Poslovni broj: Usž-3747/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Jelene Rajić, članica vijeća te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja UĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i FĐ Škulić-Perinović, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Čohilj i partneri d.o.o., Pula, Dalmatinova 4, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, radi obnove postupka, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-2367/2022-14 od 19. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-2367/2022-14 od 19. srpnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporavanom presudom prvostupanjskog upravnog suda, točkom I. izreke, odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-361-03/22- 02/6, URBROJ: 531-07-01-03/02-22-2 od 26. rujna 2022. i rješenja Zadarske županije, Grada Zadra, Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo, KLASA: UP/I-361- 01/21-01/47, URBROJ: 2198/01-5-21-2 od 8. studenog 2021., a točkom II. izreke odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova upravnog spora.

2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog tijela od 8. studenog 2021., kojim je odbačen prijedlog tužitelja za obnovu postupka izdavanja građevne dozvole, KLASA: UP/I-361-03/97- 01/303, URBROJ: 2198-05-1/1-98-2 od 26. lipnja 1998. i lokacijske dozvole, KLASA: UP/I-350- 05/97-01/983, URBROJ: 2198-05-2-96-3 od 9. ožujka 1998. godine.

3. Tužitelji su protiv citirane presude podnijeli žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu, pogrešne primjene materijalnog prava te zbog bitne povrede pravila sudskog postupka. U razlozima žalbe, u bitnom, navode da su u samoj tužbi učinili vjerojatnom okolnost da investitori nisu vlasnici građevne čestice na koju se odnosi građevinska dozvola u onim prostornim dimenzijama koje su potrebne za izdavanje građevinske dozvole kakva je izdana. Ovo zato što je građevinska dozvola u predmetnom postupku utemeljena, između ostalog, na katastarskom stanju građevinske čestice (nekretnine na kojima se gradnja zahtijeva – k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]). Prema takvom katastarskom stanju pravomoćno je bilo utvrđeno i vlasništvo sljednika podnositelja zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole, i to presudom Općinskog suda u Zadru, broj P-39/2008 od 3. studenog 2011., potvrđenom presudom Županijskog suda u Zadru, broj Gž-691/12-2 od 17. siječnja 2014. Prema tim presudama, budući je predmet spora bilo vlasništvo kamenog zida koji je na terenu odvajao predmetnu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od susjedne k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tužitelja (i time u stvarnosti činio njihovu među), utvrđeno je da su vlasnici toga zida sljednici podnositelja zahtjeva za izdavanjem građevinske dozvole – U i JĐ. Tek kada se u površinu nekretnine uračuna površina tog zida te površina neodređenog (neoznačenog) dijela zemljišta još istočnije od toga zida u smjeru susjedne k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u vlasništvu tužitelja, odnosno njihovih sljednika, dobivaju se dimenzije u kojima je moguća gradnja objekta kakav se zahtijeva. Ovo prvenstveno zbog udaljenosti tog objekta od međe s k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Dakle, vlasništvo nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prema katastarskim međama je sporno i to u istočnom dijelu prema nekretnini oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Samim time sporna je i međa tih nekretnina, a time i površina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao i udaljenost planiranog objekta od međe, što pak utječe na dopuštenu visinu objekta. Prema navedenome, nakon što je postalo sporno pitanje vlasništva zemljišta prema katastarskom stanju te samim time i pitanje pripadanja tog zemljišta k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sporno je postalo i pitanje mogućnosti gradnje na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kakva je dopuštena predmetnom građevinskom dozvolom (prvenstveno prema poziciji odnosno visini objekta prema poziciji). Nadalje, navode da su presuda Općinskog suda u Zadru, broj P-39/2008 od 3. studenog 2011. i presuda Županijskog suda u Zadru, broj Gž-691/12-2 od 17. siječnja 2014., ukinute rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Rev-2930/2017-2 od 7. srpnja 2021., iz kojeg razloga i dalje smatraju spornim vlasništvo nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u katastarskim dimenzijama. Ističu da je sud bio obvezan provesti raspravu s obzirom da činjenice nisu nesporne. Stoga, predlažu usvojiti žalbu i poništiti osporavana rješenja upravnih tijela te usvojiti zahtjev za obnovu upravnog postupka, uz obvezivanje tuženika na naknadu troškova upravnog spora.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pri čemu je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

7. Naime, prema odredbi članka 126. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.

8. Sud nalazi da se osporavana presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom.

9. To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporavane odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je istu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora. Prema ocjeni ovog Suda, pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, pozvavši se pri tome na odredbe članka 123. stavka 2. i članka 126. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09., 110/21., dalje: ZUP).

