Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž Ovr-451/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u ovršnoj stvari ovrhovoditeljice HŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Zvonimir Barun, odvjetnik u Zaprešiću, protiv ovršenika VŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi odgode i proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, odlučujući o žalbi ovrhovoditeljice podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-1620/2024-6 od 7. svibnja 2024., 25. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

I.Uvaženjem žalbe ovrhovoditeljice preinačuje se rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-1620/2024-6 od 7. svibnja 2024. i rješava:

Odbija se prijedlog ovršenika za donošenje rješenja kojim će se naložiti FINA-i da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava.

II. Nalaže se ovršeniku naknaditi ovrhovoditeljici trošak žalbenog postupka u iznosu od 312,50 eura (slovima: tristodvanaest eura i pedeset centi) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskim rješenjem usvojen je prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjene tražbine prema zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditeljice koji se vodi pred Financijskom agencijom na temelju bjanko zadužnice poslovnog broja Ov-5760/11 od 23. prosinca 2011.

2. Protiv tog rješenja žalbu podnosi ovrhovoditeljica iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP) u vezi s člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024.; dalje: OZ) s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

2.1. U žalbi ističe da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu u smislu članka 65. stavka 1. u vezi s člankom 210. stavkom 2. OZ-a jer nije dokazao svoje navode da je umirovljenik s malim primanjima mirovine, da živi kao podstanar, te da je teško pokretna i bolesna osoba. Stoga, ovrhovoditeljica smatra da nisu ispunjeni uvjeti za odgodu prijenosa zaplijenjene tražbine.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a sukladno članku 365. stavak 2. u vezi sa člankom 381. ZPP- a i člankom 21. stavak 1. OZ-a, utvrđeno je da nije počinjena ni jedna od tih povreda zakona.

6. Prilikom donošenja pobijanog rješenja prvostupanjski sud utvrđuje da je ovršenik u prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim istaknuo žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točke 11. OZ-a, slijedom čega zaključuje da je ispunjena pretpostavka iz članka 65. stavka 1. točke 5. u vezi s člankom 210. stavkom 2. OZ-a za odgodu prijenosa zaplijenjene tražbine. Nadalje, na temelju utvrđenja da je ovršenik umirovljenik s malim primanjima mirovine koja je već ovršena, te da živi kao podstanar i da je teško pokretna i bolesna osoba prvostupanjski sud zaključuje da bi ustezanjem tražbine koja je u zastari nastala teško nadoknadiva šteta, slijedom čega zauzima stav da je ispunjena pretpostavka iz članka 65. stavka 1. u vezi s člankom 210. stavkom 2. OZ-a za odgodu prijenosa zaplijenjene tražbine. Stoga, prvostupanjski sud zaključuje da su ispunjene kumulativne pretpostavke za odgodu prijenosa zaplijenjene tražbine iz članka 65. stavka 1. u vezi s člankom 210. stavkom 2. OZ-a i donosi pobijano rješenje.

7. Osnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava

8. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da je ovrhovoditeljica pokrenula postupak izravne naplate pred FINA-om na temelju bjanko zadužnice poslovnog broja Ov- 5760/11 od 15. veljače 2013., a radi prisilne naplate 35.983,04 eura sa zateznim kamatama tekućim od 15. veljače 2013. do isplate. Nadalje, proizlazi da je ovršenik podnio prijedlog za donošenje rješenja kojim će se naložiti FINA-i da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, ističući da je predmetno potraživanje u zastari, te da bi radi naplate tog potraživanja nastala teško nadoknadiva šteta jer je umirovljenik s malim primanjima mirovine koja je već ovršena, da živi kao podstanar i da je teško pokretan i bolestan. Ovršenik je uz prijedlog za odgodu ovrhe dostavio ovršnu ispravu, obavijest o ustezanjima iz mirovinskih primanja, te nalaz psihologa ....

