Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž R-211/2024-2

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sucu Dušku Abramoviću, u pravnoj stvari tužiteljice KČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marku Križanecu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Križanec, Car - Pavlić & Poparić j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika Klinički bolnički centar Zagreb iz Zagreba, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv rješenja o naknadi troškova parničnog postupka sadržanog u presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-769/2023-35 od 21. svibnja 2024., 25. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

1. Djelomično se prihvaća žalba tuženika te se djelomično preinačava rješenje o naknadi parničnog troška sadržano u dosuđujućem dijelu točke II. izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-769/2023-35 od 21. svibnja 2024. za tužiteljici dosuđen parnični trošak preko iznosa od 1.765,45 eura s zateznom kamatom i rješava:

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 93,75 eura (preko iznosa od 1.765,45 eura do iznosa od 1.859,20 eura) s zateznom kamatom.

2. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška, te zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke tuženiku je naloženo isplatiti tužiteljici na ime razlike manje isplaćene plaće bruto iznos od 1.152,05 eura s zateznom kamatom po stopi i u tijeku na pojedine iznose kao u izreci presude.

1.1.Točkom II. izreke tuženiku je naloženo tužiteljici naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.859,20 eura s zateznom kamatom, dok je preostali dio

zahtjeva tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 562,50 eura (s zateznom kamatom) odbijen kao neosnovan.

2. Protiv odluke o naknadi parničnog troška sadržane u dosuđujućem dijelu točke II. izreke citirane presude, koja se smatra rješenjem, žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) s prijedlogom da se rješenje o naknadi parničnog troška preinači u skladu s žalbenim navodima i djelomično odbije zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška, te obveže tužiteljicu na naknadu žalbenog troška za sudsku pristojbu na žalbu.

3. Tužiteljica je odgovorila na žalbu tuženika, sve žalbene navode smatra neosnovanima, te predlaže da se žalba odbije i rješenje o naknadi parničnog troška u pobijanom dijelu potvrdi uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Prvostupanjska presuda u točki I. izreke, te u odbijajućem dijelu točke II. izreke postala je pravomoćna zbog izostanka žalbi stranaka.

6. Sporno je u ovom žalbenom postupku je li prvostupanjski sud pravilno odlučio o naknadi parničnog troška tužiteljice.

7. Prema stanju u spisu i obrazloženju presude prvostupanjski sud je, prihvaćajući tužbeni zahtjev tužiteljice o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te je tužiteljici priznao parnični trošak za troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 1.275,00 eura, za PDV iznos od 318,75 eura, te za trošak financijskog vještačenja iznos od 265,45 eura ili ukupno 1.859,20 eura.

8. Tuženik u žalbi osporavajući pravilnost odluke o naknadi parničnog troška ističe da je prvostupanjski sud pogrešno o naknadi parničnog troška odlučivao primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 - dalje Tarifa) uzimajući kao mjerodavnu vrijednost jednog boda za sve poduzete radnje u postupku od 2,00 eura.

9. Opisani žalbeni navodi tuženika nisu osnovani, jer je Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23) stupila na snagu 26. studenoga 2023., a kako je pobijana presuda donesena nakon toga, 21. svibnja 2024., prvostupanjski sud je pravilno uzeo kao mjerodavnu vrijednost jednog boda u iznosu od 2,00 eura primjenom Tbr. 54. Tarife.

10. Neosnovani su daljnji žalbeni navodi tuženika u kojima ističe da je sud nepripadno, protivno odredbi čl. 155. ZPP-a tužiteljici priznao naknadu parničnog troška za sastav podneska od 28. svibnja 2020. kojim se tužiteljica očitovala na navode iz njegovog (tuženikovog) odgovora na tužbu, obrazlažući da se u konkretnom slučaju radi o postupku u sporu male vrijednosti u kojem da je tužiteljica sukladno odredbi čl. 461 a. st. 2. ZPP-a već u tužbi bila dužna iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev.

11. Predmetni parnični postupak započeo je kao redovni parnični postupak, jer je tužiteljica tužbom zatražila isplatu iznosa od 11.000,00 kn. U takvim okolnostima prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je tužiteljici za sastav navedenog podneska priznao nagradu u punom iznosu primjenom Tbr. 8. toč.1. Tarife, jer je taj podnesak bio potreban za vođenje parnice, a istim podneskom se tužiteljica obrazloženo očitovala na tuženikove navode iz odgovora na tužbu, u kojima je tuženik u cijelosti osporio tužbeni zahtjev tužiteljice.

12. Neosnovani sud i daljnji žalbeni navodi u kojima tuženik ističe da je sud neosnovano tužiteljici priznao naknadu parničnog troška za zastupanje na ročištu od 8. lipnja 2020. primjenom Tbr. 9. toč. 1. Tarife u punom iznosu, ovo iz razloga jer se radilo o pripremnom ročištu na kojem se raspravljalo o tužbi, odgovoru na tužbu i dokaznim prijedlozima stranaka.

13. Djelomično su osnovani žalbeni navodi u kojima tuženik ističe da prvostupanjski sud nije mogao priznati tužiteljici naknadu parničnog troška za pristup ročištima za objavu presude od 30. ožujka 2021. i 21. svibnja 2024.

14. Prije svega, treba reći da tuženik neosnovano smatra da radnja pristupa na ročište za objavu presude nije bila potrebna za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a, jer se radi o radnji koja je bila potrebna za vođenje postupka, a tužiteljici primjenom Tbr. 9. toč.3. Tarife pripada nagrada za pristup ročištu za objavu presude u visini 50 % nagrade iz Tbr. 7. toč. 1. Tarife. Međutim, tuženik je u pravu kada navodi da sud nije mogao priznati tužiteljici nagradu za pristup na oba ročišta za objavu presude, već samo za jedno ročište od 21. svibnja 2024., s obzirom na okolnost da je ranija prvostupanjska presuda koja je objavljena na ročištu od 30. ožujka 2021. ukinuta, pa je stoga pravilnom primjenom materijalnog prava zahtjev tužiteljice za pristup ročištu za objavu presude od 30. ožujka 2021. trebalo odbiti kao neosnovan. 15. Prvostupanjski sud je tužiteljici za to ročište priznao nagradu u iznosu od 75,00 eura, za PDV 18,75 eura ili ukupno 93,75 eura. Kako je preostali parnični trošak koji pripada tužiteljici pravilno utvrđen, a radi se o ukupnom iznosu od 1.765,45 eura, preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 93,75 eura s zateznom kamatom, trebalo je djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika, odbiti kao neosnovan.

16. S obzirom da je tuženik u žalbenom postupku uspio samo u razmjeno neznatnom dijelu za koji nisu nastali posebni troškovi, odbijen je zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška, a isto tako i zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, jer je ocijenjeno da isti nije bio potreban za vođenje postupka u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a.

17. Slijedom svega obrazloženog, primjenom odredbi čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci, 25. veljače 2025.

Sudac

Duško Abramović