10. Iz dokumentacije spisa predmeta proizlazi da su tužitelji podnijeli prijedlog za obnovu postupaka okončanih pravomoćnim rješenjima, i to građevne dozvole, KLASA: UP/I-361-03/97-01/303, URBROJ: 2198-05-1/1-98-2 od 26. lipnja 1998. te lokacijske dozvole, KLASA: UP/I-350-05/97-01/983, URBROJ: 2198-05-2-96-3 od 9. ožujka 1998. godine. Tužitelji su predmetni prijedlog za obnovu postupka utemeljili na razlozima iz članka 123. stavak 2. točke 2. i 3. ZUP-a, navodeći da su rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-2930/2017- 2 od 7. srpnja 2021., koje su priložili uz prijedlog, ukinute presuda Općinskog suda u Zadru, broj P- 39/2008 od 3. studenog 2011. i presuda Županijskog suda u Zadru, broj Gž-691/12-2 od 17. siječnja 2014., a čime da je, prema mišljenju tužitelja, pitanje vlasništva čestice na kojoj je odobrena gradnja drugačije riješeno, pa smatraju da je vlasništvo k.č.

[katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] i dalje sporno.

11. Naime, upravna tijela obrazlažu da vlasništvo predmetne čestice, na kojoj je planirana izgradnja, nije bilo sporno u postupku izdavanja građevinske i lokacijske dozvole, budući da spisima tih predmeta prileži zemljišno-knjižni izvadak za k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], s upisanim pravom vlasništva u korist ŽĐ (investitora) za cijelo.

12. Prema ocjeni ovog Suda, u predmetnom postupku pravilno je utvrđeno da se u konkretnom slučaju ne radi o situaciji normiranoj odredbom članka 123. stavka 2. točke 2. i 3. ZUP-a, budući da niti lokacijska dozvola, niti građevna dozvola, nisu izdane na temelju presude u sudskom postupku, koja je kasnije pravomoćno ukinuta, niti su iste utemeljene na prethodnom pitanju o kojem je nadležni sud ili javnopravno tijelo kasnije odlučilo u bitnim točkama drukčije. Naime, vlasništvo k. č. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], na kojoj je građevinskom dozvolom od **.**.1998. ŽĐ odobrena rekonstrukcija stambene građevine, nije bilo sporno, budući da je na predmetnoj nekretnini bio upisan ŽĐ (podnositelj zahtjeva za izdavanje lokacijske i građevne dozvole) za cijelo, a i danas su na predmetnoj nekretnini upisani njegovi pravni sljednici.

13. Prvostupanjski sud je predmetne činjenice utvrdio iz spisa tuženika, kao i spisa izdavanja građevinske i lokacijske dozvole, a koje činjenice tužitelji svojim žalbenim navodima nisu doveli u sumnju. Stoga je pravilno odbačen prijedlog tužitelja, te takvim postupanjem upravnih tijela i prvostupanjskog suda nije povrijeđen zakon na njihovu štetu.

14. Dodatno, valja istaknuti da je postupak pred Općinskim sudom u Zadru, poslovni broj: P-39/2008, na kojeg se pozivaju tužitelji, započeo 2008., dakle, 10 godina nakon izdanih dozvola, a u tom postupku je utvrđeno vlasništvo na kamenom zidu (u korist tužitelja F i JĐ, dok su tuženi u tom sporu UĐ i FĐ, odnosno, tužitelji u predmetnom upravnom sporu), koji je izgrađen na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ali ne kao pitanje spornog vlasništva k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ili kao prethodno pitanje iz postupka izdane građevinske i lokacijske dozvole. Presuda Općinskog suda u Zadru, broj P-39/2008 od 3. studenog 2011., potvrđena je presudom Županijskog suda u Zadru, broj Gž-691/12-2 od 17. siječnja 2014., a rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-2930/2017-2 od 7. srpnja 2021., predmetne presude su ukinute i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovni postupak, ali iz procesnopravnih razloga, a ne kao rješenje prethodnog pitanja vlasništva čestice na kojoj se zahtijevala gradnja, kako to tužitelji navode.

15. Također, ovaj Sud ocjenjuje neosnovanim navod tužitelja da je neprovođenjem rasprave u prvostupanjskom upravnom sporu došlo do bitne povrede pravila sudskog postupka. Ovo iz razloga jer tužitelji u tužbi nisu zahtijevali provođenje rasprave, a stanje spisa je, i prema ocjeni ovog Suda, dovoljno činjenično raspravljeno pa je prvostupanjski sud pravilno odluku donio bez održavanja rasprave, sukladno odredbi članka 98. točke 4. ZUS-a.

16. Kako tužitelji u žalbi ne iznose pravno relevantne prigovore kojima bi doveli u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, kao i pravilnost primjene materijalnog i postupovnog prava, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

17. Tužitelji nisu uspjeli u upravnom sporu pa, sukladno odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, nemaju pravo na naknadu troškova upravnog spora, iz kojeg razloga je neosnovana žalba tužitelja protiv točke II. izreke presude prvostupanjskog upravnog suda, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog dijela predmetnog upravnog spora.

18. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 25. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić