Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-414/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Sanje Joka Umićević predsjednice vijeća, Ines Kovačević sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Iris Gović Penić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnicima Vinku Adžiću i Ivanu Adžiću, odvjetnicima iz Zagreba, protiv tuženika Porsche leasing d.o.o., OIB: 90275854576 iz Zagreba, Velimira Škorpika 21, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Buliću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Stefanović, Krvavica, Bulić i Plertikosa d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-10662/2023-28 od 20. prosinca 2024., dana 25. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-10662/2023-28 od 20. prosinca 2024. u dijelu pod točkom I, II, IV izreke kao i u dijelu pod točkom III izreke u kojem je priznat tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.738,81 EUR s pripadajućom kamatom na taj iznos.

II Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-10662/2023-28 od 20. prosinca 2024. u dijelu pod točkom III izreke u kojem je priznat tužiteljici trošak parničnog postupka preko iznosa od 1.738,81 EUR do iznosa od 2.488,81 EUR (za iznos od 750,00 EUR) te sudi:

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR s pripadajućom kamatom na taj iznos.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

I./ Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu br. 19784, sklopljenog dana 14. lipnja 2006. između tuženika PORSCHE LEASING d.o.o. kao davatelja kredita i tužitelja VH kao korisnika kredita, kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, dakle odredba točke III. Ugovora povezano sa točkom 5.1. Uvjeta ugovora o kreditu Inačica: CHF-2005-01 koji su sastavni dio Ugovora, u dijelu u kojem se tužitelj obvezao otplaćivati kredit u 84 mjesečnih obroka u kunskoj protuvrijednosti 312,49 CHF obračunatoj prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d., za CHF vrijedećem na dan plaćanja;

II./ Nalaže se tuženiku PORSCHE LEASING d.o.o. iz Zagreba, Velimira Škorpika 21, OIB: 90275854576, da tužiteljici VH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplate po kreditu u odnosu na valutnu klauzulu u CHF, isplati ukupan iznos od 2.441,55 EUR sa zakonskim zateznim kamatama i to:

