REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-5140/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B2 PORTFOLIO d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 21970470141, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Divjak, Topić, Bahtijarević & Krka d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika VRBANI CENTAR d.o.o., Zagreb, Trakošćanska 4, OIB: 95361562305, kojeg zastupa punomoćnik Vlatko Bukovac, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Penezić i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi predaje u posjed, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 1783/2022-5 od 7. kolovoza 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-542/2021 od 28. veljače 2022., u sjednici održanoj 25. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1783/2022-5 od 7. kolovoza 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-542/2021 od 28. veljače 2022.

2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

3. Prijedlog tuženika djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.

4. Postupajući u skladu s odredbom članka 385.a stavak 1. i članak 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) ocijenjeno je da postavljena pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. Tuženik u prijedlogu postavlja sljedeća pitanja:

„1. Je li drugostupanjski sud učinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a zbog pogrešne ocjene dokaza (konkretno, propušta da su stranke ugovorom o kupoprodaji nekretnine ugovorile pravo nazadkupa kao i obvezu tužitelja, kao kupca, da za vrijeme trajanja prava nazadkupa neće ograničavati pravo tuženika na nesmetan posjed i raspolaganje nekretninama u bilo kojem obliku; gospodarsku svrhu ugovora te namjeru ugovornih stranaka koje je usmjerena na zajedničku realizaciju nekretninskih projekata, a ne predaju posjeda), odnosno iz razloga što postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava u postupku te samih tih isprava?

2. Je li drugostupanjski sud zbog pogrešne ocjene dokaza, pogrešno utvrdio činjenično stanje te pogrešno primijenio materijalno pravo budući nije uzeo u obzir relevantne odredbe i gospodarsku svrhu ugovora o kupoprodaji nekretnina, namjeru stranaka pri sklapanju istog ugovora kao i isprave koje prileže spisu, a odluka je utemeljena isključivo pozivanjem, i to parcijalnim, na odredbe ugovora o kupoprodaji nekretnina?

3. Čini li drugostupanjski sud bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, ako drugostupanjska presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno ako je zasnovana na činjenicama koje u postupku pred sudom prvog stupnja nisu utvrđivane niti su ih stranke iznosile?

4. Je li drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka u smislu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, ako je o osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučio pozivanjem na činjenice te izvođenjem dokaza koje prvostupanjski sud uopće nije utvrđivao niti izvodio, odnosno je propuštanjem primjene čl. 362. st. 2. ZPP-a onemogućio stranke u raspravljanju o činjenicama i dokazima koje sud prvog stupnja nije utvrđivao?

5. Je li pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi čl. 375. st. 1. ZPP, ako drugostupanjska presuda ne sadrži ocjenu žalbenih navoda koji su od odlučnog značaja?

6. Čini li drugostupanjski sud bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a nesankcioniranjem bitne povrede počinjene od strane prvostupanjskog suda, konkretno jer nije doneseno rješenje kojim se određuje vrijednost predmeta spora u smislu odredbe čl. 40. st. 3. ZPP-a?

7. Je li drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo u smislu odredbe čl. 356. ZPP-a, ako odluku o troškovima postupka zasniva na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju?“.

6. U odnosu na prvo pitanje vijeće revizijskog suda je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP obzirom je sukladno odredbi čl. 387. st. 3. ZPP tuženik uz prijedlog za dopuštenje revizije bio dužan priložiti žalbu i prema potrebi druge dijelove spisa na koje se prijedlog za dopuštenje revizije poziva, što je u konkretnom slučaju obzirom na sadržaj postavljenog pitanja predmetni ugovor o kupoprodaji nekretnine, a što tuženik nije učinio. Na taj način nije niti dokazao da se radi o važnom pitanju, odnosno je li u pobijanoj odluci pitanje trebalo biti razmatrano.

7. Drugo pitanje koja postavlja tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije upravljeno je na osporavanje činjeničnih utvrđenja sudova nižeg stupnja pa time navedeno pitanje nije pitanje koje bi bilo važno za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

8. Revizijski sud je ocijenio da treće, četvrto, šesto i sedmo pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer je riječ o pitanjima koja polaze od postupovnih pretpostavki koje nisu ostvarene.

9. Naznačujući peto pitanje, kojim sugerira na počinjenje bitne povrede odredaba paničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP, tuženik polazi od postupovne pretpostavke koja nije ostvarena jer je drugostupanjski sud odgovorio na sve žalbene razloge od odlučnog značenja za donošenje odluke o osnovanosti žalbe.

10. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. i čl. 385.a st. 2. ZPP vijeće revizijskog suda je ocijenilo da predlagatelj nije učinio vjerojatnim da su mu u drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primijenjenog materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a kako to tvrdi u prijedlogu.

11. Naime, u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje ističe se da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva (uz određene iznimke). Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. Naime, u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku je bilo omogućeno da iznese i obrazloži svoj zahtjev, da se izjasni o navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze, izjavljuje pravni lijek te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. Odluke nižestupanjskih sudova donesene su u skladu s mjerodavnim pravom Republike Hrvatske, a pravno shvaćanje i primjena zakona u nižestupanjskim odlukama obrazloženi su na valjan i prihvatljiv način, pri čemu se tuženiku ukazuje da drugostupanjski sud u smislu čl. 375. ZPP treba ocijeniti one žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti. U konkretnom slučaju drugostupanjski sud je detaljno obrazložio svoju presudu, tako da se ista ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom.

12. Slijedom iznesenog, a budući da je ocijenjeno da postavljena pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP, prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP kao u točki I. izreke ovog rješenja.

13. Nadalje, s obzirom da tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe članka 385.a stavak 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe članka 389.a stavak 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije, te odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 25. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković