Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž-1270/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u građanskopravnoj stvari tužitelja TEKSTURA 2009 d.o.o., Zagreb, Obrtnička 7, OIB: 67659460039, kojeg zastupa opunomoćenik VĐ, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Buljat & partneri u Zagrebu, protiv tuženika NĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Radomir Glumičić, odvjetnik u Zagrebu, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Psp- 17/2024-24 od 21. lipnja 2024., 25. veljače 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Psp-17/2024-24 od 21. lipnja 2024.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:
„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Utvrđuje se da je dana **.**.2022. NĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] smetao tužitelja u posjedu nekretnine na adresi u [adresa], izgrađena na k. č. br.: [katastarska čestica], oznake zemljišta POSLOVNA ZGRADA BR. 127 POV. 247 M2 I DVORIŠTE POV. 1130 M2, [adresa], površine 1377 m2, POSLOVNA ZGRADA BR. 127 površine 247 m2, DVORIŠTE površine 1130 m2; ukupno: 1377 m2 koja u naravi predstavlja skladišni prostor (halu), upisana u z. k. ul. br.: [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], ..., ... na način da je neovlašteno ušao u prostor nekretnine odnosno hale i pokušao natjerati radnike tužitelja i direktora tuženiku da predaju posjed iste, te se tuženiku zabranjuje takvo ili slično smetanje ubuduće.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak ovog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti rješenja."
II. Nalaže se tužitelju TEKSTURA 2009 d.o.o. naknaditi tuženiku NĐ parnični trošak u iznosu od 625,00 eura, u roku od 15 (petnaest) dana.“
2. Protiv tog rješenja žalbu podnosi tužitelj iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014. i 70/2019. dalje: ZPP),s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupka.
3. U žalbi osporava zaključak prvostupanjskog suda prema kojem je tuženik nakon par minuta napustio predmetnu nekretninu. Nadalje, ističe da je prvostupanjski sud propustio ocijeniti odlučnu činjenicu kako je tuženik namjerno propustio kontaktirati odvjetnika tužitelja VĐ i prokurista tužitelja CĐ vezano za pregovore o kupoprodajnoj cijeni predmetne nekretnine, već je tuženik nenajavljeno došao na predmetnu nekretninu i pokušao stupiti u posjed iste. Konačno, tužitelj smatra da je namjera tuženika da protupravno stupi u posjed predmetne nekretnine vidljiva iz činjenice da je KĐ morao pozvati policiju.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za posjedovnu zaštitu u odnosu na nekretninu kč. br. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja u naravi predstavlja skladišni prostor.
7. Nesporno je da je u vrijeme spornog smetanja posjeda **.**.2022. tužitelj bio u posljednjem mirnom posjedu predmetne nekretnine, kao i da su tuženik i BĐ došli u predmetni poslovni prostor. Nadalje, nesporno je da su stranke bile u ugovornom odnosu zakupa predmetne nekretnine i to tužitelj kao zakupoprimac,a tuženik kao zakupodavac.
8. Sporno je da li je tuženik tom prilikom smetao posjed tužitelja na način da je neovlašteno ušao u prostor nekretnine i pokušao natjerati radnike tužitelja da predaju posjed iste.
9. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a sukladno ovlaštenju iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, utvrđeno je da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od tih procesnih povrede.
10. Prilkom donošenja pobijanog rješenja prvostupanjski sud zaključuje da dolazak tuženika na predmetnu nekretninu ne predstavlja uznemiravanje niti oduzimanje posjeda u smislu članka 21. stavka 1. Zakova o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012. i 152/2014.; dalje: ZV), a sve s obzirom da tužitelj nije dokazao da je tuženik tjerao radnike tužitelja iz predmetne nekretnine i zahtijevao od direktora na nasrtljiv i prijeteći način da mu se nekretnina preda u neposredan posjeda. Stoga, prvostupanjski sud pozivom na članak 22. stavka 1. ZV-a donosi pobijano rješenje kojim odbija tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.
11. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
12. Naime, tuženik osporava zaključak prvostupanjskog suda prema kojem su se tuženik i BĐ predmetne zgode zadržali na nekretnini nekoliko minuta ističući da je po samom tijeku događaja jasno da je za takav događaj potrebno više vremena. Takvi žalbeni navodi ne dovede u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, budući da trajanje spornog događaja, samo po sebi, ne dokazuje činjenicu da je tuženik na u tužbi opisan način smetao posjed tužitelja.
13. Nadalje, suprotno žalbenim navodima tužitelja, okolnost da se prije spornog događaja tuženik nije obratio odvjetniku ili prokuristu tužitelja vezano za pregovore stranaka o kupoprodajnoj cijeni predmetne nekretnine, već je tuženik sa odvjetnikom BĐ nenajavljeno došao na predmetnu nekretninu, sama po sebi, ne dovodi do zaključka da je tuženik svojim postupanjem smetao posjed tuženika na način opisan u tužbi. Naime, dolazak tuženika na predmetnu nekretninubez prethodnog kontaktiranja tužitelja nema zna čaj smetanja posjeda tužitelja, a niti podrazumjeva da je tuženik na u tužbi opisan način tjerao radnike tužitelja u namjeri da mu predaju posjed.
13. Žalbeni navodi tužitelja kojima ističe da činjenica da je KĐ morao pozvati policiju ukazuje na stupanj protupravnog postupanja tuženika nisu osnovani. Navedeno iz razloga što činjenica da je zbog dolaska tuženika na predmetnu nekretninu pozvana policija ne dokazuje da je tuženik tom prilikom smetao posjed tužitelja na način opisan u tužbi. To posebno iz razloga što iz Potvrde Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, VI Policijske postaje [adresa] od **.**.2022. nije razvidno da bi se tuženik predmetnog događaja ponašao na način opisan u tužbi, odnosno da bi neovlašteno ušao u prostor nekretnine i pokušao natjerati radnike tužitelja i direktora tužitelja da predaju posjed iste.
14. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je donio pobijano rješenje kojim je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.
15. S obzirom da tužitelj, na kojem je teret dokaza, nije dokazao da je tuženik u prostor predmetne nekretnine ušao neovlašteno, kao što nije dokazao da je tuženik pokušao natjerati radnike tužitelja i direktora tužitelja da mu predaju posjed iste, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da sam dolazak tuženika u prostor nekretnine ne predstavlja uznemiravanje niti oduzimanje posjeda tužitelja.
16. Odredbom članka 21. stavka 1. ZV-a propisano je da pravo na zaštitu posjeda ima onaj koji je samovlasno smetan u posjedu bilo da ga se uznemirava u tom posjedu ili da mu je posjed oduzet.
17. Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da čin smetanja posjeda mora biti takav da se može podvesti pod uznemiravanje posjeda ili pod oduzimanje posjeda, odnosno mora se raditi o činu kojim se samovlasno mijenja postojeće posjedovno stanje faktične vlasti.
18. U konkretnom slučaju, s obzirom da radnja dolaska tužeika u predmetnu nekretninu ne predstavlja čin smetanja posjeda u smislu članka 21. stavka 1. ZV-a, to je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.
19. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje, kao u izreci ovog rješenja.
U Rijeci 25. veljače 2025.
Sutkinja
Ingrid Bučković
