REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-144/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednika vijeća, Branke Šabarić Zovko, suca izvjestitelja i Kristine Saganić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Općine Koprivnički Ivanec, OIB 06545869317, Matije Gupca 12, Koprivnički Ivanec, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Švaco, odvjetnik u Koprivnici, protiv tuženika Općine Kloštar Podravski, OIB 89238941129, Trg kralja Tomislava 2, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Šutalo, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Glavaš & Šutalo iz Vinkovaca, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv-34/2022-31 od 4. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv-34/2022-31 od 4. prosinca 2023. u točkama I. i II. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 292,21 EUR / 2.194,20 kn.

Obrazloženje

1. Presudom u izreci označenom točkom I. održan je u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marine Ostović iz Koprivnice broj: UPP/OS-Ovrv-67/2022. sudski predmet poslovni broj Ovrv-449/2022. od 9. ožujka 2022. kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 11.842,92 EUR / 89.230,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.822,60 eura, sa zakonskim zateznim kamatama. Točkom III. izreke odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 388,59 eura.

2. Nakon provedenog dokaznog postupka, uvidom u isprave priložene spisu i provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja, prvostupanjski je sud utvrdio da tužitelj ima pravo na naknadu za korištenje odlagališta otpada na svom području te je utvrdio tužbeni zahtjev osnovanim i održao platni nalog na snazi. Primjenom odredbe Pravilnika o mjerilima, postupku i načinu određivanja iznosa naknade vlasnicima nekretnina i jedinicama lokane samouprave („Narodne novine“ broj 59/06 i 109/12; dalje: Pravilnik), čl. 41. st. 7., čl. 182. i 183. st. 1. t. 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“ broj: 94/13, 73/17 i 14/19; dalje: ZOGO), čl. 29. i 183. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO). Odluku o troškovima spora sud je donio uz primjenu odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 36/22; dalje: ZPP).

3. Protiv presude tuženik je podnio žalbu iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom ovome sudu preinačiti podredno ukinuti je i predmet vratiti na ponovno odlučivanje. Iz sadržaja žalbe jasnim proizlazi da tuženik osporava dio presude kojom nije uspio u sporu, točke I. i II. izreke. U žalbi u bitnom navodi da je presuda nejasna i proturječna, a sud nije odlučio o dokaznim prijedlozima tuženika, to jest nije ih niti odbio niti usvojio, nije donio nikakvu odluku o dokaznim prijedlozima koje je tuženik predložio. Ističe da tuženik nije ni u kakvom ugovornom odnosu s tužiteljem glede deponiranja i zbrinjavanja otpada. Naknada ne predstavlja naknadu za isporučeno dobro ili uslugu za koju bi tužitelj bio ovlašten izdati račun sukladno Općem poreznom zakonu i Zakonu o porezu na dodanu vrijednost kao što je to učinio, već predstavlja javno davanje čija visina i ostala pravila nisu bila uređena pravilnikom.

4. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio tuženikove žalbene navode, predložio odbiti žalbu i potvrditi presudu uz naknadu troškova žalbe u iznosu od 292,21 EUR / 2.194,20 kn.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe iz čl. 365. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj je sud utvrdio da je pravilna i osnovana na zakonu.

7. Suprotno žalbenim navodima u postupanju prvostupanjskog suda koje je prethodilo donošenju pobijane odluke niti u pobijanoj odluci, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Prvostupanjska presuda sadrži valjane i jasne razloge o odlučnim činjenicama za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju žalitelj upire u žalbi.

8. Tužbeni zahtjev odnosi se na zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 11.842,92 EUR na ime naknade za zbrinjavanje otpada za razdoblje od 15. veljače 2019. do 30. srpnja 2021. na odlagalištu Piškornica temeljem činjenice da se to odlagalište nalazi na njegovom području.

9. Iz obrazloženja proizlazi kao nesporno da je u razdoblju od 15. veljače 2019. do 30. srpnja 2021., sada tuženik Općina Kloštar Podravski svoj komunalni otpad dovozila na odlagalište komunalnog otpada na području Općine Koprivnički Ivanec odnosno sada tužitelja i time koristila to odlagalište.