- na iznos od 5,72 eur od 17.11.08. do isplate,

- na iznos od 1,94 eur od 16.12.08. do isplate,

- na iznos od 12,53 eur od 16.1.09. do isplate,

- na iznos od 15,28 eur od 16.2.09. do isplate,

- na iznos od 16,53 eur od 16.3.09. do isplate,

- na iznos od 13,40 eur od 16.4.09. do isplate,

- na iznos od 11,80 eur od 16.5.09. do isplate,

- na iznos od 8,99 eur od 16.6.09. do isplate,

- na iznos od 6,79 eur od 16.7.09. do isplate,

- na iznos od 6,77 eur od 19.8.09. do isplate,

- na iznos od 8,92 eur od 16.9.09. do isplate,

- na iznos od 0,22 eur od 17.10.09. do isplate,

- na iznos od 7,74 eur od 17.10.09. do isplate,

- na iznos od 7,66 eur od 18.11.09. do isplate,

- na iznos od 4,28 eur od 16.12.09. do isplate,

- na iznos od 11,98 eur od 31.1.10. do isplate,

- na iznos od 14,13 eur od 19.2.10. do isplate,

- na iznos od 14,31 eur od 16.3.10. do isplate,

- na iznos od 21,08 eur od 20.4.10. do isplate,

- na iznos od 18,11 eur od 16.5.10. do isplate,

- na iznos od 20,98 eur od 17.6.10. do isplate,

- na iznos od 31,86 eur od 2.8.10. do isplate,

- na iznos od 28,07 eur od 16.8.10. do isplate,

- na iznos od 40,35 eur od 16.9.10. do isplate,

- na iznos od 34,94 eur od 16.10.10. do isplate,

- na iznos od 30,53 eur od 16.11.10. do isplate,

- na iznos od 43,53 eur od 16.12.10. do isplate,

- na iznos od 55,80 eur od 16.1.11. do isplate,

- na iznos od 47,21 eur od 16.2.11. do isplate,

- na iznos od 50,51 eur od 16.3.11. do isplate,

- na iznos od 42,40 eur od 16.4.11. do isplate,

- na iznos od 47,12 eur od 16.5.11. do isplate,

- na iznos od 64,51 eur od 16.6.11. do isplate,

- na iznos od 58,97 eur od 16.7.11. do isplate,

- na iznos od 84,63 eur od 16.8.11. do isplate,

- na iznos od 97,33 eur od 16.9.11. do isplate,

- na iznos od 64,16 eur od 16.10.11. do isplate,

- na iznos od 66,91 eur od 16.11.11. do isplate,

- na iznos od 65,58 eur od 16.12.11. do isplate,

- na iznos od 68,96 eur od 16.1.12. do isplate,

- na iznos od 72,84 eur od 16.2.12. do isplate,

- na iznos od 71,79 eur od 17.3.12. do isplate,

- na iznos od 70,03 eur od 16.4.12. do isplate,

- na iznos od 70,75 eur od 16.5.12. do isplate,

- na iznos od 72,59 eur od 16.6.12. do isplate,

- na iznos od 71,14 eur od 16.7.12. do isplate,

- na iznos od 71,83 eur od 16.8.12. do isplate,

- na iznos od 69,65 eur od 16.9.12. do isplate,

- na iznos od 67,66 eur od 16.10.12. do isplate,

- na iznos od 70,45 eur od 23.11.12. do isplate,

- na iznos od 68,90 eur od 17.12.12. do isplate,

- na iznos od 70,96 eur od 15.1.13. do isplate,

- na iznos od 66,27 eur od 18.2.13. do isplate,

- na iznos od 68,29 eur od 16.3.13. do isplate,

- na iznos od 69,70 eur od 16.4.13. do isplate,

- na iznos od 68,34 eur od 16.5.13. do isplate,

- na iznos od 67,80 eur od 16.6.13. do isplate,

i to do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III./ Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka 2.488,81 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 20. prosinca 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

IV./ Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti.

2. Protiv navedene presude žalbu ulaže tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u skladu sa žalbenim navodima tuženika, podredno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje .

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a te nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se neosnovano poziva tuženik jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer ista sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u samom postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

5. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio sve okolnosti koje su relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom preplaćenih iznosa kao posljedice ništetnih odredbi Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita po srednjem tečaju tuženika za CHF (valutna klauzula).

7. Među strankama nije sporno da je tužiteljica 14. lipnja 2006. sklopila sa tuženikom Ugovor o kreditu broj 19784 temeljem kojeg je tuženik kao kreditor odobrio i isplatio ovdje tužiteljici kao korisniku kredita za kupnju vozila iznos kunske protuvrijednosti od 21.982,73 CHF prema prodajnom tečaju za devize RBA banke d.d. Zagreb važećim na dan plaćanja za kupnju vozila uz godišnju kamatnu stopu od 5,30 %, efektivnu kamatnu stopu od 6,38%, 84 mjesečna obroka od po 312,49 CHF a sve sukladno odredbama Uvjeta Ugovora koji su sastavni dio Ugovora o kreditu.

8. Međutim ovdje je sporno da li se radi o potrošačkom ugovoru odnosno sporno jest je li tužiteljica ima svojstvo potrošača u smislu odredbe čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, 46/07 i 79/07 - dalje: ZZP) koji je važio u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora.

9. Prema odredbi čl. 3. ZZP-a potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti.

10. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se radi o potrošačkom ugovoru jer je sadržaj ugovora o kreditu kupnja osobnog vozila a iz iskaza tužiteljice proizlazi da je vozilo kupljeno isključivo u privatne svrhe te da tužiteljica nije vlasnik obrta ili tvrtke.

11. Točno jest da je teret dokazivanja na tužitelju da se radi o potrošačkom ugovoru temeljem kojeg korisnik kredita ima svojstvo potrošača što je tužiteljica u ovom postupku i dokazala, a tuženik ukoliko tvrdi suprotno, treba to i dokazati u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a.

12. Prema tome kako se radi o potrošačkom ugovoru ovdje su u primjeni odredbe čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. i 2. ZZP.

13. Odredbom čl. 81. st. 1. ZZP je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača a prema odredbi čl. 81. st. 2. ZZP se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

14. Iz iskaza tužiteljice kojeg sud prihvaća kao logičan, životan i uvjerljiv proizlazi da je ugovor zaključila u poslovnici u Jankomiru a temeljem kojeg joj je odobren kredit u iznosu od cca 21.000,00 CHF za kupnju vozila te joj je predmetni kredit ponuđen kao najpovoljniji, time da joj je prvotno bila rata od 1.000,00 kn mjesečno da bi kasnije iznosila 1.600,00 kn mjesečno, da nije mogla pregovarati o pojedinim odredbama ugovora niti joj je itko protumačio pojedine odredbe ugovora niti objasnio parametre promjene kamatne stope niti rizik valutne klauzule u CHF, da se radilo o tipskom ugovoru, unaprijed sastavljenom te popunjenom sa njenim podacima.

