Poslovni broj: Gž-992/2024-2
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB:84397956623, Zagreb, A.Mihanovića 3, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o., Pisarnica Osijek, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pn-112/2023-6 od 30. travnja 2024., 25. veljače 2025,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba tužitelja kao osnovana te se ukida presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pn-112/2023-6 od 30. travnja 2024 i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 752,54 eura sa pripadajućim zateznim kamatama. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 187,50 eura.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj pozivom na žalbene razloge propisane čl. 353.st. 1. toč.2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 153/23., dalje:ZPP). Žalbeni prijedlog ne ističe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Pazeći po službenoj dužnosti povodom podnesene žalbe na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 752,54 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, a koja šteta je nastala isplatom naknade za tjelesno oštećenje osiguranici tužitelja u razdoblju od 3. prosinca 2020. do 31.ožujka 2023..
7. Među strankama nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja za koji je odgovoran tuženik (prometne nesreće) u kojoj je osiguranica tužitelja zadobila ozlijede zbog kojih joj je rješenjem tužitelja priznato pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja.
8. Sporno je među strankama da li tužitelju pripada pravo na naknadu štete u vidu predmetne naknade za tjelesno oštećenje, kao i je li izvršena isplata te naknade i u kojem iznosu.
9. Prvostupanjski sud zauzima pravno shvaćanje da mjerodavno pravo predstavlja Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., dalje: ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme izvršenih isplata predmetne naknade pa cijeneći da naknada za tjelesno oštećenje u smislu čl. 27. st.3. ZOOP-a ne predstavlja stvarnu štetu koju bi tuženik bio dužan naknaditi tužitelju, odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti.
10. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154.st.1. ZPP-a pa tuženiku dosuđuje troškove postupka u cijelosti, u visini troška sastava odgovora na tužbu.
11. Tuženik žalbom osporava pravilnost primjene materijalnog prava ističući da mjerodavno pravo ne predstavlja ZOOP, već Zakon o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 62/18., 115/18., 102/19.; dalje: ZMO/13) prema kojem tužitelju sukladno čl. 161. u svezi s čl. 164. pripada pravo na naknadu štete za isplaćenu naknadu za tjelesno oštećenje.
12. Pravilno je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju mjerodavno pravo predstavlja ZOOP. Naime, za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime novčane naknade za tjelesno oštećenje mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO, odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate predmetne novčane naknade. Naime, tuženik je društvo koje se bavi poslovima osiguranja u koje spadaju i poslovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti sukladno odredbama ZOOP, a u konkretnom slučaju riječ je upravo o obveznom osiguranju u prometu. Takvo pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u brojnim odlukama (npr. Rev-5292/2019-2 od 16. lipnja 2020., Rev 1437/2021-2 od 5. siječnja 2022.).
13. Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZOOP-a društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Prema st. 2. istog članka, stvarnom štetom smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Prema st. 3. istoga članka, razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Prema st.4. istoga članka, odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. Prema st.5. istoga članka, obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.
14. Sukladno odredbi čl. 27. st. 1. ZOOP-a društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika). Stoga, kako je navedenom zakonskom odredbom priznato pravo na naknadu štete zavodima zdravstvenog, mirovinskog i invalidskog osiguranja, to nije prihvatljivo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda prema kojem tužitelju (zavodu za mirovinsko osiguranje) sukladno čl. 27.st.2. ZOOP-a ne pripada pravo na naknadu štete za isplaćenu naknadu za tjelesno oštećenje. To iz razloga jer je izričitom odredbom čl. 27.st.1. ZOOP-a propisano da svi zavodi imaju pravo na naknadu stvarne štete koju trpe neovisno o kojem se osiguranju radi, dakle i zavodi koji obavljaju poslove mirovinskog osiguranja u čije poslove koje spada isplata predmetne naknade za tjelesno oštećenje. Pored toga, prema odredbi čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO) šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Stoga, svi izdaci koji su uzročnoposljedično vezani za isplate koje zavodi za socijalno osiguranje isplaćuju svojim osiguranicima na temelju propisa o osiguranju koji reguliraju takva prava, zbog posljedica štete koju je uzrokovao osiguranik društva za osiguranje predstavljaju stvarnu štetu koju je društvo za osiguranje dužno naknaditi zavodu za osiguranje jer je takvim isplatama umanjena imovina zavoda i zavodu je nastala stvarna šteta. Takvo pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 1437/2021-2 od 5. siječnja 2022..
15. Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjski sud nije utvrdio odlučne činjenice, a ovaj sud sukladno čl. 467. ZPP-a iste nije ovlašten utvrđivati s obzirom da je riječ o sporu male vrijednosti, valjalo je pozivom na čl. 370. ZPP-a ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
16. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će sukladno dokaznim prijedlozima stranaka raspraviti i utvrditi odlučne činjenice glede isplate i visine naknade za tjelesno oštećenje osiguranici tužitelja, nakon čega će donijeti novu na zakonu osnovanu odluku o tužbenom zahtjevu i troškovima cijelog postupka.
U Rijeci 25. veljače 2025.
Sutkinja
Ingrid Bučković
