Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Pr-27/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, OIB 14828046348, po sutkinji toga suda Lidiji Krašek, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari po tužbi tužitelja LE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina, odvjetnicima iz Varaždina, Pavlinska 5, protiv tuženika Nastavni zavod za hitnu medicinu Varaždinske županije, Varaždin, Franje Galinca 4, OIB: 01394815148, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Petrić i partneri d.o.o., iz Varaždina, radi utvrđenja nedopuštenosti izvanrednog otkaza te povratka na rad, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave na ročištu 22. listopada 2024., u prisutnosti tužitelja osobno, zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika te objave presude 25. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se nedopuštenom Odluka tuženika NASTAVNI ZAVOD ZA HITNU MEDICINU VARAŽDINSKE ŽUPANIJE, Varaždin, Franje Galinca 4, OIB : 01394815148 od dana 26. veljače 2024. kojom je, kao poslodavac, dao tužitelju, LE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao radniku, izvanredni otkaz ugovora o radu na neodređeno vrijeme, sklopljenog između tužitelja i tuženika dana 1. kolovoza 2022. te prema tome radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

II/ Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na rad na radno mjesto vozača sanitetskog prijevoza u Nastavnom zavodu za hitnu medicinu Varaždinske županije, a za koje je sklopio ugovor o radu.