9. Odredbom članka 210. stavak 1. OZ-a je propisano da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavak 1. tog Zakona, prema odredbi članka 209. stavak 5. tog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti. Stavkom 2. istog članka je propisano da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. na odgovarajući način primjenjuju odredbe tog Zakona o odgodi ovrhe, dok se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući način primjenjuju odredbe tog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

9. Odredbom članka 65. stavak 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko je udovoljeno i nekom od razloga navedenih u točki 1. - 11. citiranoga članka.

10. Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da pretpostavke za odgodu ovrhe na prijedlog ovršenika moraju biti kumulativno ispunjene da bi sud mogao odgoditi ovrhu. U konkretnoj situaciji ispunjena je prva pretpostavka iz članka 65. stavak 1. OZ-a budući da je ovršenik podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na koji se na odgovarajući način primjenjuju odredbe o žalbi protiv rješenja o ovrsi iz članka 50. i članka 53. OZ-a sukladno članku 210. stavku 2. OZ-a, međutim po stavu ovog suda, ovršenik nije učinio vjerojatnim i da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, a kako to osnovano žalbom ističe ovrhovoditeljica.

11. Naime, vjerojatnost opasnosti trpljenja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete kao razloga za odgodu ovrhe, ovršenik mora dokazati na jasan, određeni način, odnosno mora se raditi o realnim okolnostima koje ukazuju na tu vjerojatnost, ali ujedno mora učiniti vjerojatnim i da bi se nastupanje štete otklonilo upravo odgodom ovrhe. Da bi se radilo o nenadoknadivoj šteti ili teško nadoknadivoj šteti, mora se raditi o šteti koju ovršenik ne bi mogao nadoknaditi od ovrhovoditelja a opasnost nastupanja te štete mora se konkretizirati na razini vjerojatnosti. Stoga, ovršenik je trebao učiniti vjerojatnim postojanje opasnosti nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete uslijed nastavljanja ovrhe, ali i da bi se odgodom ovrhe ta opasnost otklonila. Međutim, ovršenik u svom prijedlogu opasnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete činjenično obrazlaže navodima da je umirovljenik s malim primanjima mirovine koja je već ovršena, da živi kao podstanar, te da se radi o teško pokretnoj i bolesnoj osobi, ali za takve navode na pruža niti jedan dokaz izuzev nalaza psihologa iz ... iz kojeg ne proizlazi da bi se radilo o teško pokretljivoj osobi. Dakle, ovršenik, na kojem je teret dokaza, nije pružio dokaz o njegovim primanjima, podstanarstvu ili teškoj pokretljivosti na koje se okolnosti poziva u prijedlogu za odgodu, a niti tvrdi, ni dokazuje, da ovrhovoditeljica nema sredstava, odnosno imovine iz koje bi za slučaj da se ovrha proglasi nedopuštenom mogao ostvariti povrat prisilno naplaćenog iznosa, slijedom čega, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio teško nadoknadivu štetu sukladno članku 65. stavku 1. OZ-a. Stoga, u konkretnom slučaju nisu ispunjene kumulativne pretpostavke iz članka 65. stavka 1. u vezi s člankom 210. stavkom 2. OZ-a za donošenje rješenja kojim će se naložiti FINA-i da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava.

12. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju članka 380. točke 3. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a uvažiti žalbu ovrhovoditeljice i preinačiti pobijano rješenje kao u točka I. izreke ovog rješenja.

13. Budući da je ovrhovoditeljica uspjela sa žalbom, to je sukladno članku 166. stavku 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a ovrhovoditeljici valjalo dosuditi trošak sastava žalbe u zatraženom iznosu od 312,50 eura sukladno Tbr.13. u vezi s Tbr.54. i Tbr.46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.; dalje: Tarifa), dok je zahtjev za naknadu troška sudske pristojbe na žalbu odbijen jer iz stanja spisa predmeta ne proizlazi da je ovrhovoditeljica taj trošak platila. Stoga, odlučeno je kao u točki II. izreke ovog rješenja.

U Rijeci, 25. veljače 2025.

Sutkinja

Ingrid Bučković