10. Tuženikov prigovor da isti nije dužan platiti tužitelju utuženi iznos, jer nemaju međusobno sklopljen Ugovor, dok je zbog izmjene Zakona u tom periodu prestao važiti Zakon o održivom gospodarenju otpadom kao i Pravilnik o mjerilima, postupku i načinu određivanja iznosa naknade vlasnicima nekretnina i jedinicama lokalne samouprave, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio neosnovanim.

11. Naime, u odredbi čl. 183. st. 1. t. 5. ZOGO-a, propisano je da se do stupanja na snagu propisa iz čl. 182. st. 1. i 2. ovog Zakona i nadalje primjenjuje Pravilnik o mjerilima, postupku i načinu određivanja iznosa naknade vlasnicima nekretnina i jedinicama lokane samouprave („Narodne novine“ broj 59/06 i 109/12). Kako je u ovom predmetu utuženo plaćanje naknade za korištenje odlagališta na području Općine Koprivnički Ivanec u periodu od 15. veljače 2019. do 30. srpnja 2021., odnosno za period u kojem je bio na snazi Zakon o održivom gospodarenju otpadom kao i Pravilnik, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj ima pravo na naknadu za korištenje odlagališta otpada na svom području i to temeljem Zakona o održivom gospodarenju otpadom koji je bio na snazi u periodu kada je odvoz vršen, a u visini koja je određena Pravilnikom.

12. Dana 15. veljače 2019. stupila je na snagu izmijenjena odredba čl. 41. ZOGO-a na osnovi koje Grad Zagreb i jedinica lokalne samouprave na čijem se području nalazi odlagalište otpada, imaju pravo na novčanu naknadu za korištenje odlagališta otpada (st. 5.). Obveznik plaćanja te naknade je jedinica lokalne samouprave koja koristi odlagalište otpada druge jedinice lokalne samouprave (st. 6.). Mjerila i način određivanja iznosa naknade, način uplate i isplate tih naknada propisuje ministar pravilnikom (st. 7.).

13. Primjenom navedenih zakonskih odredbi prvostupanjski sud je pravilno ocijenio o tužiteljevom pravu na naplatu naknade od strane druge jedinice lokalne samouprave koja koristi odlagalište otpada na tužiteljevom području.

14. Činjenica što stranke nisu sklopile poseban pisani ugovor o pružanju ove usluge, ne znači da je tuženik iz tog razloga oslobođen od obveze plaćanja te naknade. Naime, Zakonom je propisano tužiteljevo pravo na naplatu te naknade, tako i tuženikova obveza na njeno plaćanje pa izostanak pisanog ugovora ne znači i izostanak tuženikove obveze platiti naknadu za uslugu koja mu je nesporno u tom razdoblju i pružena, kako je prvostupanjski sud obrazložio.

15. Pravilno je stoga, prvostupanjski sud obvezao tuženika platiti tužitelju naknadu za korištenje odlagališta otpada na području tužitelja, primjenom odredbe čl. 41. st. 5. i 6. ZOGO-a i čl. 8. Pravilnika, u omjeru od 30% iznosa po toni zbrinutog otpada, a koju visinu je sud utvrdio objektivno i stručno provedenim vještačenjem.

16. Na pravilno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo i odlučio o osnovanosti tužbenog zahtijeva i pravilno platni nalog održao na snazi. Pravilna je i odluka o troškovima parničnog postupka kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a), tako i po visini (čl. 155. ZPP-a), a ni žalitelj ne osporava točnost obračunatog troška.

17. Žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke.

18. Slijedom navedenog nisu osnovani žalbeni razlozi koje navodi žalitelj niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točkama I. i II. izreke.

19. Odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka, budući da ova postupovna radnja nije bila potrebna za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, stoga je odlučeno kao točki III. izreke na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 25. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Dubravka Zubović