III/ Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročene troškove postupka u iznosu od 625,00 EUR (šesto dvadeset pet eura), sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio ovome sudu tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da se nalazio u radnom odnosu kod tuženika temeljem Ugovora o radu od 24. siječnja 2019. na neodređeno vrijeme, a to za radno mjesto vozača HM/SP u Zavodu za hitnu medicinu Varaždinske županije time da je zbog reorganizacije poslova zaključen još dodatni Ugovor i dana 2. kolovoza 2022. također na neodređeno vrijeme, a za iste poslove. Nadalje da je dana 28. veljače 2024. putem elektroničke pošte zaprimio Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, a iz obrazloženja koje Odluke proizlazi da po provedenoj unutarnjoj kontroli je utvrđeno da tužitelj nema kvalifikacije za obavljanje poslova vozača jer nema završeno srednjoškolsko obrazovanje, a niti uvjete za KV vozač motornog vozila. Prije nego što je ta odluka donesena je tužitelj i pozvan za dostavu sve dokumentacije radi utvrđivanja njegove kvalifikacije za radno mjesto vozača u HM/SP, a što je tužitelj i učinio. Tako je dostavio uvjerenje o sposobnosti od 2. travnja 2007., kao i potvrdu izdanu od strane Strojarske i prometne škole Varaždin iz koje proizlazi da je isti upisan u obrazovanje odraslih sa stjecanje SSS zanimanja vozač motornog vozila. Samo uvjerenje o osposobljenosti je izdano od strane Učilišta Sandia-Ustanove za obrazovanje odraslih od 11. svibnja 2007. i sa tom dokumentacijom je tužitelj raspolagao prilikom prijave za posao kod tuženika, a ista je proslijeđena i u Ministarstvo znanosti i obrazovanja radi utvrđivanja činjenica da li je tužitelj temeljem završenog osposobljavanja za obavljanje poslova hidraulični bager- kopač-utovarivač, stekao i srednju stručnu spremu ili KV vozač motornog vozila. Međutim navedeno Ministarstvo je odgovorilo da osposobljenost tužitelja ne odgovara ekvivalentu SSS ili KV vozač motornog vozila. Obzirom na to je tuženik donio Odluku o izvanrednom otkazu u kojem obrazlaže da navedeno predstavlja osobito važnu činjenicu te uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana daljnji nastavak radnog odnosa nije moguć. Protiv te odluke je tužitelj dana 12. ožujka 2024. uložio zahtjev za zaštitu prava, a koji je tuženik zaprimio dana 18. ožujka 2024. s tim da je tuženik dopisom od 27. ožujka 2024. obavijestio tužitelja da odbija njegov zahtjev za zaštitu prava i ostavlja svoju odluku o izvanrednom otkazu na snazi. Obzirom na to je tužitelj pokrenuo ovaj sudski postupak. Ističe prvenstveno da je zaključio prvi Ugovor o radu s tuženikom dana 24. siječnja 2019. nakon što je zadovoljio uvjete natječaja kako predanom dokumentacijom tako i na testiranju te je i odabran za radni odnos na neodređeno vrijeme na poslovima vozača HM/SP. Tada je na natječaj priložio istu dokumentaciju koju je dostavio tuženiku kao poslodavcu i prije otkazivanja ugovora o radu. Kako je nakon 2019. došlo do reorganizacije i preraspodjele poslova na način da se razdvojila hitna medicina od saniteta zaključuje ponovno dana 1. kolovoza 2022. Ugovor o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu vozača sanitetskog prijevoza kod tuženika. Praktično kvalifikacija tužitelja do sporne odluke uopće nije bila upitna, a isto tako smatra budući je tuženik raspolagao sa tom dokumentacijom od trenutka zaključenja ugovora o radu sa tužiteljem, da je i sama Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu nepravovremena. Konačno da ustvari tužitelj nije učinio nikakvu povredu već se radi o propustu upravo na strani tuženika jer i iz očitovanja Radničkog vijeća tuženika proizlazi da natječajna komisija prilikom provedbe natječaja nije primijetila neke nepravilnosti. Sam tužitelj je cijelo to vrijeme savjesno i odgovorno obavljao svoj posao vozača i to kako sanitetskog prijevoza tako i vozila hitne medicinske službe. Smatra da svakako nije bilo mjesta donošenju sporne odluke već neke druge odluke. Ujedno navodi da e upravo dana 28. veljače 2024. bio na poslu pa i obavio sve radne zadatke koji su se tražili od njega, do kraja radnog vremena, a istoga dana je primio i obavijest da je s tim danom odjavljen s mirovinskog osiguranja kod HZMO-a tj. u vrijeme kada je tužitelj obavljao još uvijek svoje radne zadatke. Stoga je nakon odbijanja njegovog zahtjeva za zaštitu prava i pokrenuo ovaj sudski postupak tražeći utvrđenje nedopuštenom odluke o otkazu kao i vraćanje na rad te naknadu troškova ovog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja time da je priznao da je tužitelj doista bio zaposlen kod tuženika od 28. siječnja 2019. do donošenja Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu 26. veljače 2024. Također je naveo da je tužitelj do 30. srpnja 2022. radio na radnom mjestu vozača HM/SP, a od 1. kolovoza 2022. na radnom mjestu vozača hitne medicine. Prema tuženikovom Pravilniku o sistematizaciji pretpostavka za zasnivanje radnog odnosa vozača sanitetskog prijevoza jest srednja stručna sprema ili KV stručne spreme vozača motornih vozila, što je ustvari ekvivalent za SSS. Međutim tuženik je obaviješten od strane Ministarstva zdravstva u veljači 2024. da je tamo zaprimljena predstavka radnika tuženika u kojoj se navodi da je tužitelj nezakonito zaposlen jer da nema uvjeta za zasnivanje radnog odnosa na radno mjestu vozača sanitetskog prijevoza pa je tuženik i pozvan na ispitivanje navoda predstavke i dostaviti odgovor. Tuženik je proveo postupak preispitivanje uvjeta za zapošljavanje tužitelja, a tijekom tog ispitivanja je od Ministarstva znanosti i obrazovanja zatražio podatak da li uvjerenje o osposobljenosti izdano od strane Učilišta Sandia se može priznati kao SSS, a to tim više što je i u evidenciji HZMO-a za tužitelja upisana sprema KV, što bi trebalo biti ekvivalent i SSS. Međutim Ministarstvo znanosti i obrazovanja odgovara da to uvjerenje o osposobljenosti nije ekvivalent srednjoj stručnoj spremi ili razini završetka srednje škole. Po primitku tog odgovora je tuženik ponovno pozvao tužitelja na dostavu sve dokumentacije vezanu uz njegovu stručnu osposobljenost, a kada je tužitelj i ponovno dostavio uvjerenje Učilišta Sandia uz navod da niti ne posjeduje drugu dokumentaciju. Obzirom na to je tuženik utvrdio da tužitelj doista ne udovoljava pretpostavkama za radno mjesto vozača te je i pokrenuo postupak otkazivanja ugovora o radu. S tim u vezi se obratio i predsjednici Radničkog vijeća radi savjetovanja, a Radničko vijeće se usprotivilo odluci o izvanrednom otkazu dana 26. veljače 2024. No bez obzira na to tuženik je dana 28. veljače 2024. donio spornu odluku koju tužitelj nije želio niti primiti, što je i zapisnički konstatirano. Tako da mu je ista poslana i putem e-pošte. Tuženik osporava da bi se odluka odnosila na bilo kakvu povredu obveze iz radnog odnosa već se radio o osobito važnoj činjenici zbog koje radni odnos više nije moguć, a osporio je i navod da bi odluka o otkazu bila nepravovremena jer je sama odluka donesena u roku od 15 dana od kada je tuženik saznao da dokumentacija koju je tužitelj priložio prilikom prijave na natječaj ne odgovara kvalifikaciji koja je potrebna za radno mjesto vozača saniteta. Tuženik je tu činjenicu saznao dana 26. veljače 2024., a sama odluka je donesena 28. veljače 2024. Obzirom na to tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja i predložio je da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, a tužitelj obveže na naknadu troškova tuženiku.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je prije svega saslušao tužitelja u svrhu dokazivanja kao i svjedoke L J i T JE. Također je izvršen i uvid u ugovore o radu sa listova 5-8 spisa, u odluku o otkazu sa listova 9-10 spisa, u zahtjev za zaštitu prava sa listova 11-13 spisa, u dopis od 27. ožujka 2024. sa lista 24 spisa, u dopis radničkog vijeća sa listova 15-16 spisa, u obavijest HZMO-a sa lista 17 spisa, u uvjerenje o osposobljenosti sa lista 18 spisa, u obavijest sa lista 19 spisa, u povratnicu sa lista 21 spisa i u dokumentaciju tuženika uz odgovor na tužbu sa listova 32-65 spisa.