15. S obzirom da ovdje tuženik tijekom postupka nije dokazao da je tužiteljicu upoznao sa rizikom ugovaranja visine mjesečne rate s valutnom klauzulom i objasnio rizik povećanja tečaja valute, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljici nije prilikom sklapanja ugovora koji je unaprijed pripremljen kao tipski ugovor omogućeno pojedinačno pregovaranje o spornim odredbama ugovora pa su takve odredbe u potrošačkim ugovorima nepoštene i samim time ništetne u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP-a, stoga se radi o znatnoj neravnoteži u pravima o obvezama ugovornih strana, jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su svi sudionici u postupku obveznih odnosa, kao u konkretnom slučaju, dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznih odnosa. (čl. 4. Zakona o obveznim odnosima - Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22 ,155/23 dalje: ZOO-a).

16. Ovdje valja naglasiti da je prema odredbi čl. 1. st. 3. Direktive vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, kojom je u čl. 10. st. 2. propisano da se primjenjuje na sve ugovore sklopljene nakon 31. prosinca 1994., te će se nepoštenim uvjetima smatrati one jednostrane odredbe koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Opća klauzula nepoštenosti odnosi se na ugovornu odredbu koja mora biti takva da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo i mora postojati značajna neravnoteža u stranačkim pravima i obvezama te se protiviti načelu savjesnosti i poštenja.

17. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pravilno otklonio prigovor zastare jer se ovdje radi o restitucijskom zahtjevu kao posljedica ništetne ugovorne odredbe pa stoga zastarni rok teče od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

18. Ovdje valja dodati da je Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odnosu na početak tijeka zastare na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. donio zaključak Broj:Su-IV-47/2020 kojim je određeno da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

19. Prvostupanjski sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka kao i pisane dopune vještaka financijske struke Maria Tkaleca, a kojeg sud prihvaća kao stručnog i obrazloženog, utvrdio da je tužiteljica na ime razlike tečaja za valutu CHF preplatila iznos od 2. 441,55 EUR (18.395,84 kn) a koji iznos tužiteljica konačnim tužbenim zahtjevom i potražuje na temelju odredbe čl. 1111. ZOO-a i pri tome kako je tuženik sastavio predmetni Ugovor i isključivo on predložio prema unaprijed pripremljenom sadržaju taj Ugovor, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik nepošteni stjecatelj te u smislu odredbi čl. 1111. i čl. 1115. ZOO mora vratiti, ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi, već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

20. Žalbeni navodi tuženika da u ovom konkretnom slučaju nije u primjeni kolektivna presuda donesena u predmetu Franak su osnovani jer ovdje tuženik nije banka koja je bila obuhvaćena kolektivnim sporom za zaštitu potrošača međutim pozivanje suda na presude iz kolektivnog postupka za zaštitu potrošača nije utjecalo na pravilnost i zakonitost pobijane odluke jer je sud u ovom konkretnom predmetu, a kao što je naprijed elaborirano, utvrdio sve relevantne činjenice u pogledu zaključenog potrošačkog ugovora o kreditu koji je predmet ovog spora i pri tome je sud jasno naglasio da presuda iz kolektivnog spora za zaštitu potrošača nema direktni obvezujući učinak u ovom postupku.

21. Žalbeni prigovori tuženika u pogledu odluke o troškovima parničnog postupka su osnovani.

22. Tuženik se žali na priznate podneske od 24. siječnja 2024., 3. rujna 2024. i 4. listopada 2024. osporavajući njihovu nužnost za vođenje ovog postupka.

23. Prema odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a sud prilikom odmjeravanja troškova parničnog postupka određuje naknadu samo onih troškova koji su bili nužni za vođenje parnice.

24. Iz stanja spisa proizlazi da ti podnesci nisu bili opravdani za vođenje ovog postupka jer je tužiteljica navode iz tih podnesaka mogla iznijeti na raspravama stoga je u tom dijelu valjalo preinačiti odluku o troškovima parničnog postupka.

25. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. t. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

26. S obzirom da je tuženik u samo neznatnom dijelu, i to u odnosu na trošak parničnog postupka uspio, isti je na temelju odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a odbijen s potraživanjem troška ovog žalbenog postupka.

U Zagrebu 25. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Joka Umićević