda istu trebao nazvati "rješenjem".

9. Nadalje, prvostupanjski sud u izreci rješenja ističe da se radi o odluci kojom je razveden brak između stranaka, međutim tom odlukom je odlučeno i o imovini bračnih drugova.

10. Stoga rješenje ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, pa je time počinjena bitna povreda iz propisa čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

11. Donoseći odluku prvostupanjski sud primjenjuje propis čl. 87. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim okolnostima ne uvažavajući činjenicu da je Republika Hrvatska 1. srpnja 2013. postala punopravna članica Europske unije, te se od tog datuma primjenjuju i Uredbe Europske unije.

12. Konkretno Uredba EU broj 2001/2003 (Uredba Bruxelles IIa), koja je revidirana Uredbom EU 2019/2011, koja se primjenjuje na predmetima građanskog prava koji se odnose na razvod, te ju je i primijenio njemački sud, dok je u primjeni i Uredba EU 2016/1103 koja se odnosi na priznanje i izvršenje odluka u stvarima bračno-imovinskih režima, kojom je u čl. 5. st. 1. određeno da kada je pred sudom države članice pokrenut postupak za odlučivanje o zahtjevu za razvod, zakonsku rastavu ili poništaj braka na temelju Uredbe (EZ) br. 2201/2003, sudovi te države nadležni su za odlučivanje u stvarima bračno-imovinskog režima povezanima s tim zahtjevom.

13. U prijelaznim i završnim odredbama obje Uredbe je određeno područje primjene Uredbi.

14. Dakle, iz čl. 64. Uredbe EU 2201/2003 proizlazi da se primjenjuje na postupke pokrenute nakon datuma početka njezine primjene (1. kolovoza 2004.) dok iz čl. 69. st. 2. Uredbe EU 2016/1103 proizlazi da ako je postupak u državi članici podrijetla započet prije 29. siječnja 2019. odluke donesene nakon tog datuma priznaju se i izvršavaju u skladu s poglavljem IV sve dok su primijenjena pravila nadležnosti u skladu s onima utvrđenim u poglavlju II.

15. Odredbom čl. 21. st. 1. Uredbe EU 2201/2003 i odredbom čl. 69. st. 2. Uredbe EU 2016/1103 je dakle propisano da sudska odluka donesena u državi članici priznaje se u drugim državama članica bez potrebe bilo kakvog posebnog postupka.

16. Dakle, prvostupanjski sud je prvenstveno propustio utvrditi i da li se u konkretnom slučaju odluka njemačkog suda "automatski" priznaje ili je potrebna odluka suda o priznanju strane sudske odluke.

17. Slijedom navedenog je žalba protustranke uvažena i ukinuto je prvostupanjsko rješenje.

18. U nastavku postupka će prvostupanjski sud uvažavajući razloge ove odluke donijeti novu na zakonu osnovanu odluku.

19. Dakle, s obzirom na izloženo odlučeno je kao u izreci (čl. 380. toč. 3. ZPP- a).

20. U nepobijanom dijelu a u odnosu na toč. I izreke, rješenje ostaje neizmijenjeno.

Osijek, 25. veljače 2025.

Sutkinja

Krunoslava Dropulić