4. Na temelju tako provedenih dokaza ocjenjujući sve zajedno i svakog posebno, a to sukladno odredbi iz čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje ZPP) sud je utvrdio da je tužba tužitelja u cijelosti osnovana.

5. Iz provedenih dokaza sud je kao nesporno utvrdio slijedeće:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika prvotno temeljem Ugovora od 24. siječnja 2019. (listovi 5-6 spisa) na radnom mjestu vozač HM/SP, a nakon toga i Ugovorom o radu od 1. kolovoza 2022. na poslovima vozača sanitetskog prijevoza,

- da je tuženik dana 26. veljače 2024. donio Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu i to iz razloga što tužitelj kao radnik nema potrebne kvalifikacije odnosno stručnu spremu propisanu za obavljanje poslova na kojima je zaposlen, a što predstavlja osobito važnu činjenicu, te da radnik nema pravo na otkazni rok, a sam radni odnos prestaje danom dostave ove odluke,

- da je tužitelj dana 11. ožujka 2024. podnio zahtjev za zaštitu prava, a koji je tuženik primio dana 12. ožujka 2024.,

- da je tuženik na navedeni zahtjev za zaštitu prava odgovorio dopisom od 27. ožujka 2024. kojim je odbio navedeni zahtjev s tim da je navedeni dopis punomoćnik tužitelja primio dana 29. ožujka 2024.,

- da je tužitelj dana 12. travnja 2024. podnio tužbu u ovom predmetu,

- da se Radničko vijeće u svom očitovanju na namjeru otkazivanja ugovora o radu tužitelju očitovalo zaključkom od 27. veljače 2024. kojim se usprotivilo otkazivanjem ugovora o radu time da je tuženik navedeni zaključak primio 28. veljače 2024.,

- da je tužitelj primio obavijest HZMO-a preko m-pretinca da je sa danom 28. veljače 2024. odjavljen s mirovinskog osiguranja,

- da je tužitelj dana 11. svibnja 2007. stekao uvjerenje o osposobljenosti Učilišta Sandia-Ustanova za obrazovanje odraslih za rukovatelja građevinskim strojevima-hidraulični bager-kopač-utovarivač te da je to Uvjerenje dostavio uz prijavu na natječaj tuženika,

- da je tužitelj obaviješten dopisom tuženika od 18. siječnja 2019. da je primljen u radni odnos kod tuženika na poslovima vozača HM/SP.

6. Sporno je između stranaka da li je izvanredni otkaz ugovora o radu koji je tuženik dao tužitelju dopušten ili ne.

7. Odredbom iz čl. 116. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17 i 151/22 ~ dalje ZR) je propisano da poslodavac i radnik imaju opravdan razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz) ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobite važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Odredbom iz čl. 116. st. 2. ZR-a je propisano da se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Tuženik temelji svoju odluku o izvanrednom otkazu na činjenici što je dana 26. veljače 2024. od Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske saznao da Uvjerenje o osposobljenosti koje je izdano od strane Učilišta Sandia-Ustanova za obrazovanje odraslih, nije ekvivalent srednjoj stručnoj spremi ili razini završetka srednje škole (list 64 spisa). Sama odluka je donesena istoga dana (listovi 9-10 spisa) iako je tuženik zaprimio Zaključak Radničkog vijeća tek dana 27. veljače 2024. (list 15 spisa), a odluku je pokušao uručiti tužitelju tek dana 28. veljače 2024. kada ju je tužitelj i odbio primiti (list 65 spisa). Činjenica jest da je doista Pravilnikom o unutarnjem ustroju i sistematizaciji poslova tuženika od 16. listopada 2017. (listovi 32-51 spisa) propisani stručna sprema i uvjeti koje bi trebao imati radnik za radno mjesto vozač HM/SP, a to su završeno srednjoškolsko obrazovanje ili KV stručna sprema zanimanje vozač motornih vozila, položen ispit stručne osposobljenosti za obavljanje djelatnosti javnog cestovno prijevoza, završena propisana edukacija te probni rad od 30 dana (list 40 spisa). Iz dokumentacije koju je nedvojbeno tužitelj dostavio prilikom prijave na natječaj 2019. i temeljem koje je i primljen u radni odnos u siječnju 2019. nedvojbeno proizlazi da tužitelj u to vrijeme nije raspolagao sa odgovarajućom dokumentacijom vezano na njegovu stručnost, kako to propisuje navedeni Pravilnik, jer je ustvari dostavio kao uvjerenje o stručnoj osposobljenosti za navedeno radno mjesto Uvjerenje Učilišta Sandia koje se ustvari odnosi za upravljanje građevinskim strojem, a ne za vozača motornog vozila. Bez obzira na to natječajna komisija je prihvatila takvo uvjerenje kao pravilno te je tužitelja zajedno sa ostalim kandidatima pozvala na ostalo testiranje na kojem je tužitelj pokazao stručno znanje i zadovoljio, a slijedom toga zajedno sa još dvojicom kandidata primljen u radni odnos, kako to proizlazi iz zapisnika sa listova 55-58 spisa. To unatoč tome što je doista u uvjetima za natječaj trebalo dostaviti podatke o srednjoškolskom obrazovanju ili KV stručnoj spremi zanimanja vozač motornih vozila. Iz iskaza svjedoka L koji je u to vrijeme bio ravnatelj tuženika također proizlazi da je prema natječajnoj komisiji tužitelj dostavio odgovarajuću dokumentaciju i da je po završenom testiranju utvrđen kao jedan od najboljih kandidata, slijedom čega je zaključen ugovor o radu. Sam tuženik pak praktično nije imao niti razloga sumnjati da navedena dokumentacija ne odgovara uvjetima za radni odnos na navedenom radom mjestu budući je ionako u podacima HZMO-a kod nekoliko ranijih poslodavaca naznačena njegova sprema KV. Stoga je i smatrano da se tužiteljevo Uvjerenje Učilišta Sandia smatra kao ekvivalent srednje stručne spreme.

8. Međutim tuženik je izvršio dodatne provjere tek nakon što mu je od strane Ministarstva zdravstva naloženo da se ispitaju navodi iz pritužbe koju je to Ministarstvo zaprimilo dana 17. veljače 2024. (list 53 spisa) i to upravo vezano na kvalifikaciju tužitelja te odgovornosti ravnatelja o zapošljavanju osoba sa neodgovarajućim kvalifikacijama. Dakle tuženik je kompletnu provjeru sve dokumentacije tužitelja izvršio tek nakon poziva od strane Ministarstva zdravstva i kada je utvrđeno da ustvari uvjerenje o stručnoj osposobljenosti tužitelja ne odgovara traženoj stručnoj spremi za radno mjesto vozača HM/SP. Primitkom takve obavijesti od strane Ministarstva obrazovanja tuženik je odmah pokrenuo postupak otkazivanja ugovora o radu tužitelja, kako je to već prethodno opisano, a što proizlazi također i iz iskaza svjedoka JE te dostavljene dokumentacije od strane tuženika u spisu.

9. Sud smatra da navedena odluka o otkazu nije dopuštena i da nisu postojali uvjeti za otkazivanje ugovora o radu tužitelju za izvanrednim otkazom. Naime tuženik je već prilikom zasnivanja radnog odnosa sa tužiteljem imao saznanja da tužitelj ne udovoljava natječajnim uvjetima jer u prijavi na natječaj nije dostavljena dokumentacija da tužitelj ima srednjoškolsko obrazovanje odnosno KV spremu za vozača motornih vozila. Tužitelj je dostavio uvjerenje o osposobljenosti za rukovanje građevinskim strojevima i natječajna komisija je bez obzira na tu činjenicu prihvatila prijavu tužitelja kao pravno valjanu te ga provela i kroz daljnji postupak ispitivanja njegove stručnosti i osposobljenosti za poslove vozača HM/SP i na kraju obzirom na rezultate je tužitelj pokazao veću stručnost od većine kandidata i zaposlila zajedno sa još dvojicom kandidata. Unatoč činjenici što tužitelj nije imao odgovarajuću kvalifikaciju za obavljanje tog radnog mjesta tužitelj je nedvojbeno obavljao uredno i savjesno i odgovorno poslove svog radnog mjesta, a što proizlazi i iz Zaključka Radničkog vijeća pa čak je poslove tog svog radnog mjesta obavljao i dana kada mu je prestao radni odnos odnosno kada je odjavljen s osiguranja s HZMO-a. Obzirom na navedeno sud smatra da tuženik nije mogao otkazati ugovor o radu tužitelju izvanrednim otkazom ugovora o radu jer je upravo tuženik zaposlio tužitelja bez obzira na neodgovarajuću dokumentaciju u vezi kvalifikacije i činjenica što je "naknadno" utvrdio da kvalifikacija tužitelja ne odgovara uvjetima natječaja ne može biti odlučna za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu koju tužitelj pobija u ovom predmetu jer je tuženik kako je već prethodno rečeno primio u radni odnos tužitelja sa neodgovarajućom dokumentacijom koju je prilikom zaključenja ugovora o radu u siječnju 2019. prihvatio kao odgovarajuću. Dakle nije bilo mjesta sigurno otkazivanju ugovora o radu izvanrednim otkazom koja odluka o otkazu ima najteže posljedice po radnika već je tuženik mogao eventualno tražiti od tužitelja da u najkraćem roku izvrši osposobljavanje za vozača HM/SP ili eventualno mu uručiti odluku o redovitom otkazu ili ga čak rasporediti na neko drugo radno mjesto koje bi odgovaralo tužiteljevoj kvalifikaciji. Takav premještaj svakako ne bi bilo novo zapošljavanje jer je tužitelj u to vrijeme ionako bio zaposlen kod tuženika temeljem naprijed navedenih ugovora o radu. Uostalom i samo Radničko vijeće je uputilo tuženika na takvo postupanje kada se zaključkom usprotivilo otkazivanju ugovora o radu tužitelju.

10. Sud je također utvrdio da je prije podnošenja ove tužbe proveden postupak sukladno odredbi iz čl. 133. st. 1. ZR tj. zahtjev za zaštitu prava je podnesen u roku, a također je i sama tužba podnesena u roku iz čl. 133. st. 2. ZR. No kako je sud utvrdio iz provedenih dokaza da je sama odluka tuženika o izvanrednom otkazu ipak nedopuštena to je dakle usvojio u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja i presudio kako je to naznačeno u izreci ove presude.

11. Nadalje ovdje moramo reći da je sud u cijelosti prihvatio kao istinit i uvjerljiv iskaz tužitelja jer taj iskaz nije doveden u sumnju ostalim provedenim dokazima, a naročito ne iskazima svjedoka s tim da je sud prihvatio i iskaze svjedoka koji su istinito iskazivali o primitku tužitelja u radni odnos, ali su pogrešno smatrali da je izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju jedini način rješavanja ovog problema, iako je po mišljenju suda postojalo više načina koji ne bi bili tako tegotni za tužitelja. Stoga je sud iz provedenih dokaza utvrdio tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan s tim da navedeno proizlazi ne samo iz personalnih dokaza već i iz dokumentacije koja je dostavljena u spis i koju je sud već prethodno obrazložio. Dokumentaciju koju sud nije posebno obrazlagao je po mišljenju suda irelevantna za ishod ovog postupka.

12. Imajući u vidu naprijed navedeno sud je presudio kao u izreci.

13. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP-a s tim da je sud trošak dosudio tužitelju sukladno tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023- dalje OT), a to u iznosu od 500,00 eura te PDV na gornji iznos prema tbr. 46. OT u visini od 125,00 eura odnosno sveukupno 625,00 eura, a koji trošak je dosuđen sukladno važećoj odvjetničkoj tarifi, a isti je po mišljenju suda bio potreban prema čl. 155. ZPP-a.

U Varaždinu 25. veljače 2025.

Sutkinja

Lidija Krašek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu putem ovog suda, pismeno u tri primjerka.

Ukoliko je stranka bila uredno obavještena o ročištu za objavu odluke, a istom ročištu nije pristupila tada će se dan objave odluke na e-oglasnoj ploči smatrati kao dan primitka pismenog otpravka presude.

U slučaju da stranka nije bila uredno obavještena o ročištu za objavu tada će joj se pismeni otpravak odluke dostaviti putem pošte te će se kao dan primitka uzeti dan kada joj je ista uručena od strane službenika pošte.

U razdoblju od 1. – 15. kolovoza rokovi za žalbu ne teku.

Dostaviti:

1/ ZOU Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina, Varaždin (za tužitelja)

2/ OD Petrić i partneri d.o.o., iz Varaždina (za tuženika)